Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-170/2026-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Tatjani Varžić, u pravnoj stvari tužitelja IŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Stipe Vuletić, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., Zagreb, OIB 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, koga zastupa punomoćnik Kruno Knežević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate , odlučujući o žalbi tuženika, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2514/2025-8 od 20. listopada 2025., 4. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

I. Žalba tuženika se uvažava kao osnovana i preinačava odluka o troškovima postupka sadržana u presudi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 2514/2025-8 od 20. listopada 2025., tako da sada glasi:

Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, da tužitelju IŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], plati prouzročeni parnični trošak u iznosu od 526,55 eura sa zateznom kamatom tekućom od 20. listopada 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana.

U preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija se kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju IŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. Zagreb Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, plati trošak žalbenog postupka u iznosu od 62,50 eura, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka u preostalom dijelu, iznad dosuđenog, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Utvrđuje se ništetnom odredba sadržana u članku 3. točke 7. Ugovora o kreditu br. [broj kredita] koji su tužitelj IŽ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženik Zagrebačka banka d.d., Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, OIB 92963223473 kao kreditor zaključili dana 11.04.2014. godine, a koja glasi: “Korisnik kredita obvezuje se platiti sve naknade i troškove sukladno važećim Općim uvjetima poslovanja i Odluci o tarifi naknada Kreditora“, pa stoga navedena odredba ugovora kao i sve kasnije izmjene te odluke ne proizvode nikakve pravne učinke između ugovorenih strana.

II. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju na ime ništetne odredbe o naknadi za obradu kreditnog zahtjeva iznos od 345,08 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 17. svibnja 2014. do 31. srpnja 2015. prema eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju parnične troškove u iznosu 1.079,64 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 20. listopada 2025. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke sve u roku 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnih troškova."

2. Odluku o troškovima postupka sadržano pod toč. III. izreke presude prvostupanjskog suda pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik, zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje ZPP), s prijedlogom da se preinači sukladno žalbenim navodima, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, s tim da potražuje trošak za sastav žalbe i sudsku pristojbu na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući odluku o troškovima postupka sadržanu pod toč. III. izreke presude prvostupanjskog suda, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pobijano rješenje je jasno i razumljivo, nema proturječnosti i može se ispitati, tako da prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

7. Međutim, osnovano tuženik u žalbi navodi da je prvostupanjski sud, odlučujući o troškovima postupka, pogrešno primijenio materijalno pravo.

8. Budući da je tužitelj u tužbi istaknuo deklaratorni i kondemnatorni zahtjev, a deklaratorni zahtjev je istaknut u svrhu ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva za činidbu (isplatu), vrijednost predmeta spora određuje se samo prema vrijednosti tužbenog zahtjeva za činidbu (isplatu).

8.1. Prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o troškovima postupka prema vrijednosti predmeta spora koju je tužitelj naznačio u tužbi u iznosu od 1.330,00 eura, iako je tuženik u odgovoru na tužbu i na pripremnom ročištu od 30. lipnja 2025. istaknuo da je vrijednost predmeta spora previsoko određena te da bi trebala iznositi 345,08 eura, koliko iznosi vrijednost zahtjeva za isplatu.

8.2. I po stavu ovog suda, tužitelj je previsoko naznačio vrijednost predmeta spora i prvostupanjski sud nije pravilno odlučio o prigovoru tuženika, jer je kao vrijednost predmeta spora morao utvrditi iznos od 345,08 eura, a prema kojoj vrijednosti predmeta spora je trebalo obračunati visinu troškova postupka za pojedinačne radnje poduzete u postupku, kao i ukupan trošak koji pripada tužitelju.

8.3. Naime, u konkretnom slučaju ne može se primijeniti odredba čl. 37. st. 1. ZPP -a, jer deklaratorni zahtjev za utvrđenje ništetnosti služi samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu i ne uzima se u obzir pri utvrđivanju vrijednosti predmeta spora. Vrijednost predmeta spora koja je mjerodavna za odluku o naknadi troškova na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku u konkretnom slučaju određuje se samo prema novčanom potraživanju iz zahtjeva za isplatu (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-214/2002-2 od 11. ožujka 2003., Rev-x-155/2010-2 od 30. lipnja 2010. i Rev-374/2013-3 od 6. prosinca 2017.).

8.4. Tužitelju prema vrijednosti predmeta spora od 345,08 eura pripada naknada troška za sastav tužbe 50 bodova, za sastav podneska od 23. svibnja 2025. 50 bodova, za zastupanje na ročištima 30. lipnja 2025. i 24. rujna 2025. za svako ročište po 50 bodova, što je ukupno 200 bodova prema vrijednosti boda iz Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23, dalje: Tarifa), uvećano za PDV po stopi od 25%, što iznosi 100 eura, a sveukupno 500 eura. Na taj trošak tužitelju treba priznati trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 26,55 eura, tako da sveukupan trošak tužitelja iznosi 526,55 eura.

8.5. Tužitelju nije dosuđen trošak sudske pristojbe na presudu, jer u spisu nema dokaza da je tu pristojbu platio.

9. Slijedom navedenog, žalba tuženika je uvažena kao osnovana i preinačena odluka o troškovima postupka pod toč. III. izreke prvostupanjske presude i naloženo tuženiku da tužitelju plati trošak postupka u iznosu od 526,55 eura u roku od 15 dana na temelju odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan te odlučeno kao pod toč. I. izreke.

10. Tuženiku je dosuđen trošak žalbenog postupka koji se odnosi na trošak sastava žalbe po punomoćniku (Tbr. 10. toč. 4. Tarife) 25 bodova, što iznosi 50 eura, na koji iznos treba dodati PDV 25% u iznosu od 12,50 eura, tako da sveukupan trošak tuženika iznosi 62,50 eura.

11. Tuženiku nije dosuđen trošak sudske pristojbe na žalbu, jer u spisu nema dokaza da je tu pristojbu platio.

12. U nepobijanom dijelu pod toč. I. i II. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

13. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 4. ožujka 2026.

Sutkinja

Tatjana Varžić