Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26D
Poslovni broj: Gž-287/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Varaždinu, po sutkinji pojedinki Ivani Čačić, u pravnoj stvari tužiteljice MDP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Predragu Kraliku, odvjetniku u Bjelovaru, protiv tuženika MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Saši Kutnjaku, odvjetniku u Bjelovaru, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi punomoćnika tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj P-492/2025-9 od 15. siječnja 2026., 4. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba punomoćnika tužitelja i potvrđuje se točka II. izreke rješenja Općinskog suda u Virovitici, poslovni broj P-492/2025-9 od 15. siječnja 2026.
II. Odbija se zahtjev punomoćnika tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim je rješenjem u točci I. izreke naloženo Republici Hrvatskoj da na teret sredstava državnog proračuna isplati punomoćniku tužitelja, odvjetniku Predragu Kraliku, 16,60 EUR na ime troškova javnog prijevoza od [adresa] gdje je sjedište (pisarnica) tog punomoćnika do Virovitice, s obzirom na to da je rješenjem predsjednika Županijskog suda u Bjelovaru, broj Su-291/2025-2 od 12. rujna 2025. određeno da se ovaj predmet, za koji je stvarno i mjesno nadležan Općinski sud u Bjelovaru kojem je podnesene tužba, ustupa Općinskom sudu u Virovitici. Točkom II. izreke odbijen je zahtjev punomoćnika tužitelja kojim je zahtijevao naknadu troškova delegacije od 375,00 EUR na ime izbivanja iz pisarnice, na ime PDV-a na dosuđene troškove javnog prijevoza od 4,15 EUR i na ime daljnjih troškova javnog prijevoza od 20,75 EUR.
2. Točku II. izreke prvostupanjskog rješenja pravodobno izjavljenom žalbom pobija punomoćnik tužitelja zbog bitne povrede odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025., dalje: ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene članka 11. stavka 4. Zakona o sudovima ("Narodne novine" br. 28/2013., 33/2015., 82/2015., 82/2016., 67/2018., 126/2019., 130/2020., 21/2022., 60/2022., 16/2023., 155/2023., 36/2024. i 136/2025., dalje: ZS). Predlaže preinačiti pobijanu odluku o troškovima postupka na način da mu se dosude daljnji troškove delegacije, podredno je ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Zahtijeva naknadu troškova sastavljanja žalbe i sudske pristojbe na žalbu.
3. Žalba nije osnovana.
4. Punomoćnik tužitelja je zahtijevao da mu se iz državnog proračuna naknade troškovi delegacije (za troškove javnog prijevoza i za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja do mjesta kojem je sud kojem je predmet upućen) u ukupnom iznosu od 416,50 EUR (PDV uključen), a sud prvog stupnja mu je nepobijanom I. izreke prvostupanjske presude na teret državnog proračuna dosudio naknadu troškova javnog prijevoza od 16,60 EUR koji su tom punomoćniku nastali zastupanjem tužitelja na pripremnom ročištu 12. studenog 2025.
5. Iz obrazloženja prvostupanjskog suda proizlazi da punomoćniku tužitelja nije dosuđena zatražena naknada za troškove javnog prijevoza od 16,60 EUR i PDV-a na te troškove od 4,15 EUR zbog troškova putovanja na ročište za objavu presude kao niti naknada troškova izbivanje iz pisarnice u iznosu od 187,50 EUR (PDV uključen) zbog ročišta za objavu presude, već stoga što ročište za objavu presude nije određeno niti održano pa ti troškovi punomoćniku tužitelja nisu nastali. Žalba ne sadrži nikakve razloge zbog kojih se pobija odluka suda prvog stupnja kojim je odbijen zahtjev da se tužitelju iz državnog proračuna isplati zatražena naknada prijevoza s PDV-om od 20,75 EUR i zatražena naknada za troškove izbijanja iz pisarnice od 187,50 EUR u vezi s ročištem za objavu presude, niti su u donošenju te odluke počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti. Zbog toga je uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena žalba punomoćnika tužitelja i potvrđena je točka II. izreke prvostupanjske presude u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev da mu se na teret državnog proračuna isplati 208,25 EUR.
6. Neosnovano punomoćnik tužitelja u žalbi tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 11. stavak 4. ZS-a, Tarifu na nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/2023. i 107/2025., dalje: OT) i Zakon o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine" br. 73/2013., 99/2013., 148/2013., 153/2013., 143/2014., 115/2016., 106/2018., 121/2019., 138/2020., 39/2022., 113/2022., 33/2023., 114/2023., 35/2024., 152/2024., 52/2025. i 151/2025., dalje: Zakon o PDV- u) kada mu na dosuđenu naknadu troškova javnog prijevoza od 16,60 EUR nije dosudio zatraženu naknadu PDV-a na taj iznos (4,15 EUR). To stoga što se izdaci o kojima je riječ naknađuju u iznosu u kojem su nastali (a plaćena cijena troškova prijevoza koja se naknađuje već uključuje PDV na tuzemni autobusni prijevoz putnika), a dodavanje PDV-a na te izdatke prilikom naknade tih troškova nema uporišta niti u članku 46. OT-a niti u odredbama članka 8. stavka 2. i članka 4. stavka 1. točke 3. Zakona o PDV-u na koje se u žalbi poziva punomoćnik tužitelja. Zbog toga je uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena žalba punomoćnika tužitelja i potvrđena je točka II. izreke prvostupanjskog rješenja u dijelu kojim je odbijen njegov zahtjev da mu se na teret državnog proračuna isplati 4,15 EUR.
7. Iz obrazloženja prvostupanjskog suda proizlazi da je zahtjev da se tužitelju iz državnog proračuna naknade troškovi izbivanja iz pisarnice zbog zastupanja pred prvostupanjskim sudom na pripremnom ročištu 12. studenog 2025. odbijen zbog utvrđenja suda prvog stupnja da putovanje od [adresa] do Virovitice i natrag ne traje duže od tri sata te da punomoćnik tužitelja niti ne tvrdi da je iz pisarnice izbivao duže od toga. Punomoćnik tužitelja u žalbi tvrdi da putovanje javnim prijevozom (prema voznom redu javnog prijevoznika) od [adresa] do Virovitice u jednom smjeru traje 1 sat i trideset minuta. U to nije uračunato vrijeme od autobusnog kolodvora do ureda punomoćnika tužitelja u [adresa] niti vrijeme od autobusnog kolodvora do prvostupanjskog suda u Virovitici. Zbog toga tvrdi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio članak 11. ZS-a kada mu nije dosudio naknadu troškova izbivanja iz pisarnice tri sata u visini koju je zahtijevao u skladu s Tbr. 32. OT-a.
8. Prema članku 11. stavku 4. ZS-a, u situaciji delegacije sudske nadležnosti odlukom predsjednika neposredno višeg suda, odvjetnicima pripada pravo na naknadu troškova javnog prijevoza i pravo na naknadu troškova za izbivanje iz pisarnice za vrijeme putovanja određeniH OT-om ako putovanje do drugog suda i natrag do mjesta ureda traje duže od tri sata. Prema stavku 5. toga članka naknada troškova iz stavka 4. toga članka isplatit će se na teret državnog proračuna, u dijelu u kojem su ti troškovi veći od onih koje bi stranke imale da se postupak vodi pred mjesno nadležnim sudom.
9. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da se u vrijeme (od tri sata) izbivanja odvjetnika iz pisarnice računa samo vrijeme putovanja od [adresa] kao mjesta sjedišta (pisarnice) odvjetnika do Virovitice kao mjesta sjedišta suda i natrag. Ostalo vrijeme se ne računa.
9.1. To je pravno shvaćanje podudarno s pravnim shvaćanjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji u odluci Rev 442/2025-2 od 6. svibnja 2025.
9.2. S obzirom na to da iz tvrdnji samog žalitelja koje je potkrijepio ispravama o voznom redu autobusa od [adresa] do Virovitice i natrag, proizlazi da samo putovanje punomoćnika tuženika od [adresa] kao mjesta njegovog sjedišta (pisarnice) do Virovitice mjesta sjedišta Općinskog suda u Virovitici i natrag ne traje duže od tri sata, a vrijeme trajanja mjesnog putovanja od kolodvora do ureda ili suda u istom mjestu se ne računa, punomoćnik tužitelja nema pravo na naknadu troška izbivanja iz pisarnice na temelju članka 11. stavka 4. i 5. ZS-a pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio taj propis kad je zahtjev za naknadu troškova u visine nagrade za izbivanje iz pisarnice 12. studenog 2025. zbog zastupanja u sudu kojem je predmet delegiran u skladu s člankom 11. stavkom 1. ZS-a odbijen u iznosu od 187,50 EUR. Zbog toga je i za taj iznos uz primjenu članka 380. točke 2. ZPP-a odbijena žalba punomoćnika tužitelja i potvrđena je točka II. izreke prvostupanjskog rješenja.
10. Punomoćnik tužitelj koji sa žalbom nije uspio, odbijen je sa zahtjevom za naknadu troškova odbijenog pravnog lijeka koji mu, u odnosu na zatražene troškove sastavljanja žalbe, ne pripadaju i stoga što odvjetnik nema pravo na naknadu troškova nagrade za odvjetničko zastupanje kada zastupa sam sebe.
U Varaždinu 4. ožujka 2026.
Sutkinja
Ivana Čačić
