REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1928/2022-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužiteljice ŠČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Marku Plešu, odvjetniku iz Osijeka, Ulica Ivana Gundulića 36B/II, protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupan po punomoćniku Ivanu Esteru, odvjetniku iz Zagreba, II Loparska ulica 2, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. siječnja 2026. u nazočnosti tužiteljice osobno, zamjenika punomoćnika tužiteljice Marka Rafaja, odvjetnika te punomoćnika tuženika Ivana Estera, odvjetnika, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 4. ožujka 2026. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice ŠČ koji glasi:

"Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu, Klasa: ZGH-11-22-1263 Ur. broj: 01-10-01-22-01 od 07.06.2022., kojom je tuženik ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, otkazao tužiteljici ŠČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 07.11.2019., da tužiteljici nije prestao radni odnos kod tuženika te se nalaže tuženiku vratiti tužiteljicu natrag na posao, na radno mjesto Viši referent prodaje, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od 15 dana."

II/ Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ŠČ (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi od 26. srpnja 2022. navodi da je zaposlena kod tuženika Zagrebački holding d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik) na radnom mjestu višeg referenta prodaje. Tuženik je tužiteljici otkazao ugovor o radu Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu od 7. lipnja 2022. Tužiteljica ističe da je odluka o otkazu nezakonita i nedopuštena, budući da je tuženik proveo nezakonit, netransparentan i diskriminirajući postupak otkazivanja ugovora o radu. Tužiteljica ističe da u konkretnom slučaju nije prestala potreba za obavljanjem poslova koje je tužiteljica obavljala te stoga nije ispunjen uvjet iz čl. 115 st. 1 t. 1 Zakona o radu za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu. Tuženik u odluci o otkazu samo paušalno navodi da je uslijed gospodarskih i organizacijskih razloga prestala potreba za obavljanjem posla kojeg je obavljala tužiteljica, iako ne objašnjava na koji način je došlo do prestanka potrebe za radom tužiteljice. Tužiteljica ističe da ne postoji gospodarski ni organizacijski razlog koji bi doveo do prestanka potrebe za radom tužiteljice. Tužiteljica je poslove obavljala u okviru podružnice Čistoća, koja podružnica ima sve veći broj korisnika te veći broj usluga koje obavlja, a ujedno je planiran kontinuirani rast prihoda poslovanja te podružnice. Stoga tužiteljica tvrdi da ne postoje gospodarski razlozi za otkazivanje ugovora o radu. Nadalje, tuženik ističe da se razlozi otkazivanja ugovora o radu kriju u tome što je došlo do centralizacije korporativnih funkcija, odnosno servisa, međutim navedenim postupanjem ne može se opravdati donošenje odluke o otkazu budući da organizacijska promjena sama po sebi nije dovoljan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu. Nova organizacijska promjena koju tuženik želi uvesti ne dovodi do prestanka potrebe za obavljanje poslova koje je tužiteljica obavljala, tako da centralizacija poslovanja nije dovela do smanjenja broja izvršitelja na pojedinim radnim mjestima. Tužiteljica još ističe da interni akt kojim se provode organizacijske promjene nikada nije stupio na snagu jer ga tuženik nije objavio na oglasnim pločama i učinio dostupnim svim radnicima. Čak da je interni akt i stupio na snagu, isto nije relevantno jer se tuženik u praksi ne pridržava navedenih internih akata, budući da su radnici koji su proglašeni viškom ostali u radnom odnosu kod tuženika te nadalje rade isti posao. Tužiteljica navodi da je tuženik nezakonito razvrstavao radnike u funkcionalne grupe poslova na način da je u pojedinu grupu uvrstio radnike koji rade različite poslove i imaju sklopljene ugovore o radu za različita radna mjesta. Tuženik je trebao radnike uspoređivati samo sa radnicima koji obavljaju iste poslove, a ne ih svrstavati u funkcionalne grupe s radnicima koji obavljaju različite vrste poslova. Netransparentan je način na koji je tuženik odredio da pojedini radnik ili pojedino radno mjesto spada u određenu funkcionalnu grupu poslova. Nadalje, netransparentan je i način na koji je tuženik utvrdio potreban broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu. Tuženik nije donio novu sistematizaciju radnih mjesta kao preduvjet za utvrđenje potrebnog broja izvršitelja na pojedinom radnom mjestu. Tužiteljica još ističe da je radila u odjelu prodaje u kojem su se obavljali poslovi zaduženja poslovnih prostora, vođenja matičnih podataka poslovnih subjekata, izrada ponuda, sklapanje ugovora s korisnicima, fakturiranje usluga pravnim osobama i prodaja svih vrsta usluga koje podružnica pruža, kontrola procesa prodaje, terenski obilazak i izrada izvješća. S obzirom da podružnica Čistoća ima povećanje broja korisnika svojih usluga, naročito u dijelu poslovnih korisnika, obim poslova je u konstantnom porastu. Iako se poslovi koje je obavljala tužiteljica nisu obavljali niti u jednoj drugoj organizacijskoj jedinici tuženika, tuženik je tužiteljicu nezakonito uspoređivao s drugim radnicima koji nisu obavljali iste poslove, niti su imali sklopljene iste ugovore o radu. Tužiteljica dalje ističe da joj tuženik nije ponudio ugovor o radu za drugo radno mjesto. Slijedom navedenog tužiteljica predlaže donijeti presudu kao u izrijeci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik ističe da je postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika bio zakonit i poduzet sukladno najvišim standardima i najboljoj praksi. Tako je odlukom uprave tuženika od 30. prosinca 2021. započet postupak savjetovanja kolektivnog viška koji je trajao sve do 6. travnja 2022. Tijekom tog postupka razmjenjivana su pisana očitovanja i održavani sastanci sa sindikatima, a sve u svrhu razmatranja i obrazlaganja svih mogućnosti i prijedloga koji bi mogli otkloniti prestanak potrebe za radom radnika. Po provedenom postupku savjetovanja obavještena je nadležna služba zapošljavanja koja nije imala primjedbe na provedeni postupak. Razlozi kolektivnog viška radnika su gospodarske i organizacijske prirode, gospodarski razlozi uvjetuju smanjenje broja izvršitelja na pojedinom radnom mjestu. Do viška radnika došlo je zbog centralizacije potpornih funkcija uslijed koje je došlo do prekobrojnih izvršitelja. Iz tog razloga otkazan je ugovor o radu tužiteljici. Naime, tuženik je bio nesvrhovito organiziran na način da su se poslovi korporativnih funkcija obavljali u svakoj od podružnica, i to samo za podružnicu. U odnosu na navode tužiteljice tuženik ističe kako nije sporno da se poslovi koje je obavljala tužiteljica i dalje obavljaju kod tuženika, ali unutar nove centralizirane organizacijske jedinice Sektor naplate za čije uredno obavljanje poslova je potrebno 2 izvršitelja visoke stručne spreme, a koja spada u funkcionalnu grupu poslova iz područja naplate. Stoga je na poziciji na kojoj je radila tužiteljica došlo do viška radnika, odnosno prekobrojnih izvršitelja. Tuženik je prilikom odabira radnika primijenio jasne i transparentne kriterije kojima je dodijelio određen broj bodova te je prema tim kriterijima tužiteljica ostvarila 2 boda. Posljednji radnik, a kojem nije otkazan ugovor o radu imao je 6 bodova, što znači da je tužiteljica izlučena kao višak. Svi radnici koji su uspoređivani obavljali su iste ili slične poslove kao i tužiteljica, a različiti nazivi radnih mjesta ne znače da se radi o različitim poslovima. Tuženik je ukinuo sve organizacijske jedinice koje obavljaju korporativne funkcije u podružnicama te je formirao novu organizacijsku jedinicu korporativnih servisa za potrebe društva u cjelini. Tako su tužiteljičini poslovi naplate organizacijski centralizirani u Sektor naplate. Tuženik je u cijelosti ukinuo obavljanje navedenih poslova u svakoj od podružnica, a što je utvrđeno u odredbi čl. 102 Pravilnika o organizaciji tuženika od 13. svibnja 2022. Navedenim Pravilnikom implementirana je nova centralizirana organizacija, na temelju koje se poslovi naplate obavljaju za cijelo društvo. Poslovi naplate sada su centralizirani na jednom mjestu, u sektoru naplate. Tuženik stoga ističe da se poslovi koje je obavljala tužiteljica i dalje obavljaju, ali unutar nove centralizirane organizacijske jedinice. Tuženik stoga ističe da su neosnovani i promašeni navodi tužiteljice da smanjenje broja izvršitelja ne može biti razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, budući da je Zakon o radu predvidio primjenu zakonskih kriterija upravo u situaciji kada postoji prekomjeran broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu. Ističe da su radnici razvrstani u funkcionalne grupe prema poslovima koje su obavljali. Tuženik je svim radnicima koji su utvrđeni viškom omogućio zapošljavanje omogućio u poslovima tzv. operacija, no tužiteljica nije iskazala interes niti za jedno radno mjesto s tog popisa. Organizacijske promjene stupile su na snagu prije donošenja odluke o otkazu, a nakon provedenog savjetovanja. Slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka sud je izveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u odluku o otkazu (str. 11-13 spisa), u zahtjev za zaštitu prava zajedno sa povratnicom (str. 14-18 spisa), u dokumentaciju koja je dostavljena uz odgovor na tužbu i to u: inicijalno namjeravano donošenje odluke o kolektivnom višku radnika kod tuženika, savjetovanje od 4. ožujka 2022., savjetovanje od 21. ožujka 2022., prilog očitovanja od 21. ožujka 2022., završno očitovanje od 8. travnja 2022. zajedno s prilozima, obavijest Zavoda, dopis sindikatima, očitovanja sindikata na prijedloge akata, prijedlog Odluke o izmjenama odluke o koeficijentima od 29. travnja 2022., Prijedlog Pravilnika o izmjenama Pravilnika o organizaciji tuženika od 29. travnja 2022., Prijedlog Pravilnika o izmjenama Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta izvan grupa od 29. travnja 2022., Prijedlog Pravilnika o organizaciji od 29. travnja 2022., Prijedlog Pravilnika o izmjenama Pravilnika o organizaciji čl. 102, Pravilnik o izmjenama Pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti utvrđeni posebnom odlukom, Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova podružnice Čistoća iz 2011., ugovor o radu za tužitelja, odluku o izmjenama odluke o radnim mjestima s koeficijentom složenosti izvan grupe složenosti, Pravilnik o izmjenama Pravilnika o organizaciji tuženika, Pravilnik o organizaciji korporativnih servisa i odluka, dopis sindikatima od 3. svibnja 2022. zajedno s prilozima, ispis e-mail komunikacije, službenu bilješku od 28. ožujka 2022., popis radnih mjesta u operacijama, u dopis sindikatima od 12. siječnja 2022., saslušani su svjedoci UČ (str. 646-648 spisa), ĐČ (str. 648- 649 spisa), GČ (str. 649 spisa), ŠČR (str. 654-655, 657-659 spisa), VČ (str. 669-671 spisa), PČ (str. 779-781 spisa), te tužiteljica ŠČ kao parnična stranka (str. 783-784 spisa).

4. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan iz sljedećih razloga.

5. Predmet spora je utvrđenje nedopuštenosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 7. lipnja 2022.

6. Među strankama nije sporno, a ujedno proizlazi iz odluke o otkazu da je tužiteljica odluku o otkazu zaprimila dana 15. lipnja 2022. Također nije sporno, a ujedno proizlazi iz dokaza koji prileže spisu da je tužiteljica pravodobno dana 29. lipnja 2022. protiv iste odluke uložila zahtjev za zaštitu prava. Nije sporno da tuženik nije odgovorio na zahtjev za zaštitu prava kojeg je uredno zaprimio 30. lipnja 2022. Obzirom na navedeni datum za tužiteljicu je dana 16. srpnja 2022. počeo teći rok za podnošenje tužbe sudu, koja tužba je podnesena dana 26. srpnja 2022., odnosno unutar roka iz čl. 133 st. 1 i 2 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje u tekstu: ZR). Iz navedenog je utvrđeno da je tužba tužiteljice pravodobna i dopuštena.

7. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka ne osporava činjenicu provedbe savjetovanja s radničkim vijećem, odnosno sindikatima prije donošenja odluke o otkazu. Međutim, sud na činjenicu provedenog savjetovanja pazi po službenoj dužnosti, sve sukladno odredbi čl. 150 st. 12 ZR-a.

8. Među strankama nije sporno, a ujedno proizlazi iz iskaza svjedokinje ŠČR da kod tuženika nije oformljeno radničko vijeće niti su sindikati izvijestili tuženika o tome tko obavlja funkciju radničkog vijeća. Iz dopisa sindikatima od 29. prosinca 2021. je razvidno da je tuženik započeo postupak savjetovanja sa svim sindikatima koji djeluju kod tuženika, a što je ujedno potvrđeno i iskazima svjedoka ŠČR, ĐČ i UČ. Iz dopisa od 4. ožujka 2022. i 21. ožujka 2022. je razvidno da se komunikacija između tuženika i sindikata u postupku savjetovanja odvijala na način da se tuženik obraćao svim sindikatima koji kod njega djeluju. Budući da u ovom slučaju nije sporna činjenica da kod tuženika nije oformljeno radničko vijeće niti su sindikati izvijestili tuženika o osobi koja preuzima funkciju radničkog vijeća, za tuženika nije postojala obveza provedbe daljnjih aktivnosti u postupku savjetovanja prije donošenja odluke o otkazu. Naime, sud je mišljenja kako u ovom konkretnom slučaju nije postojala obveza tuženika da provede savjetovanje sa sindikatima i da poduzima daljnje radnje oko toga, a sve s obzirom na činjenicu da kod tuženika nije ustrojeno radničko vijeće te da sindikati nisu postupili sukladno svojoj obvezi iz čl. 153 st. 4 ZR-a, odnosno nisu izvijestili tuženika o sindikalnom povjereniku koji bi imao prava i obveze radničkog vijeća. Navedeno pravno stajalište proizlazi i iz argumentacije koja je iznesena u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1162/2022 od 9. siječnja 2024. iz kojeg proizlazi da je donošenjem novog Zakona o radu iz 2014. promijenjena obveza sindikata vezano uz postizanje sporazuma o sindikalnom povjereniku i priopćavanje istog poslodavcu, radi čega je Vrhovni sud RH zauzeo pravno stajalište da u slučaju kada kod poslodavca ne djeluje radničko vijeće, a sindikati nisu postupili prema odredbi čl. 153 st. 4 ZR-a i izvijestili poslodavca o sindikalnom povjereniku s pravima i obvezama radničkog vijeća, poslodavac ne treba poduzimati daljnje radnje radi ispunjenja svoje obveze iz čl. 150 st. 1 ZR-a. Stoga, budući da u ovom slučaju nije bilo ustrojeno radničko vijeće niti je došlo do sporazuma sindikata o sindikalnom povjereniku koji bi preuzeo prava i obveze radničkog vijeća, niti je o tome obaviješten tuženik, tuženik nije imao obvezu provođenja savjetovanja prije donošenja odluke o otkazu. Za zaključiti je stoga da odluka o otkazu u odnosu na tužiteljicu nije ništetna samo uslijed činjenice (ne)provedbe savjetovanja sa radničkim vijećem, budući da takva obveza za tuženika nije niti postojala. To ujedno ne znači da sud u okviru ispitivanja zakonitosti odluke o otkazu nije dužan ispitati sve navode koje su i sindikati iznijeli, a vezano uz (ne)zakonitost postupka otkazivanja i utvrđivanja kolektivnog viška radnika s aspekta (ne)uvrštavanja radnika u funkcionalne grupe i uspoređivanja radnika. Sve navedene okolnosti sud je dužan ispitati u okviru postupka koji se vodi radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, međutim ova odluka nije ništetna a priori radi činjenice da postupak savjetovanja nije proveden ili nije zakonito proveden, jer obveza savjetovanja nije niti postojala, a sve iz razloga koji su ranije izneseni.

9. Stoga se sud neće osvrtati na dijelove iskaza svjedoka ŠČR, ĐČ i UČ koji se odnose na činjenicu provođenja savjetovanja s radničkim vijećem, odnosno sindikatima, prije donošenja odluke o otkazu.

10. Iz odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu proizlazi da je tužiteljici otkazan ugovor o radu zbog gospodarskih i organizacijskih razloga. Iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da su razlozi prestanka potrebe za radom radnika sažeti u centralizaciji tzv. „korporativnih funkcija“, odnosno „korporativnih servisa“. Naime, kod tuženika su se iste grupe funkcionalnih poslova korporativnih servisa obavljale decentralizirano, odnosno unutar više organizacijskih jedinica/podružnica i to samo za potrebe te organizacijske jedinice, što je dovelo do nedovoljne procesne i organizacijske učinkovitosti te prevelikog broja izvršitelja. Novom organizacijom tuženik provodi centralizaciju korporativnih funkcija na način da se uvodi nova organizacija prema kojoj se u potpunosti prestaju obavljati korporativne funkcije u podružnicama te se ti poslovi ukidaju u podružnicama, a poslovi korporativnih funkcija se obavljaju centralizirano unutar organizacijske jedinice „Korporativni servisi“. To uključuje i poslove koje je tužiteljica obavljala. Posljedice opisane centralizacije je i smanjenje broja izvršitelja što je rezultiralo kolektivnim viškom radnika te prestankom potrebe za radom tužiteljice. U obrazloženju se dalje navodi da je tuženik donio interne akte kojima provodi ovu reorganizaciju. Navodi se da je tužiteljica obavljala poslove višeg referenta prodaje i to u podružnici Čistoća, a poslovi koje je radila spadaju u grupu naplata (funkcionalna grupa poslova). Opisani poslovi spadaju u poslove tzv. "korporativnih funkcija" te je stoga aktima poslodavca ukinuta organizacijska jedinica u kojoj je tužiteljica obavljala poslove na način da se djelokrug poslova te organizacijske jedinice mijenja na način da se navedeni poslovi obavljaju unutar nove organizacijske jedinice Sektora naplate unutar korporativnih servisa. Kako je za obavljanje poslova unutar nove organizacijske jedinice tuženik utvrdio potreban broj izvršitelja (2) visoke stručne spreme, a ukupan broj radnika koji obavlja te poslove je veći od potrebnog broja, potrebno je otkazati ugovor o radu tužiteljici kao višku (prekobrojan izvršitelj). U odluci o otkazu se dalje navodi da je tuženik kod odabira prekobrojnih radnika koji su višak primijenio kriterije iz Zakona o radu, kojima je dodijelio određen broj bodova, prema kojim kriterijima je tužiteljica ostvarila 2 boda, dok je radnik s najmanjim brojem bodova koji je popunio slobodna radna mjesta ostvario 6 bodova, te se nalazi u radnom odnosu kod tuženika u trajanju od 15 godina, 8 mjeseci i 6 dana. Primjenom navedenih kriterija otkazan je ugovor o radu tužiteljici, s obzirom da ista ima manji broj bodova u odnosu na radnike koji su popunili slobodna radna mjesta. Slijedom navedenog otkazuje se ugovor o radu tužiteljici.

11. Tužiteljica u svom zahtjevu za zaštitu prava u bitnome navodi istovjetno kao u tužbi.

12. U odnosu na poslove koje je obavljala tužiteljica i daljnju potrebu za tim poslovima sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka UČ, GČ, ŠČR, VČ i PČ.

13. Svjedokinja UČ u svom iskazu navodi da joj je poznato to da je tužiteljica radila u službi naplate i prodaje. Svjedokinja ne zna koje je konkretne poslove tamo radila. Zna da se ti poslovi i dalje obavljaju u korporativnim servisima, a ne zna tko je bio nadređena osoba tužiteljici.

14. Svjedokinja GČ u svom iskazu navodi da je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu bila zaposlena u podružnici Čistoća kao rukovoditelj službe za pravne poslove i ljudske resurse. Prije početka kolektivnog viška radnika postojala je sistematizacija u podružnici Čistoća i nije donesena nova sistematizacija. Navodi da je tužiteljica radila iste poslove kao i djelatnica CČ, IČ, AČ i BČ u Sektoru naplate i prodaje. Tužiteljici je bila nadređena PČ. Ti poslovi i dalje se rade u okviru korporativnih servisa. Svjedokinja ne zna točno sa kime je tužiteljica uspoređivana, ali zna da je uspoređivana sa CČ, IČ, AČ i BČ.

15. Iz iskaza svjedokinje ŠČR u bitnome proizlazi da je ista u vrijeme otkazivanja ugovora o radu bila voditeljica službe za upravljanje ljudskim resursima. U postupku kolektivnog otkazivanja ugovora o radu radnici su uspoređivani na način da su sukladno ugovorima o radu i stvarnim poslovima koje su obavljali svrstavani u funkcionalne grupe, primjerice ljudski resursi, pravni poslovi, računovodstvo, financije, kontroling, marketing i slično. Unutar svake funkcionalne grupe bile su dvije podgrupe, jedna se odnosila na izvršitelje poslova za koje je bila potrebna visoka stručna sprema, a druga za poslove za koje je bila potrebna viša ili srednja stručna sprema. Ovisno o stručnoj spremi radnika i poslovima koje je obavljao radnici su svrstavani unutar te dvije podgrupe. Akti o reorganizaciji stupili su na snagu 26. svibnja 2022., prema njima nisu ustrojavana nova radna mjesta, a postojeća mjesta su imala opise poslova. Kod tuženika je bila takva situacija da su postojali različiti nazivi radnih mjesta, a osobe su obavljale iste poslove. U odnosu na poslove tužiteljice svjedokinja navodi da je ona obavljala poslove radnog mjesta višeg referenta prodaje u podružnici Čistoća. Bila je uvrštena u funkcionalnu grupu naplate, jer je sadržajno obavljala poslove naplate. Ti poslovi se obavljaju u korporativnim servisima za društvo u cjelini. Svjedokinja misli da je tužiteljica radila iste poslove kao i IČ, a da joj je bila nadređena PČ. Višak radnika je utvrđivala uprava društva u dogovoru sa voditeljima službi. O poslovima koje su radnici faktično obavljali tuženik je dobivao informacije iz sustava Argosi, iz dosjea radnika, iz ugovora o radu i eventualnih odluka o delegiranju nadležnosti te na temelju komunikacije sa voditeljima podružnica i voditeljima službi po podružnicama koji su bili nadređeni radnicima. Služba ljudskih resursa je kontaktirala nadređene osobe kao i voditelje podružnica kako bi istražila što osoba faktično radi. Nakon što su otkazani ugovori o radu doneseno je još novih sistematizacija i reorganizacija. Svjedokinja još navodi da je tuženik radnicima uručio ponudu slobodnih radnih mjesta, a to je bio popis radnih mjesta u operacijama za koje je bilo potrebno 280 izvršitelja. Radnici su ujedno dobili i izjave da su zaprimili tu ponudu. Radnicima nije nuđeno konkretno radno mjesto već popis radnih mjesta, radnici su u roku od 8 dana mogli iskazati interes za bilo koje radno mjesto s tog popisa. Ukoliko bi se više osoba javilo za neku poziciju, selekcija se radila prema uvjetima koji su se tražili za to radno mjesto, kompetencijama te broju bodova koji su utvrđeni tijekom kolektivnog viška radnika. Na taj način 60 radnika je ostalo u radnom odnosu. U odnosu na poslove tužiteljice svjedokinja navodi da je uvrštena u funkcionalnu grupu naplate, jer je sadržajno obavljala poslove naplate, koji poslovi se više ne obavljaju u podružnici Čistoća, već se obavljaju u korporativnim servisima za društvo u cjelini, i to u Sektoru za marketing, prodaju i odnose s korisnicima, te u Sektoru za pravne poslove u Odjelu za prisilnu naplatu u kojem se obavljaju poslovi prisilne naplate. Svjedokinja nema preciznih saznanja o poslovima koje je radila tužiteljica.

16. Svjedok VČ u svom iskazu navodi da je tužiteljica radila na poslovima prodaje, kao i CČ, ne zna u koju funkcionalnu grupu je svrstana, mislim da je svrstana u naplatu. Obavljala je administrativne poslove u prodaji. Ti poslovi i dalje se obavljaju kod tuženika, sada u Sektoru korporativnih servisa koji su fizički odijeljeni od radnika Čistoće.

17. Iz iskaza svjedokinje PČ u bitnome proizlazi da je ista radila kao rukovoditeljica službe prodaje i naplate u Čistoći. Svjedokinja nije sudjelovala u postupku kolektivnog viška radnika. Navodi da je tužiteljica ŠČ obavljala poslove višeg referenta prodaje, radila je na poslovima odnosa s poslovnim korisnicima, zaduživanja poslovnih korisnika, dodatno je radila i poslove analize za cijelu službu, koje poslove danas nitko ne radi. Tužiteljica je isključivo bila zadužena za poslovne korisnike, ti poslovi se rade i dalje, osim što nitko ne radi analize koje je radila tužiteljica kao i sagledavanje podataka koji proizlaze iz analiza. Prema saznanjima svjedokinje tužiteljici nije nuđen novi ugovor o radu niti je donesen akt o sistematizaciji. Poslovi koji su se obavljali u službi na čijem čelu je bila svjedokinja su većinom svrstani u sektor odnosa s korisnicima, međutim neki poslovi koji su bili specifični za Čistoću su izostavljeni i nisu opisani kao poslovni procesi. Pogrešno je što su djelatnici svrstani u sektor naplate sa kojom nisu imali veze, s obzirom da je svjedokinja jedina u službi imala uvid u naplatu. Djelatnica MČ je radila iste poslove kao i tužiteljica u većem dijelu, bila je zaposlena na poziciji referenta zaduženja, međutim povukli su ju u prodaju jer su imali potrebe za djelatnicima. IČ bio je također referent zaduženja, ali je povučen u prodaju. Sadržajno iste poslove radili su ŠČ, MČ, IČ i CČ. Svjedokinja zna da im je prezentiran popis radnih mjesta u operacijama. Svjedokinja navodi da se u odjelu prodaje nisu obavljali poslovi prisilne naplate dospjelih potraživanja i nitko u prodaji nije imao veze s poslovima prisilne naplate. Tužiteljica nije imala veze s funkcionalnom grupom naplate jer je radila poslove prodaje, a to je bilo relevantno kod bodovanja radnika.

18. Tužiteljica u svom iskazu navodi da je u trenutku otkaza radila kao viši referent prodaje u odjelu prodaje, a nadređena osoba bila je PČ. Bavila se poslovima prodaje usluga poslovnim korisnicima. U sklopu svojih poslova išla je na teren, nudila usluge i sklapala ugovore s poslovnim korisnicima. Još su dodatno odgovarali na upite e-mailom i bavili se reklamacijama. Poslovne korisnike su zaduživali u sustavu koji je automatski izdavao račune, međutim nisu imali veze s poslovima naplate, time se bavio odjel financija. U odjelu naplate bavili su se isključivo privatnim korisnicima. Poslove kao i tužiteljica radili su još IČ, MČ, CČ, ŽČ, NČ. Neki od njih su zadržali radna mjesta. Tužiteljica još navodi da je navedeno da postoje radna mjesta operativnog karaktera koja mogu prihvatiti, tužiteljica je osobno navela da ne želi prihvatiti neki od tih poslova. Tužiteljica ističe da je uspoređivana sa djelatnicima iz odjela naplate, a obavljala je poslove prodaje. Poslovi tužiteljice bili su operativno – administrativni i vezani uz poslovne korisnike. Prema saznanjima tužiteljice ti poslovi se i dalje obavljaju kod tuženika, samo ih radi manji broj djelatnika.

19. Iz izvedenih dokaza sud je utvrdio da je odluka o otkazu zakonita i dopuštena. Naime, tužiteljica tijekom postupka navodi to da se poslovi koje je obavljala i dalje obavljaju kod tuženika, što tuženik ne spori, međutim navodi da te poslove sada obavlja manji broj djelatnika radi čega je došlo do smanjenja broja izvršitelja na poslovima koje je obavljala tužiteljica i otkazivanja ugovora o radu prekobrojnim izvršiteljima. Iz odluke o otkazu proizlazi da je tuženik utvrdio kako je potreban broj izvršitelja 2 sa visokom stručnom spremom, a da je na tom radnom mjestu utvrđen veći broj izvršitelja od tog broja. Iz odluke o otkazu dalje proizlazi da su poslovi koje je radila tužiteljica, a odnosili su se na poslove naplate, centralizirani sada u okviru sektora naplate koji se nalazi unutar korporativnih servisa koji djeluju u odnosu na čitavog tuženika (ne samo za podružnice). Iz iskaza svih svjedoka suglasno proizlazi to da je doista došlo do smanjenja broja izvršitelja na poziciji tužiteljice, svjedokinja PČ navodi da se dio poslova koje je tužiteljica radila više ne radi kod tuženika jer se ne rade analize koje je radila tužiteljica, što govori u prilog tome da je smanjena potreba za radom na poslovima koje je radila tužiteljica. U odnosu na navode tužiteljice da je obavljala poslove prodaje, iz iskaza nadređene djelatnice PČ proizlazi da je tužiteljica obavljala poslove koji se odnose na poslovne korisnike, dok iz iskaza svjedokinje GČ proizlazi da je tužiteljica radila iste poslove kao i CČ i IČ u sektoru naplate i prodaje. Također, svjedokinja UČ u svom iskazu potvrđuje tvrdnju tuženika da se poslovi koje je radila tužiteljica više ne rade u podružnici Čistoća, već u korporativnim servisima. Također, tuženik tijekom postupka navodi da poslovi tužiteljice sadržajno ne sadržavaju aktivnu, odnosno direktnu prodaju, za razliku od poslova drugih radnika koji su uvršteni u funkcionalnu grupu prodaja, već o reaktivnim poslovima koji podrazumijevaju istraživanje i prikupljanje svih relevantnih informacija koji doprinose učinkovitoj naplati potraživanja, što znači da se sadržajno radi o poslovima koji najvećim dijelom odgovaraju poslovima naplate. S obzirom da iz iskaza nadređene djelatnice PČ proizlazi da je tužiteljica bila zadužena za praćenje poslovnih korisnika, za njihovo zaduženje i analize, sud je također zaključio da se u ovom slučaju primarno ne radi o poslovima prodaje, koji su bliski s poslovima marketinga, već poslovima naplate, odnosno informacije koje je tužiteljica prikupljala (poslovni korisnici na terenu i novi poslovni korisnici, te njihovo zaduženje i zaključenje ugovora o pružanju usluga poslovnim korisnicima) upravo pridonose naplati potraživanja tuženika. Naime, iz iskaza tužiteljice proizlazi da je upravo prilikom zaduženja poslovnih korisnika došlo do automatskog izdavanja računa za iste, a to sve doprinosi učinkovitoj naplati potraživanja od poslovnih korisnika. Iz iskaza tužiteljice doduše proizlazi da su poslovi prisilne naplate u odnosu na poslovne korisnike smješteni u odjel financija, međutim to ne utječe na zaključak suda da su tužiteljičini poslovi u širem smislu poslovi naplate jer se radi o utvrđivanju situacije na terenu i zaduživanju novih poslovnih korisnika u sustav tuženika.

20. Autonomno je pravo tuženika kao poslodavca donositi odluke o organizaciji poslovanja te o broju izvršitelja na pojedinim radnim mjestima. Isto tako tuženik kao poslodavac autonomno donosi odluku o smanjenju broja izvršitelja na nivou tuženika, odnosno u pojedinim organizacijskim jedinicama. Reorganizacija poslovanja dovela je do smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu tužiteljice, a što sve predstavlja opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu iz organizacijskog razloga. Naime, sukladno odredbi čl. 115 st. 1 t. 1 ZR-a je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju da prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu dopušten je i u situaciji kada poslodavac odluči smanjiti broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu, zbog organizacijskog ili gospodarskog razloga, a što dovodi do toga da prestaje potreba za obavljanjem posla od strane tužiteljice. Iako se poslovi koje je radila tužiteljica i dalje obavljaju kod tuženika, smanjen je broj izvršitelja koji te poslove obavljaju, što znači da su prekobrojni izvršitelji utvrđeni kao višak.

21. Sud je prihvatio argumentaciju tuženika iz koje proizlazi da je dopuštena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu i u situaciji kada se smanjuje broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu, pri čemu se poslovi i dalje obavljaju kod poslodavca. Naime, za tu situaciju predviđena je odredba čl. 115 st. 2 ZR-a koja propisuje da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Navedena odredba primjenjuje se upravo za slučaj kada poslodavac smanjuje broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu te dolazi do uspoređivanja radnika i izlučivanja viška.

22. Iz odluke o otkazu proizlazi da je tuženik u postupku otkazivanja primijenio zakonske kriterije iz čl. 115 st. 2 ZR-a, da je pojedinom kriteriju dodijelio određen broj bodova, te je na temelju primjene tih kriterija izlučio osobe sa najmanjim brojem bodova. Tuženik je dodatno razradio primjenu kriterija na način da ako radnici imaju jednak broj bodova prema zakonskim kriterijima, da se prednost daje radniku koji je dulje u radnom odnosu kod tuženika, odnosno ukoliko su radnici i prema tom kriteriju izjednačeni, prednost ima radnik koji ima više uzdržavanih osoba. Tužiteljica tijekom postupka ne osporava navode tuženika da je došlo do primjene zakonskih kriterija, odnosno da je uz primjenu tih kriterija dobila 2 boda, a radnik koji je zadržan u radnom odnosu sa najmanjim brojem bodova je imao je 6 bodova. Stoga je sud utvrdio da je tuženik pravilno primijenio zakonske kriterije prilikom uspoređivanja radnika kod donošenja odluke o otkazu, te je otkazao ugovor o radu tužiteljici koja je imala manji broj bodova u odnosu na radnika koji je kao zadnji zadržan u radnom odnosu.

23. U odnosu na ponudu za obavljanje posla u tzv. operacijama, valja navesti da tuženik kao poslodavac nije dužan tužiteljici ponuditi ugovor o radu za drugo radno mjesto, ako takvim ne raspolaže, niti je obvezan donijeti odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora. Iz iskaza svjedokinje ŠČR proizlazi da su radnicima uručivali popise radnih mjesta u operacijama, a da tužiteljica nije iskazala interes niti za jedno radno mjesto sa tog popisa. Tužiteljica u svom iskazu potvrđuje navode tuženika da je bila upoznata sa popisom radnih mjesta u operacijama, međutim da nije iskazala interes niti za jedno radno mjesto s tog popisa. Kao što je ranije navedeno tuženik nije u obvezi tužiteljici ponuditi ugovor o radu za konkretno radno mjesto, ukoliko istim ne raspolaže. Stoga je i u odnosu na navedeno utvrđeno da tuženik nije povrijedio proceduru otkazivanja ugovora o radu.

24. Slijedom svega navedenog sud je utvrdio da je tuženik imao opravdan i dopušten razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu do kojeg je došlo uslijed smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu tužiteljice, a do kojeg smanjenja je došlo postupkom reorganizacije tuženika. Utvrđeno je također da je tuženik primijenio zakonske odredbe u pogledu postupka otkazivanja ugovora o radu i utvrđivanja kolektivnog viška radnika, nadalje da je primijenio zakonske kriterije iz čl. 115 st. 2 ZR-a, te da je stoga odluka o otkazu zakonita i dopuštena.

25. Stoga je valjalo tužbeni zahtjev tužiteljice odbiti u cijelosti te donijeti presudu kao pod točkom I/ izrijeke. Budući da je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu, valjalo je odbiti i zahtjev za vraćanjem na rad, jer za prihvaćanje tog zahtjeva nema pravne osnove, sve sukladno odredbi čl. 124 st. 1 ZR- a.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a, koja propisuje da ako stranka u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranici naknaditi parnične troškove. Visina troška tuženika određena je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tuženik zastupan po odvjetniku.

27. Trošak tuženika odnosi se na trošak jednokratne nagrade iz Tbr. 7/2 Tarife u svezi sa Tbr. 52/4 Tarife u iznosu od 400,00 eura, kojem iznosu se ima pridodati iznos od 100,00 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46), što ukupno iznosi 500,00 eura koji trošak je tužiteljica dužna naknaditi tuženiku.

U Zagrebu 4. ožujka 2026.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku od 15 dana računajući od dana primitka pisanog otpravka ove presude.

DNA:

1. tužiteljici po pun.

2. tuženiku po pun.