Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž R-35/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, po sucu Vesni Gašparuš- Horvat, u pravnoj stvari tužitelja ĐŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoga po punomoćniku Dejanu Uljareviću, odvjetniku u Zagrebu, Nikole Jurišića 2, protiv tuženog PARTNER – zaštita d.o.o., Zagreb, Ulica grada Chicaga 3, OIB: 74703557839, zastupanoga po punomoćnici Martini Strukić Šarić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Duplić Strukić Šarić j.t.d. Zagreb, Froudeova ulica 1, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja o privremenoj mjeri Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj PR- 2020/2025-7 od 22. prosinca 2025., 4. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja ĐŠ kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj PR-2020/2025-7 od 22. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja ĐŠ za naknadom troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 250,00 EUR (dvije stotine pedeset eura).

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbijen je prijedlog tužitelja – predlagatelja osiguranja (dalje: tužitelj) za određivanjem privremene mjere kojim traži da se tužitelju naloži da ga u roku od 3 dana od dana dostave tog rješenja, privremeno, do okončanja spora, vrati na rad na radno mjesto zaštitara, koji posao je obavljao u skladu s ugovorom o radu na neodređeno vrijeme od 24. ožujka 2023., s time da ta privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja parničnog postupka ili do drugačije odluke suda.

2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbom zahtijeva i naknadu troškova postupka u povodu pravnog lijeka u iznosu od 250,00 EUR.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode tužitelja.

4. Žalba je neosnovana.

5. Donošenjem pobijanoga rješenja nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2., t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 – dalje: ZPP), na koje povrede sud drugoga stupnja pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2., u vezi s čl. 381. ZPP i čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona, ''Narodne novine'', broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24 – dalje: OZ). Rješenje sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, koju ističe žalitelj.

6. Pobijanim rješenjem, donesenim u parnici radi utvrđenja nedopuštenom odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, u povodu prijedloga tužitelja radi osiguranja (nenovčane tražbine) određivanjem privremene mjere, prvostupanjski je sud odbio navedeni prijedlog tužitelja, između ostaloga, uz obrazloženje da je tužitelj u prijevremenoj mirovini, da ostvaruje redovite prihode, da mu stoga nije ugrožena egzistencija te da nije ostvaren drugi uvjet za određivanje privremene mjere – da bi bez takve mjere ostvarenje tražbine bilo spriječeno ili znatno otežano, odnosno da je mjera potrebna radi sprječavanja nastanka nenadoknadive štete. Osim toga, sud također utvrđuje da tužitelj u prijedlogu, osim gubitka redovitih prihoda s naslova plaće, ne ističe ni jednu okolnost koja bi bila relevantna za određivanje privremene mjere, koja se odnosi na sprječavanje nastanka nenadoknadive štete te da stoga nisu ispunjeni uvjeti iz čl. 346. st. 1. t. 2. OZ, koji kumulativno moraju biti ispunjeni za određivanje privremene mjere.

7. Odluka suda prvoga stupnja je pravilna te je prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Žalbenim navodima nisu dovedena u sumnju činjenična utvrđenja i primjena materijalnog prava sadržana u pobijanom rješenju.

8. Prema čl. 124. st. 2. Zakona o radu (''Narodne novine'', broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23 – dalje: ZR), radnik koji osporava dopuštenost otkaza može tražiti da sud privremeno, do okončanja spora, naloži njegovo vraćanje na posao.

8.1. Prema čl. 346. st. 1. OZ, radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim:

1. ako učini vjerojatnom i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari, ili

2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

8.2. Odredbom čl. 347. st. 1. t. 10. OZ radi osiguranja nenovčanih tražbina može se odrediti svaka mjera kojom se postiže svrha takva osiguranja, a osobito, između ostaloga, privremeno vraćanje zaposlenika na rad; plaćanje naknade za vrijeme radnoga spora, ako je to nužno za njegovo uzdržavanje i uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati.

9. S obzirom na navedene odredbe, kao i utvrđenje suda prvoga stupnja da tužitelj ostvaruje redovite prihode od mirovine, u odnosu na žalbene navode tužitelja da njegova mirovina iznosi 925,00 EUR, da za mlt. dijete plaća uzdržavanje u iznosu od 200,00 EUR i otplaćuje stambeni kredit u iznosu od 370,00 EUR i da mu je stoga otkazom ugovora o radu ''itekako ugrožena egzistencija'', treba reći da se troškovima uzdržavanja predlagatelja osiguranja mogu smatrati samo troškovi nužni za podmirenja njegovih svakodnevnih životnih potreba i uzdržavanje osoba koje je po zakonu dužan uzdržavati, ali da se otplata stambenog kredita ne može smatrati troškom nužnim za njegovo uzdržavanje.

9.1. Budući da upravo i ta druga nužna pretpostavke mora biti ispunjena da bi se privremena mjera predloženog sadržaja mogla odrediti, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 346. st. 1. t. 1. i 2. OZ, koje kumulativno moraju biti ispunjene za određivanje predložene privremene mjere.

9.2. Iz tih razloga, u odnosu na žalbene navode tužitelja kojima ističe da je, suprotno zaključku prvostupanjskoga suda, učinio vjerojatnom postojanje svoje nenovčane tražbine te da sud nije obrazložio zbog čega dokazi predloženi u tužbi ne čine njegovu tražbinu vjerojatnom, treba reći da ti razlozi nisu od utjecaja na donošenje odluke o osnovanosti predmetnog prijedloga jer je u ovom slučaju odlučno da nije ostvaren i drugi uvjet za određivanje privremene mjere iz čl. 346. st. 1. OZ – da bi bez takve mjere ostvarenje tražbine bilo spriječeno ili znatno otežano, odnosno da je mjera potrebna radi sprječavanja nastanka nenadoknadive štete, koja prijeti za uzdržavanje tužitelja i njegovog mlt. djeteta, u smislu čl. 347. st. 1. t. 10. OZ.

9.3. Prema tome, sve i da je tužitelj učinio vjerojatnim postojanje svoje tražbine, o prijedlogu tužitelja trebalo je jednako odlučiti jer je sud u ovom slučaju pravilno utvrdio da nije ispunjena i druga nužna pretpostavke za određivanje privremene mjere i svoj zaključak pritom opravdao potrebnim, jasnim i određenim razlozima, koje u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

10. U odnosu na žalbene navode da je u ovoj pravnoj stvari bilo potrebno provesti test razmjernosti, treba reći da se odluka o privremenoj mjeri isključivo temelji na ocjeni jesu li ispunjene pretpostavke za određivanjem privremene mjere iz odredbe čl. 346. i čl. 347. st. 1. t. 10. OZ.

11. Iz navedenih razloga, na temelju čl. 380. t. 2. ZPP, trebalo je odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano prvostupanjsko rješenje (točka I. izreke ovoga rješenja).

12. Budući da tužitelj nije uspio sa žalbom, ne pripada mu trošak postupka u povodu pravnog lijeka pa je odlučeno kao u točki II. izreke (čl. 166. st. 1., u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP).

U Velikoj Gorici 4. ožujka 2026.

Sudac

Vesna Gašparuš-Horvat