REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1620/2022-43

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužitelja KN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Marku Rafaju, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Zagrebački holding d.o.o., Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, zastupan po punomoćniku Ivanu Esteru, odvjetniku iz Zagreba, II Loparska ulica 2, radi utvrđenja nedopuštenosti otkaza, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21. siječnja 2026. u nazočnosti tužitelja osobno, punomoćnik tužitelja Marka Rafaja, odvjetnika te punomoćnika tuženika Ivana Estera, odvjetnika, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 4. ožujka 2026. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja KN koji glasi:

"Utvrđuje se da je nezakonita i nedopuštena Odluka o poslovno uvjetovanom otkazu Klasa: ZGH-11-22-1261 Ur. broj: 01-10-01-22-01 od 07.06.2022., kojom je tuženik ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 41, OIB: 85584865987, otkazao tužitelju KN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 12.11.2019., da tužitelju nije prestao radni odnos kod tuženika te se nalaže tuženiku vratiti tužitelja natrag na posao, na radno mjesto Referent zaduženja, odnosno drugo odgovarajuće radno mjesto, u roku od 15 dana."

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj FN (dalje u tekstu: tužitelj) u tužbi od 25. srpnja 2022. navodi da je bio zaposlen kod tuženika Zagrebački holding d.o.o. (dalje u tekstu: tuženik) na radnom mjestu viši referent zaduženja. Tuženik je tužitelju otkazao ugovor o radu Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu od 7. lipnja 2022. Tužitelj ističe da je odluka o otkazu nezakonita i nedopuštena, budući da je tuženik proveo nezakonit, netransparentan i diskriminirajući postupak otkazivanja ugovora o radu. Tužitelj ističe da u konkretnom slučaju nije prestala potreba za obavljanjem poslova koje je tužitelj obavljao te stoga nije ispunjen uvjet iz čl. 115 st. 1 t. 1 Zakona o radu za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu. Tuženik u odluci o otkazu samo paušalno navodi da je uslijed gospodarskih i organizacijskih razloga prestala potreba za obavljanjem posla kojeg je obavljao tužitelj, iako ne objašnjava na koji način je došlo do prestanka potrebe za radom tužitelja. Tužitelj ističe da ne postoji gospodarski ni organizacijski razlog koji bi doveo do prestanka potrebe za radom tužitelja. Tužitelj je poslove obavljao u okviru podružnice Čistoća, koja podružnica ima sve veći broj korisnika te veći broj usluga koje obavlja, a ujedno je planiran kontinuirani rast prihoda poslovanja te podružnice. Stoga tužitelj tvrdi da ne postoje gospodarski razlozi za otkazivanje ugovora o radu tužitelju. Nadalje, tužitelj ističe da se razlozi otkazivanja ugovora o radu kriju u tome što je došlo do centralizacije korporativnih funkcija, odnosno servisa, međutim navedenim postupanjem ne može se opravdati donošenje odluke o otkazu budući da organizacijska promjena sama po sebi nije dovoljan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu. Nova organizacijska promjena koju tuženik želi uvesti ne dovodi do prestanka potrebe za obavljanje poslova koje je tužitelj obavljao, tako da centralizacija poslovanja nije dovela do smanjenja broja izvršitelja na pojedinim radnim mjestima. Tužitelj još ističe da interni akt kojim se provode organizacijske promjene nikada nije stupio na snagu jer ga tuženik nije objavio na oglasnim pločama i učinio dostupnim svim radnicima. Čak da je interni akt i stupio na snagu, isto nije relevantno jer se tuženik u praksi ne pridržava navedenih internih akata, budući da su radnici koji su proglašeni viškom ostali u radnom odnosu kod tuženika te nadalje rade isti posao. Tužitelj dalje ističe da je tuženik nezakonito razvrstavao radnike u funkcionalne grupe poslova na način da je u pojedinu grupu uvrstio radnike koji rade različite poslove i imaju sklopljene ugovore o radu za različita radna mjesta. Tuženik je trebao radnike uspoređivati samo sa radnicima koji obavljaju iste poslove, a ne ih svrstavati u funkcionalne grupe s radnicima koji obavljaju različite vrste poslova. Netransparentan je način na koji je tuženik odredio da pojedini radnik ili pojedino radno mjesto spada u određenu funkcionalnu grupu poslova. Nadalje, netransparentan je i način na koji je tuženik utvrdio potreban broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu. Tuženik nije donio novu sistematizaciju radnih mjesta kao preduvjet za utvrđenje potrebnog broja izvršitelja na pojedinom radnom mjestu. Tužitelj još ističe da je obavljao specifične poslove terenskog obilaska i prodaje usluge poslovnim korisnicima, koji poslovi se nisu obavljali niti u jednoj drugoj organizacijskoj jedinici tuženika, iz čega proizlazi da je tuženik nezakonito tužitelja uspoređivao s drugim radnicima koji nisu obavljali iste poslove. Svojim postupanjem tuženik je tužitelja stavio u nepovoljan položaj u odnosu na radnike koji ostaju u radnom odnosu. Slijedom navedenog tužitelj predlaže donijeti presudu kao u izrijeci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik ističe da je postupak utvrđivanja kolektivnog viška radnika bio zakonit i poduzet sukladno najvišim standardima i najboljoj praksi. Tako je odlukom uprave tuženika od 30. prosinca 2021. započet postupak savjetovanja kolektivnog viška koji je trajao sve do 6. travnja 2022. Tijekom tog postupka razmjenjivana su pisana očitovanja i održavani sastanci sa sindikatima, a sve u svrhu razmatranja i obrazlaganja svih mogućnosti i prijedloga koji bi mogli otkloniti prestanak potrebe za radom radnika. Po provedenom postupku savjetovanja obavještena je nadležna služba zapošljavanja koja nije imala primjedbe na provedeni postupak. Razlozi kolektivnog viška radnika su gospodarske i organizacijske prirode, gospodarski razlozi uvjetuju smanjenje broja izvršitelja na pojedinom radnom mjestu. Do viška radnika došlo je zbog centralizacije potpornih funkcija uslijed koje je došlo do prekobrojnih izvršitelja. Iz tog razloga otkazan je ugovor o radu tužitelju. Naime, tuženik je bio nesvrhovito organiziran na način da su se poslovi korporativnih funkcija obavljali u svakoj od podružnica, i to samo za podružnicu. U odnosu na navode tužitelja da se njegovi poslovi nisu obavljali niti u jednoj drugoj organizacijskoj jedinici tuženika, tuženik ističe da njegovi poslovi ne sadržavaju aktivnu/direktnu prodaju, već se radi o "reaktivnim" poslovima koji podrazumijevaju istraživanje i prikupljanje svih relevantnih informacija koje doprinose učinkovitijoj naplati potraživanja, bez obzira na mjesto i način prikupljanja informacija. Tuženik stoga ističe da se radi o poslovima koji najvećim dijelom odgovaraju poslovima naplate. Tuženik je ukinuo sve organizacijske jedinice koje obavljaju korporativne funkcije u podružnicama te je formirao novu organizacijsku jedinicu korporativnih servisa za potrebe društva u cjelini. Tako su tužiteljevi poslovi naplate organizacijski centralizirani u sektor naplate. Tuženik je u cijelosti ukinuo obavljanje navedenih poslova u svakoj od podružnica, a što je utvrđeno u odredbi čl. 102 Pravilnika o organizaciji tuženika od 13. svibnja 2022. Navedenim Pravilnikom implementirana je nova centralizirana organizacija, na temelju koje se poslovi podrške obavljaju za cijelo društvo. Poslovi naplate sada su centralizirani na jednom mjestu, u sektoru naplate. Tuženik stoga ističe da se poslovi koje je obavljao tužitelj i dalje obavljaju, ali unutar nove centralizirane organizacijske jedinice, za obavljanje kojih poslova je utvrđen potreban broj od 27 izvršitelja. Logična posljedica navedene centralizacije je višak radnika, odnosno prekobrojni izvršitelji. Tuženik niti ne spori to da se poslovi tužitelja i dalje obavljaju, međutim za iste je potreban manji broj izvršitelja, a autonomno je pravo tuženika kao poslodavca utvrditi potreban broj izvršitelja za svako radno mjesto. Budući da je ukupan broj radnika koji je radio te poslove bio 49, tuženik je uveo transparentan sustav bodovanja radnika po pojedinim zakonskim kriterijima, kao i sustav izbora radnika u slučaju da dva radnika imaju isti broj bodova, te je na temelju primjene tih kriterija tužitelj izlučen kao višak. Tužitelj nema najveći broj bodova, tako da nije postojala mogućnost da zadrži radno mjesto. Svi radnici sa liste obavljali su iste ili slične poslove kao i tužitelj, jednostavne poslove koji se odnose na naplatu. Različiti nazivi radnih mjesta ne znače to da se na tim radnim mjestima obavljaju različiti poslovi. Tuženik stoga ističe da su neosnovani i promašeni navodi tužitelja da smanjenje broja izvršitelja ne može biti razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu, budući da je Zakon o radu predvidio primjenu zakonskih kriterija upravo u situaciji kada postoji prekomjeran broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu. Ističe da su radnici razvrstani u funkcionalne grupe prema poslovima koje su obavljali. Tuženik je svim radnicima koji su utvrđeni viškom omogućio zapošljavanje omogućio u poslovima tzv. operacija, no tužitelj je odbio primiti popis radnih mjesta te nije iskazao interes za zapošljavanje na bilo kojem radnom mjestu s tog popisa. Tuženik naglašava da je autonomno pravo poslodavca da nove poslove koji nisu u svezi s tužiteljevim ponudi radnicima koji udovoljavaju svim uvjetima za to radno mjesto, te tuženik nije dužan ta radna mjesta ponuditi baš tužitelju. Organizacijske promjene stupile su na snagu prije donošenja odluke o otkazu, a nakon provedenog savjetovanja. Slijedom navedenog tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka sud je izveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u odluku o otkazu (str. 74-76 spisa), u zahtjev za zaštitu prava zajedno sa povratnicom (str. 77-81 spisa), u dokumentaciju koja je dostavljena uz odgovor na tužbu i to u: inicijalno namjeravano donošenje odluke o kolektivnom višku radnika kod tuženika, savjetovanje od 4. ožujka 2022., savjetovanje od 21. ožujka 2022., prilog očitovanja od 21. ožujka 2022., završno očitovanje od 8. travnja 2022. zajedno s prilozima, obavijest Zavoda, dopis sindikatima, očitovanja sindikata na prijedloge akata, prijedlog Odluke o izmjenama odluke o koeficijentima od 29. travnja 2022., Prijedlog Pravilnika o izmjenama Pravilnika o organizaciji tuženika od 29. travnja 2022., Prijedlog Pravilnika o izmjenama Pravilnika o sistematizaciji radnih mjesta izvan grupa od 29. travnja 2022., Prijedlog Pravilnika o organizaciji od 29. travnja 2022., Prijedlog Pravilnika o izmjenama Pravilnika o organizaciji čl. 102, Pravilnik o izmjenama Pravilnika kojima su sistematizirana radna mjesta za koja su koeficijenti složenosti utvrđeni posebnom odlukom, Pravilnik o organizaciji i sistematizaciji poslova podružnice Čistoća iz 2011., ugovor o radu za tužitelja, odluku o izmjenama odluke o radnim mjestima s koeficijentom složenosti izvan grupe složenosti, Pravilnik o izmjenama Pravilnika o organizaciji tuženika, Pravilnik o organizaciji korporativnih servisa i odluka, dopis sindikatima od 3. svibnja 2022. zajedno s prilozima, ispis e-mail komunikacije, službenu bilješku od 28. ožujka 2022., popis radnih mjesta u operacijama, u dopis sindikatima od 12. siječnja 2022., u oglase za radna mjesta, u ugovor o radu za SN, saslušani su svjedoci EN (str. 776-778 spisa), NN (str. 778-779 spisa), ŠN (str. 779 spisa), KNG (str. 784-788 spisa), LN (str. 844-846 spisa), ZN (str. 1059- 1061 spisa),te tužitelj FN kao parnična stranka (str. 1207-1208 spisa).

4. Na temelju izvedenih dokaza sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan iz sljedećih razloga.

5. Predmet spora je utvrđenje nedopuštenosti odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 7. lipnja 2022.

6. Među strankama nije sporno, a ujedno proizlazi iz odluke o otkazu da je tužitelj odluku o otkazu zaprimio dana 15. lipnja 2022. Također nije sporno, a ujedno proizlazi iz dokaza koji prileže spisu da je tužitelj pravodobno dana 29. lipnja 2022. protiv iste odluke uložio zahtjev za zaštitu prava. Nije sporno da tuženik nije odgovorio na zahtjev za zaštitu prava kojeg je uredno zaprimio 30. lipnja 2022. Obzirom na navedeni datum za tužitelja je dana 16. srpnja 2022. počeo teći rok za podnošenje tužbe sudu, koja tužba je podnesena 25. srpnja 2022., odnosno unutar roka iz čl. 133 st. 1 i 2 Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, dalje u tekstu: ZR). Iz navedenog je utvrđeno da je tužba tužitelja pravodobna i dopuštena.

7. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka ne osporava činjenicu provedbe savjetovanja s radničkim vijećem, odnosno sindikatima prije donošenja odluke o otkazu. Međutim, sud na činjenicu provedenog savjetovanja pazi po službenoj dužnosti, sve sukladno odredbi čl. 150 st. 12 ZR-a.

8. Među strankama nije sporno, a ujedno proizlazi iz iskaza svjedokinje KNG da kod tuženika nije oformljeno radničko vijeće niti su sindikati izvijestili tuženika o tome tko obavlja funkciju radničkog vijeća. Iz dopisa sindikatima od 29. prosinca 2021. je razvidno da je tuženik započeo postupak savjetovanja sa svim sindikatima koji djeluju kod tuženika, a što je ujedno potvrđeno i iskazima svjedoka KNG, NN i EN. Iz dopisa od 4. ožujka 2022. i 21. ožujka 2022. je razvidno da se komunikacija između tuženika i sindikata u postupku savjetovanja odvijala na način da se tuženik obraćao svim sindikatima koji kod njega djeluju. Budući da u ovom slučaju nije sporna činjenica da kod tuženika nije oformljeno radničko vijeće niti su sindikati izvijestili tuženika o osobi koja preuzima funkciju radničkog vijeća, za tuženika nije postojala obveza provedbe daljnjih aktivnosti u postupku savjetovanja prije donošenja odluke o otkazu. Naime, sud je mišljenja kako u ovom konkretnom slučaju nije postojala obveza tuženika da provede savjetovanje sa sindikatima i da poduzima daljnje radnje oko toga, a sve s obzirom na činjenicu da kod tuženika nije ustrojeno radničko vijeće te da sindikati nisu postupili sukladno svojoj obvezi iz čl. 153 st. 4 ZR-a, odnosno nisu izvijestili tuženika o sindikalnom povjereniku koji bi imao prava i obveze radničkog vijeća. Navedeno pravno stajalište proizlazi i iz argumentacije koja je iznesena u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev-1162/2022 od 9. siječnja 2024. iz kojeg proizlazi da je donošenjem novog Zakona o radu iz 2014. promijenjena obveza sindikata vezano uz postizanje sporazuma o sindikalnom povjereniku i priopćavanje istog poslodavcu, radi čega je Vrhovni sud RH zauzeo pravno stajalište da u slučaju kada kod poslodavca ne djeluje radničko vijeće, a sindikati nisu postupili prema odredbi čl. 153 st. 4 ZR-a i izvijestili poslodavca o sindikalnom povjereniku s pravima i obvezama radničkog vijeća, poslodavac ne treba poduzimati daljnje radnje radi ispunjenja svoje obveze iz čl. 150 st. 1 ZR-a. Stoga, budući da u ovom slučaju nije bilo ustrojeno radničko vijeće niti je došlo do sporazuma sindikata o sindikalnom povjereniku koji bi preuzeo prava i obveze radničkog vijeća, niti je o tome obaviješten tuženik, tuženik nije imao obvezu provođenja savjetovanja prije donošenja odluke o otkazu. Za zaključiti je stoga da odluka o otkazu u odnosu na tužitelja nije ništetna samo uslijed činjenice (ne)provedbe savjetovanja sa radničkim vijećem, budući da takva obveza za tuženika nije niti postojala. To ujedno ne znači da sud u okviru ispitivanja zakonitosti odluke o otkazu nije dužan ispitati sve navode koje su i sindikati iznijeli, a vezano uz (ne)zakonitost postupka otkazivanja i utvrđivanja kolektivnog viška radnika s aspekta (ne)uvrštavanja radnika u funkcionalne grupe i uspoređivanja radnika. Sve navedene okolnosti sud je dužan ispitati u okviru postupka koji se vodi radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, međutim ova odluka nije ništetna a priori radi činjenice da postupak savjetovanja nije proveden ili nije zakonito proveden, jer obveza savjetovanja nije niti postojala, a sve iz razloga koji su ranije izneseni.

9. Stoga se sud neće osvrtati na dijelove iskaza svjedoka KNG, LN, NN i EN koji se odnose na činjenicu provođenja savjetovanja s radničkim vijećem, odnosno sindikatima, prije donošenja odluke o otkazu.

10. Iz odluke o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu proizlazi da je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog gospodarskih i organizacijskih razloga. Iz obrazloženja odluke o otkazu proizlazi da su razlozi prestanka potrebe za radom radnika sažeti u centralizaciji tzv. „korporativnih funkcija“, odnosno „korporativnih servisa“. Naime, kod tuženika su se iste grupe funkcionalnih poslova korporativnih servisa obavljale decentralizirano, odnosno unutar više organizacijskih jedinica/podružnica i to samo za potrebe te organizacijske jedinice, što je dovelo do nedovoljne procesne i organizacijske učinkovitosti te prevelikog broja izvršitelja. Novom organizacijom tuženik provodi centralizaciju korporativnih funkcija na način da se uvodi nova organizacija prema kojoj se u potpunosti prestaju obavljati korporativne funkcije u podružnicama te se ti poslovi ukidaju u podružnicama, a poslovi korporativnih funkcija se obavljaju centralizirano unutar organizacijske jedinice „Korporativni servisi“. To uključuje i poslove koje je tužitelj obavljao. Posljedice opisane centralizacije je i smanjenje broja izvršitelja što je rezultiralo kolektivnim viškom radnika te prestankom potrebe za radom tužitelja. U obrazloženju se dalje navodi da je tuženik donio interne akte kojima provodi ovu reorganizaciju. Navodi se da je tužitelj obavljalo poslove referenta zaduženja, koji poslovi spadaju u funkcionalnu grupu naplata i spadaju u poslove korporativnih funkcija. Aktima poslodavca je ukinuta organizacijska jedinica u kojoj je tužitelj obavljalo poslove, djelokrug te jedinice se mijenja te se isti obavlja unutar „Korporativnih servisa“. Kako je za obavljanje poslova unutar nove organizacijske jedinice tuženik utvrdio potreban broj izvršitelja (27), a ukupan broj radnika koji obavlja te poslove je veći od potrebnog broja, potrebno je otkazati ugovor o radu tužitelju kao višku (prekobrojan izvršitelj). U odluci o otkazu se dalje navodi da je tuženik kod odabira prekobrojnih radnika koji su višak primijenio kriterije iz Zakona o radu, kojima je dodijelio određen broj bodova, te je još navedeno da u slučaju da dva radnika imaju isti broj bodova prednost ima radnik koji je dulje u radnom odnosu kod tuženika. Primjenom navedenih kriterija otkazan je ugovor o radu tužitelju, s obzirom da isti ima 3 boda, te je bio u radnom odnosu kod tuženika 2 godine, 6 mjeseci i 24 dana, odnosno manje u odnosu na radnike koji su popunili slobodna radna mjesta. Još se navodi da je radnik s najmanjim brojem bodova koji je zadržan u radnom odnosu imao 4 boda, te je u radnom odnosu kod tuženika proveo 5 godina, 3 mjeseca i 7 dana.

11. Tužitelj u svom zahtjevu za zaštitu prava u bitnome navodi istovjetno kao u tužbi.

12. U odnosu na poslove koje je obavljao tužitelj i daljnju potrebu za tim poslovima sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka KNG, LN, ZN, ŠN te tužitelja kao parnične stranke.

13. Iz iskaza svjedokinje KNG u bitnome proizlazi da je ista u vrijeme otkazivanja ugovora o radu bila voditeljica službe za upravljanje ljudskim resursima. Zna da je tužitelj zaposlen od prosinca 2019. na radnom mjestu viši samostalni referent prodaje u podružnici Čistoća. Radi centralizacije administrativnih poslova na nivou tuženika i centralizacije korporativnih funkcija došlo je do kolektivnog viška radnika, a cilj je bila racionalizacija poslovanja i smanjenje broja radnika. Ranije su se poslovi korporativnih funkcija radili na nivou svake podružnice, intencija tuženika bila je da se ti poslovi objedine čime se postiže racionalizacija poslovanja te se ujedno na jednak način postupa. Svjedokinja ističe da je provedeno savjetovanje sa sindikatima i u pogledu kolektivnog viška radnika te u pogledu izmjene akata o organizaciji. Također je provedeno savjetovanje i u pogledu pojedinačnih odluka o otkazu. Navodi da su primijenjeni zakonski kriteriji, a da su radnici uspoređivani po funkcionalnim grupama poslova, a to znači da su uspoređivani radnici koji su obavljali iste poslove bilo u kojoj podružnici tuženika. Uspoređivani su svi radnici koji su obavljali poslove prodaje i to neovisno o stručnoj spremi. Zna da je tužitelj dobio jako malo bodova na radni staž te je izlučen kao višak. Radnicima za koje je bilo izvjesno da će biti izlučeni kao višak je uručen popis poslova u operacijama, tražilo se 280 izvršitelja, radnicima je dan rok od 8 dana da se očituju, svjedokinja zna da tužitelj nije iskazao interes za te poslove. Oko 60 radnika je prihvatilo te poslove. Centralizacija korporativnih funkcija je zaživjela, ti poslovi se više ne obavljaju u podružnicama, već u korporativnim servisima. Svjedokinja navodi da je radno mjesto referenta zaduženja postojalo u podružnici Čistoća prije centralizacije. Radilo se o poslovima prodaje, te je zato tužitelj uvršten u funkcionalnu grupu prodaje, a koji poslovi se sada obavljaju u korporativnim servisima u Sektoru za marketing, prodaju i odnose s korisnicima.

14. Svjedok LN u svom iskazu navodi da obnaša funkciju sindikalnog povjerenika u podružnici Čistoća. Tuženik ih je izvijestio da je uprava odlučila smanjiti broj radnika. Rečeno je kako postoji 26% administrativnih radnika u svim podružnicama, a prema njihovoj procjeni dovoljan postotak je 19% radnika. Svjedoku je bilo neprihvatljivo da se smanjuje broj radnika na temelju statističke procjene. Zajednički stav svih sindikalnih povjerenika je bio taj da neće pristati na prijedlog tuženika te su izašli iz pregovora, odnosno savjetovanja. Zna da je tužitelj radi poslove prodaje, obavljao je iste poslove kao i BN i ŽN, on je još dodatno odgovarao na upite korisnika. Radio je administrativne poslove te je svrstan u funkcionalnu grupu naplate. Poslovi prodaje i dalje se obavljaju kod tuženika u okviru korporativnih servisa.

15. Iz iskaza svjedokinje ZN u bitnome proizlazi da je ista radila kao rukovoditeljica službe prodaje i naplate u Čistoći, u kojoj je radio tužitelj. Navodi da je tužitelj imao ugovor o radu za radno mjesto referenta zaduženja, međutim suštinski je radio iste poslove kao i BN i ŽN te UN, poslove višeg referenta prodaje. Prema saznanjima svjedokinje tužitelju nije nuđen novi ugovor o radu niti je donesen akt o sistematizaciji. Poslovi koji su se obavljali u službi na čijem čelu je bila svjedokinja su većinom svrstani u sektor odnosa s korisnicima, međutim neki poslovi koji su bili specifični za Čistoću su izostavljeni i nisu opisani kao poslovni procesi. Pogrešno je što su djelatnici svrstani u sektor naplate sa kojom nisu imali veze, s obzirom da je svjedokinja jedina u službi imala uvid u naplatu. Djelatnica UN je radila iste poslove kao i tužitelj u većem dijelu, bila je zaposlena na poziciji referenta zaduženja, međutim povukli su ju u prodaju jer su imali potrebe za djelatnicima. FN bio je također referent zaduženja, ali je povučen u prodaju. Sadržajno iste poslove radili su BN, UN, FN i ŽN. Svjedokinja zna da im je prezentiran popis radnih mjesta u operacijama. Svjedokinja navodi da se u odjelu prodaje nisu obavljali poslovi prisilne naplate dospjelih potraživanja i nitko u prodaji nije imao veze s poslovima prisilne naplate. Tužiteljica nije imala veze s funkcionalnom grupom naplate jer je radila poslove prodaje, a to je bilo relevantno kod bodovanja radnika.

16. Svjedokinja ŠN u svom iskazu navodi da je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu bila zaposlena u podružnici Čistoća kao rukovoditelj službe za pravne poslove i ljudske resurse. Prije početka kolektivnog viška radnika postojala je sistematizacija u podružnici Čistoća i nije donesena nova sistematizacija. Navodi da je tužitelj radio poslove prodaje i naplate u odjelu ZN. Zna da su te poslove radili i BN, ŽN, GN i HN. HN i GN i dalje obavljaju te poslove. Ti poslovi se ne obavljaju više u podružnici Čistoća, već u Sektoru za prodaju, marketing i odnose s korisnicima, a koji se nalazi u korporativnim servisima. Na zna konkretno koje poslove je radio tužitelj, misli da je radio poslove naplate.

17. Tužitelj u svom iskazu navodi da je prije otkaza ugovora o radu radio u sektoru za komercijalne poslove u odjelu prodaje kao referent zaduženja. Direktno nadređena djelatnica bila je ZN i IN. Radio je specifične poslove nešto kao administrator cijele službe, s obzirom da je od uprave dobio ovlaštenje za mail na koji su pristizali svi zahtjevi i upiti u odnosu na poslovne korisnike. Bilo je u pitanju preko 100-tinjak mailova dnevno i zadatak tužitelja bio je po primitku maila dati nalog za teren djelatnicima koji su obilazili teren da se eventualno sastavi zapisnik i sklopi ugovor, a poslije taj predmet ide referentu zaduženja koji zadužuje poslovnog korisnika u sustavu. Tužitelj je prosljeđivao zadatke i u sektor operative vezano uz dodjele spremnika i to je bio veći dio posla kojeg je obavljao. Prema tužiteljevim saznanjima nitko drugi osim njega nije radio te poslove jer je tužitelj imao ovlaštenje za taj mail koji mu je posebno dodijeljen. Nije radio poslove kao BN i ŽN jer su one zaduživale korisnike u sustavu, dok tužitelj te poslove nije radio. Također navodi da nije radio poslove naplate i nije se bavio privatnim korisnicima, oni su imali poseban odjel, odjel zaduženja koji se samo odnosio na privatne korisnike. Radio je više operativniji dio posla u odnosu na kolegicu BN. Ponekad je obilazio teren sa terenskim djelatnicima, radili su i poslove čipiranja spremnika poslovnih korisnika, isto tako su u okviru službe ophodnje obavljali poslove na terenu oko ugradnje bokseva za otpad. Misli da su se poslovi naplate u odnosu na poslovne korisnike obavljali u okviru službe financija. Uspoređivani su u funkcionalnoj grupi naplate i navodi da mu nitko nije ponudio drugo radno mjesto prije odluke o otkazu, nešto je bilo govora da mu se nudilo radno mjesto vozača, a da tužitelj to nije prihvatio, što nije istina jer bi tužitelj to prihvatio, budući da se radilo o većoj plaći. Prilikom uručivanja otkaza nitko mu papirnato nije ponudio neko radno mjesto. Prema saznanjima tužitelja ti poslovi se i dalje obavljaju kod tuženika, kolege su sada preseljene u Zrinjevac, čak je i raspisan natječaj za nove djelatnike u odnosu na te poslove. Tužitelj je radio na radnom mjestu referenta zaduženja.

18. Tuženik je u odnosu na navode iz tužitelja istaknuo kako nije sporna činjenica da su se poslovi tužitelja nastavili raditi kod tuženika, budući da je u ovom slučaju došlo do smanjenja broja izvršitelja, a ne ukidanja radnog mjesta. Isto tako navodi da nisu osnovani navodi tužitelja kako nije pravilno uspoređivan u funkcionalnoj grupi naplata te da je radi toga diskriminiran, s obzirom da sam tužitelj navodi kako je radio isključivo kao administrator odjela te je davao naloge za teren djelatnicima koji su obilazili teren da se sastavi zapisnik i sklopi ugovor i zaduži korisnika. Tuženik ističe da se u ovom slučaju radi o tzv. "reaktivnim" poslovima koji podrazumijevaju istraživanje i prikupljanje svih relevantnih informacija koje doprinose učinkovitijoj naplati potraživanja, a da tužitelj nije radio poslove "prave" prodaje, koji se rade u ostalim dijelovima društva. Stoga je tužitelj uspoređivan u grupi naplate, jer su njegovi poslovi pridonosili naplati potraživanja, a nije se primarno bavio prodajom.

19. Iz iskaza svih svjedoka i tužitelja proizlazi da je tuženik proveo reorganizaciju poslovanja u vidu centralizacije korporativnih funkcija, te da je u tom postupku došlo do izlučivanja viška radnika. Nije sporno ono što tužitelj upire tijekom postupka da se poslovi tužitelja i dalje obavljaju kod tuženika. Iz iskaza svjedokinje ŠN i ZN suglasno proizlazi, da se ti poslovi i dalje obavljaju, tu činjenicu ne spori niti tuženik, već navodi da je došlo do smanjenja broja izvršitelja na tom radnom mjestu. Da je došlo do smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu tužitelja proizlazi iz iskaza svjedokinja ZN i ŠN, a također i tužitelja. Stoga u ovom slučaju nije došlo do ukidanja radnog mjesta tužitelja, odnosno prestanka potrebe za obavljanjem tih poslova, već je smanjen broj izvršitelja na radnom mjestu na kojem je radio tužitelj, odnosno na poslovima koje je obavljao tužitelj. S obzirom na specifičnost tužiteljevih poslova, tužitelj je svrstan u funkcionalnu grupu naplata, budući da ne radi poslove čiste prodaje, te je u toj grupi uspoređivan. Budući da su se tužiteljevi poslovi odnosili na prikupljanje informacija sa terena u odnosu na poslovne korisnike, tužitelj nije obavljao sve poslove koji prirodno spadaju u poslove prodaje i marketinga, koja funkcionalna grupa je još utvrđena kod tuženika. Naime, iz iskaza tužitelja ne proizlazi da je on suštinski obavljao ikakve poslove čiste prodaje usluga, odnosno poslove marketinga koji su sadržajno bliski prodaji. Utvrđeno je da je tuženik proveo centralizaciju korporativnih funkcija, to proizlazi iz iskaza svjedokinje ŠN koja navodi da se poslovi tužitelja sada obavljaju u okviru sektora prodaje, naplate i marketinga, a koji sektor je ustrojen na nivou cijelog tuženika te je centraliziran.

20. Autonomno je pravo tuženika kao poslodavca donositi odluke o organizaciji poslovanja te o broju izvršitelja na pojedinim radnim mjestima. Isto tako tuženik kao poslodavac autonomno donosi odluku o smanjenju broja izvršitelja na nivou tuženika, odnosno u pojedinim organizacijskim jedinicama. Reorganizacija poslovanja dovela je do smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu tužitelja, a što sve predstavlja opravdan razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu iz organizacijskog razloga. Naime, sukladno odredbi čl. 115 st. 1 t. 1 ZR-a je propisano da poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdani razlog u slučaju da prestane potreba za obavljanjem određenog posla zbog gospodarskih, tehnoloških ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). Poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu dopušten je i u situaciji kada poslodavac odluči smanjiti broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu, zbog organizacijskog ili gospodarskog razloga, a što dovodi do toga da prestaje potreba za obavljanjem posla od strane tužitelja. Iako se poslovi koje je radio tužitelj i dalje obavljaju kod tuženika, smanjen je broj izvršitelja koji to rade, što znači da su prekobrojni izvršitelji utvrđeni kao višak.

21. Sud je prihvatio argumentaciju tuženika iz koje proizlazi da je dopuštena odluka o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu i u situaciji kada se smanjuje broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu, pri čemu se poslovi i dalje obavljaju kod poslodavca. Naime, za tu situaciju predviđena je odredba čl. 115 st. 2 ZR-a koja propisuje da pri odlučivanju o poslovno uvjetovanom otkazu poslodavac mora voditi računa o trajanju radnog odnosa, starosti i obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Navedena odredba primjenjuje se upravo za slučaj kada poslodavac smanjuje broj izvršitelja na pojedinom radnom mjestu te dolazi do uspoređivanja radnika i izlučivanja viška.

22. Iz odluke o otkazu proizlazi da je tuženik u postupku otkazivanja primijenio zakonske kriterije iz čl. 115 st. 2 ZR-a, da je pojedinom kriteriju dodijelio određen broj bodova, te je na temelju primjene tih kriterija izlučio osobe sa najmanjim brojem bodova. Tuženik je dodatno razradio primjenu kriterija na način da ako radnici imaju jednak broj bodova prema zakonskim kriterijima, da se prednost daje radniku koji je dulje u radnom odnosu kod tuženika, odnosno ukoliko su radnici i prema tom kriteriju izjednačeni, prednost ima radnik koji ima više uzdržavanih osoba. Tužitelj tijekom postupka ne osporava navode tuženika da je došlo do primjene zakonskih kriterija, odnosno da je uz primjenu tih kriterija dobio 3 boda. Ujedno, tužitelj ne navodi da bi u radnom odnosu ostao netko od radnika koji je imao manji broj bodova od njega, a iz odluke o otkazu proizlazi da je radnik koji je zadržan u radnom odnosu kod tuženika s najmanjim brojem bodova imao 4 boda te više godina staža kod tuženika. Stoga je sud utvrdio da je tuženik pravilno prilikom donošenja odluke o otkazu na uspoređivane radnike primijenio zakonske kriterije, te je otkazao ugovor o radu tužitelju koji je imao manji broj bodova, odnosno manje trajanje radnog odnosa kod tuženika u odnosu na radnika koji je kao zadnji zadržan u radnom odnosu.

23. U odnosu na ponudu za obavljanje posla u tzv. operacijama, valja navesti da tuženik kao poslodavac nije dužan tužitelju ponuditi ugovor o radu za drugo radno mjesto, ako takvim ne raspolaže, niti je obvezan donijeti odluku o otkazu s ponudom izmijenjenog ugovora. Iz službene bilješke od 23. ožujka 2022. koja prileži na str. 598 spisa proizlazi da je tuženik tužitelju pokušao uručiti popis radnih mjesta u operacijama, što je tužitelj odbio. Nije sporno da tužitelj nije iskazao interes za neko od radnih mjesta u operacijama. Ujedno, iz iskaza svjedoka LN proizlazi da nakon otkazivanja ugovora o radu tužitelju na radnom mjestu tužitelja nisu zapošljavani novi djelatnici, niti to tužitelj tvrdi. Iz navedenog proizlazi da je tuženik postupio sukladno odredbi čl. 115 st. 5 i 6 ZR-a, jer nije utvrđeno da bi došlo do zapošljavanja novih djelatnika na tom radnom mjestu u roku od šest mjeseci po otkazivanju ugovora o radu tužitelju.

24. Slijedom svega navedenog sud je utvrdio da je tuženik imao opravdan i dopušten razlog za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu do kojeg je došlo uslijed smanjenja broja izvršitelja na radnom mjestu tužitelja, a do kojeg smanjenja je došlo postupkom reorganizacije tuženika. Utvrđeno je također da je tuženik primijenio zakonske odredbe u pogledu postupka otkazivanja ugovora o radu i utvrđivanja kolektivnog viška radnika, nadalje da je primijenio zakonske kriterije iz čl. 115 st. 2 ZR-a, te da je stoga odluka o otkazu zakonita i dopuštena.

25. Stoga je valjalo tužbeni zahtjev tužitelja odbiti u cijelosti te donijeti presudu kao pod točkom I/ izrijeke. Budući da je odbijen tužbeni zahtjev koji glasi na utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu, valjalo je odbiti i zahtjev za vraćanjem na rad, jer za prihvaćanje tog zahtjeva nema pravne osnove, sve sukladno odredbi čl. 124 st. 1 ZR- a.

26. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154 st. 1 ZPP-a, koja propisuje da ako stranka u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranici naknaditi parnične troškove. Visina troška tuženika određena je sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući da je tuženik zastupan po odvjetniku.

27. Trošak tuženika odnosi se na trošak jednokratne nagrade iz Tbr. 7/2 Tarife u svezi sa Tbr. 52/4 Tarife u iznosu od 400,00 eura, kojem iznosu se ima pridodati iznos od 100,00 eura na ime 25% PDV-a (Tbr. 46), što ukupno iznosi 500,00 eura koji trošak je tužitelj dužan naknaditi tuženiku.

U Zagrebu 4. ožujka 2026.

Sutkinja:

Ida Vrančić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku od 15 dana računajući od dana primitka pisanog otpravka ove presude.

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženiku po pun.