REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž-320/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ČF iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Ivica Čuturić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog lovačkog saveza, Zagreb, Ulica Vladimira Nazora 63, OIB 28817560444, kojeg zastupa punomoćnik Massimo Činić, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1104/2024-22 od 10. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1104/2024-22 od 10. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška odgovora na žalbu, kao nepotreban.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„I. Poništava se točka III Sporazuma o namirenju sklopljenog dana 18.10.2023.god. između tuženika Hrvatski lovački savez, Nazorova 63, 10000 Zagreb, OIB: 28817560444 i tužitelja ČF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u dijelu koji glasi: „Oštećenik izjavljuje da će se isplatom iznos iz točke II ovog Sporazuma smatrati u cijelosti namirenim sa svojim potraživanjem po ovom štetnom događaju, ujedno se odričući bilo kakvog daljnjeg potraživanja imovinske/neimovinske štete prema bilo kome jer danas ponuđeni iznos naknade je i stvarna šteta koju je pretrpio u ovom štetnom događaju, čija visina je određena sporazumno, uvažavajući sve sadašnje i buduće okolnosti od kojih ovisi visina štete.“

II. Nalaže se tuženiku Hrvatski lovački savez, Nazorova 63, 10000 Zagreb, OIB: 28817560444 platiti tužitelju ČF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.000,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana 15.12.2023.god., pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.“

II Nalaže se tužitelju ČF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku Hrvatski lovački savez iz Zagreba, Ulica Vladimira Nazora 63, OIB: 28817560444 parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.000,00 EUR, u roku od 15 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj iz svih žalbenih razloga. Prvostupanjski sud osporavanu odluku temelji na pogrešnom zaključku da je tužbeni zahtjev neosnovan zbog promašene legitimacije tuženika. Tužitelj je tijekom cijelog prvostupanjskog postupaka dosljedno ukazivao da se, nakon isteka tzv. jedinstvene police osiguranja dana 30. svibnja 2022., kojom su do tada bile pokrivene štete od naleta na divljač u ime svih lovoovlaštenika, naknade više ne isplaćuju preko osiguratelja, nego izravno putem Hrvatskog lovačkog saveza, kojem sredstva za to osigurava Ministarstvo poljoprivrede iz državnog proračuna. Tužitelj je to dokazivao i priloženim dopisima, kao i ispisima sa službenih mrežnih stranica HLSa, gdje se upravo Savez javno navodi kao primarni subjekt kojem se prijavljuju sve štete od naleta divljači na prometnicama Republike Hrvatske (https://hls.com.hr/, [adresa elektroničke pošte]). Tu činjenicu potvrđuju i materijalni dokazi – prvenstveno Sporazum o namirenju od 18. listopada 2023., sklopljen upravo između tužitelja i tuženika, kojim je Hrvatski lovački savez pristupio isplati štete „za račun lovoovlaštenika“, a što pravno predstavlja priznanje obveze i prihvaćanje odgovornosti za nastali štetni događaj u kojem HLS nastupa kao subjekt koji samostalno upravlja i raspolaže sredstvima namijenjenima za naknadu šteta od divljači. Sama okolnost da se predmetni štetni događaj dogodio na području lovišta Lovačkog društva „Strijela“ Bektež – člana županijskog saveza, koji je član HLS-a – dodatno potvrđuje da je tuženik kao krovna udruga i ugovaratelj jedinstvene police osiguranja, hijerarhijski i funkcionalno povezan s lovoovlaštenikom i da sud nije mogao jednostavno „prekinuti“ taj lanac odgovornosti. Prvostupanjski sud je u obrazloženju presude naveo da se Sporazum o namirenju „odnosi na štetu na vozilu“ te da „ne postoje uvjeti za poništenje točke III Sporazuma o namirenju“, pri čemu nije jasno razlučio odlučne činjenice: odnosi li se Sporazum isključivo na imovinsku štetu na vozilu ili obuhvaća i odricanje i od budućih potraživanja. Iz sadržaja samog Sporazuma nedvojbeno proizlazi da je predmet Sporazuma isključivo naknada imovinske štete na vozilu nastale uslijed naleta divljači, dok se standardizirana formulacija u točki III – kojom se oštećenik odriče „svih daljnjih potraživanja“ – ne može tumačiti kao valjano i svjesno odricanje od prava na naknadu neimovinske štete. To iz razloga što u trenutku potpisivanja Sporazuma, zdravstveno stanje tužitelja nije bilo stabilizirano, u kojem je trenutku tužitelju tek slijedilo dugotrajno liječenje i oporavak. Tužitelj se u vrijeme sklapanja navedene izvansudske nagodbe mogao nagoditi s tuženikom samo o onoj šteti koja je tada postojala i tužitelju bila poznata, ne i o budućoj šteti glede koje što se tiče saznanja tužitelja navedene pretpostavke nisu bile ispunjene poput smanjenja životne aktivnosti zaostalog uslijed predmetne prometne nezgode. Postupanje tuženika u dijelu u kojem uvjetuje isplatu imovinske štete na vozilu dostavljanjem potpisanog Sporazuma od strane oštećene osobe je dovođenja tužitelja u bitnu i neskrivljenu zabludu iz članka 280. Zakona o obveznim odnosima s elementima prijevare iz članka 284. Zakona o obveznim odnosima, te pored toga predstavlja nadasve lošu i nepoštenu poslovnu praksu. Osporava dosuđeni trošak pristupa na pripremno ročište od 17. listopada 2024. i dosuđeni trošak sastava podneska od 22. listopada 2025. s obzirom tuženik njime u bitnome ponavlja navode iz odgovora na tužbu. Sud je počinio i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, pogrešno je i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje i pogrešno primijenjeno materijalno pravo. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbe.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

4. Tuženik u odgovoru na žalbu osporava sve žalbene navode, predlaže žalbu tužitelja odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu, uz naknadu tuženiku troška odgovora na žalbu.

5. Žalba tužitelja nije osnovana.

6. Prvostupanjski je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio poništaj dijela Sporazuma zaključenog između stranaka 18. listopada 2023. jer je utvrdio da ne postoji ni jedan razlog (mane volje) na strani tužitelja te je odbio zahtjev za isplatom neimovinske štete tužitelju u iznosu od 3.000,00 eur jer tuženik i nije pasivno legitimiran za naknadu predmetne štete.

7. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud u donošenju presude nije počinio niti jednu bitnu povredu parničnog postupka, na koju ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, pa ni onu iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda ima sve razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

8. I činjenično stanje je potpuno i pravilno utvrđeno, pa je tako utvrđeno:

- da je tužitelj, kao vozač i vlasnik vozila Volkswagen Transporter registarskih oznaka [registarska oznaka], dana 26. rujna 2023. u 21:00 sat na cesti D51 – 1 dionica 2 km + 200 metara, između mjesta Bektež i Gradište, doživio prometnu nezgodu uslijed naleta na divljač,

- da je na području između mjesta Bektež i Gradište lovoovlaštenik Lovačko društvo „Strijela“ Bektež koje ima u zakupu zajedničko lovište Bektež XY/115,

- da se tužitelj, zastupan po punomoćniku-odvjetniku, obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom kojeg je tuženiku uputio putem emaila 14. prosinca 2023.,

- da su parnične stranke 18. listopada 2023. sklopile Sporazum o namirenju u kojem u točki I. zajednički utvrđuju da je 26. rujna 2023. došlo do štetnog događaja naletom vozila na divljač, a u kojem štetnom događaju je oštećeno vozilo tužitelja registarskih oznaka [registarska oznaka], da se „radi otklanjanja neizvjesnosti glede ishoda eventualnog sudskog spora tuženik“, a za račun lovoovlaštenika, obvezuje tužitelju na ime naknade za cjelokupnu štetu na vozilu isplatiti iznos od 1.565,00 eur (točka II. Sporazuma), da tužitelj izjavljuje da će se isplatom gornjeg iznosa smatrati u cijelosti namirenim sa svojim potraživanjem po ovom štetnom događaju, ujedno se odričući bilo kakvog daljnjeg potraživanja imovinske/neimovinske štete prema bilo kome (točka III. Sporazuma), te da tužitelj izjavljuje da je Sporazum pročitao i razumio i da ga neće pobijati zbog zablude ili kojeg drugog razloga (točka IV. Sporazuma),

- da je tuženik 7. studenoga 2023. isplatio tužitelju iznos od 1.565,00 eur, s tim da u opisu plaćanja stoji „Sporazum o namirenju“.

9. Tužitelj je tražio poništaj točke III. Sporazuma navodeći da je bio doveden u bitnu i neskrivljenu zabludu iz članka 280. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021. , 114/2022., 156/2022., 145/2023. i 155/2023. - dalje: ZOO), s elementima prijevare iz članka 284. ZOO-a.

10. Osnovano je taj dio tužbenog zahtjeva tužitelja odbijen s obrazloženjem da je u vrijeme sklapanja Sporazuma o namirenju od 18. listopada 2023. tužiteljevo liječenje bilo u tijeku, pa tužitelj nije bio u zabludi oko toga da je pretrpio i neimovinsku štetu i imovinsku štetu s naslova tuđe pomoći, već samo nije još znao za opseg iste. Iz sadržaja Sporazuma o namirenju i iz sadržaja dopisa tuženika od 17. listopada 2023., koji je prethodio sklapanju Sporazuma, proizlazi da tužitelj prije i prilikom sklapanja Sporazuma tuženika uopće nije niti obavijestio da je prilikom predmetnog štetnog događaja ozlijeđen, te da je pretrpio neimovinsku štetu i imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege uslijed tog ozljeđivanja. Slijedom navedenoga ovaj sud prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije bio u neskrivljenoj zabludi prilikom potpisivanja Sporazuma o namirenju od 18. listopada 2023., kao i da ne postoje elementi prijevare na strani tuženika prilikom potpisivanja Sporazuma o namirenju. Naime, iako je tužitelj znao u vrijeme zaključenja sporazuma da je pretrpio tjelesnu ozljedu ( tuženik to nije znao) potpisao je sporazum kojim se odriče prava daljnjih potraživanja imovinske/neimovinske štete te potvrđuje da je isplatom iznosa iz sporazuma podmiren sa svojim potraživanjem po tom štetnom događaju. Stoga ne postoje zakonski razlozi za poništaj predmetnog sporazuma zbog zablude tužitelja ili prijevare tuženika iz članka 280. stavka 1. i 2. ZOO-a te članka 284. stavka 1. ZOO- a.

11. Tužitelj u žalbi neosnovano ističe da prvostupanjski sud nije naveo odnosi li se Sporazum isključivo na imovinsku štetu na vozilu ili obuhvaća i odricanje od budućih potraživanja jer je jasno da se sporazum odnosi na imovinsku štetu, a da se tužitelj odrekao potraživanja svake daljnje imovinske i neimovinske štete i bilo kakvog daljnjeg potraživanja od tuženika po tom događaju.

12. Dakle, kako je utvrđeno da tužitelj potpisom Sporazuma nema daljnjih potraživanja prema tuženiku pravilno je odbijen i njegov tužbeni zahtjev na isplatu neimovinske štete, te je uz to pravilno prvostupanjski sud utvrdio da sve da predmetni sporazum nije zaključen, tuženik za potraživanje tužitelja nije pasivno legitimiran. Naime, člankom 80. stavkom 6. Zakona o lovstvu („Narodne novine“ broj 99/2018., 32/2019., 32/2020. i 127/2024. – dalje: ZL) određeno je da se za štetu nastalu naletom vozila na divljač odgovara na sljedeći način: (1) vozač ako se utvrdi da je upravljao vozilom protivno odredbama propisa kojima je uređeno područje o sigurnosti prometa na cestama i postojećim prometnim znakovima izričitih naredbi , i (2) lovoovlaštenik na čijem je lovištu nastala šteta ako se utvrdi da je šteta nastala zbog provođenja lova. Odredbom članka 1063. ZOO-a određeno je da se smatra da je šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću - da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, dok je odredbom članka 1064. ZOO-a određeno da za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

13. Odredbom članka 10. stavka 1. ZL-a određeno je da je Hrvatski lovački savez dobrovoljna nacionalna udruga koju čine lovački savezi županija i Grada Zagreba, lovačke udruge i lovci, odredbom članka 10. stavka 2. ZL-a određeno je da Hrvatski lovački savez predstavlja svoje članove u promicanju lovstva u Republici Hrvatskoj i u inozemstvu, dok je odredbom članka 10. stavka 3. ZL-a određeno da Hrvatski lovački savez u smislu ZL-a obavlja poslove u provedbi projekata osiguranja šteta u lovištima te ostale poslove koji su mu kao javne ovlasti povjerene tim Zakonom. Prema tome, za naknadu štete od naleta divljači odgovorni su lovoovlaštenici a ne tuženik, pa je osnovan njegov prigovor promašene pasivne legitimacije.

14. To što je tuženik za račun lovoovlaštenika (članak II. Sporazuma) podmirio predmetnu imovinsku štetu ne čini ga pasivno legitim iranim, jer da bi tuženik bio odgovoran za štetu, takva odgovornost mora proizlaziti iz zakona, podzakonskog akta ili ugovora, što ovdje nije slučaj jer iz ničega ne proizlazi da je za štete od divljači odgovoran Hrvatski lovački savez, a eventualno dogovorno preuzimanje rješavanja šteta za koje bi odgovarali lovoovlaštenici od strane tuženika, ne čini ga samim time pasivno legitimiranim.

15. I odluka o troškovima je pravilno donesena, po članku 154. stavku 1. ZPP-a. Neosnovano tužitelj navodi da je trošak pogrešno dosuđen za pripremno ročište održano 17. listopada 2024., jer mu po tarifnom broju 9. točki 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023. i 107/2025.) pripada priznati trošak, s obzirom da se na tom ročištu raspravljalo o glavnoj stvari, a u podnesku od 22. listopada 2025. tuženik se, po pozivu suda, očitovao o preinačenom tužbenom zahtjevu tužitelja. Tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu jer nije bio potreban (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

16. Slijedom navedenog odbijena je žalba tužitelja te je potvrđena prvostupanjska presuda, po članku 368. stavku 1. ZPP-a.

U Puli-Pola 4. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić