Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž-270/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Dijane Hofer predsjednice vijeća, Ivane Čačić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Tanje Novak- Premec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Živku Repcu, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćniku Krešimiru Ćurkoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužite lja izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pn-220/2022-43 od 14. siječnja 2026., na sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Djelomično se odbija žalba tužitelja i potvrđuje se točka I. izreke presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pn-220/2022-43 od 14. siječnja 2026. u dijelu kojem tužitelju na iznos dosuđene neimovinske štete od 2.185,90 EUR nisu dosuđene zatezne kamate tekuće prije 7. ožujka 2022.

II. Djelomično se odbija žalba tužitelja i potvrđuje se točka II. izreke presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pn-220/2022-43 od 14. siječnja 2026. u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu iznosa od 4.066,99 EUR.

III. Djelomično se preinačuje točka II. izreke presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pn-220/2022-43 od 14. siječnja 2026. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 2.931,53 EUR i sudi:

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 2.931,53 EUR sa zateznim kamatama koje na iznos od 2.613,67 EUR teku od 8. ožujka 2022., a na iznos od 317,86 EUR od 10. ožujka 2022. do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Odbija se zahtjev za isplatu zateznih kamatama koje su tekle:

- na iznos od 66,36 EUR od 22. rujna 2021. do 7. ožujka 2022.

- na iznos od 92,91 EUR od 27. siječnja 2022. do 7. ožujka 2022.

- na iznos od 193,88 EUR od 10. rujna 2021. do 7. ožujka 2022.

- na iznos od 250,71 EUR od 10. listopada 2021. do 7. ožujka 2022.

- na iznos od 359,40 EUR od 10. studenog 2021. do 7. ožujka 2022.

- na iznos od 434,11 EUR od 10. prosinca 2021. do 7. ožujka 2022.

- na iznos od 531,00 EUR od 10. siječnja 2022. do 7. ožujka 2022.

- na iznos od 685,30 EUR od 10. veljače 2022. do 7. ožujka 2022.

r i j e š i o  j e

I. Uvažava se žalba tužitelja i ukida se točka II. izreke presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pn-220/2022-43 od 14. siječnja 2026. u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu 265,44 EUR.

II. Uvažava se žalba tužitelja, preinačuje se točka III. izreke presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pn-220/2022-43 od 14. siječnja 2026. na način da se odbija zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka od 175,00 EUR i sudi:

Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove postupka od 1.308,72 EUR sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 4. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka od 1.733,43 EUR.

III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju troškove sastavljanja žalbe od 137,50 EUR.

IV. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka od 211,77

EUR.

V. Točka I. izreke Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Krapini, poslovni broj Pn - 220/2022-43 od 14. siječnja 2026. ostaje neizmijenjena.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom, u točci I. izreke, naloženo tuženiku isplatiti tužitelju na ime neimovinske štete 2.185,90 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 8. ožujka 2022. do isplate. Točkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev od 7.263,96 EUR. Točkom III. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka od 175,00 EUR.

2. Navedenu presudu u dijelu točke I. izreke koji se odnosi na dosuđeni tijek zateznih te u točkama II. i III. izreke pravodobno izjavljenom žalbom pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavkom 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019. i 80/2022., dalje: ZPP) uz prijedlog da se prvostupanjska presuda preinači „u pravcu žalbenih navoda“. Zahtijeva i naknadu troškova sastavljanja žalbe i sudske pristojbe na žalbu u ukupnom iznosu od 349,27 EUR.

3. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete u ukupnom iznosu od 9.184,42 EUR zbog ozljeđivanja tužitelja u prometnoj nezgodi od 9. kolovoza 2021.

6. U žalbenom stupnju postupka nije sporna pasivna legitimacija tuženika i odgovornost tuženika za nastanak štete. Sporna je visina odštetnih zahtjeva za naknadu neimovinske i imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, dosuđeni tijek kamata na imovinsku štetu nastalu zbog izdataka za liječenje i zbog izgubljene zarade i osnovanost prigovora ispunjenja.

7. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne, čitanjem isprava, medicinskim vještačenjem, financijskim vještačenjem i saslušanjem tužitelja, u prvostupanjskom su postupku utvrđene sljedeće činjenice:

- da je tužitelj 9. kolovoza 2021. ozlijeđen u prometnoj nezgodi kao putnik u jedom od automobila koji su sudjelovali u toj nezgodi

- da je tužitelj tom prilikom zadobio prijelom trećeg slabinskog kralješka te prijelom gornjeg članka drugog i trećeg prsta desnog stopala

- da je uslijed navedenih ozljeda povrijeđeno njegovo pravo na tjelesno i duševno zdravlje, pretrpio je fizičke bolove (jakog intenziteta dva dana srednjeg sedam dana, manjeg sedamdeset dana) i strah (sekundarni jači strah jedan dan, srednji šest dana i manji u vidu bojaznosti i zabrinutosti šezdeset i pet dana), trajne posljedice ozljeđivanja vrata umanjile su mu životnu aktivnost za 10% trajno, te mu je bila potrebna (nemedicinska) tuđa pomoć ukupno sto šezdeset sati

- da je zbog posljedica ozljeđivanja u predmetnoj nezgodi tužitelj bio privremeno radno nesposoban u razdobljima između kolovoza 2021. i veljače 2022. zbog čega je, zbog razlike plaće i naknade plaće za vrijeme bolovanja, izgubio 2.772,26 EUR

- da je tužitelj zbog posljedica ozljeđivanja u predmetnoj nezgodi snosio troškove pregleda specijaliste ortopeda od 66,36 EUR 22. rujna 2021. i troškove rehabilitacije od 92,91 EUR 27. siječnja 2022.

- da je tužitelj po osnovi osiguranja iz članka 2. stavka 1. točke 2. tada važećeg Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013. i 152/2014., dalje ZOOP) tuženiku kao odgovornom osiguratelju 8. ožujka 2022. podnio odštetni zahtjev za naknadu neimovinske štete, nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć i njegu i imovinske štete zbog izgubljene zarade i troškova liječenja

- da je tužba podnesena 19. srpnja 2022. te da je njome tužitelj zahtijevao naknadu neimovinske štete od 34.000,00 kn /4.512,58 EUR[1] /sa zateznim kamatama od 8. ožujka 2022. do isplate, naknadu nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć od 4.000,00 kn /530,89 EUR/ sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate, naknadu imovinske štete za troškove liječenja od 1.200,00 kn /159,27 EUR/ sa zateznim kamatama koje na iznos od 500,00 kn /66,36 EUR/ teku od 22. rujna 2021. do isplate, a na iznos od 700,00 kn /92,91 EUR/ od 27. siječnja 2022. do isplate i naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade u iznosu od 30.000,00 kn /3.981,68 EUR/ sa zateznim kamatama od dospijeća svakog dugovanog iznosa do isplate

- da je tuženik 28. travnja 2022. isplatio tužitelju nesporni (nespecificirani) iznos odštete od 37.180,00 kn /4.934,63 EUR/

- da je tužitelj podneskom od 18. prosinca 2024. zahtijevao naknadu neimovinske štete od 2.100,00 EUR, naknadu nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć od 250,00 EUR, naknadu imovinske štete za troškove liječenja od 159,26 EUR i naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade u iznosu od 4.000,00 EUR

- da se tuženik pravovremeno protivio djelomičnom povlačenju tužbe

- da je tužitelj podneskom od 29. listopada 2025. zahtijevao naknadu neimovinske štete od 2.100,00 EUR, naknadu nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć od 250,00 EUR, naknadu imovinske štete za troškove liječenja od 159,26 EUR i naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade u iznosu od 2.772,26 EUR i

- da se tuženik pravovremeno protivio djelomičnom povlačenju tužbe.

8. Na temelju tako utvrđenih činjenica sud prvog stupnja na temelju članaka 1095. stavka 1. i 1100. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015. i 29/2018., dalje: ZOO) odmjerava tužitelju pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 3.658,12 EUR, naknadu nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć od 530,89 EUR uz zaključak da je to zatraženi iznos te štete, naknadu imovinske štete za troškove liječenja od 159,26 EUR i naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade u iznosu od 2 .772,26 EUR. Umanjujući zbroj odmjerenih iznosa (7.120,53 EUR) za plaćenu odštetu od 4.934,63 EUR, usvaja tužbeni za razliku neimovinske štete od 2.185,90 EUR sa zakonskim zateznim kamatama od 8. ožujka 2022. Ostatak odštetnog zahtjeva od 7.263,96 EUR je odbijen.

8.1. Iz razloga navedenih u točci 18. obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je točkom II. izreke sud prvog stupnja u odbio:

- dio zahtjeva za naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade u iznosu od 1.209,42 EUR jer nema uporišta u provedenom financijskom vještačenju

- ostatak zahtjeva za naknadu imovinske štete zbog izgubljene zarade u iznosu od 2.772,26 EUR ocjenjujući da je ta šteta naknađena nespornom isplatom prije podnošenja tužbe

- zahtjev za naknadu imovinske štete zbog troškova liječenja u iznosu od 159,27 EUR ocjenjujući da je ta šteta naknađena nespornom isplatom prije podnošenja tužbe

- zahtjev za naknadu nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć u iznosu od 530,89 EUR ocjenjujući da je ta šteta naknađena nespornom isplatom prije podnošenja tužbe

- dio zahtjev za naknadu neimovinske štete u iznosu od 854,46 EUR ocjenjujući da je ta šteta nema uporišta u provedenom medicinskom vještačenju

- ostatak zahtjeva za naknadu neimovinske štete u iznosu od 1.472,21 EUR ocjenjujući da je ta šteta naknađena nespornom isplatom prije podnošenja tužbe .

9. Drugostupanjski je sud na temelju članka 365. stavka 2. ZPP-a pobijanu presudu u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava.

10. Ispitujući na takav način pobijanu točku presude, ocjena je ovog suda da u njezinom donošenju nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

11. Neodlučni su žalbeni navodi tužitelja kojima dovodi u pitanje pravilnost dosuđujućeg dijela glavnice naknade štete iz točke I. izreke prvostupanjske presude zbog prekoračenja tužbenog zahtjeva, imajući na umu da žalba protiv tog dijela presude nije podnesena niti je tužitelj zbog nedostatka pravnog interesa može pobijati.

12. No, s obzirom na to da razlika između tužbenog zahtjeva (9.184,42 EUR) i usvojenog dijela tog zahtjeva (2.185,90 EUR) iznosi 6.998,52 EUR (koliko iznosi i zbroj svih odbijenih dijelova tužbenog zahtjeva navedenih u točci 8.1. ovog obrazloženja), očito je da je sud prvog stupnja prekoračio tužbeni zahtjev za iznos od 265,44 EUR kada je u točci II. izreke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev od 7.263,96 EUR pa je uz primjenu članka 369. stavka 5. ZPP-a za iznos od 265,44 EUR ukinuta točka II. izreke prvostupanjske presude.

13. Neosnovano tužitelj u žalbi tvrdi da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer pobijana presuda ne sadrži takvih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati.

13.1. Činjenica da tužitelj odbijajućim dijelom presude nije zadovoljan nema značaj bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP -a nego prigovora o načinu odlučivanja o tužbenom zahtjevu pa će ti žalbeni navodi biti ispitivani prilikom ocjene postojanja žalbene osnove pogrešne primjene materijalnog prava.

14. Prvostupanjski je sud ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu te je na temelju nespornih činjenica, kao i onih utvrđenih na temelju provedenih dokaza i njihove pravilne ocjene (članak 8. ZPP -a), potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje. Stoga nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

15. Pazeći na pravilnu primjenu materijalnog prava ocjena je ovog suda da je u točci II. izreke prvostupanjske presude pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

16. S obzirom na to da iz odgovora na tužbu jasno proizlazi da tuženik osporava osnovanost zahtjeva za naknadu imovinske štete zbog nastalih troškova liječenja i zbog zarade koju je tužitelj uslijed ozljeđivanja izgubio, očito je da se nesporni dio štete koju je tuženik isplatio tužitelju prije podnošenja tužbe u iznosu od 37.180,00 kn /4.934,63 EUR/ ne odnosi na tu štetu. Zbog toga je sud prvog stupnja pogriješio kada je ocijenio da je tuženik isplatom nespornog iznosa od 4.934,63 EUR prije podnošenja tužbe obeštetio tužitelja za imovinsku štetu nastalu zbog troškova liječenja i zbog izgubljene zarade.

16.1. Osnovanost zahtjeva za isplatu korisnih troškova liječenja i zarade izgubljene za vrijeme liječenja utemeljena je na članka 1095. stavku 1. ZOO-a.

16.2 Visina troškova liječenja (159,27 EUR) proizlazi iz računa koji su u spisu, dok je visina izgubljene zarade (2.772,26 EUR) utvrđena financijskim vještačenjem.

16.3. Iz razloga navedenih u točkama 16. do 16.2. ovog obrazloženja, uz pravilnu primjenu članka 1095. ZOO-a, tužitelju na ime novčane imovinske štete (zbog troškova liječenja i izgubljene zarade) pripada naknada od 2.931,53 EUR. Zbog toga je uz primjenu članka 373. točke 3. ZPP-a preinačena točka II. izreke prvostupanjske presude na način da je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.931,53 EUR, dok je u odnosu na iznos od 1.209,42 EUR koji nema uporišta u provedenim dokazima tužbeni zahtjev pravilno odbijen pa za taj iznos uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP - a odbijena žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

16.3.1. Tužitelju na dosuđenu imovinsku štetu zbog troškova liječenja i izgubljene zarade od kolovoza 2021. do veljače 2022. pripadaju zatezne kamate od 8. ožujka 2022. do isplate kada je osiguratelju podnesen odštetni zahtjev koji je obuhvaćao i te imovinske štete. Zahtjev za isplatu zateznih kamata koje na imovinsku štetu zbog troškova liječenja i izgubljene zarade teku od ranijeg datuma je odbijen s obzirom na to da nema uporišta u članku 12. stavku 4. ZOOP-a koji se u ovom predmetu primjenjuje kao posebni propis neovisno o tome kojoj vrsti štete (imovinske ili neimovinske) je riječ. Odluka o visini stope zatezne kamate utemeljena je na članku 29. stavku 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015, 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023.)

17. S obzirom na to da je nesporni iznos neimovinske štete i nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć od ukupno 37.180,00 kn /4.934,63 EUR / plaćen tužitelju prije podnošenja tužbe, očito je da tužitelj tužbom zahtijeva daljnji iznos naknade neimovinske štete i nenovčane imovinske štete od 38.000,00 kn /5.043,47 EUR/. Tako jasno stoji i u podnesku tužitelja od 5. veljače 2023. kojim se tužitelj po nalogu suda očitovao na navode odgovora na tužbu. Iz svega navedenog proizlazi da tužitelj tvrdi da mu je u predmetnom štetnom događaju za koji odgovora tuženik nastala neimovinska i nenovčana imovinska šteta za tuđu pomoć u ukupnom iznosu od 75.180,00 kn /9.978,10 EUR/.

17.1. Iz obrazloženja prvostupanjskog suda proizlazi da je tužitelju na ime pretrpljene neimovinske štete odmjerio pravičnu novčanu naknadu u visini od 3.658,12 EUR i na ime nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć iznos od 530,89 EUR. Pritom je zahtjev za isplatu nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć u iznosu od 530,89 EUR odbijen jer je prvostupanjski sud ocijenio da je tuženik isplatom nespornog iznosa od 4.934,63 EUR prije podnošenja tužbe obeštetio tužitelja za nenovčanu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu.

17.2. Osnovano tužitelj prigovora visini pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu. Odbijajući djelomično zahtjev za naknadu neimovinske štete sud prvog stupnja je podcijenio odlučne okolnosti iz članka 1100. stavaka 1. i 2. ZOO -a, dok je u odnosu na nenovčanu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu pogrešno primijenio članak 2. stavak 1. ZPP-a.

17.3. Prema pravnom shvaćanju ovog suda, imajući na umu vrstu i težinu zadobivenih ozljeda, njihov karakter te neugodnosti koje je tužitelj imao tijekom liječenja, a posebno vodeći računa o njihovu intenzitetu i trajanju koje je utvrdio prvostupanjski sud, prema kriteriju pretrpljenih fizičkih bolova kao posljedicu povrede prava osobnosti tužitelja na tjelesno zdravlje treba odmjeriti iznos od 1.800,00 EUR. Težina povrede te u postupku utvrđeni intenzitet i trajanje straha prema shvaćanju ovog suda opravdavaju, zbog pretrpljenog straha kao posljedice oštećenja njegova zdravlja, odmjeriti tužitelju iznos od 1.800,00 EUR. Posljedice koje uslijed ozljeđivanja tužitelj osjeća u svojoj duhovnoj sferi kao duševnu bol zbog trajnog smanjenja njegove životne aktivnosti od 10% (koje se manifestiraju kao redukcija kretnji slabinske kralježnice te bolnost desnog stopala pri opterećenju) opravdavaju, prema mišljenju ovog suda, isplatu pravične novčane naknade za duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti u iznosu od 1.900,00 EUR. Zbog toga tužitelju uz pravilnu primjenu članka 1100. stavka 2. ZOO-a za pretrpljenu neimovinsku štetu pripada pravična novčana naknada od 5.500,00 EUR. Uz pravilnu primjenu članak 1095. stavka 1. ZOO-a i članka 233. ZPP-a tužitelju je za utvrđenih 160 sati tuđe pomoći i njege trebalo odmjeriti ukupno 640,00 EUR jer cijena jednog sata takve pomoći u Zagrebu ne iznosi manje od 4,00 EUR kako je pravilno utvrdio prvostupanjski sud.

18. Iz razloga navedenih u točkama 17. do 17.4. ovog obrazloženja, tužitelju uz pravilnu primjenu članka 1100. stavka 2. i članka 1095. stavka 1. ZOO -a pripada naknada neimovinske štete (5.500,00 EUR) i nenovčane imovinske štete za tuđu pomoć (640,00 EUR) od ukupno 6.140,00 EUR.

19. Imajući na umu da je prije podnošenja tužbe tuženik za pretrpljenu neimov insku štetu i nenovčanu imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu obeštetio tužitelja za iznos od 4.934,63 EUR, tužitelj je za pretrpljenu nenovčanu imovinsku štetu za tuđu pomoć koja mu je nastala u iznosu od 640,00 EUR obeštećen prije podnošenja tužbe u cijelosti pa je sud prvog stupnja pravilno postupio kada je odbio njegov zahtjev za naknadu te štete u daljnjem iznosu od 530,89 EUR. Zbog toga je uz primjenu članka 368. stavka 1. ZPP-a, odbijena žalba tužitelja i potvrđena je točka II. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je tužitelj odbijen sa zahtjevom za isplatu iznosa od 530,89 EUR.

19.1. Ostatkom nesporno plaćenog iznosa od 4.294,63 EUR (4.934,63 EUR – 530,89 EUR) tužitelju je djelomično podmirena neimovinska šteta. S obzirom na to da razlika između nastale neimovinske štete i plaćene neimovinske štete iznosi 1.205,37 EUR (5.500,00 EUR - 4.934,63 EUR), zahtjev za isplatu naknade za neimovinsku štetu od 2.326,67 EUR pravilno je odbijen točkom II. izreke prvostupanjske presude pa je uz primjenu članka 368. stavka 2. ZPP-a odbijena žalba tužitelja te je i u tom dijelu potvrđena prvostupanjska presuda.

20. Osnovano tužitelj u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 154. stavak 2. ZPP-a kada je naložio tužitelju naknaditi razmjerni dio troškova postupka tuženika. Sud prvog stupnja je propustio utvrditi da je tužitelj u pogledu osnove zahtjeva uspio cijelosti (100%). Naime, tuženik je tijekom postupka prigovarao osnovi zahtjeva ističući prigovor ispunjenja i tvrdeći da je tužitelj obeštećen još prije podnošenja tužbe. Taj je prigovor ocijenjen dijelom neosnovanim, s obzirom na to da je opseg pretrpljene štete utvrđen vještačenjem te je na temelju tog dokaza utvrđeno da tužitelj nije obeštećen, da postoji osnova za daljnje obeštećenje i visina tog obeštećenja. Naime, kada je tuženik u sudskom postupku istakao prigovor namirenja cjelokupne štete isplaćene u izvansudskom postupku time je osporio visinu i osnovu tužbenog zahtjeva. Izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem u slučaju kada tuženik ospori visinu potraživanja preko nesporno isplaćenog iznosa u mirnom postupku, tužitelj dokazuje osnovu i visinu potraživanja. Takvo je i pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci Rev-736/2023-2 od 21. veljače 2021. Tužitelju je ovom presudom, uz preinačenje točke II. izreke prvostupanjske presude, dosuđen daljnji iznos odštete od 2.931,53 EUR, tužitelj je u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva uspio s 56% (5.117.43 /9.184,42 EUR = 56%). Imajući na umu da je uspjeh tužitelja u sporu 78% (156/2), a uspjeh tuženika 22% (44/2), tužitelju koji je u većoj mjeri uspio u sporu pripada u skladu s člankom 154. stavkom 2. ZPP -a naknada od 56% (77% - 22%) ukupno nastalih troškova pa je uz primjenu članka 380. točke 3. ZPP-a uvažena žalba tužitelja i preinačena je točka III. izreke na način da je odbijen tuženikov zahtjev za naknadu troškova postupka.

21. Tužitelju su uz primjenu članka 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023. i 107/2025., dalje: OT) nastali sljedeći troškovi zastupanja:

- za sastavljanje odštetnog zahtjeva od 8.3.2022. (Tbr. 32. stavak 1. OT-a) 100 bodova

- za sastavljanje tužbe od 19.7.2022. (Tbr. 7. stavak 1. OT-a) 100 bodova

- za sastavljanje podneska od 5.2.2023. (Tbr. 8. stavak 1. OT-a) 100 bodova

- zastupanje na pripremnom ročištu 3.5.2023. (Tbr. 9. stavak 1. OT-a) 100 bodova

- sastavljanje podneska od 18.12.2024. (Tbr. 8. stavak 4. OT-a) 25 bodova

- sastavljanje podneska od 29.10.2025. (Tbr. 8. stavak 4. OT-a) 25 bodova

- zastupanje na glavnoj raspravi 2.12.2025. (Tbr. 9. stavak 1. OT-a) 100 bodova što ukupno (Tbr. 54. OT-a) i uvećano za PDV (Tbr. 46. OT-a) iznosi 1.375,00 EUR. Tome treba dodati plaćenu sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 69,15 EUR pa su ukupno na ime troškova zastupanja i plaćenih sudskih pristojbi tužitelju odmjereni potrebni troškovi od 1.444,15 EUR. Uz primjenu članka 154. stavka 2. ZPP -a pripada mu naknada u visini 56% tih troškova, odnosno 808,72 EUR. Tome treba dodati pedujmljene troškove medicinskog (200,00 EUR) i financijskog (300,00 EUR) vještačenja pa je ukupno dosuđena tužitelju naknada troškova postupka od 1.308,72 EUR sa zateznim kamatama koje u skladu s člankom 151. stavkom 3. ZPP -a teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka. S ostatkom zahtjeva za naknadu troškova postupka tužitelj je odbijen jer ti troškovi (koji se odnose na nagradu za zastupanje) dijelom nemaju uporišta u odredbama OT-a, a dijelom, kad je riječ o troškovima sudske pristojbe na presudu, nema dokaza da ih je tužitelj snosio.

22. Tužitelju koji je sa žalbom protiv odluke iz točke II. izreke uspio u omjeru od 44%, dosuđena je naknada troškova sastavljanja žalbe u tom omjeru odnosno 137,50 EUR (Tbr. 10. stavak 1. OT-a = 125 bodova, Tbr. 46. i 54. OT-a = 312,50 EUR x 44% = 137,50 EUR) dok je s ostatkom tih troškova (do zatraženih 250,00 EUR) tužitelj odbijen. Tužitelju nisu dosuđeni troškovi sudske pristojbe na žalbu jer iz stanja spisa ne proizlazi da je tužitelj u zakonskom roku, roku koji mu je odredio rješenjem prvostupanjskim sud niti do odlučivanja o žalbi snosio te troškove (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u Rev 236/2023-2 od 28. ožujka 2023. i Rev 450/2024-2 od 9. travnja 2024.).

23. Točka I. izreke prvostupanjske presude nije pobijana žalbom pa nije ispitivana u žalbenom postupku (članak 365. stavak 1. ZPP-a).

U Varaždinu 4. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Dijana Hofer