Republika Hrvatska

Poslovni broj Gž-144/2025-2

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Branki Ježek Mjedenjak, u pravnoj stvari tužitelja 1. AA OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. AAC OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje tužitelja iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Davidu Turkalju, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika 1. ČA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnici Vidi Steiner, odvjetnici iz Zagreba, 2. LA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. ŠA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 4. ĐA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj]. ĆA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 6. ČAC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 7. NA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 8. ABC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po punomoćniku Ivanu Buljanu, odvjetniku iz Zagreba, 9. ŽA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 10. LAC, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 11. VA, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], tuženici pod 2. do 7. i pod 9. do 11. zastupani po zajedničkoj punomoćnici Jadranki Gržin, odvjetnici iz Zagreba, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja, izjavljenu protiv presude Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, poslovni broj Pn-160/2019 od 18. listopada 2024., dana 4. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama, Stalna služba u Dugom Selu, poslovni broj Pn-160/2019 od 18. listopada 2024.

II Odbijaju se kao neosnovani zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev kojim je traženo da se naloži tuženicima da tužiteljima solidarno isplate ukupan iznos od 713,08 eura sa zakonskim zateznim kamatama po preciziranoj kamatnoj stopi, s tijekom na iznos od 368,17 eura od 11. listopada 2018. do isplate, a na iznos od 344,90 eura od 20. srpnja 2016. do isplate.

1.1. Točkom II. izreke odlučeno je o troškovima postupka na način da je naloženo tužiteljima da tuženicima naknade parnični trošak i to tuženici 1. ČA u visini od 1.031,25 eura, zatim tuženicima 2. LA, 3. ŠA, 4. ĐA, 5. ĆA, 6. ČAC, 7. MA, 9. ŽA, 10. ŠAC i 11. VA ukupan iznos od 1.605,00 eura te tuženici 8. ABC iznos do 937,50 eura, sve sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, u roku od 15 dana.

2. Protiv presude žalbu podnose tužitelji pozivajući se na sve žalbene razloge iz članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25. - dalje ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači prihvaćanjem tužbenog zahtjeva, podredno da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja pred novog suca pojedinca, te potražuju troškove sastava žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženici pod 2. do 7. i pod 9. do 11., osporavaju osnovanost žalbenih navoda, predlažu žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu te potražuju troškove odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi isplate naknade imovinske štete u visini od 713,08 eura (5.372,67 kn) za koju tužitelji tvrde da ime je nastala prokišnjavanjem krova zgrade u [adresa], kao zajedničkog dijela nekretnine koje su sve stranke suvlasnici.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka, analizom i ocjenom iskaza saslušanih stranaka i svjedoka te spisu priležeće dokumentacije i priloženog izvanparničnog predmeta osiguranja dokaza, sud prvog stupnja utvrđuje:

- stranke su suvlasnici zgrade u [adresa], odnosno vlasnici posebnih dijelova - stanova time da su tužitelji suvlasnici stana koji se nalazi na drugom katu i potkrovlju zgrade, površine 185,80 m2,

- krov predmetne zgrade je tijekom 2013. počeo prokišnjavati te je u stanu tužitelja i druga dva stana u potkrovlju nastala određena šteta, utvrđena u postupku osiguranja dokaza Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj R1-242/2014 u kojem je provedeno građevinsko vještačenje,

- u razdoblju do 2017. krov je doveden u prvobitno stanje, rekonstrukcijom i popravkom te je šteta u stanu tužitelja sanirana iz sredstava zajedničke pričuve,

- nakon prekida postupka, preinaka tužbe i djelomičnih povlačenja tužbe (u vidu sniženja tužbenog zahtjeva i povlačenja tužbe u pogledu pojedinih tuženika), prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 14. studenog 2021. predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženicima, koji su samo neki od suvlasnika zgrade naznačeni u uvodu prvostupanjske presude, radi isplate naknade imovinske štete u visini od 713,08 eura (5.372,67 kn),

- navedeni iznos tužitelji potražuju kao naknadu štete zbog oštećenja na parketu njihova stana nastalih uslijed prokišnjavanja krova u visini od 368,17 eura (2.774,00 kn) te na ime troškova koje su imali u postupku osiguranja dokaza u visini od 344,90 eura (2.598,65 kn),

- prilikom saniranja krova i štete u stanu tužitelja iz sredstava zajedničke pričuve, nije sanirana šteta na parketu stana tužitelja, ova oštećenja nisu bila obuhvaćena postupkom osiguranja dokaza niti je parket bio obuhvaćen troškovnikom kojim je sanirana cijela šteta i popravljen krov na zgradi u suvlasništvu stranaka, iako je bilo drugih izvantroškovničkih radova,

- tužitelji su sami snosili troškove popravka parketa te utrošeni iznos nisu potraživali iz sredstava zajedničke pričuve,

- tužitelji su odustali od dokaznog prijedloga da se u ovome postupku provede dokaz građevinskim vještačenjem kao i od dokaznog prijedloga da se sasluša građevinski vještak koji je vještačio u postupku osiguranja dokaza.

7. Sud prvog stupnja zaključuje da prema članku 90. stavak 1. i 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17. - dalje ZV) za štetu nastalu zbog neodržavanja zajedničkih dijelova zgrade (kao što je krov zgrade), tužitelji bi imali pravo na naknadu štete nastale u njihovu stanu prokišnjavanjem krova iz sredstva pričuve te bi u tom slučaju tuženici odgovarali solidarno i iz sredstava pričuve. Sud smatra da u situaciji kada tužitelji takvu tužbu nisu podnijeli nego su tužbom potraživali štetu od tuženika kao suvlasnika ponaosob, a ne iz sredstva pričuve, tada da su morali dokazati da su tuženici odgovorni za takvu štetu odnosno da su je prouzročili svojim ponašanjem.

8. Uvažavajući da je člankom 1045. stavak 1. ZOO-a propisano da onaj koji drugome prouzroči štetu, dužan ju je naknaditi ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, prvostupanjski sud utvrđuje da su u odnosu na tuženike tužitelji morali, a nisu uspjeli, dokazati opće pretpostavke odgovornosti za štetu i to štetnu radnju, protupravnost štetne radnje, subjekte obveznog odnosa odgovornosti za štetu te uzročnu vezu između štetne radnje i štete. Imajući u vidu da su se tužitelji pozivali na odredbu članka 1064. ZOO-a, koja regulira institut objektivne odgovornosti za štetu od opasne stvari, sud prvog stupnja uvažava da u nekim situacijama krov može biti opasna stvar, međutim u konkretnoj situaciji otklanja takvu mogućnost.

9. Kako nije bilo utvrđeno da bi troškovnik po kojem je konačno sanirana šteta na krovištu zgrade i stanu tužitelja bio usvojen bez potrebne većine 50% suvlasnika (suvlasničkih omjera), već da su odluke donesene sukladno odredbama Međuvlasničkog ugovora od 21. veljače 1998. i Anexa I i II istog, prvostupanjski sud smatra da tuženici nisu odgovorni što šteta na parketu u stanu tužitelja nije sanirana kod saniranja sve štete nastale od procurivanja krova te da je ponašanje tuženika bilo u okvirima njihovih prava kao suvlasnika zgrade. Sud nalazi da tužitelji stoga nisu dokazali protupravnost radnji tuženika, kao jedne od pretpostavki za naknadu štete, jer eventualno suprotstavljanje i usuglašavanje oko troškovnika sastavljenih za sanaciju krovišta i štete na stanovima od prokišnjavanja krova nije protupravno već uobičajeni postupak kod donošenja odluka potrebnih za upravljanje zgradom. Osim toga, nalazi da nije dokazana niti uzročno posljedična veza između štete na parketu u stanu tužitelja i postupaka tuženih, pa iz razloga što nije dokazan osnov odgovornosti tuženika, sud nije utvrđivao niti obrazlagao visinu štete.

10. U pogledu naknade štete koja se odnosi na dio troškova osiguranja dokaza, prvostupanjski je sud stajališta da se u parnici za naknadu štete troškovi postupka osiguranja dokaza mogu dosuditi samo ukoliko se utvrdi osnovanost utužene štete (ovdje šteta na parketu), koja u ovom postupku nije dokazana, radi čega sud smatra da tužitelji nemaju pravo na naknadu štete po ovom osnovu. Ovo posebno jer se u nalazu i mišljenju građevinskog vještaka iz postupka osiguranja dokaza ne utvrđuje postojanje štete na parketima.

11. Radi svega izloženog sud prvog stupnja odbija kao neosnovan tužbeni zahtjev dok o troškovima postupka odlučuje primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. ZPP-a.

12. Prema odredbi članka 464. stavak 2. ZPP-a, a radi činjenice sniženja tužbenog zahtjeva tijekom postupka, radi se o sporu male vrijednosti u smislu članka 458. stavak 1. ZPP-a pa se presuda kojom se završava spor u takvom postupku sukladno članku 467. stavak 1. ZPP-a može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točke 3. ZPP-a.

13. Ovaj sud je ispitujući pobijanu presudu u okviru citiranih zakonskih odredbi, utvrdio da donošenjem istih nije ostvarena niti jedna od bitnih postupovnih povreda, pa tako niti apsolutno bitna povreda postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP - a, na koju se neosnovano upire žalbom tužitelja budući da pobijana presuda nije nerazumljiva, u istoj su izneseni jasni i neproturječni razlozi o odlučnim činjenicama koji ne proturječe stanju u spisu te ih je moguće valjano pravno ispitati.

14. Na činjenično stanje utvrđeno tijekom postupka, koje činjenično stanje ovaj sud nije ovlašten preispitivati jer se radi o sporu male vrijednosti, p ravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo iz citiranih zakonskih odredbi kada tužbeni zahtjev nije prihvatio.

15. Najvećim dijelom žalbenih navoda tužitelji izričito i sadržajno osporavaju pravilnost i potpunost utvrđenog činjeničnog stanja te s tim u svezi osporavaju i pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da tužitelji u ovom postupku nisu uspjeli dokazati ispunjenost svih zakonskih pretpostavki kako bi se utvrdila izvanugovorna odgovornost za štetu tuženika u ovome slučaju. U tom pravcu tužitelji u žalbi iznose kronologiju međuvlasničkih odnosa i pregovora stranaka kao suvlasnika predmetne zgrade oko sanacije krovišta koje je prokišnjavalo i sastavljanih troškovnika, zatim pokretanja postupka osiguranja dokaza i ove parnice te dinamiku sanacije krovišta i otklanjanja štete u stanu tužitelja. Vlastitom analizom provedenih dokaza tužitelji u žalbi iznose činjenice za koje smatraju da potvrđuju postojanje uzročno posljedične veze između prokišnjavanja krovišta i štete na parketima njihova stana.

16. U smislu članka 467. stavak 1. ZPP-a, žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, nije dopušteno isticati u žalbenoj fazi spora male vrijednosti, stoga ovaj sud nije preispitivao u tom smislu iznesene žalbene navode.

17. S obzirom na utvrđene činjenice da nije postojala protupravnost u postupanju tuženika koji su potrebnom većinom odobrili saniranje štete u stanu tužitelja utvrđenu u postupku osiguranja dokaza i sastavljenim troškovnicima sanacije, koji postupak i troškovnici nisu obuhvaćali eventualna oštećenja parketa u stanu tužitelja, te s obzirom na činjenicu da su tužitelji odustali od dokaznog prijedloga građevinskim vještačenjem, čime nije utvrđena niti uzročno posljedična veza između prokišnjavanja krovišta i štete na parketu tužitelja, pravilno je zaključio prvostupanjski sud da tužitelji nisu dokazali sve potrebne pretpostavke da bi se ustanovila odgovornost tuženika za nastalu štetu u smislu članka 1045. stavak 1. ZOO-a. Pritom treba reći da se vještačenjem u postupku osiguranja dokaza ne utvrđuje uzročno posljedična veza nego se samo fiksira postojeće stanje. Osim toga, vezano za žalbene navode o krovu kao opasnoj stvari i možebitnoj objektivnoj odgovornosti tuženika za naknadu štete, treba reći da prema utvrđenjima provedenog postupka, u okolnostima konkretnog slučaja, predmetni krov zgrade ne bi predstavljao opasnu stvar.

18. U pogledu naknade štete koja se odnosi na podmirivanje dijela troškova koje su tužitelji imali u postupku osiguranja dokaza, jednako tako nije utvrđeno u čemu bi postojala protupravnost tuženika za nastale troškove, tim više što je utvrđeno da postupak osiguranja dokaza uopće nije obuhvaćao oštećenja na parketu. Ovi troškovi ne bi pripadali tužiteljima niti kao parnični troškovi primjenom odredbe članka 168. stavak 2. ZPP-a, s obzirom da tužitelji nisu uspjeli u parnici.

19. Stoga, kada nije prihvatio tužbeni zahtjev, pravilno je prvostupanjski sud primijenio članak 7. ZPP-a, članak 219. stavak 1. ZPP-a i članak 221.a ZPP-a.

20. Odluka o troškovima postupka donesena je pravilnom primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 155. stavak 1. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23.), koju odluku tužitelji posebno ne dovode u pitanje žalbenim navodima (članak 365. stavak 2. ZPP-a).

21. Tužiteljima nisu priznati troškovi sastava žalbe jer sa istom nisu uspjeli dok tuženicima pod 2. do 7. i pod 9. do 11. nije priznat trošak odgovora na žalbu jer je ocijenjeno da se ne radi o trošku koji bi bio potreban za vođenje parnice u smislu članka 155. stavak 1. ZPP-a.

22. Radi navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a.

U Rijeci 4. ožujka 2026.

Sutkinja

Branka Ježek Mjedenjak