Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-186/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Filki Pejković, u pravnoj stvari tužitelja IĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po odvjetnici Lani Andreis Nikolić iz Odvjetničkog društva Andreis & partneri d.o.o. iz Zagreba, protiv tuženih: 1. RĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 2. KĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. AĐ (greškom označenog JĐ) OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Čavić & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, rješavajući žalbu 3.tuženika AĐ izjavljenu protiv rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2653/2023 od 13. studenog 2025., dana 4. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba 3.tuženika AĐ te se potvrđuje odluka o troškovima parničnog postupka sadržana u točki II izreke presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2653/2023 od 13. studenog 2025. time da se ispravlja u uvodu i izreci oznaka 3.tuženika umjesto JĐ treba glasiti AĐ.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev 3.tuženika AĐ za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke odlučeno je da se razvrgava suvlasništvo na nekretninama upisanim u zemljišnoj knjizi Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel Zagreb, k. o. [katastarska općina], zk. uložak broj [broj ZK uloška], i to k. č. br. [katastarska čestica] stambena zgrada broj ..., [adresa], spremište i dvorište, ukupne površine 917 m2 , koja se sastoji od dvorišta površine 795 m2 , stambene zgrade br. ..., [adresa], površine 96 m2 i spremišta površine 26 m2, te z.k. č. br. [katastarska čestica] dvorište, površine 1 čhv, koje nekretnine u naravi predstavljaju kuću na adresi [adresa], dvorište i spremište, civilnom diobom, na način da se nekretnine prodaju na javnoj dražbi, a iznos dobiven prodajom podijeli između stranaka na način da tužitelju IĐ pripadne 1/2 utržene vrijednosti, a 1.tuženoj RĐ, 2.tuženoj KĐ i 3.tuženiku PĐ, kao pravnim sljednicima pok. KĐ, svakome po 1/6 utržene vrijednosti.

2. U točki II izreke naloženo je tuženima da naknade troškove parničnog postupka tužitelju u iznosu od 7.916,63 eur sa zateznim kamatama od 13. studenoga 2025. do isplate, pa do isplate, u roku od 15 dana.

3. Protiv citiranog rješenja o troškovima parničnog postupka sadržanog u točki II izreke presude suda prvog stupnja žalbu podnosi 3.tuženik AĐ zbog pogrešne primjene odredbe čl. 19. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) jer smatra da je parnični postupak trebalo obustaviti i postupak nastaviti po pravilima izvanparničnog postupka jer da su tijekom postupka suvlasnički omjeri utvrđeni nesporno na način da tužitelju pripada ½ dijela, a svakom tuženiku po 1/6 dijela, pa da je tužitelju trebalo priznati samo one troškove koji su bili nužni za vođenje postupka i da je trebalo odlučiti da svaka stranka snosi troškove razmjerno u svojim suvlasničkim dijelovima. Stoga je predložio da se pobijano rješenje preinači sukladno žalbenim navodima te traži i naknadu troškova žalbenog postupka.

4. U odgovoru na žalbu tužitelj u cijelosti osporava navode iz žalbe 3.tuženika, te predlaže da se žalba odbije kao neosnovana i rješenje o troškovima postupka potvrdi.

5. Žalba nije osnovana.

6. Iz stanja spisa proizlazi da je predmet spora razvrgnuće suvlasničke zajednice na nekretninama opisanim u točki I izreke presude uspostavom etažnog vlasništva, da se je prednica tuženih protivila takvoj diobi jer je osporila suvlasnički omjer na nekretnini koja je predmetom razvrgnuća te je rješenjem suda prvog stupnja pod poslovnim brojem R1-791/15 od 12. prosinca 2018. tužitelj upućen u parnicu iz razloga što je tijekom izvanparničnog postupka osporen suvlasnički omjer.

7. Nadalje iz stanja spisa proizlazi da je presudom suda prvog stupnja pod poslovnim brojem P-2668/10 od 30. rujna 2013. utvrđeno da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu između tužitelja i prednika tuženih svakog u 1/2 dijela te da je tužitelj tijekom postupka tražio da se razvrgne suvlasnička zajednica isplatom ili geometrijskom diobom, te konačno civilnom diobom.

8. Tijekom postupka je utvrđeno da se predmetna nekretnina ne može dijeliti geometrijskom diobom, da između stranka ne postoji sporazum o načinu razvrgnuća suvlasničke zajednice, da nisu ispunjene zakonske pretpostavke da se razvrgne suvlasnička zajednica isplatom te je stoga u cijelosti prihvaćen nalaz sudskog vještaka Darija Šerera da je razvrgnuće suvlasničke zajednice moguće jedino civilnom diobom, a sve sukladno čl. 50. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (“Narodne novine” br. 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, 81/15, 94/17; dalje ZV).

9. Odluku o troškovima parničnog postupka sud prvog stupnja temelji na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a te je visina troškova odmjerena sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 69/93., 87/93., 16/94., 11/96., 91/04., 37/05., 59/07., 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 - dalje Tarifa), uključujući i troškove očevida i građevinskog vještačenja, kao i troškove sudskih pristojbi na tužbu i presudu, pa je stoga naloženo tuženima da tužitelju nadoknade parnični trošak u iznosu od 7.916,63 eura.

10. Ispitujući po službenoj dužnosti da li je sud prvog stupnja počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 365. st. 2. ZPP-a i to povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a utvrđeno je da nije počinjena niti jedna bitna povreda koja bi utjecala na zakonitost donesene odluke.

11. Nisu osnovani žalbeni navodi 3.tuženika da je sud prvog stupnja trebao primijeniti odredbu čl. 19. ZPP-a i rješenjem obustaviti parnični postupak jer da je trebalo utvrditi da bi postupak trebalo provesti po pravilima izvanparničnog postupka jer je sud prvog stupnja pravilno utvrdio da je tužitelj protiv prednika tuženih prvobitno podnio prijedlog radi razvrgnuće suvlasništva na navedenoj nekretnini temeljem odredbe čl. 50. st. 2. ZV-a da se prednica tuženih usprotivila takvoj diobi jer je osporavala visinu suvlasničkog dijela te je tvrdila da je stekla suvlasnički dio temeljem doprinosa u stjecanju zajednički stečene imovine u braku.

12. Stoga je sud prvog stupnja donio rješenje pod poslovnim brojem R1-791/15 od 12. prosinca 2012. te je tužitelj upućen u parnicu jer je prednica tuženih osporila suvlasnički omjer na nekretnini koja je predmetom razvrgnuća.

13. Stoga budući da su se u ovom postupku utvrđivale sporne činjenice o visini suvlasničkog djela stranaka na predmetnoj nekretnini nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke da sud rješenjem obustavi parnični postupak niti da utvrdi da bi se postupak trebao provesti po pravilima izvanparničnog postupka pa je nakon što je u ovom postupku nesporno utvrđeno koliki su suvlasnički dijelovi provedeno je vještačenje po vještaku građevinske struke radi utvrđenja da li je moguća dioba geometrijski te je utvrđeno da nije moguća takva dioba, da ne postoji sporazum između stranaka, niti da postoje zakonske pretpostavke da se provede razvrgnuće isplatom suvlasnika te je odlučeno da se razvrgava suvlasnička zajednica civilnom diobom na način da tržišna vrijednosti podijeli između tužitelja kojem pripada ½ utržene vrijednosti, a svakom tuženom po 1/6 od utržene vrijednosti.

14. S obzirom da su se u ovom parničnom postupku utvrđivale sporne činjenice nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke da se obustavi postupak i provede postupak po pravilima izvanparničnog postupka.

15. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo kada je odluku o troškovima parničnog postupka donio primjenom odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a i kada je trošak odmjerio sukladno važećoj Tarifi i to za sastav tužbe, i pristup na ročišta 13. ožujka 2015., 14. svibnja 2015., 10. siječnja 2018. i 10. listopada 2023. primjenom Tbr. 7.1. i Tbr. 9.1. Tarife za svaku radnju dosudio po 250 bodova, za pristup na ročišta 20. siječnja 2015., 11. listopada 2016. (greškom označeno 11.20.2016.), 16. studenog 2017., 10. rujna 2024. i 14. listopada 2025. za svako ročište po 125 bodova prema Tbr. 9.2. Tarife, za pristup na ročište 12. prosinca 2018. 50 bodova prema Tbr. 9.5. Tarife, za pristup na očevide 13. studenog 2015. i 2. ožujka 2017. za svaki po 250 bodova prema Tbr. 9.7. Tarife, za sastav podnesaka od 30. lipnja 2014., 31. srpnja 2017., 30. siječnja 2018., 24. studenog 2022. i 14. lipnja 2023. za svaku radnju po 50 bodova prema Tbr. 8.3. Tarife, što ukupno čini 2 675 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura prema važećoj Tarifi, a uvećano za 25% temeljem PDV-a iznosi 6.527,00 eura.

16. Tužitelju je sud prvog stupnja pravilno priznao za troškove očevida i građevinskog vještačenja ukupno 763,17 eura, trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 313,23 eura i isti iznos za presudu te je dosuđen ukupan trošak u iznosu od 7.916,63 eura i na tako dosuđeni iznos dosudio zatezne kamate od dana donošenja tj. rješenja o troškovima postupka 13. studenog 2025. pa do isplate, sve sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22).

17. Slijedom obrazloženog žalbu 3.tuženika AĐ kao neosnovanu je trebalo odbiti i rješenje o troškovima parničnog postupka sadržano u točki II izreke navedene presude potvrditi pa je stoga primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odlučeno kao u točki I izreke ovog rješenja s time da je ispravljena presuda u oznaci 3.tuženika koji je pogrešno označen kao JĐ, a trebalo je stajati AĐ.

18. Trećetuženiku nisu dosuđeni troškovi žalbenog postupka jer nije uspio u žalbenom postupku pa je stoga primjenom odredbe čl. 166. st. 1. ZPP-a odlučeno kao u točki II izreke ovog rješenja.

U Rijeci 4. ožujka 2026.

Sutkinja

Filka Pejković