REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
Tome Skalice 2, Slavonski Brod
Poslovni broj: Gž R-122/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E N J E
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sudaca mr.sc. Zlatka Pirca, predsjednika vijeća, Dubravke Šimić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Draženke Ilak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ĐJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Marku Plešu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika [obrt] iz [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Antoniji Jurajić, odvjetnici u Osijeku, radi isplate razlike plaće, rješavajući žalbe tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku od 22. rujna 2025., poslovni broj: Pr-42/2025-13 i protiv rješenja istog suda od 22. rujna 2025., poslovni broj Pr- 42/2025-15, u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2026.,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I. Žalbe tuženika [obrt] iz [adresa] se odbijaju kao neosnovane, te se potvrđuju presuda Općinskog suda u Osijeku od 22. rujna 2025., poslovni broj: Pr-42/2025-13 i rješenje istog suda od 22. rujna 2025., poslovni broj Pr-42/2025-15.
II. Odbija se tuženik sa zahtjevom za nadoknadom troška žalbi.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja utvrđeno je da tužiteljici pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini od 10% plaće, pri čemu se kao osnovica uzima zbroj mjesečnih iznosa isplaćenih tužiteljici za redovan rad, minuli rad, godišnji odmor, te za državne blagdane i neradne dane (točka I izreke); tuženiku je naloženo da tužiteljici isplati dodatak na plaću za vremensko razdoblje od kolovoza 2020. do 15. studenog 2023. iznos od 6.127,27 EUR bruto sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude (točka II izreke), kao i naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.250,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci presude (točka III izreke).
2. Rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj: Pr 42/2025 od 22. rujna 2025. (dalje: rješenje), tuženiku je naloženo da tužiteljici isplati parnični trošak pristupa na ročište za objavu presude u iznosu od 125,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom pobliže naznačenoj u izreci rješenja.
3. Protiv presude i rješenja žalbe je pravovremeno podnio tuženik.
4. Presudu pobija zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1.-3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08
– ispravak, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP). Predlaže da se presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine ii predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbe.
5. Rješenje pobija zbog žalbenih razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da se rješenje preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Traži trošak žalbe.
6. Odgovori na žalbe nisu podneseni.
7. Žalbe nisu osnovane.
O žalbi protiv presude
8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjska presuda je razumljiva i neproturječna, odnosno odlučne činjenice nisu u suprotnosti sa sadržajem provedenih dokaza, pa presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a kako se neosnovano ukazuje žalbom.
9. Stoga, u prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju se neosnovano ukazuje žalbom, a nisu počinjene ni bitne povrede postupka iz točki 2., 4., 8., 9., 13. i 14. stavka 2. članka 354. ZPP-a, na koje se pazi po službenoj dužnosti, prema članku 365. stavak 2. ZPP-a.
10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj u razdoblju od kolovoza 2020. do 15. studenog 2023. pripada pravo na dodatak na plaću za posebne uvjete rada u visini 10% plaće, te zahtjev za isplatu iznosa od 6.127,27 EUR na ime tog dodatka.
11. Prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev temeljem slijedećih utvrđenja:
- da je tužiteljica zaposlena kod tuženika na radnom mjestu voditelj odsjeka,
- da se radi o radnom mjestu s posebnim uvjetima rada, sukladno članku 3. točka 18. Pravilnika o poslovima s posebnim uvjetima rada (NN 5/84 dalje: Pravilnik),
- da je člankom 5. Ugovora o radu, sklopljenog između tužiteljice i tuženika 10. srpnja 2020., ugovoreno da se u odnosu na radno vrijeme, godišnji, dnevni odmor, prestanak ugovora o radu, visinu osnovne plaće, dodataka na plaću primjenjuju odredbe: TKU-a, Zakona o plaćama u javnim službama (NN 27/2001 i 39/2009), Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, Zakona o radu, Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu i sistematizaciji radnih mjesta tuženika, Pravilnika o radu tuženika i Pravilnika o plaćama i naknadama tuženika,
- da iz Odluke tuženika od 1. lipnja 2018. proizlazi, između ostalog, da se plaća tužiteljici uvećava za 10%, obzirom da radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, te da se Odluka počinje primjenjivati za obračun plaće od 1. lipnja 2018.
- da je odredbom članka 2. stavka 3. Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima od 23. lipnja 2020., propisano je da su dodaci na osnovnu plaću stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada i uvećanja plaća, a odredbom članka 27. stavak 1. da stupanjem na snagu tog Pravilnika (1. kolovoza 2020.) prestaju važiti Pravilnici o plaćama i naknadama koji su važili prije stupanja na snagu
ovog Pravilnika, te se stavljaju van snage sve odluke o plaći donesene na temelju ranije važećih Pravilnika o plaćama i naknadama,
- da su i raniji Pravilnici priznavali radniku na osnovnu plaću dodatak za posebne uvjete rada, koji je prema Pravilniku iz 2010. iznosio 10% od osnovne plaće (čl. 5. Pravilnika),
- da Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 128/17, 47/18, 123/19, 66/20 - u nastavku teksta TKU/17) koji je bio na snazi do 1. svibnja 2022. u članku 54. st. 1., propisuje da zaposleniku u javnim službama koji radi na poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada, pripada pravo na posebni dodatak na plaću, a u stavku 2. da se radna mjesta s posebnim uvjetima rada i pripadajuća visina posebnih dodataka na plaću za svako takvo mjesto utvrđuje granskim kolektivnim ugovorom, kao i da je istovjetno propisano u članku 53. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 56/22, 127/22, 58/23 - u nastavku teksta TKU/22),
- da tražbina tužiteljice po utuženoj osnovi iznosi 6.127,27 EUR.
12. Temeljem navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljici pravo na dodatak za posebne uvjete rada, priznato Ugovorom o radu, Odlukom tuženika od 1. lipnja 2018., Pravilnikom o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima, odredbama TKU/17 i TKU/22, kao i odredbom članka 94. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 64/23, dalje u tekstu: ZR), pa obzirom da je postojala odluka tuženika prema kojoj je tužiteljica imala pravo na dodatak za posebne uvjete rada od 10%, koja je ukinuta od strane tuženika, a sama visina toga dodatka nije bila definirana ni jednim drugim aktom, treba primijeniti odredbu članka 9. stavak 3. ZR-a, na način da se za utuženo razdoblje tužiteljici predmetni dodatak treba obračunavati u istoj visini, od 10 %, sve do stupanja na snagu odluke, odnosno propisa koji utvrđuje drugu visinu dodatka, a to je Kolektivni ugovor za zaposlene u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu (NN 141/23) sklopljen 15. studenog 2023. koji propisuje dodatak na plaću za rad u posebnim uvjetima od 5% od osnovne plaće.
13. Tuženik iznosi u žalbi da je Pravilnik o plaćama iz 2010., prestao važiti donošenjem Pravilnika o plaćama iz 2020. (23. lipanj 2020.), da je tužiteljica zaključivanjem Ugovora o radu, u srpnju 2020., pristala da joj se plaća obračunava prema Pravilniku iz 2020., da je tek novim Granskim kolektivnim ugovorom, koji je sklopljen 15. studenog 2023., određena visina tog dodatka od 5%, pa nije mogao isplaćivati dodatak prije nego je njegova visina utvrđena Granskim kolektivnim ugovorom, jer kao državna agencija ne može isplaćivati dodatke na plaću ukoliko nisu određeni zakonom, podzakonskim aktom ili kolektivnim ugovorom. Dalje ističe da je u utuženom razdoblju na snazi bio Ugovor o radu tužiteljice iz 2020., kojim je tužiteljica prihvatila primjenu Pravilnika o plaćama od 23. lipnja 2020., pa je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da se na obračun plaće tužiteljice u utuženom razdoblju trebao primijeniti Pravilnik o plaćama iz 2010., koji u to vrijeme nije bio na snazi.
14. Suprotno žalbenim navodima, navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.
15. Nesporno je da u utuženom razdoblju nije postojao niti jedan propis, ni TKU, ni granski kolektivni ugovor, niti interni akt tuženika koji je definirao visinu dodatka na plaću zbog posebnih uvjeta rada, na koje je tužiteljica imala pravo, sukladno Ugovoru o radu, Odluci tuženika od 1. lipnja 2018., članku 2. stavak 3. Pravilnika o plaćama i naknadama i ostalim materijalnim pravima, članku 54. stavak 1. TK/17 i članku 53. TKU /22.
16. Obzirom da je prema Odluci tuženika od 1. lipnja 2018. tužiteljica imala pravo na dodatak za posebne uvjete rada od 10%, a koja odluka je ukinuta od strane tuženika, te da visina tog dodatka nije definirana ni jednim drugim aktom, niti novom odlukom tuženika za utuženo razdoblje, tužiteljici se, sukladno članku 9. stavku 3. ZR, predmetni dodatak trebao obračunavati u istoj visini, sve do stupanja na snagu propisa, odnosno odluke koja utvrđuje drugačiju visinu istog, kako pravilno zaključuje prvostupanjski sud.
17. Prema navedenoj zakonskoj odredbi, ako je neko pravo iz radnog odnosa različito uređeno ugovorom o radu, pravilnikom o radu, sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca, kolektivnim ugovorom ili zakonom, primjenjuje se za radnika najpovoljnije pravo, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije određeno.
18. U ovom konkretnom slučaju, povoljnije pravo za tužiteljicu je ono što joj je priznato Pravilnikom iz 2010., odnosno dodatak za posebne uvjete rada od 10%, pa kako u utuženom razdoblju visina tog dodatka nije definirana, to se i za utuženo razdoblje, sukladno odredbi članka 9. stavak 3. ZR, primjenjuje visina dodatka od 10 %.
19. Neosnovano je pozivanje tuženika da je on državna agencija, pa ne može isplaćivati plaću koja nije sukladna Zakonu, odnosno koja je veća od one propisane Zakonom, niti može isplaćivati dodatke na plaću ako nisu određeni podzakonskim aktom, jer je tuženik i u vrijeme donošenja Pravilnika iz 2010. bio državna agencija, te je i tada svojim internim aktom odredio visinu dodatka na posebne uvjete rada, i temeljem istog donio Odluku od 1. lipnja 2018., koju je Pravilnikom iz 2020. stavio izvan snage.
20. Prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo donošenjem pobijane presude.
21. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na članku 154. stavku 1. ZPP-a, a njihova visina pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora i priloženom troškovniku, te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14, 118/14, 107/15,37/22 i 138/23, dalje u tekstu: Tarifa).
22. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda potvrđena, sukladno članku 368. stavak 1. ZPP-a.
23. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za nadoknadom troška sastava žalbe jer sa istom nije uspio, sukladno članku 166. stavka 1. u vezi sa člankom 154. stavka 1. ZPP-a.
O žalbi protiv rješenja
24. Pobijanim rješenjem tužiteljici je priznat trošak pristupa punomoćnika na ročište za objavu presude koje je održano 22. rujna 2025., u iznosu od 125,00 EUR sa PDV, sukladno Tbr. 9. točka 3. Tarife.
25. Tuženik navodi u žalbi da je rješenje doneseno pogrešnom primjenom materijalnog prava jer se tužiteljica, putem internetske stranice e-oglasne ploče prvostupanjskog suda, mogla informirati o uspjehu u parnici i da nije pristupila na ročište za objavu presude, zbog čega je trošak pristupa na ročište za objavu presude nepotreban.
26. Suprotno tim žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno priznao tužitelju navedeni trošak, jer se i po ocjeni ovog suda radi o trošku koji je bio potreban radi vođenja parnice.
26.1. Naime, odredbom članka 335. stavak 7. ZPP-a, propisano je da stranci koja je uredno obavještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama istog zakona o dostavi pismena, već će joj prema stavku 8. istog članka, uručiti ovjereni prijepis presude s uputom o pravu na izjavljivanje pravnog lijeka protiv presude, kako je propisano stavkom 13. istog članka, pa se, obzirom na navedene zakonske odredbe, radi o trošku koji je bio potreban radi vođenja parnice.
27. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i prvostupanjsko rješenje potvrđeno, sukladno članku 380. točka 2. ZPP-a.
28. Tuženik je odbijen sa zahtjevom za nadoknadom troška sastava žalbe jer sa istom nije uspjio, sukladno članku 166. stavka 1. u vezi sa člankom 154. stavka 1. ZPP-a.
29. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 4. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća
mr.sc. Zlatko Pirc
