Posl. br. K-32/2025

Republika Hrvatska

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji tog suda Azri Budalici Mijalić, uz sudjelovanje Josipe Kežić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optuženog PH povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Dubrovniku, poslovni broj KO-DO-136/2024 od 5. lipnja 2024. zbog kaznenog djela iz čl. 140. st. 2. u vezi sa st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23, 36/24, dalje u tekstu: KZ/11) nakon javno provedene rasprave 3. ožujka 2026. u prisutnosti Marije Kiriđije, zamjenice općinskog državnog odvjetnika u Dubrovniku i optuženika PH, **.**.2026. objavio je i

p r e s u d i o  j e

Optuženik PH, zvani „ P“, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin K i KH, rođene J, rođen **.**.1989. u [adresa], sa prebivalištem na adresi [adresa] državljanin Republike Hrvatske, po zanimanju hotelski tehničar, nezaposlen, sa završenom SSS, otac troje djece, nalazi se na slobodi

k r i v  j e

I. što je u vremenskom razdoblju od prosinca 2023. do 22. veljače 2024., protivno volji i unatoč protivljenju, ustrajno pratio i uhodio svoju bivšu suprugu JH i nastojao s njom uspostaviti kontakt iako je ona tražila od njega da joj se ne obraća i da sve rješavaju putem suda pa je tako učestalo uznemiravao pozivima, dolazio ispred stana u kojemu živi JH na adresi [adresa], u [adresa] i lupao po ulaznim vratima, sjedio bi ispred stana u svom vozilu po nekoliko sati i gledao u pravcu njenog prozora, dana 22. veljače 2024. dok se JH sa djecom nalazila u parku, prišao joj je i kada mu je rekla da je prestane uhoditi i da pričekaju odluku suda, rekao joj je da je sud samo papir, da je on država i da će odlučivati kada će i na koji način viđati nju i djecu, a kada je htjela otići od njega rekao joj je da će joj sjesti na glavu i da se nikad više neće dignuti, da se može družiti sa žoharima ali njegova djeca ne, a što je sve kod JH izazvalo osjećaje tjeskobe i straha za njezinu sigurnost i sigurnost njene obitelji,

dakle, ustrajno i kroz dulje vrijeme s drugom osobom uspostavljao i nastojao uspostaviti neželjeni kontakt i time kod nje izazvao tjeskobu i strah za njezinu sigurnost, a kazneno djelo je počinjeno prema bliskoj osobi,

čime je počinio kazneno djelo protiv osobne slobode – nametljivo ponašanje, opisano i kažnjivo po čl. 140. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11.

II. Na temelju čl. 140. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11 optuženik PH se

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci

Na temelju čl. 56. KZ/11, optuženom PH se izriče

UVJETNA OSUDA

tako što se izrečena kazna zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci prema optuženiku neće izvršiti, ukoliko optuženik ne počini novo kazneno djelo u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti ove presude.

III. Na temelju čl. 73. KZ/11, optuženiku PH

i z r i č e s e

SIGURNOSNA MJERA ZABRANE PRIBLIŽAVANJA, UZNEMIRAVANJA ILI

UHOĐENJA

JH, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene **.**.1990., s prebivalištem u [adresa], kojoj se ne smije približiti na udaljenost manju od 100 (sto) metara, a koja mjera, temeljem odredbe čl. 73. st. 2. KZ/11, ima trajati 2 (dvije) godine.

Po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere, izrečene na temelju čl. 73. st. 1. KZ/11, sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njezino izvršenje, ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz čl. 73. st. 1. KZ/11. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja.

Na temelju čl. 58. st. 5. KZ/11. sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora ako optuženik u roku i na način koji mu je određen ne postupi u skladu sa sigurnosnom mjerom iz čl. 73. KZ/11.

IV. Temeljem čl. 148. st. 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/2008, 76/2009, 80/2011, 91/2012, 143/2012, 56/2013, 145/2013, 152/2014, 70/2017, 126/2019, 126/2019, 80/2022, 36/2024, 72/2025, dalje u tekstu ZKP/08) optuženik se obvezuje snositi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. ZKP/08 i to, paušalne troškove kaznenog postupka sukladno čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 70,00 eura, koje je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-3225 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K-32/2025), te dostaviti sudu primjerak uplatnice.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku podnijelo je ovome sudu optužnicu pod brojem KO-DO-136/2024 od 5. lipnja 2024., protiv optuženika PH, zbog kaznenog djela iz članka 140. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11. Na raspravi održanoj 3. ožujka 2026. Općinsko državno odvjetništvo u Dubrovniku je izmijenilo optužnicu na način da u retku prvom činjeničnog opisa umjesto broja "šest" treba stajati "prosinca 2023.", u retku četvrtom iza riječi "tako učestalo uznemiravao pozivima", a u ostalom dijelu je optužnica neizmijenjena.

2. Pozvan da se očituje o optužnici, optuženik je izjavio da se ne smatra krivim.

3. U dokaznom postupku sud je ispitao oštećenu JH (list spisa 171) te je pročitao i pregledao izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu Službe kriminalističke policije za optuženika od 11. ožujka 2024. sa poukom o pravima (list spisa 75 - 82) te izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa i uprave za optuženika (list spisa 120 – 121). Na kraju dokaznog postupka ispitan je optuženik te je pregledan i preslušan zapisnik o ispitivanju osumnjičenika PH s pripadajućim elektronskim zapisom i snimkom kod Službe kriminalističke policije od 11. ožujka 2024. (list spisa 96 - 100). Temeljem odredbe čl. 418. st. 5. ZKP/08, pročitan je i pregledan izvadak iz kaznene evidencije za PH (list spisa 118 - 119).

4. Nije sporno da su optuženik i oštećena bivši bračni drugovi, dakle bliske osobe sukladno čl. 87. st. 9. KZ/11, i da su se jednom prigodom susreli dok je oštećena bila u parku s djecom, a što proizlazi iz iskaza oštećene JH i iskaza optuženog PH.

5. Sporno je s obzirom na obranu okrivljenika, je li u razdoblju od prosinca 2023. do 22. veljače 2024. pratio i uhodio oštećenu JH i s njom nastojao uspostaviti neželjeni kontakt.

6. U svojoj obrani na raspravi kod ovog suda 3. ožujka 2026. (list spisa 169-174) optuženik je naveo da je svaki dan sjedao u autu po šest – sedam sati i gledao u pravcu stana, a potom je rekao sudu da se zeza. Također, naveo je da je 10% ovoga istina da bi već bio u zatvoru. Istaknuo je kada bi sreo djecu parku uspio bi se s njima poigrati i javiti im se, tako je tada bilo vezano za ovaj događaj u parku u Hladnici, da su rekli da će se čuti, da je sve je bilo najnormalnije, čak je pitao da ih vidi prije spavanja. Naveo je da je s JH ostao da će se čuti, a da mu je iza toga ona poslala poruku da ništa od toga da će na sudu sve riješiti. Naveo je da je istina da mu je auto bilo parkirano ispred zgrade, i to dva- tri dana, jer je išao u dvije susjedne zgrade do, ali da nije gledao u pravcu stana. Naveo je da s obzirom da mu se svaki put zvala policija kada bi prišao od straha više nije prilazio. Što se tiče zabrane približavanja prema JH, naveo je da mu je sutkinja rekla da se može javiti djeci, da ne mora prolaziti kao stup kraj njih. Također, naveo je da su ovo sve laži čisto da mu se napakosti. Vezano za ovaj događaj bio je jedan dan u policiji u zatvoru, pa nakon deset dana opet jer ga je JH prijavila za sina. Naveo je da nije očekivao ovoliko zla prema njemu.

7. Prema iskazu oštećene JH kod ovog suda na raspravi 3. ožujka 2026. (list spisa 169-174) optuženik je od 6. do 22. veljače 2024. stajao ispred njene zgrade, sjedio u autu i promatrao u njen stan više sati, također dolazio bi i ispred njenog stana, te bi zvonio, lupao na vrata, dozivao, svakako je protiv njene volje uspostavljao kontakt. Navela je da mu je rekla da će se sve riješiti putem suda i da pričekaju odluku suda, ali da je on to odbijao, na što joj je on rekao da je on sud i da neće sud odlučivati kada će i gdje on dolaziti. Navela je da kada je jednom prilikom išla u park sa djecom on je nasilno krenuo s njima te joj je tada rekao da se može družiti sa kime hoće, a njegova djeca ne smiju i da će joj sjesti na glavu. Istaknula je da ju je svom tom prilikom bilo strah i nije joj bilo ugodno. Nadalje, navela je da mu je u prosincu 2023. putem SMS poruka navela da ne želi nikakav kontakt, ali da optuženik to nije prihvatio, nego je stalno i dalje dolazio kao što je već sve prethodno navela. Navela je da je to sve krenulo od prosinca 2023. pa nadalje, nakon što mu je rekla da ne želi nikakav kontakt s njime, ali je intenzivno bilo u veljači 2024. godine. Navela je da ju je od prosinca 2023. uznemiravao pozivima, zvao je susjede i da se to sve događalo vrlo često, svakodnevno. Iz izvoda iz prekršajne evidencije za okrivljenog (list spisa 120-121) proizlazi da okrivljenik nije prekršajno kažnjavan.

8. Na temelju svih opisanih dokaza sud je utvrdio da je optuženi PH u vremenskom razdoblju od prosinca 2023. do 22. veljače 2024., protivno volji i unatoč protivljenju, ustrajno pratio i uhodio svoju bivšu suprugu JH i nastojao s njom uspostaviti kontakt iako je ona tražila od njega da joj se ne obraća i da sve rješavaju putem suda pa je tako učestalo uznemiravao pozivima, dolazio ispred stana u kojemu živi JH na adresi [adresa], u [adresa] i lupao po ulaznim vratima, sjedio bi ispred stana u svom vozilu po nekoliko sati i gledao u pravcu njenog prozora, te da je 22. veljače 2024. dok se JH sa djecom nalazila u parku, prišao joj je i kada mu je rekla da je prestane uhoditi i da pričekaju odluku suda, rekao joj je da je sud samo papir, da je on država i da će odlučivati kada će i na koji način viđati nju i djecu, a kada je htjela otići od njega rekao joj je da će joj sjesti na glavu i da se nikad više neće dignuti, da se može družiti sa žoharima ali njegova djeca ne, a što je sve kod JH izazvalo osjećaje tjeskobe i straha za njezinu sigurnost i sigurnost njene obitelji.

9. Na temelju iskaza oštećene JH sud je utvrdio da mu je ista rekla da ne želi kontakt sa okrivljenikom, i to u prosincu 2023. putem SMS poruka, ali da okrivljenik to nije prihvatio, već da ju je uznemiravao pozivima, zvao je susjede, a od 6. do 22. veljače 2024. stajao ispred njene zgrade, sjedio u autu i promatrao u njen stan više sati, također dolazio bi i ispred njenog stana, te bi zvonio, lupao na vrata, dozivao, a kada mu je rekla da će se sve riješiti putem suda i da pričekaju odluku suda, da je on to odbijao, na što joj je on rekao da je on sud i da neće sud odlučivati kada će i gdje on dolaziti. Također, iz iskaza oštećene JH sud je utvrdio da je jednom prilikom išla u park sa djecom, a da je okrivljenik protiv njene volje krenuo s njima te joj je tada rekao da se može družiti sa kime hoće, a njegova djeca ne smiju i da će joj sjesti na glavu. Iz iskaza oštećene JH proizlazi da ju je svom tom prilikom bilo strah i nije joj bilo ugodno. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz oštećene jer je dan jasno i određeno te je u skladu s rezultatima provedenog dokaznog postupka te nema interesa lažno tereti okrivljenika s obzirom da je ista upozorena da je davanje lažnog iskaza kazneno djelo, sukladno čl. 288. ZKP/08.

Nadalje, sud je pročitao i pregledao izvješće o uhićenju i dovođenju u pritvorsku policijsku jedinicu Službe kriminalističke policije za optuženika od 11. ožujka 2024. sa poukom o pravima (list spisa 75-82) te izvadak iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa i uprave za optuženika (list spisa 120 – 121). Sud je u cijelosti prihvatio pročitane i pregledane isprave kao vjerodostojne jer nema niti jedne okolnosti koja ih dovodi u pitanje.

Iz iskaza optuženika proizlazi da je svaki dan sjedao u autu po šest – sedam sati i gledao u pravcu stana, pa je potom sudu rekao da se zeza. Također, iz iskaza optuženika proizlazi da kada bi sreo djecu parku uspio bi se s njima poigrati i javiti im se, tako je tada bilo vezano za ovaj događaj u parku u Hladnici, da je sve je bilo najnormalnije, čak je pitao da ih vidi prije spavanja, da je s oštećenom ostao na tome da će se čuti, ali da mu je iza toga ona poslala poruku da ništa od toga da će na sudu sve riješiti. Također, iz iskaza optuženika proizlazi da je istina da mu je automobil bio parkiran ispred zgrade oštećene, dva – tri dana, ali da je to iz razloga jer je išao u dvije susjedne zgrade i da nije gledao u pravcu stana oštećene te s obzirom da mu se svaki put zvala policija kada bi prišao od straha više nije prilazio. Također, naveo je da su ovo sve laži čisto da mu se napakosti. Sud nije prihvatio obranu optuženika jer je ista neuvjerljiva, pogotovo u dijelu u kojem navodi da je svaki dan sjedao u autu po šest – sedam sati i gledao u pravcu stana, pa je potom sudu rekao da se zeza. Također, sud nije prihvatio obranu optuženika jer je ista neživotna i nelogična u dijelu u kojem navodi da kada je oštećenu JH sreo u parku s djecom da je sve bilo najnormalnije, a da mu je oštećena potom poslala poruku da će sve na sudu riješiti. Također, obrana optuženika u dijelu u kojem navodi da je istina da mu je automobil bio parkiran ispred zgrade oštećene, dva – tri dana, ali da je to iz razloga jer je išao u dvije susjedne zgrade i da nije gledao u pravcu stana oštećene je neuvjerljiva. Slijedom svega navedenog ovakve nedosljednosti u neuvjerljivoj obrani optuženika upućuju na njegovu neistinost te je iskaz optuženika u suprotnosti sa relevantnim činjenicama utvrđenim u dokaznom postupku, poglavito sa iskazom oštećene koja je iskazivala decidirano, dosljedno i upotpunjujuće. Slijedom navedenog, iskaz optuženika je suprotan rezultatima provedenog postupka i očito usmjeren na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti.

10. Cijeneći obranu optuženika kojom poriče počinjenje ovog kaznenog djela, te dovodeći danu obranu u korelaciju sa svim provedenim dokazima, te cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sud je nedvojbeno utvrdio da je optuženik počinio kazneno djelo na način na koji se tereti.

11. Člankom 140. stavkom 1. KZ/11 propisano je da kazneno djelo nametljivo ponašanje čini onaj tko prati ili uhodi drugu osobu ili s njom nastoji uspostaviti ili uspostavlja neželjeni kontakt ili je na drugi način zastrašuje i time kod nje izazove tjeskobu ili strah za njezinu sigurnost ili sigurnost njoj bliskih osoba. Člankom 140. st. 2. KZ/11 propisano je da ako je djelo iz stavka 1. ovoga članka počinjeno u odnosu na blisku osobu ili prema djetetu, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora do tri godine. Nakon provedenog dokaznog postupka, cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u svezi sa ostalim dokazima, sud smatra nedvojbeno utvrđenim da je optuženik PH počinio kazneno djelo nametljivo ponašanje iz čl. 140. st. 2. u svezi sa st. 1. KZ/11, na način opisan izrekom ove presude. Tijekom postupka nije sporno da su optuženik i oštećena bivši bračni drugovi, pa je slijedom toga optuženik počinio kvalificirani oblik kaznenog djela nametljivo ponašanje iz čl. 140. st. 2. u vezi sa st. 1. KZ/11. Da je optuženik počinio kazneno djelo iz čl. 140. st. 2 u vezi sa st. 1 KZ/11, a kako mu se to stavlja na teret predmetnom optužnicom, proizlazi iz svih dokaza koji su provedeni tijekom dokaznog postupka, a u prvom redu iz iskaza oštećene JH koji je dala kod ovog suda na raspravi 3. ožujka 2026. (list spisa 169-174), a iz kojeg iskaza proizlazi da mu je ista rekla da ne želi kontakt sa okrivljenikom, i to u prosincu 2023. putem SMS poruka, ali da okrivljenik to nije prihvatio, već da ju je uznemiravao pozivima, zvao je susjede, a od 6. do 22. veljače 2024. stajao ispred njene zgrade, sjedio u autu i promatrao u njen stan više sati, također dolazio bi i ispred njenog stana, te bi zvonio, lupao na vrata, dozivao, a kada mu je rekla da će se sve riješiti putem suda i da pričekaju odluku suda, da je on to odbijao, na što joj je on rekao da je on sud i da neće sud odlučivati kada će i gdje on dolaziti. Također, iz iskaza oštećene JH proizlazi da je jednom prilikom išla u park sa djecom, a da je okrivljenik protiv njene volje krenuo s njima te joj je tada rekao da se može družiti sa kime hoće, a njegova djeca ne smiju i da će joj sjesti na glavu. Iz iskaza oštećene JH proizlazi da ju je svom tom prilikom bilo strah i nije joj bilo ugodno. Dakle, optuženik je uhodio i pratio oštećenu i nastojao s njom uspostaviti kontakt, unatoč jasnom odbijanju oštećene, a što je sve kod oštećene izazvalo osjećaj tjeskobe, uznemirenosti i straha. Dakle, iz cjelokupne materijalne građe spisa vidljiva je kaznena odgovornost optuženika PH i nedvojbeno proizlazi da je isti svojim ponašanjem u potpunosti ostvario obilježja kaznenog djela za koje ga se tereti optužnicom.

12. Člankom 23. KZ/11 propisano je da je kriv je za kazneno djelo počinitelj koji je u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv, koji je postupao s namjerom ili iz nehaja, koji je bio svjestan ili je bio dužan i mogao biti svjestan da je njegovo djelo zabranjeno, a ne postoji nijedan ispričavajući razlog. Što se tiče subjektivnog odnosa optuženika prema kaznenom djelu, koje mu se stavlja na teret, sud smatra da je u vrijeme ispunjavanja zakonskih obilježja istog bio potpuno svjestan zabranjenih posljedica svoga postupanja, pa se zaključuje da je inkriminirane zgode postupao s izravnom namjerom. U odnosu na ubrojivost optuženika, ista tijekom postupka nije bila upitna, niti isticana kao sporna. Sud smatra da u radnjama optuženika nema isključenja protupravnosti, da je optuženik u vrijeme počinjenja kaznenog djela bio ubrojiv te da je bio svjestan da je njegovo djelo zabranjeno i da ne postoji niti jedan ispričavajući razlog njegovom postupanju. Okrivljeni je kao odrasla osoba znao i bio svjestan činjenice da mu je oštećena bivša supruga, da mu je dala do znanja, da ne želi kontakt s njime, nego da se odlukom suda urede njihovi međusobni odnosi, no unatoč tome, okrivljeni je ustrajno i kroz dulje vrijeme pokušavao ostvariti neželjeni kontakt sa istom, na način kako je to opisano u izreci presude, a što je kod oštećene izazivalo osjećaj tjeskobe, uznemirenosti i straha. Dakle, optuženik je u vrijeme počinjenja djela bio svjestan svih zakonskih obilježja kaznenog djela, koje je počinio, te se nije nalazio u zabludi glede okolnosti koje isključuju protupravnost.

13. Nakon što je na ovaj način utvrđena odgovornost optuženika, valjalo je donijeti odluku o vrsti i visini kaznene sankcije, koju mu je potrebno izreći, imajući u vidu sve olakotne i otegotne okolnosti na njegovoj strani. Člankom 47. st. 1. KZ/11 propisano je da će pri izboru vrste i mjere kazne sud, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, ocijeniti sve okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža (olakotne i otegotne okolnosti), a osobito jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra i posljedice koje je pretrpjela žrtva, pobude iz kojih je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji počiniteljev život, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu. Sud je uzeo u obzir, kao olakotne okolnosti na strani optuženika cijenio i to da je prema izvatku iz kaznene evidencija neosuđivana osoba. Za ovo kazneno djelo kazneni zakon propisuje kaznu zatvora do tri godine. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, ovaj sud je optuženika za kazneno djelo iz čl. 140. st. 2. u svezi sa st.1. KZ/11, osudio na kaznu zatvora u trajanju od 7 (sedam) mjeseci te mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu i odredio da izrečena kazna zatvora neće biti izvršena ukoliko optuženik za vrijeme od 2 (dvije) godine ne počini novo kazneno djelo.

14. Člankom 66. KZ/11 propisano je da je svrha je sigurnosnih mjera otklanjanje okolnosti koje omogućavaju ili poticajno djeluju na počinjenje novog kaznenog djela. Dakle, njihova svrha je specijalna prevencija i to da onemogući počinitelja da ponovno čini kaznena djela. Člankom 73. st. 1. KZ/11 propisano je da će sigurnosnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve, druge osobe ili grupe osoba, odnosno zabrane približavanja određenom mjestu sud izreći počinitelju kad postoji opasnost da bi počinitelj prema tim osobama ili na tim mjestima mogao ponovo počiniti kazneno djelo. U presudi kojom se izriče sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja sud će odrediti razdaljinu ispod koje se osuđenik ne smije približiti žrtvi, drugoj osobi ili grupi osoba odnosno određenom mjestu, a koja ne može biti manja od 100 metara. Člankom 73. st. 2. KZ/11 propisano je da se izriče u trajanju od jedne do pet godina. Počinitelju koji je osuđen na kaznu zatvora, a nije mu izrečena uvjetna osuda niti je kazna zatvora zamijenjena radom za opće dobro, mjera iz stavka 1. ovoga članka izreći će se u trajanju koje je od jedne do pet godina dulje od izrečene kazne zatvora. Člankom 73. st. 3. KZ/11 propisano je da po proteku polovine trajanja sigurnosne mjere izrečene na temelju stavka 1. ovoga članka sud može na prijedlog osuđenika obustaviti njezino izvršenje ako ustanovi da više ne postoji opasnost iz stavka 1. ovoga članka. Osuđenik može ponoviti prijedlog, ali ne prije proteka jedne godine od zadnjeg preispitivanja. Uzimajući u obzir duljinu razdoblja i ustrajnost u činjenju kaznenog djela, sud je zaključio da i dalje postoji opasnost od ponovnog približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve. Također, imajući u vidu da su optuženik i oštećena bivši bračni drugovi te navod oštećenice da je sigurnosna mjera potrebna, kao i opasnost da bi se optuženik mogao ponovno približiti, uznemiravati ili uhoditi oštećenu, sud je smatrao da je potrebno izreći sigurnosnu mjeru iz čl. 73. KZ/11, kojom bi se optuženika trebalo odvratiti od uznemiravanja oštećenice s obzirom da njihov kontakt može poticajno djelovati na optuženika u smislu nastanka novih problematičnih situacija. Također, izrečena sigurnosna mjera će utjecati na optuženika da shvati da je ponašanje zbog kojeg je proglašen krivim ovom presudom krajnje neprihvatljivo i da kod žrtve ostavlja psihičke posljedice te da se ubuduće suzdrži od činjenja ovakvih i drugih kaznenih djela. Navedena mjera ima trajati dvije godine. Sud može opozvati uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora ako optuženik u roku i na način koji mu je određen ne postupi u skladu sa sigurnosnom mjerom iz čl. 73. KZ/11 Slijedom svega navedenog, po ocjeni suda, ovakva izrečena kazneno-pravna sankcija je primjerena naprijed navedenim okolnostima te podobna za ostvarivanje svrhe kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11, kroz društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jačanje povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecaj na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela jačanjem svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja. Također, ovako izrečenom uvjetnom osudom može se ostvariti svrha predviđena u čl. 41 KZ/11, jer je optuženiku dovoljno izreći kaznu bez njezina izvršenja, jer se po ocjeni suda u njezinom slučaju može očekivati da i bez izvršenja kazne ubuduće neće činiti kaznena djela niti ponoviti istovjetno kazneno djelo, a vrijeme provjeravanja od dvije godine, po ocjeni suda, dovoljno je da se kroz to vrijeme pokaže da je izrečena uvjetna osuda u cijelosti ostvarila svoju svrhu. Također, izrečena kaznena sankcija, uz primjenu sigurnosnih mjera iz članka 73. KZ/11, čije pridržavanje je daljnji uvjet vezano za opoziv uvjetne osude, ostvariti će se zakonom propisana svrha kažnjavanja kako u pravcu specijalne, tako i generalne prevencije.

15. Temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 optuženik se obvezuju snositi troškove ovog kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. ZKP/08 i to, paušalne troškove kaznenog postupka sukladno čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 u iznosu od 70,00 eura, koje je dužan podmiriti u roku od 15 (petnaest) dana od dana pravomoćnosti ove presude, uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske, model HR64, IBAN:

[broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-3225 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K-32/2025), te dostaviti sudu primjerak uplatnice. Prilikom odlučivanja o troškovima postupka vodilo se računa da se radi o mlađoj i radno sposobnoj osobi te s obzirom na složenost i trajanje kaznenog postupka.

16. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

Dubrovnik, 4. ožujka 2026.

Sutkinja

Azra Budalica Mijalić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od petnaest dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i stranke, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

DN-a:

- ODO u Dubrovniku na broj KO-DO-136/2024,

- optuženiku PH,

- oštećenoj JH,

- Policijskoj postaji Dubrovnik, sukladno čl. 73. st. 5. KZ/11.