Republika Hrvatska
Općinski sud u Zadru
Ulica plemića Borelli 9, Zadar
Poslovni broj: P-2204/2024-32
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru, po sutkinji Ivi Abfal, u pravnoj stvari tužiteljice ARB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Boži Vrkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tužene Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, zastupane po punomoćnicima iz OD Metelko, Knežević i partneri d.o.o., odvjetnicima u Zagrebu, radi ništetnosti i isplate, nakon usmene, glavne i javne rasprave zaključene dana 5. veljače 2026., u nazočnosti tužiteljice, punomoćnika tužiteljice i zamjenika punomoćnika tužene, dana 4. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi: „Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607- 5103299275, zaključen između tužiteljice i tužene dana 11. prosinca 2006. godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak slijedom čega se nalaže tuženoj isplatiti tužiteljici iznos od 63.030,91 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos i to na:
- iznos od 217,77 EUR sa kamatom od 12.01.2007. godine
- iznos od 217,77 EUR sa kamatom od 16.02.2007. godine
- iznos od 217,77 EUR sa kamatom od 15.03.2007. godine
- iznos od 217,77 EUR sa kamatom od 16.04.2007. godine
- iznos od 217,77 EUR sa kamatom od 15.05.2007. godine
- iznos od 217,77 EUR sa kamatom od 15.06.2007. godine
- iznos od 217,77 EUR sa kamatom od 16.07.2007. godine
- iznos od 217,77 EUR sa kamatom od 16.08.2007. godine
- iznos od 217,77 EUR sa kamatom od 14.09.2007. godine
- iznos od 217,77 EUR sa kamatom od 15.10.2007. godine
- iznos od 217,77 EUR sa kamatom od 13.11.2007. godine
- iznos od 217,77 EUR sa kamatom od 12.12.2007. godine
- iznos od 217,77 EUR sa kamatom od 11.01.2008. godine
- iznos od 226,28 EUR sa kamatom od 13.02.2008. godine
- iznos od 226,28 EUR sa kamatom od 13.03.2008. godine
- iznos od 226,28 EUR sa kamatom od 14.04.2008. godine
- iznos od 226,28 EUR sa kamatom od 13.05.2008. godine
- iznos od 226,28 EUR sa kamatom od 13.06.2008. godine
- iznos od 226,28 EUR sa kamatom od 15.07.2008. godine
- iznos od 226,28 EUR sa kamatom od 14.08.2008. godine
- iznos od 226,28 EUR sa kamatom od 12.09.2008. godine
- iznos od 226,28 EUR sa kamatom od 15.10.2008. godine
- iznos od 226,28 EUR sa kamatom od 13.11.2008. godine
- iznos od 226,28 EUR sa kamatom od 12.12.2008. godine
- iznos od 226,28 EUR sa kamatom od 14.01.2009. godine
- iznos od 226,28 EUR sa kamatom od 13.02.2009. godine
- iznos od 226,28 EUR sa kamatom od 12.03.2009. godine
- iznos od 226,28 EUR sa kamatom od 10.04.2009. godine
- iznos od 255,99 EUR sa kamatom od 13.05.2009. godine
- iznos od 69,28 EUR sa kamatom od 05.06.2009. godine
- iznos od 255,99 EUR sa kamatom od 10.06.2009. godine
- iznos od 255,99 EUR sa kamatom od 14.07.2009. godine
- iznos od 255,99 EUR sa kamatom od 19.08.2009. godine
- iznos od 255,99 EUR sa kamatom od 14.09.2009. godine
- iznos od 255,99 EUR sa kamatom od 15.10.2009. godine
- iznos od 255,99 EUR sa kamatom od 13.11.2009. godine
- iznos od 255,99 EUR sa kamatom od 11.12.2009. godine
- iznos od 255,99 EUR sa kamatom od 14.01.2010. godine
- iznos od 255,99 EUR sa kamatom od 12.02.2010. godine
- iznos od 255,99 EUR sa kamatom od 12.03.2010. godine
- iznos od 255,99 EUR sa kamatom od 13.04.2010. godine
- iznos od 255,99 EUR sa kamatom od 13.05.2010. godine
- iznos od 255,99 EUR sa kamatom od 11.06.2010. godine
- iznos od 20,52 EUR sa kamatom od 12.07.2010. godine
- iznos od 255,99 EUR sa kamatom od 13.07.2010. godine
- iznos od 255,99 EUR sa kamatom od 12.08.2010. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.09.2010. godine
- iznos od 255,99 EUR sa kamatom od 10.09.2010. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.10.2010. godine
- iznos od 255,99 EUR sa kamatom od 15.10.2010. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 02.11.2010. godine
- iznos od 66,36 EUR sa kamatom od 11.11.2010. godine
- iznos od 255,99 EUR sa kamatom od 12.11.2010. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.12.2010. godine
- iznos od 293,15 EUR sa kamatom od 14.12.2010. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 03.01.2011. godine
- iznos od 293,15 EUR sa kamatom od 13.01.2011. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.02.2011. godine
- iznos od 293,15 EUR sa kamatom od 11.02.2011. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.03.2011. godine
- iznos od 293,15 EUR sa kamatom od 14.03.2011. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.04.2011. godine
- iznos od 293,15 EUR sa kamatom od 14.04.2011. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 02.05.2011. godine
- iznos od 293,15 EUR sa kamatom od 13.05.2011. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.06.2011. godine
- iznos od 293,15 EUR sa kamatom od 13.06.2011. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.07.2011. godine
- iznos od 293,15 EUR sa kamatom od 14.07.2011. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.08.2011. godine
- iznos od 293,15 EUR sa kamatom od 12.08.2011. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.09.2011. godine
- iznos od 293,15 EUR sa kamatom od 14.09.2011. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.10.2011. godine
- iznos od 293,15 EUR sa kamatom od 13.10.2011. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 02.11.2011. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 14.11.2011. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.12.2011. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 14.12.2011. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 02.01.2012. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 13.01.2012. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.02.2012. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 13.02.2012. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.03.2012. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 13.03.2012. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 02.04.2012. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 13.04.2012. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 02.05.2012. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 14.05.2012. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.06.2012. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 15.06.2012. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.07.2012. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 13.07.2012. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.08.2012. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 13.08.2012. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.09.2012. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 13.09.2012. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.10.2012. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 12.10.2012. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.11.2012. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 14.11.2012. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.12.2012. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 14.12.2012. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 02.01.2013. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 11.01.2013. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.02.2013. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 14.02.2013. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.03.2013. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 13.03.2013. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 02.04.2013. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 12.04.2013. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 02.05.2013. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 13.05.2013. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.06.2013. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 14.06.2013. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.07.2013. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 12.07.2013. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.08.2013. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 13.08.2013. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 02.09.2013. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 13.09.2013. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.10.2013. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 14.10.2013. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 02.11.2013. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 14.11.2013. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 02.12.2013. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 13.12.2013. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 02.01.2014. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 13.01.2014. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.02.2014. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 12.02.2014. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.03.2014. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 12.03.2014. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.04.2014. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 11.04.2014. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 02.05.2014. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 14.05.2014. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 02.06.2014. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 12.06.2014. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.07.2014. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 14.07.2014. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.08.2014. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 13.08.2014. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.09.2014. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 12.09.2014. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.10.2014. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 14.10.2014. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 03.11.2014. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 13.11.2014. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.12.2014. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 12.12.2014. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 02.01.2015. godine
- iznos od 501,23 EUR sa kamatom od 15.01.2015. godine
- iznos od -623,8 EUR sa kamatom od 21.01.2015. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 02.02.2015. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 12.02.2015. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 02.03.2015. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 12.03.2015. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.04.2015. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 13.04.2015. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 02.05.2015. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 14.05.2015. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.06.2015. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 12.06.2015. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.07.2015. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 14.07.2015. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.08.2015. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 13.08.2015. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.09.2015. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 11.09.2015. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.10.2015. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 14.10.2015. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 02.11.2015. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 12.11.2015. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 01.12.2015. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 14.12.2015. godine
- iznos od 26,54 EUR sa kamatom od 02.01.2016. godine
- iznos od 302,15 EUR sa kamatom od 13.01.2016. godine
- iznos od 121,38 EUR sa kamatom od 12.02.2016. godine
- iznos od 121,38 EUR sa kamatom od 14.03.2016. godine
- iznos od 119,55 EUR sa kamatom od 09.04.2016. godine
- iznos od 121,38 EUR sa kamatom od 13.04.2016. godine
- iznos od 121,38 EUR sa kamatom od 12.05.2016. godine
- iznos od 242,76 EUR sa kamatom od 14.06.2016. godine
- iznos od 242,76 EUR sa kamatom od 13.07.2016. godine
- iznos od 242,76 EUR sa kamatom od 11.08.2016. godine
- iznos od 242,76 EUR sa kamatom od 13.09.2016. godine
- iznos od 242,76 EUR sa kamatom od 13.10.2016. godine
- iznos od 242,76 EUR sa kamatom od 11.11.2016. godine
- iznos od 242,76 EUR sa kamatom od 13.12.2016. godine
- iznos od 242,76 EUR sa kamatom od 12.01.2017. godine
- iznos od 242,76 EUR sa kamatom od 14.02.2017. godine
- iznos od 242,76 EUR sa kamatom od 14.03.2017. godine
- iznos od 242,76 EUR sa kamatom od 12.04.2017. godine
- iznos od 242,76 EUR sa kamatom od 12.05.2017. godine
- iznos od 242,76 EUR sa kamatom od 13.06.2017. godine
- iznos od 242,76 EUR sa kamatom od 13.07.2017. godine
- iznos od 242,76 EUR sa kamatom od 14.08.2017. godine
- iznos od 242,76 EUR sa kamatom od 14.09.2017. godine
- iznos od 242,76 EUR sa kamatom od 13.10.2017. godine
- iznos od 242,76 EUR sa kamatom od 01.11.2017. godine
- iznos od 242,76 EUR sa kamatom od 14.12.2017. godine
- iznos od 242,76 EUR sa kamatom od 12.01.2018. godine
- iznos od 242,76 EUR sa kamatom od 01.02.2018. godine
- iznos od 242,76 EUR sa kamatom od 14.03.2018. godine
- iznos od 242,76 EUR sa kamatom od 12.04.2018. godine
- iznos od 242,76 EUR sa kamatom od 15.05.2018. godine
- iznos od 242,76 EUR sa kamatom od 14.06.2018. godine
- iznos od 242,76 EUR sa kamatom od 13.07.2018. godine
- iznos od 242,76 EUR sa kamatom od 13.08.2018. godine
- iznos od 242,76 EUR sa kamatom od 13.09.2018. godine
- iznos od 242,76 EUR sa kamatom od 12.10.2018. godine
- iznos od 242,76 EUR sa kamatom od 13.11.2018. godine
- iznos od 242,76 EUR sa kamatom od 13.12.2018. godine
- iznos od 242,76 EUR sa kamatom od 14.01.2019. godine
po stopi od 15% godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2002. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje za razdoblje od 1. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011.godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14% polugodišnje za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05% polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine pa do 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% polugodišnje za razdoblje od 1. srpnja 2016. godine pa do 31. prosinca 2016.godine, po stopi od 7,68% polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% polugodišnje za razdoblje od 1. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2018. godine pa do 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% polugodišnje za razdoblje od 1. srpnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54% polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2019. godine pa do 30. lipnja 2019. godine, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.“
II. Utvrđuje se da je ništetna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 8
Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103299275, zaključen između tužiteljice i tužene dana 11. prosinca 2006. godine, te da su nezakonite donesene odluke tužene o promjenama kamatnih stopa kao sto je ništetna odredba o valutnoj klauzuli slijedom čega tužiteljica nije dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tužena izvršila od 11. prosinca 2006. godine pa nadalje kao i promjenjivom tečaju CHF od 11. prosinca 2006. godine pa nadalje.
III. Dužna je tužena isplatiti tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa isplatiti iznos od 1.086,16 EUR i to:
- iznos od 12,13 EUR sa kamatom od 11.01.2008. godine
- iznos od 12,19 EUR sa kamatom od 13.02.2008. godine
- iznos od 12,44 EUR sa kamatom od 13.03.2008. godine
- iznos od 12,36 EUR sa kamatom od 14.04.2008. godine
- iznos od 12,04 EUR sa kamatom od 13.05.2008. godine
- iznos od 12,10 EUR sa kamatom od 13.06.2008. godine
- iznos od 11,98 EUR sa kamatom od 15.07.2008. godine
- iznos od 11,95 EUR sa kamatom od 14.08.2008. godine
- iznos od 12,06 EUR sa kamatom od 12.09.2008. godine
- iznos od 12,34 EUR sa kamatom od 15.10.2008. godine
- iznos od 12,93 EUR sa kamatom od 13.11.2008. godine
- iznos od 12,26 EUR sa kamatom od 12.12.2008. godine
- iznos od 13,28 EUR sa kamatom od 14.01.2009. godine
- iznos od 13,46 EUR sa kamatom od 13.02.2009. godine
- iznos od 13,49 EUR sa kamatom od 12.03.2009. godine
- iznos od 22,27 EUR sa kamatom od 10.04.2009. godine
- iznos od 22,37 EUR sa kamatom od 13.05.2009. godine
- iznos od 22,12 EUR sa kamatom od 10.06.2009. godine
- iznos od 22,24 EUR sa kamatom od 14.07.2009. godine
- iznos od 22,10 EUR sa kamatom od 19.08.2009. godine
- iznos od 22,23 EUR sa kamatom od 14.09.2009. godine
- iznos od 21,96 EUR sa kamatom od 15.10.2009. godine
- iznos od 22,18 EUR sa kamatom od 13.11.2009. godine
- iznos od 22,12 EUR sa kamatom od 11.12.2009. godine
- iznos od 22,67 EUR sa kamatom od 14.01.2010. godine
- iznos od 22,92 EUR sa kamatom od 12.02.2010. godine
- iznos od 22,83 EUR sa kamatom od 12.03.2010. godine
- iznos od 23,25 EUR sa kamatom od 13.04.2010. godine
- iznos od 23,63 EUR sa kamatom od 13.05.2010. godine
- iznos od 24,10 EUR sa kamatom od 11.06.2010. godine
- iznos od 24,80 EUR sa kamatom od 13.07.2010. godine
- iznos od 24,22 EUR sa kamatom od 12.08.2010. godine
- iznos od 26,04 EUR sa kamatom od 10.09.2010. godine
- iznos od 20,18 EUR sa kamatom od 15.10.2010. godine
- iznos od 20,46 EUR sa kamatom od 12.11.2010. godine
- iznos od 21,05 EUR sa kamatom od 14.12.2010. godine
- iznos od 21,62 EUR sa kamatom od 13.01.2011. godine
- iznos od 20,81 EUR sa kamatom od 11.02.2011. godine
- iznos od 21,29 EUR sa kamatom od 14.03.2011. godine
- iznos od 20,92 EUR sa kamatom od 14.04.2011. godine
- iznos od 16,44 EUR sa kamatom od 13.05.2011. godine
- iznos od 17,04 EUR sa kamatom od 13.06.2011. godine
- iznos od 17,91 EUR sa kamatom od 14.07.2011. godine
- iznos od 19,24 EUR sa kamatom od 12.08.2011. godine
- iznos od 17,45 EUR sa kamatom od 14.09.2011. godine
- iznos od 9,10 EUR sa kamatom od 13.10.2011. godine
- iznos od 9,12 EUR sa kamatom od 14.11.2011. godine
- iznos od 9,14 EUR sa kamatom od 14.12.2011. godine
- iznos od 9,37 EUR sa kamatom od 13.01.2012. godine
- iznos od 9,44 EUR sa kamatom od 13.02.2012. godine
- iznos od 9,43 EUR sa kamatom od 13.03.2012. godine
- iznos od 9,36 EUR sa kamatom od 13.04.2012. godine
- iznos od 9,41 EUR sa kamatom od 14.05.2012. godine
- iznos od 9,47 EUR sa kamatom od 15.06.2012. godine
- iznos od 9,38 EUR sa kamatom od 13.07.2012. godine
- iznos od 9,39 EUR sa kamatom od 13.08.2012. godine
- iznos od 9,23 EUR sa kamatom od 13.09.2012. godine
- iznos od 9,35 EUR sa kamatom od 12.10.2012. godine
- iznos od 9,41 EUR sa kamatom od 14.11.2012. godine
- iznos od 9,35 EUR sa kamatom od 14.12.2012. godine
- iznos od 9,39 EUR sa kamatom od 11.01.2013. godine
- iznos od 9,22 EUR sa kamatom od 14.02.2013. godine
- iznos od 9,23 EUR sa kamatom od 13.03.2013. godine
- iznos od 9,38 EUR sa kamatom od 12.04.2013. godine
- iznos od 9,14 EUR sa kamatom od 13.05.2013. godine
- iznos od 9,12 EUR sa kamatom od 14.06.2013. godine
- iznos od 9,10 EUR sa kamatom od 12.07.2013. godine
- iznos od 9,12 EUR sa kamatom od 13.08.2013. godine
- iznos od 9,18 EUR sa kamatom od 13.09.2013. godine
- iznos od 9,24 EUR sa kamatom od 14.10.2013. godine
- iznos od 9,26 EUR sa kamatom od 14.11.2013. godine
- iznos od 9,35 EUR sa kamatom od 13.12.2013. godine
te s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 4.843,37 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužiteljice svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate i to na
− iznos od 1,70 EUR sa kamatom od 13.03.2008. godine
− iznos od 0,42 EUR sa kamatom od 14.04.2008. godine
− iznos od 10,36 EUR sa kamatom od 13.11.2008. godine
− iznos od 16,71 EUR sa kamatom od 14.01.2009. godine
− iznos od 19,90 EUR sa kamatom od 13.02.2009. godine
− iznos od 20,29 EUR sa kamatom od 12.03.2009. godine
− iznos od 12,29 EUR sa kamatom od 10.04.2009. godine
− iznos od 13,32 EUR sa kamatom od 13.05.2009. godine
− iznos od 10,76 EUR sa kamatom od 10.06.2009. godine
− iznos od 11,99 EUR sa kamatom od 14.07.2009. godine
− iznos od 10,56 EUR sa kamatom od 19.08.2009. godine
− iznos od 11,86 EUR sa kamatom od 14.09.2009. godine
− iznos od 9,02 EUR sa kamatom od 15.10.2009. godine
− iznos od 11,31 EUR sa kamatom od 13.11.2009. godine
− iznos od 10,74 EUR sa kamatom od 11.12.2009. godine
− iznos od 16,42 EUR sa kamatom od 14.01.2010. godine
− iznos od 19,04 EUR sa kamatom od 12.02.2010. godine
− iznos od 18,11 EUR sa kamatom od 12.03.2010. godine
− iznos od 22,42 EUR sa kamatom od 13.04.2010. godine
− iznos od 26,40 EUR sa kamatom od 13.05.2010. godine
− iznos od 31,30 EUR sa kamatom od 11.06.2010. godine
− iznos od 38,52 EUR sa kamatom od 13.07.2010. godine
− iznos od 32,54 EUR sa kamatom od 12.08.2010. godine
− iznos od 51,43 EUR sa kamatom od 10.09.2010. godine
− iznos od 42,15 EUR sa kamatom od 15.10.2010. godine
− iznos od 45,73 EUR sa kamatom od 12.11.2010. godine
− iznos od 53,36 EUR sa kamatom od 14.12.2010. godine
− iznos od 60,70 EUR sa kamatom od 13.01.2011. godine
− iznos od 50,20 EUR sa kamatom od 11.02.2011. godine
− iznos od 56,47 EUR sa kamatom od 14.03.2011. godine
− iznos od 51,61 EUR sa kamatom od 14.04.2011. godine
− iznos od 60,88 EUR sa kamatom od 13.05.2011. godine
− iznos od 71,04 EUR sa kamatom od 13.06.2011. godine
− iznos od 85,89 EUR sa kamatom od 14.07.2011. godine
− iznos od 108,40 EUR sa kamatom od 12.08.2011. godine
− iznos od 78,02 EUR sa kamatom od 14.09.2011. godine
− iznos od 69,34 EUR sa kamatom od 13.10.2011. godine
− iznos od 70,01 EUR sa kamatom od 14.11.2011. godine
− iznos od 70,72 EUR sa kamatom od 14.12.2011. godine
− iznos od 78,18 EUR sa kamatom od 13.01.2012. godine
− iznos od 80,25 EUR sa kamatom od 13.02.2012. godine
− iznos od 80,03 EUR sa kamatom od 13.03.2012. godine
− iznos od 77,87 EUR sa kamatom od 13.04.2012. godine
− iznos od 79,41 EUR sa kamatom od 14.05.2012. godine
− iznos od 81,26 EUR sa kamatom od 15.06.2012. godine
− iznos od 78,58 EUR sa kamatom od 13.07.2012. godine
− iznos od 78,69 EUR sa kamatom od 13.08.2012. godine
− iznos od 73,40 EUR sa kamatom od 13.09.2012. godine
− iznos od 77,53 EUR sa kamatom od 12.10.2012. godine
− iznos od 79,31 EUR sa kamatom od 14.11.2012. godine
− iznos od 77,69 EUR sa kamatom od 14.12.2012. godine
− iznos od 79,04 EUR sa kamatom od 11.01.2013. godine
− iznos od 73,58 EUR sa kamatom od 14.02.2013. godine
− iznos od 74,07 EUR sa kamatom od 13.03.2013. godine
− iznos od 78,48 EUR sa kamatom od 12.04.2013. godine
− iznos od 71,20 EUR sa kamatom od 13.05.2013. godine
− iznos od 70,46 EUR sa kamatom od 14.06.2013. godine
− iznos od 70,10 EUR sa kamatom od 12.07.2013. godine
− iznos od 70,98 EUR sa kamatom od 13.08.2013. godine
− iznos od 72,76 EUR sa kamatom od 13.09.2013. godine
− iznos od 74,59 EUR sa kamatom od 14.10.2013. godine
− iznos od 75,35 EUR sa kamatom od 14.11.2013. godine
− iznos od 78,26 EUR sa kamatom od 13.12.2013. godine
− iznos od 74,65 EUR sa kamatom od 13.01.2014. godine
− iznos od 78,37 EUR sa kamatom od 12.02.2014. godine
− iznos od 79,61 EUR sa kamatom od 12.03.2014. godine
− iznos od 78,36 EUR sa kamatom od 11.04.2014. godine
− iznos od 75,99 EUR sa kamatom od 14.05.2014. godine
− iznos od 76,37 EUR sa kamatom od 12.06.2014. godine
− iznos od 78,25 EUR sa kamatom od 14.07.2014. godine
− iznos od 79,17 EUR sa kamatom od 13.08.2014. godine
− iznos od 79,17 EUR sa kamatom od 12.09.2014. godine
− iznos od 80,84 EUR sa kamatom od 14.10.2014. godine
− iznos od 82,68 EUR sa kamatom od 13.11.2014. godine
− iznos od 82,95 EUR sa kamatom od 12.12.2014. godine
− iznos od 83,26 EUR sa kamatom od 15.01.2015. godine
− iznos od 83,04 EUR sa kamatom od 01.03.2015. godine
− iznos od 83,04 EUR sa kamatom od 01.04.2015. godine
− iznos od 83,04 EUR sa kamatom od 01.05.2015. godine
− iznos od 83,04 EUR sa kamatom od 01.06.2015. godine
− iznos od 83,04 EUR sa kamatom od 01.07.2015. godine
− iznos od 82,83 EUR sa kamatom od 01.08.2015. godine
− iznos od 82,69 EUR sa kamatom od 01.09.2015. godine
po stopi od 15% godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2002. godine pa do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje za razdoblje od 1. siječnja 2008. godine pa do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 1. srpnja 2011. godine pa do 31. srpnja 2015. godine, po stopi od 8,14% polugodišnje za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine pa do 31. prosinca 2015. godine, po stopi od 8,05% polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2016. godine pa do 30. lipnja 2016. godine, po stopi od 7,88% polugodišnje za razdoblje od 1. srpnja 2016. godine pa do 31. prosinca 2016. godine, po stopi od 7,68% polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2017. godine pa do 30. lipnja 2017. godine, po stopi od 7,41% polugodišnje za razdoblje od 1. srpnja 2017. godine pa do 31. prosinca 2017. godine, po stopi od 7,09% polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2018. godine pa do 30. lipnja 2018. godine, po stopi od 6,82% polugodišnje za razdoblje od 1. srpnja 2018. godine pa do 31. prosinca 2018. godine, po stopi od 6,54% polugodišnje za razdoblje od 1. siječnja 2019. godine pa do 30. lipnja 2019. godine, a u slučaju promjene stope zateznih kamata prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanju kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku do 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
IV. Nalaže se tuženoj Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3a, OIB: 23057039320, isplatiti tužiteljici ARB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime troškova parničnog postupka iznos od 3.150,39 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. ožujka 2026., kao dana presuđenja pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana, dok se preko dosuđenog iznosa zahtjev tužiteljice odbija kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je kao korisnica kredita s tuženom dana 11. prosinca 2006. zaključila Ugovor o kreditu broj 2402006-1031262160/51400607-5103299275, kojim joj je tužena odobrila kreditni iznos od 63.500,00 CHF, uz ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu od 4,52%. Tužena da je, s obzirom na odredbe predmetnog Ugovora, jednom obavijestila tužiteljicu o promjeni kamatne stope, na što je tužiteljica usmeno prigovorila, dok je kasnije promijene tužena vršila bez da o tomu obavijesti tužiteljicu kao ugovornu stranku na bilo koji način, tako da tužiteljica nije ni imala mogućnosti za prigovor. Tužiteljica da je, istina, kroz mjesečne rate osjetila da je došlo do promjene tako da joj je mjesečni anuitet, u odnosu na prvotno ugovoreni, znatno porastao, međutim, kao i u odnosu na prvi prigovor i daljnji prigovori tužiteljice ostali su bez ikakvog rezultata. Promjene tužene u pogledu kamatne stope da su nezakonite što je, uostalom, i utvrđeno pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Naime, iste nisu opravdane sa nit i jednog stajališta tim više što u vrijeme povoljnih tržišnih prilika tužena kamatnu stopu nije promijenila na niže odnosno u korist tužitelja. Svakako, sporne promjene kamatne stope i sama ugovorna odredba o tomu da nisu zakoniti ni zbog slijedećih razloga: Ugovor da je sastavljen u tipskom obliku i oko njegova sadržaja tužiteljica nije mogla pregovarati, već je nju ista, kao slabija ekonomska strana, morala prihvatiti i povinuti se sili jačega, te sama ta odredba o promjeni kamatne stope unosi neravnotežu u pravima i obvezama na štetu tužiteljice kao potrošača pa spada u red nepoštenih odredbi iz čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača; sporna odredba ne navodi razloge na temelju kojih se može promijeniti kamatna stopa, a ne navođenjem tih razloga ona stavlja tužiteljicu u neravnopravan položaj. Tako, njoj prilikom zaključenja ugovora nije objašnjeno koji su to uvjeti koji mijenjaju visinu kamatne stope, te bez tih podataka tužiteljica kao potrošač nije mogla provjeriti na temelju čega se donose odluke o promjen i kamatne stope. Sporna odredba omogućuje tuženoj kao jačoj ekonomskoj strani da jednostrano mijenja ugovorene odredbe što je protivno čl. 97. st. 1. alineja 10. i 11. Zakona o zaštiti potrošača. Ugovorne odredbe koje su protivne čl. 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača su prema čl. 102. toga zakona ništetne. Dakle, tužena je mijenjala kamatnu stopu uvijek u svoju korist i na štetu tužiteljice iako je, s obzirom na stanje na tržištu, to mogla činiti i u korist tužiteljice, a kako to nije činila to je njezino postupanje suprotno čl. 296. ZOO. Odredba tužene da je pored prednjega, suprotna i čl. 82. st. 1. alineja 11. Zakona o zaštiti potrošača koji je vrijedio u vrijeme zaključenja ugovora pa se takva odredba sukladno čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ima smatrati ništavom. Odredba tužene da je protivna čl. 110. st. 1. i 2. alineja 8. te čl. 111. st. 1. i 2. alineja 1. Zakona o zaštiti potrošača. U svakom slučaju, nepoštena praksa je prema čl. 108. Zakona o zaštiti potrošača zabranjena. Osim što je, dakle, nepoštena i samim time ništetna odredba u citiranom ugovoru o promijeni kamatne stope što je, u konačnici, utvrđeno od strane Trgovačkog suda u Zagrebu po kolektivnoj tužbi to je, također, utvrđeno i da bi odredba o valutnoj klauzuli bila ništetna. Sve ovo, ponavlja se, utvrđeno je u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spisu pod poslovnim brojem P-1401/12. Takvo postupanje tužene, dakle ugovaranje ništetnih odredbi, suprotno je odredbama Direktive 93/13/EEZ naročito odredbi čl. 3. st. 1. i čl. 5. citirane Direktive. Zbog naprijed navedenog, a kako predmetni ugovor ne može opstati bez ništetnih odredbi, cijeli ugovor da je ništetan što je, uostalom, utvrdio i Europski sud za ljudska prava u odluci doneseno u predmetu C-118/17, C-260/18 u identičnoj pravnoj stvari. Slijedom navedenog, te po provedenom postupku, predlaže sudu usvojiti osnovanim glavni tužbeni zahtjev, a ukoliko iz nekog razloga isti ne utvrdi osnovanim predlaže usvojiti kao osnovan podredno postavljeni tužbeni zahtjev.
2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi kako u cijelosti spori osnovanost i visinu tužbe i postavljenog tužbenog zahtjeva, kako ističe prigovor zastare iz razloga što je eventualno potraživanje tužitelja u zastari, jer se ima primijeniti trogodišnji zastarni rok imajući u vidu plaćanja koja je tužiteljica vršila po uvećanim anuitetima i to sve u smislu odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača u svezi odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima. Slijedom navedenog, cijeneći okolnost da je predmetna tužba podnesena dana 27. svibnja 2019. godine, to ističe kako je prošlo više od tri godine od plaćanja koja je tužiteljica vršila, pa se stoga ima smatrati kako je cjelokupno potraživanje tužiteljice u zastari. Nadalje ističe, da je odlučna činjenica koju sud treba uzeti u obzir u ovom predmetu da su tužiteljica i tužena dana 29.1.2016. sklopili Aneks Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, kojim Aneksom su parnične stranke izmijenile osnovni Ugovor o kreditu, bez značaja obnove, na način da je tužiteljičin kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj tužiteljice je izjednačen s položajem u kojem bi bila da je koristila kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Dakle, Aneksom je promijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorna kamatna stopa iz osnovnog ugovora čime je tužiteljica prihvatila i promjenjivu kamatnu stopu (određeno strukturiranu u čl. 6. Aneksa), a koja kamatna stopa se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u EUR od dana sklapanja osnovnog ugovora. Tužena da je pravovremeno i u skladu s odredbama ZIDZPK/15 dostavila tužiteljici izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015., zajedno s prijedlogom izmijenjenog ugovora o kreditu. Sukladno odredbi čl. 19.c toč. 4. ZIDZPK/15 prilikom konverzije kredita da su uzeti u obzir cjelokupni iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF te su navedeni cjelokupni iznosi pretvoreni u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom datum uplate, a sukladno odredbi čl. 19.c stavku 1. točki 3. ZIDZPK/15 pri izračunu konverzije uzeta je valuta kredita (CHF-EUR) i tijek kamatnih stopa, kako za CHF kredit tako i za EUR kredit. Stoga, upravo da je tužiteljica slobodnim očitovanjem volje odlučila urediti ugovorni odnos s tuženom (tako da se ima smatrati EURskim korisnikom kredita od početka), slijedom čega tužena smatra u cijelosti neosnovanim tužiteljevu tužbu. Dakle, osim što su tužiteljica i tužena predmetni kreditni odnos uredili sklapanjem Aneksa, prilikom samog postupka konverzije po ZIDZPK/15, sve uplate po predmetnom kreditu tužiteljici su priznate i uračunate odnosno uzete u obzir, stoga se bilo kakvo novčano potraživanje po osnovi koju navodi tužitelj ica ukazuje kao posve neosnovano. Nadalje, tužena u cijelosti osporava navode tužiteljice da bi se imalo smatrati da je cijeli Ugovor o kreditu ništetan. Naime, možebitna i eventualna ništetnost pojedinih odredbi ugovora, a što tužena u cijelosti osporava da bi bio slučaj u konkretnom predmetu, ne može nikako povlačiti ništetnost i samog ugovora , pozivajući se pritom na odredbu čl. 55. Zakona o zaštiti potrošača i odredbu čl. 324. Zakona o obveznim odnosima. U odnosu na navode tužiteljice iznesene u tužbi vezano za valutnu klauzulu, tužena ukazuje kako je primjena valutne klauzule u konkretnom slučaju ugovorena u skladu sa svim važećim zakonskim propisima te kako su tvrdnje tužitelja o korištenju valutne klauzule protivno njenoj zakonom predviđenoj svrsi u cijelosti neosnovane. Također, ističe kako je tužiteljica, kao i svi potrošači, bila dovoljno informirana i svjestna da postoji određeni rizik prilikom podizanja kredita u kojima se glavnica kredita veže za stranu valutu, pa tako i za švicarski franak, kako su ugovaranjem valutne klauzule, tužiteljica i tužena dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa pristali na rizik promjenjivosti tečaja. Navedeno je razvidno iz činjenice kako se u ponudi tužene nisu nalazili samo ugovori o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, pri čemu su različiti financijski proizvodi imali različite uvjete. Pritom je iznimno bitno istaknuti da se spomenuti rizik promjenjivosti tečaja odnosi i na svaku drugu valutu u odnosu na kunu, a ne samo na CHF. Naime, razvoj tečaja strane valute nije moguće unaprijed predvidjeti, kako u odnosu na CHF, tako i u odnosu na druge valute. Isto tako, nesporno je da je institut valutne klauzule bio i još uvijek jest općeprihvaćen od svih subjekata u društvu. Slijedom navedenog ne može se smatrati da bi odredba ugovora kojom se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak bila nepoštena, jer sukladno pravilima pravne logike i duhu zaštite potrošača ista ne predstavlja nerazumljivu odredbu. Naime, navedena odredba je jasna, lako uočljiva i razumljiva, a tužiteljici kao prosječno opreznom i pažljivom potrošaču nije moglo ostati nepoznato da je tečaj kune u odnosu na CHF podložan promjenama. U odnosu na tvrdnje o ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, ističe kako je sve promjene kamatne stope izvršila sukladno tada važećim pozitivnim propisima. Naime prije donošenja ZIDZPK (112/12 i 143/13) da je bila u obvezi samo prethodno izvijestiti potrošača o promjeni kamatne stope prije nego što se ona počne primjenjivati na ugovorni odnos s potrošačem, putem sredstava javnog informiranja ili na drugi odgovarajući način, što je u ovoj stvari uredno činila. Također da nije nepoštena niti odredba kojom pružatelj financijskih usluga pridržava pravo jednostrano izmijeniti odredbu o cijeni, koja je uvjetovana kretanjem određenih indeksa odnosno čimbenika na financijskom tržištu na koje pružatelj usluge nema utjecaj. Također, da nije pak moguće niti pravno dopušteno kamatnu stopu, koju su ugovorne strane izričito predvidjele kao promjenjivu, intervencijom u sadržaj ugovora izmijeniti u fiksnu kamatnu stopu od samog zasnivanja ugovornog odnosa, niti zanemariti valjanost inicijalnog dogovora između parničnih stranaka da će se na njihov ugovorni odnos primjenjivati promjenjiva kamatna stopa. Parnične stranke da su u vrijeme zasnivanja ugovora jasno očitovale svoju volju na način da žele da se na njihov odnos primjenjuje promjenjiva, a ne fiksna kamatna stopa, a što uostalom odgovarajuće cijeni i uvažava sam zakonodavac. Tako, spori da bi na strani tužiteljice nastupila šteta, kao i da bi tužena ikakvu štetu prouzročila svojim postupanjem tužiteljici. Slijedom svega navedenog, tužena predlaže naslovnom sudu da odbije tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan te naloži tužiteljici da naknadi tuženoj troškove ovoga postupka.
3. Sud je izveo dokaz uvidom u isprave priložene spisu i to u Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5103299275 od 11.12.2006., solemniziran po Javnom bilježniku Veri Marčina iz [adresa] pod brojem OU-1019/06 dana 14.12.2006. (l.s. 5-10), Aneks broj 1 Ugovora o kreditu od 29.1.2016. (l.s. 24-26), obavijest o izračunu konverzije kredita s prilozima (l.s. 143-153), pregled prometa po partiji kredita za razdoblje od 22.12.2006. do 3.9.2015. (l.s. 162-170), otplatni plan (l.s. 171- 172), te je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije Petru Bajlu, mag. oec., a potom izvršio uvid u njegov Nalaz i mišljenje od 8.5.2025. (l.s. 209-221), te proveo dokaz saslušanjem tužiteljice kao stranke ovog postupka.
4. Analizom svih izvedenih dokaza, a na temelju rezultata savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju cjelokupnog postupka, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Nar. Nov. broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 – dalje ZPP) ovaj Sud nije našao osnovanim glavni tužbeni zahtjev tužiteljice, međutim podredno postavljeni tužbeni zahtjev cijenio je u cijelosti osnovanim.
5. Predmet ovog spora zahtjev je tužiteljice za povratom iznosa koje je preplatila tuženoj s osnova nezakonitog povećanja po ništetnoj valutnoj klauzuli i promijenjenih kamatnih stopa, pa tako, glavnim tužbenim zahtjevom tužiteljica zahtijeva da se utvrdi da je Ugovor o kreditu broj: 2402006-1031262160/51400607-5103299275 zaključen između nje i tužene dana 11. prosinca 2006. godine, ništetan te kao takav ne proizvodi pravni učinak, slijedom čega da se naloži tuženoj isplatiti tužiteljici iznos od 63.030,91 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućima na svaki pojedini plaćeni mjesečni iznos počevši od dospijeća pa do isplate. Eventualno kumuliranim tužbenim zahtjevom tužiteljica zahtjeva da se utvrdi da su ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi iz čl. 8. predmetnog Ugovora o kreditu, te da su nezakonite donesene odluke tužene o promjenama kamatnih stopa, kao što je i ništetna odredba o valutnoj klauzuli, slijedom čega tužiteljica nije bila dužna plaćati mjesečnu ratu po promjenama kamatnih stopa koje je tužena izvršila, kao i promjenjivom tečaju CHF, a koje promjene su nastale nakon 11. prosinca 2006. godine pa nadalje, pa da se naloži tuženoj isplatiti - vratiti tužiteljici na ime nepripadnog plaćenog iznosa zbog promijenjenih kamatnih stopa iznos od 1.086,16 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od dospijeća do isplate na svaki plaćeni iznos, kao i s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli, odnosno promjene u tečaju CHF iznos od 4.843,37 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedinačni iznos počevši od plaćanja od strane tužiteljice svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate.
5.1. Navedeno je tužiteljica precizirala po provedenom financijskom vještačenju po stalnom sudskom vještaku Petru Bajlu, mag. oec., svojim podneskom od 12. svibnja 2025.
6. Tako, nije sporno među strankama ovog postupka da su tužiteljica, kao korisnik kredita i tužena kao kreditor zaključili Ugovor o kreditu broj: 2402006- 1031262160/51400607-5103299275 dana 11. prosinca 2006., kojim ugovorom je tužiteljici odobren kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 63.500,00 CHF, uz rok otplate od 240 mjeseci, te kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana, a koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,25% godišnje.
6.1. Također, nije sporno među strankama da su dana 29. siječnja 2016. zaključile Aneks predmetnog Ugovora o kreditu, temeljem Zakona o izmjeni i dopuni Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15) - konverzija kredita u kredit u EUR, te da sa stanjem na dan 30. rujna 2015. utvrđena preostala nedospjela glavnica iznosi 45.191,68 EUR, da iznos preplate iznosi 5.983,09 HRK, kao i da se iznos preplate koristi za podmiru 50% budućeg mjesečnog obroka.
7. Međutim, u ovom postupku sporna je pravna osnova tužbenog zahtjeva, kao i visina istog, da li se na predmetni spor primjenjuju pravna utvrđenja iz presuda po kolektivnoj tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača „Potrošač“, da li je predmetni Ugovor o kreditu ništetan u cijelosti, jesu li odredbe ugovora o valutnoj klauzuli i odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštene i ništetne, osporen je pravni interes tužiteljice za vođenje ovog postupka, te je istaknut prigovor zastare.
8. Tako, tužiteljica saslušana kao stranka ovog postupka, iskazala je da ostaje kod tužbe i postavljenih tužbenih zahtjeva, te da je radi potrebe rješavanja svog stambenog pitanja, obzirom da je u tom trenutku živjela s roditeljima, odlučila podići kredit te da je obilazila poslovnice banaka u [adresa], pa obzirom da su joj se najpovoljniji ponuđeni uvjeti činili u Erste banci, da je odlučila da će kod njih podići kredit. Tako, 2006., sve svoje račune koje je ranije imala kod OTP banke, prebacila je u Erste banku, koja joj je odobrila kredit radi kupnje stana u [adresa], u iznosu od 63.500,00 CHF, te je prilikom pregovora razgovarala sa kreditnim referentom u njihovoj poslovnici, te joj je bilo predstavljeno to da je kredit u CHF najpovoljniji, jer je u tom trenutku bila najniža mjesečna rata za isti i ona da je zato i pristala. Iskreno može reći da u trenutku zaključenja Ugovora, nije bila svjesna mogućih rizika zbog toga što kredit zaključuje u ovoj valuti, niti koje rizike nosi to što joj je u Ugovoru stavljena promjenjiva kamatna stopa. Kredit je podigla na dvadeset godina, te može reći da je jednom, možda dva puta, bila obaviještena o promjeni kamatne stope i to pisanim putem, no ni tada da nije znala da mjesečni anuitet može ovoliko rasti. Naime, promjene u mjesečnim anuitetima osjetila je već kroz godinu dana nakon što je Ugovor zaključila, te su oni konstantno rasli, i sada ne može iskazati o tome koliki su bili ti mjesečni iznosi, jer je očito zbog konstantne anksioznosti oko toga, te cifre potisnula, ali da sve postoji u dokumentaciji. Kada je se pita, iskazuje da je sav odobreni iznos kredita utrošen u kupovinu stana u kojem je živjela sve dok se nije udala 2011., a nakon toga isti da i dalje koristi, jer u njemu radi. Kada je se pita, iskazuje da je zaključila Aneks predmetnog Ugovora u 2016., kada je konvertirala isti u euro, kao i da je predmetni kredit zatvorila 2019., na način da su ona i suprug u drugoj banci podigli kredit i ovaj u Erste banci zatvorili. Na poseban upit zamjenika punomoćnika tužene, tužiteljica je iskazala: da prije potpisivanja Ugovor je pročitala, ali da ona sve te financijsko-ekonomske izraze nije razumjela, isti joj se nisu objašnjavali prilikom zaključenja Ugovora, a ona nije niti tražila pojašnjenje jer nije znala postaviti pitanje na nešto što ne razumije; vjerovala je bankarici da shvaća što ona želim i što će otplaćivati dugoročno, odnosno nešto što može mjesečno pokrivati svojom plaćom; da se ne sjeća, ali misli da nije, dobila na uvid prije potpisa Ugovora nekakve informativne letke; da nikada nije iznajmljivala predmetni stan; da u predmetnom stanu od 2023. ima privatnu praksu za psihoterapiju; da ju je banka pozvala da dođe i ponudila joj zaključenje Aneksa, s tim da je to potpisala da zaustavi kaos koji se događao, odnosno da spriječi tolike mjesečne anuitete koje je u tom trenutku plaćala, te da drži da joj potpisivanje Aneksa nije namirio štetu koja je već bila ranije napravljena; da su se nakon konverzije rate kredita stabilizirale, misli da jesu vraćeni neki novci preplate, no mjesečni anuiteti da joj nisu umanjivani.
9. Tako, ovaj Sud je stava da u konkretnom slučaju ima mjesta primjeni Presude i Rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P -1401/12 dana 4. srpnja 2013. godine, koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda pod poslovnim brojem Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, kojom je utvrđeno da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tužena, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora bile ništetne. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. godine potvrđena je navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih i tužena u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa da su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.
9.1. Odlukom Vrhovnog suda RH pod poslovnim brojem Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. godine odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž - 6632/17, u dijelu u koje je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Jednako tako u odluci istog suda pod poslovnim brojem Revt-249/14 od 9. travnja 2015. godine utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava korisnika kredita, na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.
9.2. Citirane presude donesene su na temelju odredbe čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (Nar. nov. 96/03 – dalje ZZP), a temeljem odredbe čl. 138.a. ZZP-a, odluka kojom sud usvaja takav tužbeni zahtjev povodom kolektivne tužbe za zaštitu potrošača obvezuje sve ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Također, odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a. ZPP-a, dok je čl. 502.c ZPP-a propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1. ZPP, da su određeni postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.
10. Tako, obzirom na navedeno, poglavito utvrđenje da je i tužena, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača koristeći u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koje je zaključila u određenom razdoblju, nepoštene odredbe o valutnoj klauzuli za koju je vezana glavnica u švicarskim francima i odredbe u kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostrukom odlukom tužene, to je ovaj Sud utvrdio da su odredbe čl. 2. (valutna klauzula), te čl. 8. (promjenjiva kamatna stopa) predmetnog Ugovora o kreditu ništetne, sukladno odredbi čl. 322., u vezi s čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Nar. Nov. broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/21 – dalje ZOO), te odredbama čl. 81. st. 1. i čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača (Nar. Nov. broj 96/03 – dalje ZZP/03) i čl. 96. st. 1. ZZP, to sve jer je tužena iskoristila svoj položaj i protivno načelu savjesnosti i poštenja nametnula ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi po kojoj odluka o promjeni ovisi isključivo o volji banke, obzirom da pozitivni propisi koji su bili na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu nisu propisivali obvezu ugovaranja kriterija za primjenu promjenjive kamatne stope, te iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice kredita izražene u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti. Iznos glavnice kredita, koji je promjenjiv, a ovisi o odnosu švicarskog franka i kune, ne mogu unaprijed znati niti na njega utjecati ni banke ni potrošači, dok iznos cijene ovisi i o iznosu glavnice, koji je neizvjestan, i o visini kamatne stope, koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru promjenjiva sukladno odluci banke, dakle vjerovnika. Zato već sama činjenica da u opisanoj situaciji drugi promjenjivi element o kojem ovisi visina obveze potrošača - kamatu, određuje banka jednostrano, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača i to protivno načelu savjesnosti i poštenja. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao pod točkom II. izreke ove presude.
11. Tužena je tijekom postupka osporila i pravni interes tužiteljice za vođenje ovog postupka zbog sklapanja Aneksa Ugovoru o kreditu kojim je isti konvertiran iz valute CHF u valutu EUR. Naime, prema čl. 19. b. Zakona o potrošačkom kreditiranju (Nar. Nov. br. 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 09/15, 78/15, 102/15 – dalje ZPK) konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Uvidom u predmetni Aneks 1. Ugovora o kreditu od 29. siječnja 2016., utvrđeno je da je istim izvršena konverzija kredita radi promjene valute i to na način da se izjednači s položajem u kojem bi korisnik bio da je koristio kredit denominiran u EUR. Međutim, navedenim sklapanjem Dodatka Ugovoru preostala kreditna obveza nije umanjena radi nepoštene promjene kamatne stope od strane tužene. Prema tome, odgovornost tužene na ime obveze vraćanja stečenog bez osnove nije prestala sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu kojim je ugovorno reguliran drugi segment pravnog posla između stranaka. Ni u Dodatku ugovora ni u ZPK, nije navedeno da se višak koji je preplaćen zbog neodređene i neodredive kamate obuhvaća predmetnom konverzijom, već da se iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime neplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Konverzija je rađena s pretpostavkom da je činidba (koja je predmet Ugovora o kreditu) bila i određena i odrediva, za što je u ovom postupku utvrđeno da nije bio slučaj. Osim toga, između stranaka nije sporno da tužena nije u bilo kojem dijelu udovoljila tužbenom zahtjevu već je ponudom predmetnog Dodatka jedino postupila po obvezi iz ZPK. 12. Obzirom da tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji da je platila nešto što nije bila dužna, na konkretan pravni odnos ima se primijeniti institut stjecanja bez osnove, propisan odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO-a, prema kojoj kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Također, ističe se da je odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, da se moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
12. Kako je tužena osporila i visinu tužbenog zahtjeva, to je radi utvrđivanja okolnosti visine preplaćenih iznosa, a temeljem provedenog financijskog vještačenja po stalnom sudskom vještaku Petru Bajlu, koji nalaz i mišljenje ovaj Sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan, utvrđeno da je tužena uslijed povećanja kamatne stope u odnosu na ugovorenu početnu kamatu stopu više obračunala iznose anuiteta u ukupnom iznosu od 1.086,16 EUR, te uslijed promjene tečaja više obračunala iznose anuiteta u ukupnom iznosu od 4.843,37 EUR i to od početka otplate kredita do dospijeća zadnjeg anuiteta prema primijenjenom otplatnom planu u CHF, odnosno zaključenja Anksa br. 1. Ugovora o kreditu, pa obzirom da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne i iste ne proizvode pravni učinak prema tužiteljici, iznos koji je sukladno istima naplaćen od tužiteljice, tužena je stekla bez osnove, pa je sukladno navedenim odredbama čl. 1111. i 1115. ZOO, stjecatelj dužan vratiti navedene iznose, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, sukladno odredbi čl. 29. st. 1. i 2. ZOO, zbog čega je odlučeno kao u izreci ove presude pod točkom III.
13. Zaključno, u odnosu na prigovor zastare, valja reći da je zastarni rok za stjecanje bez osnove pet godina, te da je prigovor neosnovan. Naime, podnošenjem kolektivne tužbe Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača došlo je do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO, zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, dakle od 14. lipnja 2018. kada je pravomoćno odlučeno da je odredba o valutnoj klauzuli i primjenjivoj kamatnoj stopi ništetna, odlukom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., pa zastarni rok od 5 godina počinje teći 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 27. svibnja 2019., to od 14. lipnja 2018. do tada nije protekao zastarni rok od pet godina po čl. 225. ZOO, sukladno pravnom shvaćanju sa sjednice Građanskog odjela VSRH broj Su-IV-33/2022-2 od 31. siječnja 2022.
14. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, budući da je tužiteljica u cijelosti uspjeli sa eventualnim tužbenim zahtjevom, a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Nar. nov. br: 138/23), slijedom čega je istoj priznat trošak parničnog postupka na ime zastupanja po punomoćniku – odvjetniku i to za trošak sastava tužbe – 100 bodova (Tbr.7.t.1.), trošak sastava obrazloženih podneska od 25.9.2020., 27.9.2021. i 12.5.2025. – svaki po 100 bodova (Tbr.8.t.1.), trošak sastava žalbe od 17.2.2020. i 17.6.2021. – svaki po 150 bodova (Tbr.5.t.1.), te trošak zastupanja na ročištima dana 4.3.2025. i 5.2.2026. – svaki po 100 bodova (Tbr.9.t.1.), što uz vrijednost boda od 2,00 EUR, uvećano za pripadajući PDV, plaćeni trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 172,54 EUR, plaćeni trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 177,85 EUR, te trošak predujma za financijsko vještačenje u iznosu od 550,00 EUR, sveukupno iznosi 3.150,39 EUR, dok je preko dosuđenog zahtjev tužiteljice za naknadnom parničnog troška, sukladno odredbi čl. 155. st. 1. ZPP, odbijen kao neosnovan, a koji se odnosi na zatraženi trošak sudske pristojbe na presudu, koje obveze je tužiteljica oslobođena kao potrošač, te previsoko naznačene iznose pojedinih radnji, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke presude.
Zadar, 4. ožujka 2026.
S u t k i nj a
Iva Abfal
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od petnaest (15) dana. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u 3 (tri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje sud drugog stupnja.
DNA:
1. Tužiteljici po pun.,
2. Tuženoj po pun.
