Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž Ovr-43/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Milki Vraneš, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja Verbriefung & Co. d.o.o. Zagreb, Hribarov prilaz 6/A, OIB: 50053576872, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Remenar & Remenar j.t.d. Zagreb, protiv ovršenika OE, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Lenka Banjanin, odvjetnica iz Rijeke, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-718/2019-66 od 28. studenoga 2025., 4. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e :

Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana, potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Ovr-718/2019-66 od 28. studenoga 2025.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja odgođena je ovrha do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Puli-Pola, Stalne službe u Rovinju-Rovigno pod poslovnim brojem P-94/2021.

2. Protiv navedenog rješenja u pravovremenom roku žali se ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu, preinači pobijano rješenje na način da odbije prijedlog ovršenika za odgodu ovrhe kao neosnovan, te ovršeniku naloži naknadu sastava žalbe, ili da ukine pobijano rješenje, predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, te naloži nastavak provedbe ovrhe, sve uz naknadu troškova koje je ovrhovoditelj imao u ovom postupku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba ovrhovoditelja nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsko rješenje i postupak koji mu je prethodio ovaj sud utvrđuje da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 , dalje: ZPP), u svezi članka 21. stavak 1. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ-a) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2., u svezi članka 381. ZPP-a.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, u svezi članka 21. stavak 1. OZ-a, na koju sadržajem žalbe ukazuje ovrhovoditelj jer obrazloženje pobijanog rješenja sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji su jasni i određeni, te nisu proturječni pa je rješenje razumljivo i može se ispitati.

7. Iz spisa predmeta proizlazi da je rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Puli poslovni broj Ovr-718/2019-5 od 23. prosinca 2019. po prijedlogu ovrhovoditelja određena ovrha na temelju ovršne isprave i to Sporazuma radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava, solemniziranog po javnom bilježniku Ivanu Kukučka u Puli, Jurja Žakna 4 b, pod poslovnim brojem Ov-472/09, na nekretninama u zemljišnim knjigama u vlasništvu ovršenika i to: k. č. br. [katastarska čestica], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća s garažom i dvorištem sveukupne površine 842 m2, kuća s garažom površine 181 m2 i dvorište površine 6612 m2, k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi vrt, k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi pašnjak, k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi vinograd, k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi oranica, k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi oranica, k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi vinograd, k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi vinograd, k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi vinograd, k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi vinograd, k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi šuma, k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi vinograd, k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi oranica, k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi pašljak, a radi naplate tražbine ovrhovoditelja koja je na dan 25. lipnja 2019. sveukupno iznosila 140.293,13 eura, sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 5. studenoga 2019. pa do isplate, kao i troškova ovršnog postupka u iznosu od 15.430,00 kuna/2.047,91 eura. Navedeni Sporazum je sklopljen radi osiguranja novčane tražbine po osnovi Ugovora o jednokratnom kreditu broj 546.259 od 30. ožujka 2009. između Raiffeisenbank St. Stefan-Jagerberg-Wolfsberg eGen, kao kreditora i UE, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kao korisnika kredita, te ovršenika u ovom postupku.

8. Ovršenik je u podnesku od 27. studenoga 2024. naveo da se kod Općinskog suda u Puli-Poli, Stalna služba u Rovinju-Rovigno pod poslovnim brojem P-94/2021 vodi parnični postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, a što ne znači da se ovršenik ne može pozivati na ništetnost ovršne isprave ili njezinih odredb i.

9. U prilog svojih tvrdnji poziva se na presude suda Europske unije u predmetu C407/18, Ustav Republike Hrvatske, Europsku konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ističući da je među najvažnijim pravima zajamčenim Konvencijom pravo na zaštitu vlasništva (članak 1. Protokola i Konvencije), te članak 65. OZ -a. Poziva se i na stajalište Vrhovnog suda RH sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH održanog 11. ožujka 2022. u Zagrebu, a iz kojeg proizlazi da je obveza ovršnog suda da u postupku ovrhe na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (zadužnice, javnobilježnike ovršne isprave, solemnizirane javnobilježničke isprave) po službenoj dužnosti provjeri nepoštenost ugovornih odredbi. Dakle, u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježničkih akata ili solemnizirane privatne isprave i sl.) koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, ovršni sud je dužan po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetene) odredbe.

10. S tim u vezi ističe da je sud dužan odgoditi ovrhu na nekretninama do pravomoćnog okončanja sudskog postupka, koji se vodi radi proglašenja ovrhe nedopuštenom pred Općinskim sudom u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno pod poslovnim brojem P-94/2021.

11. Pobijanim prvostupanjskim rješenjem je usvojen prijedlog ovršenika da se odgodi predmetna ovrha do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi kod Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno pod poslovnim brojem P-94/2021, jer je prvostupanjski sud utvrdio da je ovršenik dokazao kumulativno ispunjenje dva uvjeta propisana odredbom člankom 65. stavak 1. OZ-a.

12. Razmatrajući da li je učinio vjerojatnim da bi provedbom ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, prvostupanjski sud je uzeo u obzir činjenicu da su predmet ovrhe nekretnine za koje je u tijeku postupak prenamjene pa bi prodajom nekretnina pod ovim uvjetima, kao poljoprivrednog zemljišta, ovršeniku doista nastala nenadoknadiva šteta. Naime, člankom 110. OZ-a propisano je da ukidanje ili preinaka rješenja o ovrsi poslije pravomoćnosti rješenja o dosudi nekretnine ne utječu na pravo vlasništva kupca stečeno po odredbama članka 108. OZ-a. Nadalje, prvostupanjski sud je uzeo u obzir i to da ovršenik ne osporava tražbinu u cijelosti, nego smatra da treba točno utvrditi visinu duga. Dovodeći to u vezu s činjenicom da je za nekretnine u tijeku postupak prenamjene, prvostupanjski sud je zauzeo stajalište da postoji opasnost da bi prije prodaje nekretnina svakako trebalo dati ovršeniku priliku da se utvrdi koliki je iznos duga, te da se po prenamjeni nekretnina ponovo utvrdi njihova vrijednost, u suprotnom bi došlo do velikog nesrazmjera prilikom prodaje i namirenja, čime bi ovršeniku nastala nepotrebna šteta. Ako se u parnici radi proglašenja ovrhe nedopuštenom ovrha i djelomično proglasi nedopuštenom, navedeno je od značajnog utjecaja jer ovisno o utvrđenjima u parnici, ovršenik bi eventualno bio u mogućnosti sam namiriti tražbinu, bez prodaje nekretnina, ili bi se stekli uvjeti za ograničenjem ovrhe na samo neke od brojnih nekretnina koje su ovdje predmet ovrhe.

13. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 65. stavka 2. OZ -a prvostupanjski sud je usvojio prijedlog ovršenika za odgodom predmetne ovrhe , jer su za to ispunjeni uvjeti iz odredbe članka 65. stavak 1. OZ-a budući je ovršenik učinio vjerojatnim da bi provođenjem ovrhe trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, a ispunjena je i pretpostavka navedena u odredbi članka 65. stavak 1. točka 5. OZ-a.

14. U postupku donošenja prethodne odluke koji je rezultirao donošenjem presude broj C-407/18 u predmetu O c/a Addiko Bank d.d., činjenični supstrat nacionalnog postupka bio je istovjetan predmetnom - ovrhovoditelj, bankarska institucija inicirala je protiv korisnika kredita ovršni postupak na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, a u odnosu na čije odredbe je ovršenik prigovarao (djelomičnoj) ništetnosti.

15. Sud Europske unije je u analizi načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje Direktiva), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi članka 65. stavka 1. OZ-a) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive) pa je zaključio da u procesnoj situaciji, kada sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ne može provoditi kontrolu eventualne nepoštenosti odredbi sadržanih u ugovoru o hipotekarnom kreditu sklopljenom između trgovca i potrošača, a koji u obliku javnobilježničkog akta predstavlja ovršnu ispravu, već navedeno tek naknadno i eventualno može učiniti parnični sud kojemu se potrošač obrati tužbom za utvrđivanje ništetnosti takvih nepoštenih odredbi, i da je vjerojatno da će pljenidba nekretnine osigurane hipotekom biti dovršena prije nego što sud koji odlučuje o meritumu donese odluku kojom se eventualno utvrđuje ništetnost te odredbe kao nepoštene, a šteta koju bi potrošač u tom slučaju i ostvario, no á posteriori, da bi kao vid pravne zaštite bila nepotpuna i nedovoljna i ne predstavlja ni odgovarajuće ni učinkovito sredstvo da se prekine s korištenjem nepoštene odredbe.

16. Obzirom da je Sud EU u presudi broj C-407/18 dakle utvrdio da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te Direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu, to je evidentno da u istovjetnoj činjeničnoj i materijalnopravnoj situaciji vezuje i prvostupanjski sud, a kako načelo usklađenog tumačenja zahtijeva da nacionalni sudovi učine sve što je u njihovoj nadležnosti, uzimajući u obzir cjelokupno nacionalno pravo i primjenjujući metode tumačenja koje to pravo poznaje da bi se zajamčila puna učinkovitost predmetne Direktive i da bi se došlo do rješenja koje je u skladu s ciljem koji se njome nastoji postići, ocjena je ovoga suda da će navedenom zahtjevu biti udovoljeno određivanjem odgode ovrhe do pravomoćnog okončanja parnice koja se vodi kod Općinskog suda u Puli-Pola. Stalna služba u Rovinju-Rovigno pod poslovnim brojem P-94/2021.

17. Odgoda ovrhe predstavlja odluku suda kojom se određuje privremeno nepoduzimanje ovršnih radnji sa ciljem sprječavanja nastanka štetnih posljedica za ovršenika čime mu se pruža privremena zaštita, ali u svakom slučaju omogućuje da se u slučaju ispunjenja razloga radi kojih se ovrha odgađa od ovršenika otkloni nastanak štete koja bi nastala provedbom ovrhe. U situaciji da ovršenik u parnici ne ostvari svoje pravo za koje tvrdi da mu pripada, ovrhovoditelj nastavlja ovrhu i ostvaruje svoju tražbinu bez ikakvih štetnih posljedica.

18. Stoga je, po ocjeni ovog suda, ovršenik dokazao pretpostavke za odgodu ovrhe jer je pokrenuo naprijed navedeni parnični postupak pa bi bez obzira što se radi o založnom pravu koje je za korist ovrhovoditelja osnovano po pristanku ovršenika, provedbom predmetne ovrhe pretrpio nenadoknadivu štetu koja se ne bi mogla potpuno sanirati u slučaju utvrđenja nedopuštenosti predmetne ovrhe. Pri tome treba navesti da odgoda ovrhe ne predstavlja konačno rješenje u ovršnom postupku, što znači da do nastavka ovrhe može doći nakon što se dovrši navedeni parnični postupak ako tužbeni zahtjev ovršenika kao tužitelja ne bude usvojen odgodom ovrhe nije dovedeno u pitanje samo egzistiranje tražbine ovrhovoditelja.

19. Slijedom iznesenog, valjalo je temeljem članka 380. točka 2. ZPP-a, u vezi članka 21. stavak 1. OZ-a odbiti kao neosnovanu žalbu ovrhovoditelja i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje.

U Gospiću, 4. ožujka 2026.

Sutkinja:

Milka Vraneš