Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Poslovni broj Gž-286/2026-2
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sucu Dušku Abramoviću u pravnoj stvari tužitelja: 1. Malbec 24 j.d.o.o. Split, Visoka 58, OIB: 19324082946, i 2. HB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], oba zastupana po punomoćniku Jere Matiću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Matić &Poljak d.o.o. u Splitu, protiv tuženika: 1. Profectus Eco d.o.o. za nekretnine i usluge, Ston, Doli, Ploča 12, OIB: 78583371552, 2. Dubrovački biser d.o.o. za usluge, Ston, Doli, Ploča 12, OIB: 18379418356, 3.Četiri lista d.o.o. za usluge, Zagreb, Ulica Florijana Andrašeca 8, OIB: 03464765882, 4. Dubrovačke tri sestrice d.o.o., Zagreb, Ulica Florijana Andrašeca 8, OIB: 95243445054, 5. MB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], svi tuženici zastupani po punomoćniku Maru Konjuhu, odvjetniku u Zagrebu, radi predaje isprave, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-30/2025-18 od 12. prosinca 2025., rješenja poslovni broj P-30/2025-19 od 12. prosinca 2025. ispravljenog rješenjem istog suda poslovni broj P-30/2025-20 od 12. prosinca 2025., te rješenja poslovni broj P-30/2025-20 od 12. prosinca 2025., 4. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-30/2025-18 od 12. prosinca 2025., rješenja poslovni broj P-30/2025-19 od 12. prosinca 2025. ispravljeno rješenjem istog suda poslovni broj P- 30/2025-20 od 12. prosinca 2025., te rješenja poslovni broj P-30/2025-20 od 12. prosinca 2025.
II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenjem poslovni broj P 30/2025-18 od 12. prosinca 2025. utvrđena je vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari iznosom od 5.000,00 eur.
2. Rješenjem prvostupanjskog suda poslovni broj P-30/2025-19 od 12. prosinca 2025. ispravljenog rješenjem poslovni broj P-30/2025-20 od 12. prosinca 2025. u odnosu na uputu o pravnom lijeku, u točki I. izreke odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 103.950,00 eur, odnosno preko dosuđenog iznosa (parničnog troška) od 1.137,50 eur.
3. Točkom II. izreke istoga rješenja naloženo je tužiteljima naknaditi tuženicima trošak nastao povodom žalbe u iznosu 271,45 eur, dok je točkom III. izreke istoga rješenja odbijen kao neosnovan preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu daljnjeg troška povodom žalbe u iznosu od 17.341,30 eur, odnosno preko dosuđenog iznosa od 271,45 eur.
4. Rješenjem suda prvog stupnja poslovni broj P-30/2025-20 od 12. prosinca 2025. u točki I. izreke ispravljeno je rješenje prvostupanjskog suda poslovni broj P- 30/2025-19 od 12. prosinca 2025. u uputi o pravnom lijeku na način da umjesto teksta „Protiv ovog rješenja nije dopuštena posebna žalba (čl. 40 st. 4 ZPP-a)“ treba pravilno pisati da je protiv rješenja poslovni broj P-30/2025-19 dopuštena žalba u roku od 15 dana nadležnom županijskom sudu, dok je točkom II. istoga rješenja odlučeno da rješenje prvostupanjskog suda broj P-30/2025-19 od 12. prosinca 2025. u preostalom dijelu ostaje neizmijenjeno.
5. Protiv navedenih rješenja prvostupanjskog suda jedinstvenu žalbu podnijeli su tuženici u kojoj se pozivaju na žalbene razloge iz odredbe čl. 353 st.1 t. 1-3 u vezi čl. 381 Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) s prijedlogom da se rješenja preinače na način da se kao mjerodavna vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari uzme iznos od 21.000.000,00 eur, te sukladno tome tuženicima dosudi daljnji parnični trošak kao i trošak ranije podnesene žalbe, a sve uvećano za naknadu žalbenog troška.
6. Odgovor na žalbu nije podnesen.
7. Žalba nije osnovana.
8. Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje poslovni broj P-30/2025-18 a kojim je utvrdio vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari iznosom od 5.000,00 eur (37.672,50 kuna) utvrđujući da su tužitelji podnijeli tužbu protiv tuženika radi predaje isprave, da su u tužbi vrijednost predmeta spora naznačili iznosom od 1.000,00 eur, da su tuženici u odgovoru na tužbu prigovorili tako označenoj vrijednosti predmeta spora kao suviše nisko određenoj predlažući da sud odredi vrijednost spora iznosom od 21.000.000,00 eur koliko da bi iznosila vrijednost suvlasničkog dijela nekretnina za koji tužitelji navode da su bile predmetom isprave čiju predaju tužitelji traže od tuženika.
9. Sud je dalje utvrdio da je prvostupanjskom presudom na temelju odricanja od 14. srpnja 2025. poslovni broj P-30/2025-13 odbijen tužbeni zahtjev tužitelja kojim su tražili da se tuženicima naloži da dostave tužiteljima Sporazum sklopljen između BB i ZB, osobno i u svojstvu direktora tuženika 1. – 4. kojim da je u korist BB utvrđena naknada za sudjelovanje u realizaciji projekta ... u vidu prijenosa prava vlasništva na 3/100 dijela nekretnina koje su pojedinačno navedene u izreci citirane presude na temelju odricanja.
10. Sud je također utvrdio da je istom presudom u točki II. izreke naložio tužiteljima naknaditi tuženicima trošak postupka u iznosu od 1.137,50 eur, uzimajući kao vrijednost predmeta spora iznos od 6.630,00 eur (49.953,74 kune) sukladno odredbi čl. 40 st. 5 ZPP-a s obzirom na okolnost da sud do donošenja odluke vrijednost predmeta spora povodom prigovora tuženika nije odredio. Sud je također utvrdio da je rješenjem ovog županijskog suda broj GŽ-1614/2025-2 od 13. studenog 2025. prihvaćena žalba tuženika te je ukinuta odluka o naknadi parničnog troška sadržana u točki II. izreke citirane presude na temelju odricanja i to u odbijajućem dijelu zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška i predmet u tom dijelu vraćen na ponovan postupak uz uputu da je u opisanim okolnostima sud propustio posebnim rješenjem odrediti vrijednost predmeta spora u ovoj pravnoj stvari slijedom čega će se odlučiti i o preostalom dijelu zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška preko dosuđenog iznosa parničnog troška od 1.137,50 eur, kao i o naknadi žalbenog troška tuženika.
11. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je, cijeneći da tužitelji 1. i 2. tužbenim zahtjevom traže da im tuženici predaju ispravu kojom je u korist 2. tužitelja utvrđena naknada za sudjelovanje u realizaciji projekta ... u vidu prijenosa prava vlasništva na 3/100 dijela većeg broja nekretnina, odnosno da predmet spora nije zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva na nekretninama navedenim u tužbenom zahtjevu, a slijedom čega da i tuženici pogrešno smatraju da bi vrijednost predmeta spora trebalo odrediti prema vrijednosti tih nekretnina, odnosno suvlasničkog dijela od 3/100, zaključio da je predmet spora zahtjev na predaju isprave koja se odnosi na predmetne nekretnine vezano za realizaciju projekta u kojem su sudjelovali tužitelji i tuženici, pa je slijedom toga pobijanim rješenjem odredio vrijednost predmeta spora iznosom od 5.000,00 eur.
12. Rješenjem poslovni broj P-30/2025-19 od 12. prosinca 2025. koji je prvostupanjski sud ispravio rješenjem broj P-30/2025-20 u pogledu upute o pravnom lijeku na način da je žalba protiv rješenja poslovni broj P-30/2025 -19 dopuštena, sud je u točki I. izreke odbio kao neosnovan preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 103.950,00 eur, odnosno preko dosuđenog iznosa od 1.137,50 eur, zatim je točkom II. izreke tužiteljima naložio naknaditi tuženicima trošak nastao povodom (ranije) žalbe u iznosu od 271,45 eur, a koji dio prvostupanjskog rješenja tužitelji žalbom ne pobijaju, dok je točkom III. izreke odbio preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu žalbenog troška u iznosu od 17.341,30 eur, odnosno preko dosuđenog iznosa od 271,45 eur.
13. Pritom je prvostupanjski sud u obrazloženju tog rješenja naveo, a imajući u vidu da bi tuženici imali pravo na naknadu parničnog troška u istom iznosu u situaciji ako bi vrijednost predmeta spora bila utvrđena iznosom od 5.000,00 eur ili iznosom od 6.630,00 eur kao što je to bilo ranije odlučeno.
14. Ispitujući pobijana rješenja, pritom pazeći po službenoj dužnosti na postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354 st. 2 u vezi čl. 365 st. 2 ZPP-a ovaj sud nije utvrdio postojanje koje od tih bitnih povreda odredaba parničnog postupka.
15. Tuženici u žalbi, osporavajući pravilnost i zakonitost pobijanih rješenja u bitnom navode da je sud rješenjem poslovni broj P-30/2025-18 od 12. prosinca 2025., utvrđujući vrijednost predmeta spora iznosom od 5.000,00 eur (37.672,50 kuna), vrijednost spora utvrdio u manjem iznosu od onog utvrđenog u citiranoj presudi na temelju odricanja u iznosu od 50.000,00 kuna koji primjenom fiksnog tečaja konverzije predstavlja iznos od 6.630,00 eur. Tuženici smatraju da je sud bez obzira na okolnost je li vrijednost predmeta spora utvrđena iznosom od 5.000,00 eur ili iznosom od 6.630,00 eur, vrijednost predmeta spora trebao utvrditi iznosom od 21.000.000,00 eur, kako su to oni predlagali u odgovoru na tužbu.
16. U vezi s tim tuženici ukazuju da se pred Trgovačkim sudom u Dubrovniku između istih stranaka vodi parnični postupak broj P-134/2024 u kojem postupku da tužitelji tvrde da im temeljem nepostojećeg sporazuma treba pripasti 3/100 dijela prava vlasništva zemljišta čija ukupna površina jest veća od 1.000.000 metara kvadratnih, a koje da je u vlasništvu tuženika. S obzirom na to tuženici smatraju da je vrijednost samog predmeta spora upravo vrijednost suvlasničkih udjela na navedenim nekretninama, slijedom čega da je opravdano vrijednost spora utvrditi iznosom od 21.000.000,00 eur.
17. Cijeneći da tužitelji u tužbi od 7. siječnja 2025. navode da je 1. tužitelj preuzeo potraživanja od ŠB koje je isti imao prema 1., 3. i 4. tuženiku temeljem ugovora o ustupu potraživanja i ugovora o pozajmici i osiguranju plaćanja, da su tužitelji temeljem tih ugovora pri Trgovačkom sudu u Dubrovniku protiv tuženika pokrenuli parnični postupak koji se vodi pod brojem P-134/2024 a u kojem postupku su istaknuli zahtjev za utvrđenje vlasništva na nekretninama u vlasništvu tuženika, zatim da su tužitelji u predmetnoj tužbi naveli da je tužba Trgovačkom sudu u Dubrovniku podnesena protiv ovdje 1. – 4. tuženika, odnosno da tom tužbom nije obuhvaćen i 5. tuženik ZB, a kod kojega da se nalazi isprava koja je odlučna za odlučivanje u predmetu koji se vodi kod Trgovačkog suda u Dubrovniku, tužitelji su u odnosu na sve tuženike – (1. – 5.) istakli manifestacijski zahtjev za dostavu im sporazuma u pogledu opisanih nekretnina te slijedom toga postavili zahtjev kojim se tuženicima nalaže da tužiteljima dostave sporazum sklopljen između ŠB i ZB, osobno i u svojstvu direktora tuženika pod 1. – 4. , kojim je u korist ŠB utvrđena naknada za sudjelovanje u realizaciji projekta ... u vidu prijenosa prava vlasništva na 3/100 dijela nekretnina koje su pobliže navedene u petitu tužbe.
18. Slijedom navedenog, a cijeneći da je prvostupanjski sud 14. srpnja 2025. donio presudu na temelju odricanja broj P-30/2025-13 kojom je odbio navedeni tužbeni zahtjev tužitelja, te nadalje da se i prema shvaćanju ovog suda ne radi o sporu glede vlasništva nekretnina, već o sporu za predaju isprave (navedenog sporazuma) prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je pobijanim rješenjem broj P-30/2025-18 utvrdio vrijednost predmeta spora iznosom od 5.000,00 eur (37.672,50 kuna).
19. Žalbeni navodi tuženika o tako utvrđenoj vrijednosti predmeta spora nisu osnovani, te istima nije dovedena u sumnju pravilnost i zakonitost tog rješenja.
20. Okolnost da je prvostupanjski sud utvrđujući visinu parničnog troška na koji tuženici imaju pravo, citiranom presudom na temelju odricanja u točki II. izreke tuženicima dosudio parnični trošak u iznosu od 1.137,50 eur prema vrijednosti predmeta spora od 50.000,00 kuna (6.630,00 eur) nema utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, jer tuženicima pripada parnični trošak u istoj visini u situaciji da je vrijednost predmeta spora utvrđena iznosom od 5.000,00 eur (37.672,50 kuna) ili iznosom od 6.630,00 eur (50.000,00 kuna) jer sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 – dalje: Tarifa), tuženicima pripada ista nagrada za poduzete radnje u postupku u iznosu od 100 bodova ako vrijednost predmeta spora jest u rasponu od 1.327,01 eur do 13.272,00 eur.
21. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je pravilno rješenjem poslovni broj P-30/2025-19 od 12. prosinca 2025. u točki I. izreke odbio kao neosnovan preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 103.950,00 eur, odnosno preko (pravomoćno) dosuđenog parničnog troška u iznosu od 1.137,50 eur. Isto tako tuženicima je pravilno dosuđen pripadajući žalbeni trošak (za žalbu protiv ranijeg rješenja) u iznosu od 271,45 eur primjenom tako utvrđene vrijednosti predmeta spora slijedom čega je sud istim rješenjem u točki III. izreke pravilno odbio preostali dio zahtjeva tuženika za naknadu žalbenog troška u iznosu od 17.341,30 eur, odnosno preko dosuđenog iznosa od 271,45 eur.
22. Prvostupanjski sud je nadalje pravilno rješenjem poslovni broj P-30/2025- 20 od 12. prosinca 2025. ispravio rješenje broj P-30/2025-19 u uputi o pravnom lijeku na način da je protiv rješenja broj P-30/2025-19 dopustio izjavljivanje žalbe u roku od 15 dana nadležnom županijskom sudu, s obzirom da je pogrešno naveo da posebna žalba protiv tog rješenja nije dopuštena.
23. Slijedom svega obrazloženog primjenom odredbe čl. 380. t. 2 ZPP-a odlučeno je kao u izreci ovog rješenja, s time da je primjenom odredbe čl. 166 st. 1 ZPP- a odbijen zahtjev tuženika za naknadu žalbenog troška.
24. Prvostupanjsko rješenje poslovni broj P-30/2025-19 od 12. prosinca 2025. u točki II. izreke kao nepobijano ostaje neizmijenjeno.
U Rijeci 4. ožujka 2026.
Sudac
Duško Abramović