Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Gž Ob-102/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji mr. sc. Bojani Skenderović, u pravnoj stvari tužiteljice ŠL (AL), [adresa], sada na adresi [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupaju odvjetnice Ana Smolčić i Ivana Marković Palaić u Sisku protiv tuženika AL, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Posavčić, odvjetnici u Kutini, radi utvrđivanja bračne stečevine, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude na temelju priznanja Općinskog suda u Sisku, od 12. rujna 2025. poslovni broj P Ob- 24/2024-11 ispravljenoj rješenjem Općinskog suda u Sisku, od 6. listopada 2025. poslovni broj P Ob-24/2024-13, dana 4. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Sisku, od 12. rujna 2025. poslovni broj P Ob-24/2024-11, ispravljena rješenjem Općinskog suda u Sisku, od 6. listopada 2025. poslovni broj P Ob-24/2024-13, u pobijanom dijelu pod točkom 3. izreke.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka.

III. Nepobijane točke 1. i 2. izreke presude na temelju priznanja ostaju neizmijenjene.

Obrazloženje

1. Sud prvog stupnja donio je presudu na temelju priznanja kojom je u točki 1. izreke utvrdio da osobno vozilo marke Renault Kangoo, broj šasije [broj šasije], registarske oznake: [registarska oznaka], čini bračnu stečevinu stečenu u bračnoj zajednici parničnih stranaka te je točkom 2. izreke utvrdio da je tužiteljica suvlasnica ove pokretnine u ½ dijela i da je tuženik dužan trpjeti da se temeljem presude izvrši prijenos prava suvlasništva na ime tužiteljice u ½ dijela u evidenciji vlasnika vozila Ministarstva unutarnjih poslova. Ujedno je točkom 3. izreke sud naložio tuženiku nadoknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 359,50 EUR zajedno sa zateznom kamatom od presuđenja do isplate.

2. Protiv točke 3. izreke presude na temelju priznanja kojom je odlučeno o troškovima postupka pravodobnu i dopuštenu žalbu podnio je tuženik zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi čl. 157. te iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22, 114/22 i 155/23. – dalje: ZPP) koji Zakon se primjenjuje u ovom postupku na temelju čl. 346. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj: 103/15., 98/19., 47/20., 49/23. i 156/23. - dalje ObZ) uz prijedlog da drugostupanjski sud uvaži žalbu tuženika protiv odluke o troškovima postupka u točki 3. izreke presude i istu preinači na način da dosudi tuženiku troškove postupka, kao i troškove nastale u povodu žalbe ili da pobijanu odluku ukine i predmet u tom dijelu vrati na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud je u ovom sporu donio presudu na temelju priznanja kojom je utvrdio bračnu stečevinu parničnih stranaka. Odluku o troškovima postupka sud je donio primjenom odredbe čl. 154. st.1. ZPP-a uz obrazloženje da spisu prileži dopis tužiteljice od 28. studenog 2023. kojim ona dokazuje pokušaj dogovora o podjeli bračne stečevine koja je predmet ovog postupka, a koji dopis je upućen tuženiku prije pokretanja sudskog postupka. Budući se tuženik oglušio na dopis tužiteljice, prema ocjeni prvostupanjskog suda, dao je povoda za tužbu te je time dužan naknaditi tužiteljici nastali trošak postupka.

5. U svojoj žalbi tuženik iznosi stav da je točka 3. izreke presude donijeta suprotno utvrđenom činjeničnom stanju te pojašnjava da se dopis kojim mu se tužiteljica obratila odnosi na razvrgnuće suvlasništva i isplatu kredita, što nije predmet ovog postupka i da je sud nepravilno utvrdio da se on oglušio na primljeni dopis budući se obraćao tadašnjem punomoćniku tužiteljice obzirom je imao interes riješiti pitanje suvlasništva isplatom, ali prema stvarnoj vrijednosti vozila. Stoga smatra da je o troškovima postupka valjalo odlučiti primjenom čl.157. ZPP-a.

6. U sporovima radi utvrđenja bračne stečevine u smislu čl. 366. st. 1. ObZ-a o troškovima postupka sud odlučuje slobodno vodeći računa o ishodu postupka. Nadalje, polazeći od sadržaja odredbe čl. 157. ZPP-a prema kojoj će tužitelj ako tuženik nije dao povod za tužbu i ako je, prije nego što se upustio u raspravljanje o glavnoj stvari, priznao tužbeni zahtjev, troškove postupka naknaditi tuženiku, a imajući u vidu sadržaj dopisa upućenog tuženiku 28. studenog 2023., evidentno je da je prvostupanjski sud pravilno postupio kada je odlučio da upravo tuženik treba snositi troškove postupka tužiteljice. Naime, iz preslike dopisa koji je 28. studenog 2023. uputio punomoćnik tužiteljice tuženiku, jasno proizlazi da tužiteljica predlaže tuženiku da dostavi svoje očitovanje ili njoj osobno ili u odvjetnički ured njenog punomoćnika, vezano za postizanje dogovora oko utvrđenja i eventualne podjele vozila marke Renault Kangoo registarske oznake [registarska oznaka] ili isplate polovine dijela kredita.

7. Suprotno iznesenim žalbenim tvrdnjama tuženik niti na koji način ne dokazuje da se na poziv tužiteljice uopće očitovao. Pored toga promašene su i proizvoljne njegove tvrdnje da ga je tužiteljica podneskom upućenim 28. studenog 2023. pozivala samo na diobu bračne stečevine i isplatu kredita, a ne na utvrđenje suvlasništva, obzirom ga je prema citiranom sadržaju podneska prvenstveno pozvala na utvrđenje prava suvlasništva predmetne pokretnine i nakon toga na eventualnu isplatu kredita.

8. Naime i prema ocjeni ovoga suda pravilno je prvostupanjski sud na osnovu dispozicija parničnih stranaka iskazanih u tužbi, odgovoru na tužbu ali prvenstveno u podnesku od 28. studenoga 2023. uvažavajući narav ovog spora, sukladno odredbama čl. 366. st. 1. ObZ-a i čl.154. st. 1. ZPP-a zaključio o odlučnoj činjenici (povodu za tužbu) te je zahtjev za naknadu troškova tužiteljice ocijenio osnovanim. Iz sadržaja prvostupanjskog spisa proizlazi da je tužiteljica činjenicu da joj je tuženik dao povoda tužbi jer nije odgovorio na njen jasan poziv da joj prizna suvlasništvo u predmetnoj pokretnini u ½ dijela dokazala.

9. Stoga je, budući da nisu osnovani razlozi zbog kojih se presuda pobija u odluci o troškovima, a ni razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a, na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 346. ObZ-a žalba tuženika odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda na temelju priznanja u pobijanoj točki 3. izreke.

10. Tuženiku nisu dosuđeni troškovi nastali izjavljivanjem pravnog lijeka jer njegova žalba nije osnovana (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

11. Navedena presuda u odluci o glavnoj stvari nije bila predmetom drugostupanjskog postupka.

U Varaždinu 4. ožujka 2026.

Sutkinja

Mr.sc. Bojana Skenderović