REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž R-32/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić, kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AB iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Maja Buhin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženog Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862 , radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1490/2024-22 od 15. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje u pobijanom dijelu – točki III. i IV. izreke, presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 1490/2024-22 od 15. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Nalaže se tuženiku, Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 800,00 eur,zajedno sa zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 9.10.2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 30. 12. 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku, Croatia osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, isplatiti tužitelju AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 244,56 eur, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 15. 12. .2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, , u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u dijelu za iznos od 400,00 eur, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama te za iznos zakonske zatezne kamate koja na iznos od 800,00 eura teče od 30.08.2023. do 08.10.2023., te na iznos od 244,56 eura od 30.08.2023. do 14.12.2025.

IV. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862 da tužitelju AB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.425,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 15. 12. 2025. do isplate prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu u odbijajućem dijelu zahtjeva pobija tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede pravila postupka, pobijajući istu u cijelosti zbog svih zakonom dopuštenih razloga. Ističe da je sud neosnovano postupio kada je odbio njegov zahtjev pobliže opisan kao pod točkom III. izreke, obzirom je visinu pripadajuće mu naknade štete pogrešno odmjerio. Ukazuje da sud u obrazloženju presude nije niti jednom riječju iznio ni obrazložio zašto i zbog kojih konkretno razloga je odredio da mu pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske i imovinske štete u iznosima znatno manjim od iznosa dobivenih pravilnom primjenom važećih Orijentacijskih kriterija i ne uvažavajući aktualno ekonomsko stanje u državi i inflatorna kretanja, a čime je počinio povredu pravila postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. važećeg Zakona o parničnom postupku. Također, navodi da je pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje vezano uz visinu naknade štete posljedično rezultiralo i nezakonitom odlukom suda vezano uz dosuđeni iznos parničnog mu troška. Obzirom na navedeno predlaže da su drugog stupnja njegovu žalbu uvaži te presudu preinači sukladno njegovim žalbenim navodima. Potražuje troškove žalbe.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba tužitelja nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i imovinske štete, koja je za njega nastala u štetnom događaju dana 3. srpnja 2023. kada se kao zaposlenik ovdje osiguranika tuženika ozlijedio na radnom mjestu radnika na prikupljanju, razvrstavanju i odvozu otpada.

5.1. Polazeći od nespornih okolnosti i to: da je tužitelj u trenutku štetnog događaja bio zaposlenik Zagrebačkog holdinga d.o.o. Podružnice Čistoća koje je osigurano kod tuženika, da je tuženik odgovoran za štetu koja je tužitelju nastala 3. srpnja 2023., da je tuženik u mirnom postupku tužitelju ne ime naknade neimovinske štete isplatio iznos od 2.000,00 eur te iznos od 120,00 eur na ime imovinske štete - tuđe pomoći i njege, ili ukupno 2.120,00 eur, te onih spornih okolnosti a koje se odnose na visinu tužbenog zahtjeva tužitelja - obzirom tužitelj smatra da mu isplatom nespornog iznosa štete nisu u cijelosti naknađene zaostale posljedice, a koje je sud utvrdio nalazom i mišljenjem vještaka medicinske struke specijaliste ortopedije i traumatologije doktora CB - iz kog proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu desnog lakta uvid u dislokacije, iščašenja i nategnuća lakatnih zglobova i ligamenata, da su nakon provedenog adekvatnog liječenja kod tužitelja zaostale trajne posljedice u vidu stanja nakon prijeloma u području desnog lakta koje je rezultirao umanjenjem opsega pokreta lakta u lakom stupnju uz medijalnu nestabilnost koja se ispoljava prilikom opterećenja, što je imalo za posljedicu trajno umanjenje opće životne i radne aktivnosti tužitelja u opsegu od 5%, da je liječenje kod tužitelja završeno pregledom fizijatra dana 9. listopada 2023., da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio primarni strah jakog intenziteta u trenutku ozljede, sekundarni strah jačeg intenziteta trpio je 1 do 2 dana, srednjeg intenziteta u trajanju od ukupno 5 dana a blagog intenziteta u trajanju daljnjih 30 dana, da je tužitelj trpio jake bolove u trajanju od 3 dana ukupno, bolove srednjeg intenziteta u trajanju od 7 dana ukupno te bolove lakog intenziteta u trajanju od 45 dana ukupno, kao i da mu je tuđa pomoć i njega bila potrebna u periodu od 4. srpnja do 2. kolovoza 2023. u opsegu od 2 sata dnevno, u periodu od 2. do 23. kolovoza 2023. u opsegu od 1 sat dnevno te u periodu od 23. kolovoza 2023. pa naredna če tiri tjedna u opsegu od 2x2 sata tjedno za obavljanje težih poslova, da naruženje kod tužitelja nije zaostalo, sud prvog stupnja utvrdio je da tužitelju na ime neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada ukupno iznos od 2.800,00 eur a na ime tuđe pomoći i njege iznos od 364,56 eur, koji iznos je umanjio za nesporno plaćene iznose imovinske i neimovinske štete tužitelju, te je zaključio da tužitelju pripada daljnji iznos neimovinske štete u visini od osim 800,00 eur te daljnji iznos imovinske štete u visini od 244,56 eur.

5.2. Obzirom je tužitelj nakon provedenog medicinskog vještačenja konačno postavio svoj tužbeni zahtjev podneskom koji je sudu prvoga stupnja dostavljen dana 24. lipnja 2025., na način da je potraživao na ime naknade neimovinske štete iznos od ukupno 3.200,00 eur koji je umanjio za nesporno isplaćeni u iznos od 2.000,00 eur te je za taj vid štete konačno potraživao daljnji iznos od 1.200,00 eur a na ime imovinske štete konačno je potraživao iznos od 364,56 eura koji iznos je umanjio za nesporno plaćenim u iznosu od 120,00 eur te je konačno za taj vid štete postavio zahtjev za daljnjim iznosom štete u visini od 244,56 eur, sud prvoga stupnja je obzirom na prethodna utvrđenja, predmetnom presudom zahtjev tužitelja djelomično uvažio kao osnovan te je tuženiku naložio da tužitelju naknadi daljnju neimovinsku štetu u iznosu od 800,00 eur s zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 9. listopada 2023. pa do isplate, dok je zahtjev tužitelja u preostalom dijelu u iznosu od 400,00 eur odbio kao neosnovan zajedno sa zahtijevanom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos. Zahtjev tužitelja za naknadom daljnje imovinske štete u ukupnom iznosu od 244,56 eur sud je u cijelosti prihvatio kao osnovan na koji iznos je tužitelju dosudio zateznu kamatu tekuću od 15. prosinca 2025. sve do isplate. Svoju odluku sud je utemeljio na odredbama članka 1100. i članka 1103. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO) obzirom je zaključio da su priznatim iznosima štete tužitelju u cijelosti naknađene posljedice koje je zadobio u predmetnom štetnom događaju.

6. Ispitujući pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude u pobijanom dijelu temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP u granicama razloga navedenih u žalbi tužitelja, te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud nalazi da nije počinjena niti jedna od navedenih bitnih povreda odredaba postupka, te da je na pravilno utvrđeno činjenično stanje materijalno pravo pravilno primijenjeno.

6.1. Prvostupanjski sud nije počinio niti bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP na koju izrekom i sadržajno ukazuje tužitelj, jer je presuda u dovoljnoj mjeri razumljiva i može se ispitati.

6.2. Tvrdnja tužitelja da prvostupanjska presuda predstavlja neobrazloženu odluku nije osnovana, jer je prvostupanjski sud svrhovito tumačio i primjeno mjerodavno materijalno pravo i iznio relevantne i dostatne razloge za svoju odluku koja ne odstupa od ustaljene sudske prakse. Pravo na obrazloženu sudsku odluku u okviru prava na pravično suđenje strankama pokazuje da je njihov predmet ispitan i razmotren. To se pravo ne može tumačiti na način da zahtijeva detaljan odgovor na svaku tvrdnju stranke u postupku već je potrebno iznijeti navode stranaka koji su odlučujući za ishod postupka te dati činjenične i pravne razloge za donesenu odluku, kao što je i učinjeno u prvostupanjskoj odluci, pri čemu nezadovoljstvo stranke utvrđenim i izraženim pravnim stavom suda prvoga stupnja ne predstavlja povredu prava na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/1990., 135/1997., 8/1998., 113/2000., 124/2000., 28/2001., 41/2001., 55/2001., 76/2010., 85/2010. i 5/2014.) a niti povredu članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, sud prvoga stupnja visinu neimovinske štete koja tužitelju pripada u predmetnom štetnom događaju, pravilno je odmjerio.

7.1. Naime, ZOO predvidio je objektivnu koncepciju neimovinske štete prema kojoj svaka povreda prava osobnosti (članak 19. stavak 2. ZOO-a) predstavlja neimovinsku štetu. Zbog toga osnovu za dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete predstavlja povreda prava osobnosti, i to ako to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju (članak 1100. stavak 1. ZOO-a), dok ranije postojeći vidovi nematerijalne štete po novoj koncepciji predstavljaju samo kvalifikatorne okolnosti koje su, na temelju izričite zakonske odredbe članka 1100. stavak 2. ZOO-a od utjecaja na odlučivanje o visini pravične novčane naknade.

7.2. Kada se u tom smislu ima u vidu intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, straha i zaostale umanjene životne aktivnosti tužitelja koje su utvrđene provedenim vještačenjem, vrste pretrpljenih ozljeda - dislokacije, iščašenja i nategnuća lakatnih zglobova i ligamenata, način ozljeđivanja - prilikom izvršavanja svojih radnih zadataka manevriranjem teškim i ispunjenim otpadom zbog neispravnosti i zakrčenosti prolaza i površina s koje se obavljao rad ozlijedio je desni lakat, neugodnosti i trajanje liječenja te dob tužitelja – 27 godina, ali i nedvojbene potreba pružanja tuđe pomoći i njege, i ovaj sud kao sud drugoga stupnja prihvaća pravilnim utvrđenje suda prvoga stupnja iz kog proizlazi je da pravična novčana naknada koja tužitelju pripada na ime neimovinske štete upravo iznos od 2.800,00 eur, od kojeg iznosa nakon što se odbije nesporno plaćeni iznos, tužitelju konačno pripada daljnji iznos neimovinske štete u visini od 800,00 eur.

8. U odnosu na žalbene navode tužitelja da sud u predmetnom slučaju nije pravilno primijenio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete te da prilikom određivanja visine neimovinske štete nije uzeo u obzir inflatorna kretanja u Republici Hrvatskoj, valja reći da je nesporno Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske na sjednici održanoj 5. ožujka i 15. lipnja 2020. zauzetim pravnim shvaćanjem izmijenio Orijentacijske kriterije i iznose za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete toga suda od 29. studenog 2002. na način da se tada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50%, uz uputu da se izmjena Orijentacijskih kriterija primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja (ubuduće), tj. od dana prihvaćanja na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (15. lipnja 2020.). Od tada pa do dana štetnog događaja a naročito nakon štetnog događaja pa do donošenja predmetne presude, inflatorna kretanja u Republici Hrvatskoj su se znatno povećala, ali to ne znači da sud prvoga stupnja te okolnosti nije uzeo u obzir prilikom donošenja svoje odluke.

8.1. Naime, ovaj sud prihvaća navode tužitelja da se Orijentacijski kriteriji ne primjenjuje matematički, već oni služe kao orijentir od kojih sud polazi prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade. Međutim, činjenica da sud prvoga stupnja zahtjev tužitelja za naknadom neimovinske štete nije u cijelosti prihvatio, ne znači da je visinu pripadajuće naknade nepravilno odmjerio odnosno da je nepravilno primijenio Orijentacijske kriterije te da pritom nije uzeo u obzir inflatorne okolnosti. Naprotiv, stav je ovoga suda drugoga stupnja da sud prvoga stupnja u kontekstu svih utvrđenih okolnosti, visinu pripadajuće naknade neimovinske štete pravilno odmjerio jer se radi o iznosu kojim se u cijelosti nadoknađuju posljedice koje su kod tužitelja zaostale. Stoga su neosnovani žalbeni navodi tužitelja istaknuti u pravcu osporavanja visine odmjerene naknade neimovinske štete.

9. Obzirom je pravilna odluka o glavnoj stvari, pravilna je i zakonita odluka o troškovima postupka koju tužitelj posebno u žalbi ne osporava, pa ovaj sud zaključuje da je ista pravilno utemeljena na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP, a po visini pravilno odmjerena sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.).

10. Slijedom iznijetog, kako je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za pravilno presuđenje u ovoj pravnoj stvari, te je na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, pri čemu nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, a niti one na koje se ukazuje žalbom, to je valjalo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja u cijelosti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude.

11. Odluka o troškovima žalbe temelji se na odredbi članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP.

U Puli-Pola 4. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Nataša Babić