REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

Poslovni broj Gž Ob-19/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sutkinja Biljane Bojanić, kao predsjednice vijeća, Nataše Babić, kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Kristine Pavičić-Sirotić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice VN iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Krešimir Arambašić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženog FN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Vlasta Šteher, odvjetnica u Našicama, uz sudjelovanje mlt. NN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i mlt. UN iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa posebna skrbnica Danijela Vukelić, djelatnica Centra za posebno skrbništvo, Podružnice Osijek, radi spora o roditeljskoj skrbi, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-71/2024-56 od 22. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 4. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P Ob-71/2024-56 od 22. prosinca 2025.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadom troška odgovora na žalbu , kao nepotreban.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom presuđeno je:

„I. Zajednička maloljetna djeca stranaka NN, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.2016. u [adresa] i mlt. UN, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.2018. u [adresa], će stanovati sa majkom VN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], s boravištem u [adresa], na njezinoj adresi stanovanja na području [adresa].

II. Roditelji VN, OIB: [osobni identifikacijski broj], i FN, OIB: [osobni identifikacijski broj], će ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb nad mlt. djecom NN i UN, s tim što će majka VN samostalno i bez suglasnosti oca FN zastupati mlt. djecu NN i UN u odnosu na ishođenje osobnih dokumenata i to osobne iskaznice mlt. djece, te će majka VN bez suglasnosti oca FN, sa mlt. djecom NN i UN prelaziti državnu granicu između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

III. Osobni odnosi između maloljetne NN i UN s ocem FN, odvijat će se prema dogovoru roditelja.

IV. Nalaže se tuženiku FN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da na ime uskraćenog zakonskog uzdržavanja mlt. NN, OIB: [osobni identifikacijski broj], plati ukupan novčani iznos od 706,90 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena to:

- za siječanj 2024. u iznosu od 500,00 eura od 31.01.2024. do isplate

- za veljaču 2024. u iznosu od 206,90 eura od 29.02.2024. do isplate, sve isplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice mlt. djece, VN, OIB: [osobni identifikacijski broj], na broj: HR702360000 3248302033, otvoren kod Zagrebačke banke d.d., sve u roku od 15 dana.

V. Nalaže se tuženiku FN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], da na ime uskraćenog zakonskog uzdržavanja mlt. UN, OIB: [osobni identifikacijski broj], plati ukupan novčani iznos od 565,52 eura sa zakonskom zateznom kamatom po stopi zakonske zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena to:

- za siječanj 2024. u iznosu od 400,00 eura od 31.01.2024. do isplate

- za veljaču 2024. u iznosu od 165,52 eura od 29.02.2024. do isplate, sve isplatom na tekući račun majke i zakonske zastupnice mlt. djece, VN, OIB: [osobni identifikacijski broj], na broj: HR702360000 3248302033, otvoren kod Zagrebačke banke d.d., sve u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se tuženiku FN, OIB: [osobni identifikacijski broj], da doprinosi za uzdržavanje maloljetne NN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 500,00 eura (slovima: petstotinaeura) mjesečno, te za uzdržavanje maloljetne UN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 400,00 eura (slovima: četiristotineeura) mjesečno i to počev od podnošenja zahtjeva za uzdržavanje, odnosno 12. veljače 2024. pa ubuduće sve dok za to budu postojali zakonski uvjeti i to do zadnjeg dana u mjesecu za tekući mjesec, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve na tekući račun majke i zakonske zastupnice mlt. djece, VN, OIB: [osobni identifikacijski broj], na račun broj: HR 702360000 3248302033, otvoren kod Zagrebačke banke d.d., sve u roku 15 dana.

VII. Nalaže se tuženiku FN, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljici VN, OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 800,00 eura (slovima: osamstotinaeura), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude 22. prosinca 2025. pa do isplate po stopi zatezne kamate koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.“

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tuženik zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 355. Zakona o parničnom postupku te pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 356. Zakona o parničnom postupku. Ističe da je prvostupanjski sud neosnovano i bez valjanog obrazloženja, iako je presuđeno da roditelji imaju zajedničku skrb nad djecom, tužiteljici dao ovlast da samostalno, bez suglasnosti tuženika, ishoduje osobne isprave za djecu, te da s djecom prelazi državnu granicu. Takva odluka je proturječna i pravno neodrživa, jer se formalno utvrđuje zajednička roditeljska skrb, dok se istodobno tuženiku faktično oduzimaju ovlasti odlučivanja o pitanjima koja prema Obiteljskom zakonu predstavljaju bitna pitanja za dijete. Pobijanom presudom sud je odlučio da će se osobni odnosi tuženika s maloljetnom djecom ostvarivati „prema dogovoru roditelja“. Takva odluka je neprovediva, pravno neodređena i protivna svrsi sudske zaštite, jer iz cijelog tijeka postupka, iz navoda stranaka, njihovih međusobnih odnosa te ranije donesenih privremenih mjera jasno proizlazi da roditelji nisu u stanju postići stabilan i trajan dogovor o pitanjima vezanim uz djecu. Presuda u tom dijelu ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama iz kojih bi bilo razvidno zašto je sud smatrao da je u konkretnim okolnostima dovoljno ostaviti ostvarivanje osobnih odnosa „prema dogovoru“, iako je iz spisa očito da takav dogovor ne postoji. Time je počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku. Pobijanom presudom sud je točkama IV. i V. izreke naložio tuženiku plaćanje uskraćenog uzdržavanja za razdoblje od siječnja 2024. do dijela veljače 2024., i to za mlt. NN u iznosu od 706,90 eur te za mlt. UN u iznosu od 565,52 eur, uz zatezne kamate. Takva odluka temelji se na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, te posljedično na pogrešnoj primjeni materijalnog prava, jer sud nije cjelovito utvrdio i vrednovao činjenicu da je tuženik u pobijanom razdoblju stvarno doprinosio uzdržavanju djece, i to kroz više oblika davanja, a ne isključivo kroz formalne bankovne uplate. Naime, iz iskaza tuženika i priloženih dokaza u spisu proizlazi da je tuženik u tom razdoblju tužiteljici davao novac u gotovini, vršio određene uplate te snosio dio troškova djece kroz kupnju hrane i potrepština. Takvi oblici podmirenja potreba djece, kada su učinjeni radi uzdržavanja i kada su dokazani, predstavljaju relevantno izvršenje obveze uzdržavanja u smislu svrhe instituta uzdržavanja, jer uzdržavanje nije „računovodstvena kategorija“ nego doprinos stvarnim potrebama djeteta. Sud je, međutim, navedeno u potpunosti zanemario, tretirajući doprinos tuženika kao da ga nije bilo, a da pritom nije dao jasne i provjerljive razloge zašto te navode i dokaze ne prihvaća. Posebno je sporno što sud u pobijanom dijelu presude ne daje razloge na temelju kojih bi bilo moguće zaključiti da je provedena potpuna i pravilna rekonstrukcija plaćanja i davanja tuženika u pobijanom razdoblju, odnosno ne navodi koje je dokaze uzeo u obzir, koje nije i zašto, niti kako je došao do točno određenih iznosa uskraćenog uzdržavanja. Time je povrijeđeno načelo slobodne ocjene dokaza iz članka 8. ZPP -a, ali i obveza suda da obrazloži odlučne činjenice i razloge svoje odluke, jer bez jasne analize dokaza nije moguće provjeriti je li sud pravilno utvrdio postojanje i visinu navodnog duga. Nadalje, i odluka o zateznim kamatama zahtijeva strožu činjeničnu podlogu i jasnu kalkulaciju, jer kamate pretpostavljaju utvrđenu dospjelost i neispunjenje konkretnih iznosa. Pobijanom presudom prvostupanjski sud je točkom VI. izreke obvezao tuženika da za uzdržavanje maloljetne NN plaća iznos od 500,00 eur mjesečno, a za uzdržavanje maloljetne UN iznos od 400,00 eura mjesečno, odnosno ukupno 900,00 eur mjesečno, počevši od 12. veljače 2024. Umjesto da utvrdi aktualne i stvarne mogućnosti tuženika u vrijeme zaključenja rasprave, sud je zaključak o njegovoj sposobnosti za plaćanje iznosa od 900,00 eura mjesečno izveo na temelju opće ocjene da je tuženik „radno sposoban“ te da je ranije radio u inozemstvu. Presuda u dijelu odluke o parničnom trošku ne sadrži razloge iz kojih bi bilo razvidno na temelju kojih konkretnih okolnosti sud smatra da je tužiteljica u cijelosti uspjela u postupku, zbog čega nije primijenio odredbu članka 154. stavka 2. ZPP-a, iako je riječ o obiteljskom sporu s obostranim uspjehom stranaka, iz kojih razloga nije uzeo u obzir narav ovog postupka kao obiteljskog spora u kojem se odlučuje o statusnim pitanjima i pravima djece, niti zašto je u potpunosti zanemario loše imovinsko i financijsko stanje tuženika. Predlaže da se preinači presuda u pobijanim dijelovima na način da ukine ograničenja roditeljske skrbi iz točke II. izreke, osobne odnose tuženika s djecom konkretno uredi, odbije zahtjev za uskraćeno uzdržavanje u cijelosti, odnosno ga bitno umanji, odredi da tuženik doprinosi za uzdržavanje maloljetne djece ukupnim mjesečnim iznosom od 500,00 eur za oboje djece, odbije zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška, ili, podredno, ukine presudu u pobijanim dijelovima i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Sa žalbom tuženika postupljeno je po članku 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. -pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023. i 146/2025. - dalje: ZPP).

4. Tužiteljica u odgovoru na žalbu navodi da je ista neosnovana te predlaže istu u cijelosti odbiti. Potražuje trošak za sastav odgovora na žalbu u iznosu od 60,00 eur.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu povodom žalbe tuženika i po službenoj dužnosti, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio neku od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, te su izneseni dostatni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu međusobno proturječni, niti o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

7. Prvostupanjski je sud presudio da će stranke ostvarivati zajedničku roditeljsku skrb nad mlt. djecom s tim što će tužiteljica samostalno i bez suglasnosti tuženika zastupati mlt. djecu u odnosu na ishođenje osobnih dokumenata i to osobne iskaznice mlt. djece i prelaziti državnu granicu između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Prvostupanjski sud navedeno obrazlaže da, iako je na ročištu 10. listopada 2024. tuženik obećao, isti nije tužiteljici potpisao punomoć, a u odnosu na samostalno zastupanje djece pri rješavanju ishodovanja osobnih dokumenata (osobne iskaznice) djeci, kao i da majka može samostalno s djecom prelaziti granicu s Bosnom i Hercegovinom radi posjete svojim roditeljima, te da je tuženik ucjenjivao tužiteljicu i uvjetovao suglasnosti sa sniženjem traženog iznosa uzdržavanja.

8. Odredba članka 104. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015., 98/2019., 47/2020., 49/2023. i 156/2023. - dalje: ObZ) propisuje zajedničko ostvarivanje roditeljske skrbi, kako je ovdje i presuđeno. Sporno je po žalitelju da li tužiteljica može samostalno ostvarivati roditeljsku skrb u odnosu na ishodovanje osobnih dokumenata za djecu i prelazak granice s Bosnom i Hercegovinom radi posjeta svojim roditeljima. O navedenoj spornoj činjenici pravilno je prvostupanjski sud odlučio i obrazložio navedeno. Članak 105. ObZ-a propisuje samostalno ostvarivanje roditeljske skrbi. U stavku 1. istog članka propisana je mogućnost da samo jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb potpuno, djelomice ili u odnosu na odlučivanje o određenom bitnom pitanju u vezi s djetetom uz istodobno ograničavanje drugog roditelja na ostvarivanje roditeljske skrbi u tom djelu samo na temelju sudske odluke u skladu s djetetovom dobrobiti. Člankom 105. stavkom 3. ObZ-a propisano je da jedan roditelj samostalno ostvaruje roditeljsku skrb na temelju sudske odluke ako roditelji nisu postigli Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi ili sporazum tijekom sudskog postupka, pri čemu je sud dužan posebno voditi računa koji je od roditelja spreman na suradnju i sporazum o zajedničkoj roditeljskoj skrbi sukladno članku 416. stavku 2. i 3. ObZ-a. Prema članku 105. stavku 5. ObZ-a kad sud donosi odluku o samostalnom ostvarivanju roditeljske skrbi, u tom slučaju odredit će hoće li roditelj koji samostalno ostvaruje roditeljsku skrb sam zastupati dijete u bitnim osobnim pravima ili uz suglasnost drugog roditelja sukladno članku 100. ObZ- a.

9. Slijedom navedenoga pravilno je prvostupanjski sud pozivom na citirane zakonske odredbe presudio da tužiteljica može samostalno i bez suglasnosti tuženika zastupati mlt. djecu u odnosu na ishođenje osobnih dokumenata i to osobne iskaznice mlt. djece, te da može bez suglasnosti tuženika sa mlt. djecom prelaziti državnu granicu između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine, radi posjeta svojim roditeljima.

10. Neosnovano žalitelj tek u ovoj fazi postupka ističe da je trebalo točno utvrditi vrijeme osobnih odnosa djece sa ocem. Naime, tuženik u prvostupanjskom postupku navedeno nije tražio jer iz ničega ne proizlazi da je navedeno bilo sporno, po suglasnim iskazima stranaka djeca dosta vremena provode sa roditeljima tuženika, isti je radio u inozemstvu, pa je i zbog toga bilo teško odrediti točne termine osobnih odnosa. U planu o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji su stranke prihvatile navedeno je da će se, osim za praznike, osobni odnosi djece i oca odvijati sukladno dogovoru i mogućnostima oba roditelja te mogućnostima, potrebama, interesima i željama mlt. djece. Člankom 95. ObZ-a propisano je kako roditelj koji ne stanuje s djetetom ima pravo i dužnost ostvarivati osobne odnose s djetetom, osim ako mu je to zabranjeno ili ograničeno sudskom odlukom, dok je roditelj koji stanuje s djetetom dužan i odgovoran omogućivati i poticati ostvarivanje osobnih odnosa djeteta s drugim roditeljem.

11. Uostalom, ako bi u budućnosti došlo do spora oko termina osobnih odnosa, navedeno se može naknadno regulirati posebnim rješenjem suda.

12. Pritom je sud prvog stupnja pravilnom primjenom materijalnog prava odlučio i o obvezi uzdržavanja oba djeteta, i to za mlt. NN iznos od 500,00 eur mjesečno, a za mlt. UN iznos od 400,00 eur mjesečno, i da time neće biti dovedeno u pitanje uzdržavanje tuženika, koji je radno sposoban (rođen 1996.), u mogućnosti je i u obvezi naći posao kako bi mogao uzdržavati ne samo sebe, nego i osobe koje je dužan uzdržavati, odnosno ovdje mlt. djecu, a osim njih tuženik prema trećima nema zakonske obveze uzdržavanja, temeljem članka 313. ObZ-a. Pritom je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je taj iznos primjeren s obzirom na zdravstvene probleme obje djevojčice i s tim u vezi povećane troškove života. U svezi sa žalbenim navodima žalitelja da je nezaposlen i nema mogućnosti plaćati dosuđena iznose, nesporno je da je bio zaposlen u Njemačkoj i Švicarskoj, gdje je ostvarivao natprosječne prihode kao električar sa certifikatom koje zanimanje je traženo, tako da tuženik ima mogućnosti doprinositi iznose uzdržavanja u dosuđenom iznosu. Žalitelj se poziva na Odluku o tablici o prosječnim potrebama maloljetnog djeteta („Narodne novine“ broj 49/2024.) donesenu na temelju članka 314. stavka 4. ObZ-a. Međutim, po toj odluci iznos uzdržavanja maloljetnog djeteta se određuje u svakom pojedinom slučaju, sukladno odredbama Obiteljskog zakona koji uređuje uvjete i način određivanja uzdržavanja za dijete u odnosu na okolnosti roditelja obveznika uzdržavanja i okolnosti djeteta, što je prvostupanjski sud pravilno cijenio, pogotovo povećanje potrebe djevojčica (epilepsija, poremećaj govora, šećerna bolest, astma).

13. Prvostupanjski je sud pravilno dosudio za mlt. djecu uskraćeno uzdržavanje po članku 289. stavku 1. ObZ-a po kojem roditelj koji ne stanuje s maloljetnim djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje maloljetno dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe. Stavkom 2. je propisano da se smatra da je obveza uzdržavanja za pojedini mjesec nastala krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati, a u visini koja se može odrediti prema članku 314. ObZ-a, i to iznos od 706,90 eur za mlt. NN te iznos od 565,52 eura za mlt. UN, koji obuhvaća siječanj 2024. i 12 dana veljače 2024., budući da je tužba podnesena 12. veljače 2024. Naime, tuženik nije dokazao da li je i koliko plaćao za navedeni vremenski period, a teret dokaza te je činjenice bio na njemu.

14. I odluka o troškovima postupka je pravilno donesena, po članku 154. stavku 1. ZPP-a i članku 366. ObZ-a, pa je žalba tuženika odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda, po članku 368. stavku 1. ZPP-a.

15. Tužiteljici nije priznat trošak odgovora na žalbu po članku 155. stavku 1. ZPP-a, jer isti nije bio potreban.

U Puli-Pola 4. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Biljana Bojanić