Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-65/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Milki Vraneš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Marijanu Belčiću, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d. iz Zagreba, Magazinska 69, OIB: 53056966535, zastupanog po punomoćniku Josipu Mađariću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja o troškovima postupka sadržanog u presudi Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1069/2024-9 od 26. studenoga 2025., u dijelu pod točkom III. izreke, koji se odnosi na trošak parničnog postupka, 4. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e:

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana, potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-1069/2024-9 od 26. studenoga 2025. u dijelu pod točkom III. izreke, kojim tužitelju nije dosuđen trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da je ništetna odredba iz čl. 3. Ugovora o [broj kredita], sklopljenog **.**.2007. između tužitelja i tuženika, u dijelu odredbe koji glasi: “3.30% (tri zarez trideset posto) od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita… “

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužitelju ŽB u roku od 15 dana isplati iznos od 252,38 eura (slovima: dvjestopedesetdvaeuratridesetosamcenti) zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 6. veljače 2007. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate u visini stope određene čl. 29. ZOO i to uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. da tužitelju ŽB naknadi trošak postupka u iznosu od 187,50 eura sa zateznim kamatama koje teku od 17. studenog 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude u dijelu pod točkom III. koji se odnosi na rješenje o trošku, žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 4. Zakona o sudskim pristojbama. Ističe da je tužitelju nastala obveza plaćanja sudskih pristojbi i to u trenutku podnošenja tužbe, odnosno u trenutku primitka presude, te smatra da je irelevantno jesu li pristojbe plaćane ili ne. Predlaže da drugostupanjski sud preinači presudu u dijelu pod točkom III. izreke na način da pored iznosa od 187,50 eura, dosudi tužitelju i daljnji trošak u visini od 106,18 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 78,13 eura i trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 26,54 eura.

3. Na žalbu tužitelja nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano prvostupanjsko rješenje (točka III. izreke) u skladu s odredbom članka 365. stavak 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP), u svezi s člankom 381. istog Zakona ovaj drugostupanjski sud nalazi da nisu počinjene bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8. 9., 13. i 14. ZPP -a.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se poziva tužitelj, a ovo iz razloga jer je u razlozima rješenja prvostupanjski sud dao za svoj pravni stav jasno obrazloženje, tako da rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne bi moglo ispitati, niti je u bilo čemu nerazumljivo, a nema niti proturječnosti između izreke i razloga rješenja.

7. Iz obrazloženja pobijanog rješenja proizlazi da tužitelju nije odobren zatraženi iznos troška sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura i presudu u iznosu od 53,09 eura, jer istu nije niti platio.

8. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud pravilno tužitelju nije priznao trošak sudske pristojbe na tužbu i presudu. Naime, prema članku 4. točka 4. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine broj 118/18, 51/23) obveza plaćanja sudske pristojbe na tužbu nastaje dankom podnošenja tužbe, a na presudu u trenutku dostave presude stranci. Pravo na naknadu troškova postoji samo za stvarno učinjene izdatke, a ne za one koji nisu plaćeni. Budući da tužitelj do danas nije platio zatraženi trošak pristojbe, takav trošak nije niti nastao (članak 151. stavak 1. ZPP-a). Zbog navedenog pravilo je sud odlučio kada je odbio zahtjev za naknadu istog troška.

9. Iz navedenih razloga žalba tužitelja nije osnovana, pa je na temelju članka 380. stavak 1. točka 2., u vezi sa člankom 381. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud odlučio kao u izreci rješenja.

10. O zatraženom žalbenom trošku sud je odlučio sukladno odredbi članka 166. stavak 1., u svezi članka 154. stavak 1. ZPP-a.

U Gospiću, 4. ožujka 2026.

Sutkinja:

Milka Vraneš