REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

P-3659/2024-12

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji Snježani Karlušić, u pravnoj stvari tužitelja EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Goranu Gašparonu, odvjetniku iz Zagreba, Blaža Jurišića 69, protiv tuženika Porsche Mobiliti d.o.o. iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, zastupan po punomoćniku Tomislavu Buliću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o. iz Zagreba, Damira Tomljanovića Gavrana 13, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 22. siječnja 2026. u prisutnosti tužitelja i punomoćnika tužitelja Gorana Gašparona, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika NV, odvjetničke vježbenice iz Odvjetničkog društva Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa d.o.o., 4. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se da je ništetna odredba čl. III. Ugovora o kreditu broj: 00224 od 26. ožujka 2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika, a koja glasi: "III. Kamatna stopa/Visina i broj mjesečnih obroka kredita/ Trajanje ugovora/ Troškovi "Troškovi zaključenja ugovora ( uključen PDV 22%) 1.166,60 CHF..."

II. Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o. iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, isplatiti tužitelju EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 713,77 EUR-a/5.377,93 kuna (slovima: sedamsto trinaest eura i sedamdeset sedam centi/tristo sedamdeset sedam kuna i devedeset tri lipe) zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 28. ožujka 2007. do 31. prosinca 2007. po stopi koja je propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi određenoj prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koje kamatne stope utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Porsche Mobiliti d.o.o. iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, nadoknaditi troškove parničnog postupka tužitelju EV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], u iznosu 1.329,64 eura (slovima: tisuću tristo dvadeset devet eura i šezdeset četiri centa) sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude 4. ožujka 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem referente stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referenta stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika Porsche Mobiliti d.o.o. iz Zagreba, Velimira Škorpika 21, OIB: 36514183925, za nadoknadom troškova postupka u iznosu 656,25 eura (slovima: šesto pedeset šest eura i dvadeset pet centi sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude 4. ožujka 2026. do isplate.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj 14. lipnja 2024. tužitelj navodi da je u svojstvu korisnika kredita dana 26. ožujka 2007. sklopio Ugovor o kreditu broj: 00224 i Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnini, kao i Dodatak Ugovora o kreditu broj: 00224 od 22. siječnja 2014. kojim mu je tuženik odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti od 34.498,07 CHF obračunato prema prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. važeće na dan plaćanja, sa rokom otplate od 84 mjeseca. Sastavni dio Ugovora su bili Uvjeti ugovora o kreditu.

2. U čl. III. Ugovora o kreditu broj: 00224 od 26. ožujka 2007. sklopljenog između tužitelja i tuženika, je navedeno da troškovi zaključenja ugovora ( uključen PDV 22%) iznose 1.666,60 CHF..." ( tzv. ulazna naknada).

3. Tužitelj je istaknuo da predmeta odredbe čl. III. nepoštena jer je riječ o odredbi o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja protivno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača ( čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača, Narodne novine, broj: 96/2003), što ima za posljedicu ništetnost predmetnih odredbi ( čl. 87. ZZP/2003).

4. Tužitelj u tužbi traži da se utvrdi ništetnom odredba odlomka III. Ugovora o kreditu broj: 00224 od 26. ožujka 2007. u dijelu kojim se određuje trošak postupka zaključenja ugovora u iznosu 1.166,60 CHF i isplatu iznosa od 713,77 EUR- a/5.377,93 kuna za troškove zaključenja ugovora, kao i trošak postupka sa kamatama od donošenja presude do isplate ( list 1-3 spisa).

5. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare jer je protekao opći rok zastare budući da je posljednji obrok isplaćen 2014. a tužba je podnijeta u lipnju 2024. Tuženik je istaknuo prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja. Tuženik je istaknuo da su tužiteljevi navodi o ništetnosti naknade za obradu kredita promašeni te da je ista valjano ugovorena. Nejasno je po kojoj osnovi tužitelj zaključuje da je odredba o troškovima obrade kredit nepoštena, budući da je ista u cijelosti zakonita i valjano ugovorena u iznosu od 3,50% od iznosa kredita te je kao takva odrediva i dopuštena, odnosno ne uzrokuje znatnu neravnotežu obveza između stranaka kako to tvrdi tužitelj. U Obavijesti o odobrenju ugovora o kreditu naznačeno je da troškovi obrade kredita iznose 3,50% od iznosa glavnice te da isti podliježu plaćanju PDV-a, koji je u predmetno vrijeme iznosio 22%, odnosno ukupno 1.166,60 CHF. Dakle, tužitelj je platio spomenutu naknadu u točno ugovorenom iznosu, a koja obveza je dospjela u trenutku sklapanja ugovora o kreditu. Tuženik ističe kako je postojala mogućnost pregovara u vezi s predmetnim troškovima obrade ugovora o kreditu te da je sve gore navedene troškove mogao podmiriti tužitelj sam. Osporava osnovanost tužbenog zahtjeva (list 78-82 spisa).

6. Među strankama je nesporno: da je između tuženika kao kreditora i tužitelja kao korisnika kredita sklopljen ugovor o kreditu 26. ožujka 2007. te visina tužbenog zahtjeva ( odgovor na tužbu i pripremno ročište 13. siječnja 2025.).

7. Među strankama je sporno: je li nastupila zastara, je li tužitelj aktivno legitimiran te osnovanost tužbenog zahtjeva.

8.U tijeku postupka je pročitana dokumentacija u spisu: Ugovor o kreditu broj: 00224 od 26. ožujka 2007.(list 5-8 spisa), Dodatak ugovora o kreditu (list 9-10 spisa), plan otplate (list 11-12 spisa), specifikacija uplata (list 13-20 spisa), Sporazum radi osiguranja novčane tražbine prijenosom vlasništva na pokretnine od 26. ožujka 2007. (list 22-24 spisa), izjava svjedoka DV (list 75-77 spisa), te je saslušan tužitelj (list 182-183 spisa).

8. a) Izjava svjedoka DV nije posebice cijenjena jer je općenita i isti nije imao saznanja o predmetnom ugovoru i pregovaranju u konkretnoj situaciji.

9. Čitanjem Ugovora o kreditu broj 00224 od 26. ožujka 2007. je razvidno da je tuženik odobrio tužitelju kredit u kunskoj protuvrijednosti od 34.498,07 CHF obračunato po prodajnom tečaju za devize Raiffeisenbank Austria d.d. na dan isplate kredita, u svrhu financiranja kupnje osobnog vozila, a iz iskaza tužitelja ( "Ja sam kupio osobno vozilo Škoda Octavia i vozilo sam koristio isključivo za svoje osobne potrebe, nisam ga iznajmljivao, a niti koristio za poslovne svrhe.") je utvrđeno da je kupio vozilo za osobne potrebe. Tužitelj je radio kao skladištar u trgovačkom društvo Elektrokontakt d.d. i nije obavljao nikakvu obrtnu ili gospodarsku djelatnost. Prema čl. 3. st. 1. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj:96/2003; dalje: ZZP-a) je propisano da je potrošač: svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti. U konkretnom slučaju tužitelj je kao korisnik kredita sklopilo sa tuženikom kao davateljem kredita ugovor za kupnju motornog vozila za osobne potrebe te je isti potrošač u smislu čl. 3. st. 1. t. 1. ZZP-a, tako da je tužitelj aktivno legitimiran za podnošenje tužbe, pa je prigovor tuženika o nedostatku aktivne legitimacije odbijen kao neosnovan.

10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnom odredbe odlomaka III. Ugovora od 26. ožujka 2007. u dijelu u kojem se određuje trošak za sklapanje ugovora u iznosu 1.166,60 CHF.

11. Iz iskaza tužitelja je razvidno da je tijekom pregovaranja razgovarao o iznosu kredita, roku otplate i rati kredita i da je platilo naknadu. Ugovor je u banci već bio pripremljen.

12. Čitanjem ugovora o kreditu broj: 00224 od 26. ožujka 2007. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora je razvidno da se radi o standardiziranom ( tipskom) ugovoru. Odredbom čl. 295. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05; u daljnjem tekstu: ZOO-a) propisano je da su opći uvjeti ugovora; ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana ( sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularom (tipskom) ugovoru bilo da se na njih ugovor poziva, a obvezuje ugovorne strane kao i posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru. Odredbom čl. 269. ZOO-a propisano je da je objekt ugovorne obveze čindiba koja se može sastojati u davanju, činjenu, propuštanju ili trpljenju, a st. 2. istog članka istog Zakona propisano je da činidba mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva, dok je u čl. 270. ZOO-a propisano da kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva ugovor je ništetan.

13. Odredbom članka 96. st. 1. ZZP/2003. propisano je kako se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Prema st. 2. istog članka ZZP/2003. smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je čl. 102. st. 1. ZZP propisano da je nepoštena ugovora odredba ništetna.

14. Čitanjem ugovora o kreditu broj: 00224 od 26. ožujka 2007. sklopljenog između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora te iskaza tužitelja je utvrđeno da je ugovor unaprijed bio pripremljen od strane kreditora, banke te da se radi o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed pripremljenog od strane banke koji korisnik kredita može potpisati ili ne. Isti ugovor sadrži odredbu prema kojoj se korisnik kredita obvezuje prilikom isplate kredita platiti banci naknadu za zaključenje ugovora u visini navedenoj u točki III. Ugovora ( 1.166,60 CHF), međutim u ugovoru nije navedeno od čega se sastoji navedena naknada niti zašto je baš određena u visini 1.166,60 CHF.

15. Iz iskaza tužitelja je razvidno da je ugovor bio unaprijed pripremljen i sastavljen od strane tuženika, te da u trenutku sklapanja ugovora sa tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo o nikakvoj naknadi za obradu kredita. Iskaz tužitelja je prihvaćen kao istinit jer je isti životno uvjerljiv i logičan.

16. Ugovor je kreditu je djelomično prilagođen potrebama klijenata, ovdje tužitelja i to samo u dijelovima koje se tiču iznosa kredita, roka otplate i namjene, međutim to ne otklanja činjenicu da je i dalje riječ o standardiziranom obliku ugovora o kreditu, kojom se mijenjaju samo navedeni elementi ovisno o situaciji, ali glavni oblik je dalje isti, kao i oni bitni elementi na kojima tuženik kao kreditor ustraje i bez kojih isti ne bi bio sklopljen.

17. Tužitelj je u smislu čl. 3. ZZP potrošač odnosno fizička osoba koji navedeni ugovor o kreditu nije sklopio u svrhu koja bi bila namijenjena njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, dakle isti nema pravnih znanja koja su mu potrebna da bi mu takva odredba bila jasna i lako razumljiva i to sveza razliku od tuženika koji je sklapanju predmetnog ugovora pristupio u okviru svoje djelatnosti.

18. Budući da je odredba ugovora o kreditu kojom je određeno da je visina naknade za zaključenje ugovora isključivo vezana uz jednostranu odluku tuženika bez navođenja bilo kakvih drugih parametara koji će određivati visinu naknade, čini takvu odredbu neodređenom i neodredivom te dovodi korisnika kredita, ovdje tužitelja u neravnopravni položaj u odnosu na kreditora, ovdje tuženika iz razloga što on ni na koji način ne može utjecati na visinu naknade, već je upravo tuženik taj koji odlučuje o visini naknade, a korisnik kredita nema potom pravo pregovarati o visini naknade o kojoj je kreditor jednostrano donio odluku. Primjenom čl. 270. ZOO-a predmetna ugovorna odredba u dijelu odlomka III. ugovora o kreditu je ništetna.

19. Budući da je odredba u dijelu odlomka III. ugovora o kreditu koje su se odnosile na naplatu naknade za sklapanje ugovora bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od tuženika o kojim odredbama se sa tužiteljem nije pojedinačno pregovaralo (razvidno iz iskaza tužitelja i čitanja predmetnog ugovora), niti je tužitelj imao utjecaj na njihov sadržaj, a kojim odredbama je suprotno načelu savjesnosti i poštenja tužitelju nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora; takve ugovorne odredbe uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita - potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku-trgovca kao drugu ugovornu stranu pa je time tuženik postupao suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača(ZZP/2003); stoga je došlo do značajnije neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, ovdje tužitelja, a što je u suprotnosti s osnovnim načelima obveznog prava: načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima te načelu dužnosti njihove suradnje i načelu zabrane zlouporabe prava te su odredbe u dijelu odlomka III. ništetne na temelju čl. 322. st. 1. ZOO-a i odlučeno je kao u točki I. izreke presude. Potom u skladu s člankom 323. ZOO-a je obveza svake strane da vrati ono što je primila po osnovi takvog posla, a ako to nije moguće ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovaran je svome suugovaratelju za štetu koji trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao li prema okolnostima nije morao znati za postojanje ništetnosti; stoga tužitelj ima pravo potraživati neosnovano stečeno po predmetnom ugovoru od 26. ožujka 2007. zbog ništetne odredbe koje su se odnosile na naplatu naknade za sklapanje ugovora u iznosu 713,77 eura/ 5.377,93 kuna na temelju 1111. st. 1. ZOO-a, pa je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan te je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

20. Kamate su određene na temelju čl. 1115. ZOO-a.

21. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl.323. st. 1. ZOO-a kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Budući da se ovdje radi o restitucijskom zahtjevu tužiteljice da joj tuženik vrati ono što je neosnovano stekao temeljem ništetnih odredbi ugovora, a kojem zahtjevu prethodi utvrđenje ništenosti spornih odredbi ugovora je razvidno da zastara još nije počela niti teći te je odbijen prigovor zastare kao neosnovan.

22. Zakonske zatezne kamate su određene od dospijeća do 31. prosinca 2007. po stopi koja je propisana čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate, a od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca .2022. su određene po prosječnoj kamatnoj stopi na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana ne financijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, na temelju čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 78/15, 29/18, 126/21), a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, na temelju čl. 29. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 114/22), a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koji je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke (Narodne novine, broj: 155/23).

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08-ispr. i 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje: ZPP-a ) i vrijednosti predmeta spora ( 1.377,38 eura ) te zatraženim troškovnicima.

24. Trošak tužitelja se sastoji od troškova zastupanja po punomoćniku - odvjetniku i to za sastav tužbe -100 bodova po Tbr. 7/1, sastavi podnesaka 3.9.2024. i 8.7.2025. - 200 bodova ( 2 x 100 bodova) po Tbr. 8/1, zastupanje na raspravama 13.1.2025. i 22.1.2026. - 200 bodova ( 2 x 100 bodova) po Tbr. 9/1, ukupno 500 bodova, prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj:138/2023) uz vrijednost boda od 2,00 eura te PDV-a ( 25%) u iznosu 250,00 eura, ukupno 1.250,00 eura.

25. Tužitelju su priznati troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu 26,55 eura i na presudu u iznosu 53,09 eura, ukupno 79,64 eura kao nužan i opravdan trošak.

26. Parnični trošak tužitelja se sastoji od troška za zastupanje po punomoćniku- odvjetniku u iznosu 1.250,00 eura i troška sudskih pristojbi u iznosu 79,64 eura, ukupno 1.329,64 eura, a koji iznos je dosuđen tužitelju za parnični trošak.

26. Tužitelju su na njegov zahtjev na temelju čl. 151. st. 3. ZPP-a, dosuđene zakonske zatezne kamate na parnični trošak od donošenja presude do isplate.

27. Odbijen je zahtjev tuženika za nadoknadom troškova postupka u iznosu 656,25 eura sa zakonskim zateznim kamatama od donošenja presude do isplate, jer isti nije uspio u sporu na temelju čl. 154. st. 1.ZPP-a.

Zagreb, 4. ožujka 2026.

Sutkinja:

Snježana Karlušić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana, s tim da strankama koje su uredno obaviještene o ročištu na kojoj se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a stranci koja nije uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje rok za žalbu teče od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisanim putem ovog suda u pet istovjetnih primjeraka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

pun. tužitelja

pun. tuženika