Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž Ovr-76/2026-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Mileni Vukelić-Margan, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja OTP BANKA d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Hanžeković & partneri iz Zagreba, protiv ovršenice TŠ (ranije KŠ) iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Golubić & Šikić j.t.d. iz Čakovca, radi namirenja novčane tražbine, rješavajući žalbu ovrhovoditelja, podnesenu protiv rješenja Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Ovr-122/2025-18 od 22 .prosinca 2025., 3. ožujka 2026.,
r i j e š i o j e
I Odbija se kao neosnovana žalba ovrhovoditelja i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Čakovcu, poslovni broj Ovr-122/2025-18 od 22 .prosinca 2025. u točki I. izreke za iznos od 3.562,50 eura (tri tisuće petsto šezdeset dva eura i pedeset centi) te u točki II. izreke, dok se u preostalom dijelu, za iznos od 312,50 eura (tristo dvanaest eura i pedeset centi) uvaženjem žalbe ovrhovoditelja isto rješenje preinačava i za taj iznos odbija zahtjev ovršenice.
II Odbija se kao neosnovan zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja je naloženo ovrhovoditelju isplatiti ovršenici TŠ trošak ovrhe u iznosu od 3.875,00 eura sa zateznom kamatom od 22. prosinca 2025. do isplate (točka I.) te je odbijen zahtjev ovrhovoditelja za naknadu troška u iznosu od 1.441,39 eura (točka II.).
2. Protiv rješenja je žalbu podnio ovrhovoditelj, pozivajući se na sve žalbene razloge propisane čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP).
3. U žalbi navodi da je pogrešno primijenjen članak 14. st. 4. i 5. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 114/22 i 6/24 – dalje OZ) kada je obvezan naknaditi ovršenici trošak ovršnog postupka. Pojašnjava da je rješenje o ovrsi od 3. rujna 2015. ukinuto rješenjem Županijskog suda u Varaždinu posl. br. Gž Ovr-55/2025 od 5. veljače 2025., nakon čega je ovaj postupak obustavljen te su ukinute provedene ovršne radnje, zato što je povukao ovršni prijedlog, što da je učinio budući da je ovršenica u međuvremenu podmirila svoju tražbinu.
4. Ističe da je temeljem rješenja o ovrsi Financijska agencija (FINA) s računa ovršenice ustezala novčana sredstva, koja činjenica da nije sporna, a nakon što je ovršenica istaknula prigovor ograničenja odgovornosti do visine naslijeđene imovine i nakon što je rješenje o ovrsi ukinuto, da je povukao ovršni prijedlog, jer da je u tom trenutku već namirio novčana sredstva do visine naslijeđene imovine. Stoga da proizlazi da su ovršne radnje pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava provedene, a samim time da su te radnje bile potrebne radi namirenja tražbine pa da mu je primjenom čl. 14. st. 5. OZ-a ovršenica dužna naknaditi trošak koji je neosnovano prouzročila.
5. Podredno ukazuje da dio priznatih troškova nije bio potreban za vođenje ovog ovršnog postupka. Tako da je ovršenici priznat trošak sastava žalbe od 21. veljače 2017., iako žalba nije nikad prihvaćena odlukom suda, niti je temeljem žalbe odlučeno na način kako je predlagala. Nadalje, tvrdi da je u podnesku od 6. srpnja 2017. ovršenica iznosila pravno stajalište koje je mogla iznijeti i na ročištu održanom 28. lipnja 2017., a za pristup na to ročište je odvjetniku priznat trošak. Pored toga smatra da taj podnesak nije bio potreban za vođenje postupka, jednako kao ni podnesak od 25. rujna 2024. kojim se ovršenica očitovala na nalaz i mišljenje vještaka i ponovila već iznesena pravna stajališta. Također smatra da trošak pristupa odvjetnika na ročište od 1. veljače 2024. nije bio potreban, jer ročište nije održano zato što ovršenica nije mogla pristupiti zbog osobnih razloga. Stoga smatra da je trošak odmjeren u previsokom iznosu.
6. Predlaže pobijano rješenje preinačiti u skladu sa žalbenim navodima, podredno rješenje ukinuti i predmet vratiti istom sudu na ponovan postupak, sve uz nadoknadu troška žalbenog postupka.
7. Ovršenica u odgovoru na žalbu osporava izložene žalbene navode, ističući da ovrhovoditelj ničim ne dokazuje svoje tvrdnje o podmirenju duga, kao ni tvrdnje o visini vrijednosti naslijeđene imovine. Stoga predlaže žalbu odbiti i rješenje suda prvog stupnja potvrditi.
8. Žalba je djelomično osnovana.
9. U nazočnom slučaju je prijedlog za ovrhu podnesen još 6. srpnja 2015., zatražena je ovrha na novčanoj tražbini ovršenice na temelju ovršne isprave, Izjave o suglasnosti zapljene koju je ovjerio javni bilježnik Ivan Marodi iz [adresa] pod brojem Ov-4924/06 od 9. ožujka 2006., s tim što je Izjavu dao KŠ. Iz isprava u spisu bi proizlazilo da je KŠ preminuo **.**.2012.te da je rješenjem o nasljeđivanju kojeg je donio javni bilježnik Sanda Jalšovec iz [adresa], poslovni broj O-873/12 od 20. srpnja 2012. ovršenica proglašena njegovom nasljednicom. Također bi proizlazilo da je sud prvog stupnja donio rješenje o ovrsi 3. rujna 2015. pod brojem Ovr-800/15-5, međutim, to rješenje je rješenjem Županijskog suda u Varaždinu poslovni broj Gž Ovr-55/2025-2 od 5. veljače 2025. ukinuto i predmet je vraćen sudu prvog stupnja na ponovan postupak. U nastavku postupka nije doneseno novo rješenje o ovrsi, već je ovrhovoditelj podneskom od 23. srpnja 2025. izjavio da povlači prijedlog za ovrhu jer da je ovršenica u međuvremenu podmirila tražbinu do visine vrijednosti naslijeđenog dijela, nakon čega je doneseno rješenje o obustavi postupka 25. srpnja 2025. pod poslovnim brojem Ovr-122/2025-9.
10. Dakle, kako se to pravilno ukazuje u pobijanom rješenju, u konačnici ne postoji odluka u ovom ovršnom postupku kojom bi protiv ovršenice bila određena ovrha radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja, a niti je ovrhovoditelj dostavio ikakve podatke o djelomičnoj isplati tražbine te s tim u vezi o vrijednosti naslijeđene imovine, u prilog tvrdnji da bi ovršenica bila dužna naknaditi troškove koji su zbog toga nastali.
11. Treba ukazati da se prema čl. 21. st. 1. OZ-a u ovršnom postupku na odgovarajući način primjenjuju odredbe ZPP-a, ako tim ili drugim zakonom nije drukčije određeno. Člankom 158. ZPP-a su propisani slučajevi naknade troškova uslijed povlačenja tužbe, pa u kontekstu tog propisa treba cijeniti i pravo ovrhovoditelja na naknadu troškova ovršnog postupka primjenom čl. 14. st. 4. OZ-a.
12. Prema članku 158. st. 1. ZPP-a tužitelj koji povuče tužbu je dužan tuženiku naknaditi troškove postupka. Izuzetak od tog pravila se odnosi na slučaj kada je tužba povučena odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja. Kako to pravilno ocjenjuje sud prvog stupnja, ovrhovoditelj nije ničim dokazao da su u nazočnom slučaju ostvarene pretpostavke za primjenu izuzetka od pravila o naknadi troška uslijed povlačenja prijedloga za ovrhu pa je ovrhovoditelj osnovano obvezan nadoknaditi ovršenici troškove koji su bili potrebni za vođenje postupka.
13. Međutim, u pravu je ovrhovoditelj kada ističe da ovršenica nema pravo na cjelokupni priznati trošak. Naime, ovršenica je u podnesku od 6. srpnja 2017. iznosila navode koje je već ranije iznijela tijekom postupka pa taj podnesak nije bio potreban u smislu čl. 155. ZPP-a, a glede nagrade za pristup odvjetnika na ročište 1. veljače 2024., treba navesti da je to ročište odgođeno krivnjom ovršenice, budući da na ročište nije pristupila, a njezina nazočnost je bila potrebna radi provođenja grafološkog vještačenja pa ni za tu radnju nema pravo na nagradu. Za narečene radnje je odvjetniku priznata nagrada u iznosu od 312,50 eura (dva puta po 125,00 eura i PDV u iznosu od 62,50 eura) pa za taj iznos treba umanjiti trošak koji je priznat. Preostale dvije radnje koje se žalbom osporavaju su bile potrebne,i to nagrada za sastav žalbe od 21. veljače 2017., budući da je povodom tog podneska uslijedilo ukidanje potvrde pravomoćnosti rješenja o ovrsi te je omogućeno ovršenici štititi svoja prava podnošenjem žalbe protiv rješenja o ovrsi. Također je bio potreban podnesak od 25. rujna 2024. kojim se ovršenica očitovala na nalaz i mišljenje vještaka grafologa pa u tom dijelu žalbeni navodi ovrhovoditelja nisu osnovani.
14. Dakle, ovršenica ima pravo na naknadu troška ovršnog postupka u iznosu od 3.562,50 eura pa je u tom dijelu pobijano rješenje valjalo potvrditi primjenom čl. 380. točka 2. ZPP-a, a u preostalom dijelu, za iznos od 312,50 eura, žalbu uvažiti i rješenje preinačiti primjenom čl. 380. točka 3. ZPP-a.
15. Ovrhovoditelju nije priznat trošak žalbenog postupka, jer u odnosu na osnovu zahtjeva ovršenica nije uspio, a glede visine je uspio s manjim dijelom zbog kojeg nije nastao trošak kojeg bi mu trebalo priznati.
U Rijeci, 3. ožujka 2026.
Sutkinja
Milena Vukelić-Margan
