Republika Hrvatska
Županijski sud u Varaždinu
Varaždin, Međimurska 26d
Poslovni broj: Gž Ob-47/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Varaždinu u vijeću sastavljenom od sutkinje Tatjane Ledinšćak-Babić predsjednice vijeća, sutkinje Amalije Švegović izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Bojane Skenderović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupanog po punomoćniku Andreju Bašoviću, odvjetniku u [adresa] protiv tuženice ŠM, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupane po punomoćnici Diani Milin, odvjetnici u [adresa], radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-73/2021-19 od 24. ožujka 2025., na sjednici vijeća 4. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P Ob-73/2021-19 od 24. ožujka 2025. u cijelosti.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom pod točkom I. izreke utvrđeno je da iznos od 19.890,00 EUR- a predstavlja bračnu stečevinu tužitelja i tuženice. Pod točkom II. izreke naloženo je tuženici isplatiti tužitelju iznos od 9.945,00 EUR-a (1/2 dijela iznosa iz točke I. izreke) s pripadajućim zateznim kamatama od 2. ožujka 2021. Pod točkom III. izreke naloženo je tuženici naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.396,00 EUR-a.
2. Navedenu presudu pravodobnom i dopuštenom žalbom pobija tuženica u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti prvostupanjsku presudu i u cijelosti odbiti zahtjev tužitelja, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tuženice nije osnovana.
5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje da iznos od19.890,00 EUR- a predstavlja bračnu stečevinu stranaka i zahtjev za isplatu polovine tog iznosa na ime bračne stečevine tužitelju.
6. Prvostupanjski sud, polazeći od sljedećih nespornih i dokaznim postupkom utvrđenih činjenica:
- da su stranke sklopile brak 12. listopada 2002., te da je njihova bračna zajednica prestala 25. siječnja 2021., kada je tuženica iselila iz zajedničkog domaćinstva, te da je u tijeku postupak za razvod braka stranaka,
- da iz suglasnih iskaza tužitelja te svjedoka FM (sin stranaka), TM (kćerka stranaka) i CM (snaha stranaka), detaljno navedenih pod točkama 4., 6. i 7. obrazloženja, proizlazi da su stranke za vrijeme trajanja braka u kući čuvale ušteđevinu, da im je svima bilo poznato da se ušteđevina čuva u sefu koji se nalazio u spavaćoj sobi stranaka, da im je tužitelj rekao da se radi o iznosu oko 20.000,00 EUR-a te da je tuženica uzela novac iz sefa prilikom napuštanja bračne zajednice, a iste iskaze ocjenjuje uvjerljivim,
- da iskaz tuženice (detaljno naveden pod točkom 5. obrazloženja) ocjenjuje neuvjerljivim i nevjerodostojnim, jer tuženica svoje navode ničim nije potkrijepila ,
zaključuje da su novčana sredstva koja su predmet tužbenog zahtjeva (ušteđevina stranaka) stečena za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka i ista predstavljaju bračnu stečevinu stranaka u smislu čl. 36 st. 1. Obiteljskog zakona (''Narodne novine'' broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023 i 156/2023, dalje: ObZ), pa obzirom da tužitelj ne osporava da ½ te ušteđevine pripada tuženici po osnovu bračne stečevine, to su isti u smislu čl. 36 st. 3. ObZ-a suvlasnici bračne stečevine u jednakim dijelovima (svaki u ½ dijela), slijedom čega je naložio tuženici isplatiti tužitelju iznos od 9.945,00 EUR-a.
7. Tuženica u žalbi ističe bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022 i 155/2023 – dalje: ZPP), navodeći da pobijana presuda ima nedostatka radi kojih se ne može ispitati jer nema razloga o odlučnim činjenicama, pri čemu ističe da su odnosi između stranaka narušeni, da se između njih vodi parnični postupak radi razvoda braka i utvrđenja bračne stečevine (predmet tog postupka je nekretnina i pokretnina – osobni automobil – napomena ovog suda) i više kaznenih postupaka, te navodi da je u zavadi i sa saslušanim svjedocima.
8. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku odluku u okviru istaknutog žalbenog razloga tuženice, ovaj sud utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju obrazlaže tuženica u žalbi, jer suprotno tvrdnji tuženice, pobijana prvostupanjska odluka sadrži razloge o odlučnim činjenicama i ti razlozi imaju podlogu u izvedenim dokazima, pa ista nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Prvostupanjski sud je pri utvrđivanju relevantnih činjenica ocijenio svaki za odluku o predmetu spora odlučan dokaz u smislu odredbe čl. 8. ZPP- a, pa nije počinjena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a na koju sadržajem žalbe upućuje tuženica, pri čemu valja reći da je pravo na ocjenu provedenih dokaza odredbama parničnog postupka pridržano za prvostupanjski sud (čl. 8. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što iskaze tužitelja i saslušanih svjedoka nije ocijenio sukladno shvaćanju tuženice, prvostupanjski sud nije ostvario navedenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka. Ovdje valja ukazati da je svjedok ČM (sin stranaka) u svom iskazu danom na ročištu 9. srpnja 2024. naveo da je u korektnim odnosima i sa ocem i sa majkom, da živi sa majkom (tuženicom) i da su često pričali o predmetnoj situaciji te da joj je rekao da vrati taj novac, pa imajući u vidu da je na istom ročištu saslušana i tuženica, koja je u svom iskazu potvrdila da sin živi s njom, to su žalbeni navodi tuženice da je u zavadi i sa sinom proturječni stanju spisa i samom iskazu tuženice. Prvostupanjski sud nije počinio niti bilo koju drugu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, na koje povrede drugostupanjski sud na temelju čl. 365. st. 2. ZPP -a u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.
9. Tuženica u žalbi navodi da je u vrijeme kada joj je dostavljena tužba živjela na drugoj adresi pa nije primila tužbu niti pismena suda već je primitak istih potpisivala njezina kćerka TM, tako da je za ovaj postupak saznala u fazi glavne rasprave, te da sud po njezinom prijedlogu nije saslušao svjedokinju HM, pa joj stoga nije dozvoljeno raspravljati pred sudom, čime je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a.
10. Protivno žalbenim navodima tuženice, istoj nije oduzeta mogućnost raspravljanja pred sudom, iako joj tužba i pismena nisu dostavljena sukladno odredbama o osobnoj dostavi, jer iz stanja spisa proizlazi da je tuženica u daljnjem tijeku postupka bila upoznata s rezultatima postupka te je aktivno sudjelovala u postupku (angažirala je punomoćnicu odvjetnicu, upoznata je sa iskazom tužitelja danom na ročištu 30. lipnja 2022. i iskazom svjedokinja SM danom na ročištu 10. studenoga 2022., bila prisutna na ročištima 26. siječnja 2023., 14. ožujka 2024., 9. srpnja 2024. i 13. studenoga 2024.), pa nepravilna dostava pismena nije rezultirala nemogućnošću tuženice da raspravlja pred sudom. Također, tuženica i njezina punomoćnica na ročištu glavne rasprave 13. studenoga 2024. izjavile su da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga (nisu inzistirale na saslušanju svjedokinje HM), nakon čega je prvostupanjski sud zaključio glavnu raspravu i donio rješenje da se neće provoditi daljnji dokazi, pa su stoga neosnovani žalbeni navodi tuženice kojima sada u žalbenoj fazi postupka sadržajno osporava utvrđeno činjenično stanje.
11. Kako iznesenim žalbenim razlozima tuženica nije dovela u sumnju po prvostupanjskom sudu utvrđeno činjenično stanje na kojem temelji odluku o utvrđenju da ušteđevina-novčana sredstva u iznosu od 19.890,00 EUR-a predstavljaju bračnu stečevinu stranaka i nalaže tuženici da ½ tog iznosa (9.945,00 EUR-a) isplati tužitelju, te je pravilno primijenio i materijalno pravo, to je valjalo žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu u cijelosti, primjenjujući pri tom u odnosu na odluku o trošku postupka (točka I II. izreke) odredbu čl. 365. st. 2. ZPP-a prema kojoj drugostupanjski sud ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, jer tuženica u žalbi sadržajno uopće nije pobijala odluku o troškovima.
12. Tuženici nije dosuđen trošak žalbenog postupka jer nije uspjela sa svojom žalbom (čl. 154. st. 1. ZPP-a).
U Varaždinu, 4. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća
Tatjana Ledinšćak-Babić
