Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Karlovac
Gž-246/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od suca Josipa Štrucelja, predsjednika vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeća, te sutkinje Vesne Britvec članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, Područna služba u Varaždinu, Kolodvorska 20c, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., OIB: 22694857747, Zagreb, Ul. grada Vukovara 282, kojeg zastupa punomoćnik Vladimir Slunjski odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & partneri, Pisarnica Varaždin, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pn-137/2019-34 od 7. prosinca 2022., u sjednici vijeća održanoj dana 4. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Varaždinu, poslovni broj Pn-137/2019-34 od 7. prosinca 2022.
II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu i pristojbe u iznosu 275,75 EUR, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja poslovni broj Pn-137/2019-34 od 7. prosinca 2022. u točki I izrijeke odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. ZAGREB, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, Podružnica Varaždin, Zagrebačka 64, Varaždin isplatiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623 iznos od 46.068,87 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom
- na iznos od 11.248,28 kn od 15. travnja 2016. godine do isplate,
- na iznos od 11.335,85 kn od 29. travnja 2017. godine do isplate,
- na iznos od 11.548,79 kn od 20. lipnja 2018. godine do isplate,
- na iznos od 11.935,95 kn od dana donošenja presude do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje Od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uveznoj za tri postotna poena, a koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, sve u roku od 15 dana.",
te je u točki II izrijeke naloženo tužitelju da tuženiku naknadi parnične troškove u ukupnom iznosu od 10.800,00 kn / 1.433,41 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 7. prosinca 2022. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku 15 dana.
2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnio tužitelj zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. – dalje: ZPP), pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači presudu na način da usvoji tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, odnosno ukine i predmet vrati na ponovni postupak te obveže tuženika na naknadu parničnog troška.
2.1. Tuženik je u odgovoru na žalbu porekao navode žalbe i predložio da drugostupanjski sud istu odbije u cijelosti, te traži trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu 1.500,00 kn / 199,08 EUR, uvećano za PDV 25% u iznosu 375,00 kn / 49,77 EUR i pristojbe u iznosu 202,67 kn / 26,90 EUR, što ukupno iznosi 2.077,67 kn / 275,75 EUR.
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu 46.068,87 kn / 6.114,39 EUR po osnovi isplaćene invalidske mirovine za 2015., 2016. i 2017. u iznosu 34.132,92 kn i za razdoblje od 1. siječnja 2018. do 31. prosinca 2018. u iznosu 11.935,95 kn, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća pa do isplate.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga označenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti, pa niti bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama, te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika u iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.
6. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, odlučne činjenice za predmet spora prvostupanjski sud je utvrdio na temelju savjesne ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, dakle na način određen člankom 8. ZPP-a, te je stečeno uvjerenje o odlučnim činjenicama opravdao, uvjerljivim i logičnim razlozima koje prihvaća i ovaj sud drugog stupnja kao pravilne.
7. Tako je sud prvog stupnja je na temelju svih provedenih dokaza i njihovom analizom u smislu odredbe članka 8. ZPP-a pravilno i potpuno utvrdio sljedeće činjenično stanje:
- da je SU osiguranik tužitelja ozlijeđen kao vozač traktora u prometnoj nesreći **.**.2009. koju je uzrokovala osiguranica tuženika PU pravomoćnom presudom Općinskog suda u Čakovcu broj K-30/10-3 od 29. siječnja 2010. proglašena krivom za počinjenje kaznenog djela protiv opće sigurnosti ljudi i imovine i sigurnosti prometa - izazivanjem prometne nesreće - opisano u članku 272. stavak 2. u svezi stavka 1. KZ-a,
- da je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Varaždinu, broj 97412 od **.**.2011. i **.**.2011. SU priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog profesionalne nesposobnosti za rad iz razloga ozljede na radu 50% i zbog bolesti 50% počevši od 12. studenog 2010.,
- da tuženik nije bio stranka u upravnom postupku određivanja invalidske mirovine SU osiguraniku tužitelja,
- da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P - 174/2013 od 9. lipnja 2015. u sporu između istih stranaka odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu izgubljene zarade koju čini razlika između primljene invalidske mirovine i plaće koju bi SU mjesečno ostvarivao da nije otišao u mirovinu,
- da je svjedokinja LU spec. medicine rada i stalni sudski vještak medicine rada u predmetu Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-174/201 izradila nalazu i mišljenje o tome da zbog ozljeda koje je SU zadobio u navedenoj prometnoj nesreći nije nastupila njegova niti opća niti profesionalna nesposobnost za rad po kriterijima medicine rada i po kriterijima iz povijesti bolest i iz radne anamneze,
- da je provedenim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Damiru Vodopivecu dr. med. specijalisti medicine rada iz njegovog pisanog nalaza i mišljenja i iskaza na ročištu 27. listopada 2022. utvrđeno kako je SU u prometnoj nezgodi **.**.2009. zadobio ozljede u vidu višestrukih otvorenih rana potkoljenice i otvorenih rana ručnog zgloba i šake, otvorene rane ostalih dijelova glave, natučenja ramena i nadlaktice, te iščašenje i nategnuće vratne kralježnice, da je te ozljede bolnički liječio, a potom nastavio multidisciplinarno ambulantno liječenje, ali ne postoji uzročno posljedična veza između ozljeda koje je zadobio u toj prometnoj nezgodi i njegovog umirovljena, obzirom da može raditi lakše fizičke poslove vezano za distribuciju i prodaju gotovih proizvoda, no ne i za nošenje, prenošenje istih, oranje, mehaničku zaštitu usjeva i berbu, bez obzira što je tužitelj tom svom osiguraniku priznao pravo na invalidsku mirovinu,
- da obračun izvršenih isplata tužitelja, potvrda o isplaćenim mirovinskim primanjima i kartica glavne knjige po računovodstvenom flekspolju, odnosno dokumentacija koju je tužitelj dostavio kao dokaz visine zatražene naknade štete nemaju status javne isprave iz članka 230. ZPP-a.
8. Na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno je sud prvog stupnja u točki I izrijeke prvostupanjske presude odbio tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, zaključivši da u predmetnoj parnici za naknadu štete nije vezan činjeničnim utvrđenjima upravnog tijela iz rješenja tužitelja, te pravilno ocijenio da nije nastupila zastara potraživanja ali da nisu ispunjene pretpostavke za osnovanost postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelja jer ne postoji uzročno posljedična veza između ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi i umirovljenja tužitelja.
9.Tužitelj svoje potraživanje temelji na odredbi članka 161. stavak 1. i 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne Novine broj 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018. i 102/2019. - dalje: ZOMO) kojim je propisano da Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju, te da naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz ovoga Zakona, obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja.
9.1. Odredbom članka 162. stavak 1. ZOMO propisano je da tužitelj ima pravo na naknadu štete od osobe koja je prouzročila smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu osobnost, djelomičan ili potpuni gubitak rade sposobnosti, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe.
9.2. Odredbom članka 164. stavak 1. ZOMO propisano da tužitelj ima pravo zahtijevati naknadu štete u slučajevima iz članka 161. ovoga Zakona i izravno od društva za osiguranje kod kojega su vlasnici, odnosno korisnici motornog vozila osigurani od odgovornosti za štetu (izvorno pravo na naknadu štete).
10. Prilikom donošenja pobijane presude sud prvog stupnja se pozvao na odredbu članka 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2014. i 152/2014. - dalje: ZOOP). U odluci EU suda C-371/12 od 23. siječnja 2014., izneseno je pravno shvaćanje da se na odnose osiguratelja i oštećenih osoba, u pogledu postojanja i visine obveze osiguratelja za naknadu štete osnovom zaključenog ugovora o osiguranju od automobilske odgovornosti uporabom motornog vozila za štete nastale u prometnim nezgodama, primjenjuju odredbe zakona koji regulira obvezno osiguranje vozila. Taj sud razlikuje građanskopravnu odgovornosti za štetu uzrokovanu motornim vozilima, koju definira i jamči zakonodavstvo Unije i opseg štete naknade štete oštećenicima na ime građanskopravne odgovornosti osiguranika, (područje koje je uglavnom uređeno nacionalnim pravom, presuda C-484/09 od **.**.2011. SUN). Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanom u odlukama Rev-1067/12 od 5. prosinca 2017., Rev-5292/2019 od 16. lipnja 2020, - 4 - Rev 631/2023-2 Rev- 388/2018 od 15. kolovoza 2020, Rev-909/2021-3 od 8. rujna 2021 i dr., za odluku u ovom sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP-u koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete HZMO-u, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, a ne zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka samog štetnog događaja
- prometne nezgode.
11. S pravom žalitelj navodi da sud u parničnom postupku nije ovlašten ispitivati pravilnost pravomoćne odluke donesene u upravnom postupku kojim je njegovom osiguraniku utvrđeno pravo na invalidsku mirovinu, jer o pravima iz mirovinskog osiguranja nadležan je odlučivati Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje ovdje tužitelj. Dakle, parnični sud je vezan odlukom upravnog tijela u pogledu utvrđenja prava na mirovinu i isplate mirovine u smislu odredbe članka 12. ZPP-a.
11.1. No međutim, u sporu za naknadu štete koju tužitelj potražuje od osiguratelja sud nije vezan utvrđenjima vještaka iz upravnog postupka o uzrocima i omjeru tih uzroka za nastanak nesposobnosti za rad, te posljedično tome priznatom pravu na invalidsku mirovinu. S obzirom na to da je vještak u ovom postupku utvrdio da uzročno posljedična veza između ozljeda u predmetnoj prometnoj nezgodi i umirovljenja osiguranika tužitelja ne postoji, neovisno o tome što su vještaci u upravnom postupku utvrdili drugačije, prvostupanjski sud je pravilno primijenio pravilo o teretu dokazivanja iz članka 7. stavak 1. ZPP-a, članka 219. stavak 1. ZPP-a u vezi članka 221.a ZPP-a kada je odbio tužbeni zahtjev. Sudska praksa na koju se tužitelj u žalbi poziva nije primjenjiva na konkretan slučaj jer nije činjenično identična niti usporediva.
11.2. Žalitelju valja navesti da prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci broj Revt - 469/2017 od 11. ožujka 2020. činjenica da je parnični sud vezan za odluku upravnog tijela o umirovljenju osiguranika tužitelja u granicama njezine pravomoćnosti i za činjenična utvrđenja u toj odluci, ne ograničava sud da u novoj parnici utvrđuje uzročnu vezu između ozljeda pretrpljenih u prometnoj nezgodi i štete radi koje je isplaćena invalidska mirovina.
12. Prema odredbi članka 230. stavak 1. ZPP-a isprava koju je u propisanom obliku izvelo državno tijelo u granicama svoje nadležnosti te isprava koju je u takvom obliku izdala pravna ili fizička osoba u obavljanju javnog ovlaštenja koje je povjereno zakonom ili propisom utemeljenom na zakonu (javna isprava), dokazuje istinitost onog što se u njoj potvrđuje ili određuje, prema stavku 2. istu dokaznu snagu imaju i druge isprave koje su posebnim propisima u pogledu dokazne snage izjednačene s javnim ispravama, te prema stavku 3. dopušteno je dokazivati da su u javnom ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena.
12.1. Tužiteljev obračun izvršenih isplata, potvrda o isplaćenim mirovinskim primanjima i kartica glavne knjige, nemaju značaj javne isprave u smislu odredbe članka 230. ZPP-a neovisno o tome što je u njima naznačeno po samom tužitelju da ima značaj javne isprave, sukladno shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvateske u odluci broj Rev-1437/2021 i Rev-977/2016-2 od 19. studenog 2019., dok tužitelj financijsko vještačenje na okolnost visine utuženog potraživanja nije predložio.
13. Slijedom svega iznijetoga, valjalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u točki I izrijeke ove presude.
14. Budući da trošak sastava odgovora na žalbu nije bio potreban za odlučivanje o žalbi u smislu odredbe članka 155. stavak 1. ZPP-a, valjalo je temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a odbiti zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu s PDV-om i pristojbe u ukupnom iznosu 275,75 EUR kao neosnovan , te odlučiti kao u točki II izrijeke ove presude.
U Karlovcu 4. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
Josip Štrucelj
