REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ZLATARU

STALNA SLUŽBA U KRAPINI

Krapina, Trg Dr. Mirka Dražena Grmeka 1

Poslovni broj: Pn-280/2022-74

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zlataru, Stalna služba u Krapini, po sutkinji tog suda Sanji Leskovar-Hostić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SD, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Krešimiru Škarici, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Euroherc osiguranja d.o.o., Ul. grada Vukovara 282, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Davoru Bubalu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o., radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave, zaključene 28. siječnja 2026. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, te presude javno objavljene dana 4. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku, Euroherc osiguranju d.d., Ulica grada Vukovara 282, 10 000 Zagreb, OIB:22694857747 da tužitelju SD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 6.163,87 EUR (šesttisućastošezdeset- trieuraosamdesetsedamcenti), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. kolovoza 2023., pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja u iznosu od 3.279,36 EUR sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom na taj iznos.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 1.173,76 EUR (tisućustosedamdesettrieurasedamdesetšestcenti), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 4. ožujka 2026. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi tvrdi da je stradao 3. listopada 2021. oko 00:20 sati na raskrižju Županijske ceste br.3041 i prilaznog kolnika kbr.86-91, u mjestu [adresa], općina Orle, kao pješak, kada je na njega naletjelo vozilo marke ,,Opel Astra" reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao ČD, a kako to proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije. Vozilo marke "Opel Astra", reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao ČD da je bilo osigurano kod tuženika policom osiguranja broj: [broj police osiguranja]. Tužitelj također navodi da se u mirnom postupku obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom dana 4.04.2022., kojem tuženik nije udovoljio.

1.1. Tužitelj stoga u tužbi, od tuženika, kao odgovorne osobe za štetu nastalu tužitelju u predmetnom štetnom događaju, s osnove neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje iznos od 86.000,00 kn, te s osnove imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, iznos od 4.000,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, tj 5.04.2022.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava visinu zahtjeva. Navodi da se iz navoda u tužbi i dokumentacije koja prileži tužbi ne može se utvrditi točan opseg posljedica., te da je stoga tuženik mogao samo okvirno odrediti opseg posljedica, a zbog čega mu je isplatio 21.350,00 kn. Daljnja neimovinska šteta da je sporna u svojoj visini, s obzirom da tužitelj nije dostavio cjelokupnu medicinsku dokumentaciju. Navedeno da znači kako se tuženik ne može valjano očitovati, a podredno, ukoliko tužitelj nije nastavio liječenje tada da je postupao protivno liječničkim uputama, te je za sve posljedice svog propusta isključivo odgovoran. Tuženik ističe prigovor podijeljene odgovornosti tužitelja u nastanku štetnog događaja i vlastite štete, a iz razloga jer se nije liječio po uputama, te se u alkoholiziranom stanju kretao protivno odredbama čl. 124. st.1. i 3. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, a koje određuju, u st.1. da se pješak se ne smije kretati niti zadržavati na kolniku i u st.3. da se pješak mora kretati nogostupom ili drugom površinom određenom za kretanje pješaka, odnosno površinom pokraj kolnika prikladnom za kretanje pješaka. Osim toga, tužitelj da za vrijeme slabije vidljivosti nije imao ni reflektirajući prsluk na sebi. Tužitelj da se u trenutku nastanka štetnog događaja nalazio skoro po sredini kolničke trake iako je imao mogućnost kretanja površinom pokraj kolnika. Sve i da nije imao mogućnost kretanja po površni pokraj kolnika - a imao je - tužitelj da bi se tada morao kretati uz rub kolnika, a što također nije napravio. Takvim postupanjem, koje je u uzročnoj vezi s nezgodom, tužitelj da je doprinio nastanku štete. Osporava i zatraženi tijek kamata. S obzirom da je tuženik ispoštovao zakonsku proceduru, traženi tijek kamata da je neosnovan. Naime, obveze tuženika kao osiguratelja po polici osiguranja od autoodgovornosti da su propisane odredbama Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, koji pak te obveze osiguratelja regulira na poseban način. Ovdje da treba naglasiti da postoji bitna razlika između odgovornosti štetnika i odgovornosti osiguravatelja - jedno je odgovornost štetnika, uređena ZOO-om, a drugo obveze osiguratelja koje na temelju i unutar okvira te odgovornosti nastaju, a propisane su ZOOP-om. Za osiguratelja da vrijedi poseban režim kamata propisan odredbama ZOOP-a, ZOOP da je provedbeni propis kojim su u pogledu osiguranja od autoodgovornosti u nacionalni pravni poredak implementirano određeno zakonodavstvo (Direktive) Europske unije, što se uostalom i izričito navodi u članku 1.a ZOOP-a. Tuženik također ističe i da u RH nisu donesena zakonska rješenja kojima bi se ujednačili medicinski kriteriji oštećenja zdravlja, a novčani iznosi koji se dosuđuju u pravilu dosuđuju uvijek variraju ovisno od okolnosti slučaja, te da te okolnosti mogu biti više od 10 ili 20 % od kriterija, ali sasvim sigurno ne višestruko više od kriterija koliko tužitelj traži svojom tužbom. Zbog toga da tuženik ne može znati svoju obvezu, posebno njenu visinu te da na taj način ni ne može biti u zakašnjenju, posebno dok se ne izvrši pregled tužitelja, slijedom čega osporava visinu zahtjeva i traženi tijek kamata.

2.1. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja preko primjerenog iznosa, te zahtijeva naknadu parničnog troška.

3. Tužitelj je u podnesku od 6.12.2022. učinio nespornim navod tuženika da mu je u mjesecu listopadu 2022. isplatio nesporni iznos naknade štete u visini od 21.350,00 kn, te je stoga precizirao svoj tužbeni zahtjev na način da od tuženika, s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje potražuje iznos od 68.500,00 kn, te s osnove imovinske štete zbog potrebe tuđe pomoći i njege iznos od 2.650,00 kn, odnosno ukupno 71.150,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 5.4.2022. do isplate.

4. Prema tome, između stranaka nije sporna pasivna legitimacija tuženika, a sporna je odgovornost za nastanak štetnog događaja, visina imovinske i neimovinske štete, te tijek zakonskih zateznih kamata na zatraženi iznos štete.

5. U odnosu na navedene sporne okolnosti, sud je, po prijedlogu stranaka, proveo dokaze uvidom u zapisnik o očevidu, PU zagrebačke, PP Velika Gorica, broj: 511-19- 36/3-K-330/2021, Situacijski plan, Fotografski elaborat, u odštetni zahtjev tužitelja tuženiku, uz potvrdu o primitku pošiljke od 4.04.2022.godine, pročitao je presudu Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj K-75/2022 od 30. studenog 2023., izvršio je uvid u medicinsku dokumentaciju tužitelja koja prileži spisu, proveo je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Ani Dimovoj, spec. kirurgu, pročitao je pisani nalaz i mišljenje kombiniranog prometno i sudsko-medicinskog vještačenja vještaka dipl.ing. Srećka Hlišća i prof. dr. sc. ND od 1. ožujka 2022. iz spisa Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj K-75/2022, Očitovanje prometnog vještaka dipl.ing. Srećka Hlišća od 11. srpnja 2025., te je navedenog vještaka usmeno saslušao na glavnoj raspravi od 28. 1. 2026., saslušao je svjedoka ĆD i tužitelja kao stranku.

6. Sud je odbio dokazni prijedlog tuženika da od Hrvatskog ureda za osiguranje zatraži podatak je li tužitelj sudjelovao u drugim prometnim nezgodama te da li je povodom istih potraživao naknadu štete jer takav podatak nije bitan za odluku u ovom sporu.

7. U odnosu na odluku o odgovornosti tuženika za premetnu štetu, obzirom da je šteta nastala motornim vozilom kojim je upravljao osiguranik tuženika, valja primijeniti odredbu čl. 1063. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 i 126/2021, dalje: ZOO), temeljem koje se odgovara po objektivnoj odgovornosti, jer je šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno, smatra se da potječe od te stvari, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete, kao i odredbu čl. 1067 st. 3. ZOO-a, kojom je propisano da se vlasnik opasne stvari djelomično oslobađa od odgovornosti ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

8. Uvidom u kazneni spis Općinskog suda u Velikoj Gorici utvrđeno je da je pravomoćnom presudom od 30. studenog 2023., poslovni broj K-75/2022-33 osiguranik tuženika ČD oglašen krivim da je u predmetnom događaju počinio kazneno djelo protiv sigurnosti prometa – izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu – opisano i kažnjivo po čl. 227. st. 1. Kaznenog zakona, a oslobođen od optužbe da bi počinio kazneno djelo protiv života i tijela – nepružanje pomoći – opisano i kažnjivo po članku 123. st. 2. KZ/11.

9. Uvidom u navedeni spis, i to, u Zapisnik o vještačenju analize alkohola u krvi i mokraći osiguranika ČD, također je utvrđeno je da mu je u trenutku prometne nesreće koncentracija u krvi bila najmanje 1,71 g/kg te da je isti bio u tolikoj mjeri pod utjecajem alkohola da su njegove vozačke sposobnosti bile bitno smanjene.

10. Iz iskaza svjedoka ČD proizlazi da se kritične zgode kretao sa svojim automobilom marke Opel Astra po svojoj desnoj strani kolnika, a bila je slabija vidljivost jer je bila noć i magla, te se ne sjeća da li je na tom dijelu gdje se dogodila prometna nesreća kolnik bio osvijetljen javnom rasvjetom. Zna da se i tužitelj kao pješak kretao u istom smjeru kao i on, po njegovoj desnoj strani kolnika, te ga prije naleta uopće nije uočio. Kada ga je udario, u prvi trenutak nije znao da je udario čovjeka već je mislio da je udario neku životinju. Do udarca na tužitelja došlo je prednjom desnom stranom njegovog automobila. Također je iskazao da poznaje područje na kojem se dogodila predmetna prometna nesreća i da tužitelj nije postojao neki drugi put kojim bi se tužitelj mogao vratiti iz kafića u kojem je bio te noći svojoj kući, te je dodao da je se on, prije predmetne prometne nesreće tu večer, s tužiteljem družio u tom kafiću lokalu, te su tom prilikom obojica vraćali kućama iz tog kafića, ali odvojeno, tj. tužitelj pješice, a on s automobilom. Također je iskazao da on nije vidio tužitelja kada je izašao iz kafića jer je on izašao puno ranije od njega, ali da su tokom večeri pretežito bili u istom društvu, a i ušli su u lokal istovremeno. Ne sjeća se kako je tužitelj te večeri bio odjeven, niti da li je tužitelj imao ruksak u kojem je nosio stvari. Također je iskazao da su i on i tužitelj te večeri u lokalu konzumirali alkohol.

11. Iz iskaza tužitelja proizlazi da se kritične zgode je kretao po desnoj strani kolnika iz razloga što se na tom dijelu ceste lakše i sigurnije bilo kretati desnom stranom nego lijevom jer je bilo više mjesta. Hodao je izvan ruba kolnika kada mu je s leđa svojim automobilom naletio svjedok ČD i udario ga s automobilom tako da je od tog naleta bio odbačen u zrak i udario je u znak "Stop" koji se nalazio u blizini, ali to zna po pričanjima drugih jer se on tog dijela događaja ne sjeća. Također je iskazao da je tom prilikom išao iz kafića prema svojoj kući i bio je u alkoholiziranom stanju, ali ne zna koliko, no nije se osjećao nesposobnim za kretanje. Također iskazuje da je bila noć, ali taj dio kolnika gdje se dogodio nalet bio je osvijetljen javnom rasvjetom. Također je iskazao da na tom dijelu ceste ni s jedne strane nije nalazio nogostup, te da je na leđima nosio ruksak koji je označen reflektirajućim crtama. U vezi događaja još se sjeća da je po njega na mjesto nesreće došlo vozilo Hitne pomoći, te su ga odvezli u KBC Rebro. Nakon 4 ili 5 dana bio je otpušten iz bolnice i nakon toga je nastavio liječenje ambulantno. Kao posljedica prometne nesreće ostao mu je ožiljak na čelu. Zbog ozljede noge morao je nositi longetu u cijeloj dužini lijeve noge, te se u za to vrijeme nije mogao kretati ni ući u automobil tako da ga je na sve potrebne preglede i liječenja u tom periodu morao voziti otac s kojim je tada živio, a i ostali ukućani pružali su mu njegu i pomoć pri obavljanju svakodnevnih životnih aktivnosti. U vrijeme liječenja u kućnu posjetu dolazila mu je i patronažna sestra. I danas osjeća posljedice tog ozljeđivanja na način da mu lijeva noga otiče, a što mu jako smeta u svakodnevnom životu u smislu da mu je otežano nositi obuću i odjeću koja na toj nozi. Bavi se poslom voditelja cateringa, a koji posao uključuje potrebu kretanja i rada na terenu.

12. Iskaze svjedoka ČD i tužitelja sud je ocijenio istinitima jer su u suglasju s činjenicama koje proizlaze iz isprava koje prileže spisu, te nalazima i mišljenjima prometnog i medicinskog vještaka, te im ne proturječi niti jedan drugi provedeni dokaz.

13. Iz pisanog nalaza i mišljenja kombiniranog prometno i sudsko-medicinskog vještačenja vještaka dipl.ing. Srećka Hlišća i prof. dr. sc. ND od 1. ožujka 2022. iz spisa Općinskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj K-75/2022 proizlazi da okrivljenik (ovdje svjedok ČD) u uvjetima maglovite noći i upaljene ulične rasvjete upravljao osobnim vozilom u smjeru juga kroz mjesto [adresa], kada je za oko 11 m ispred stupa ulične rasvjete, koji se nalazi na bankini ispred prilaza kbr. 86 do 91, naletio prednjim desnim dijelom osobnog vozila na lijevu bočnu stranu tijela pješaka ( ovdje tužitelja) pa se pješak neposredno prije naleta iz istosmjernog hoda okrenuo za manje ili više pravi kut ulijevo bez kretanja prema sredini kolnika, s time da je kod naleta osobno vozilo bilo desnim bokom uz sam desni rub kolnika, a pješak je bio oko 0,75 m od ruba kolnika. Primarni kontakt uspostavljen je između lijeve potkoljenice oštećenika i središnjeg dijela desne strane prednjeg dijela vozila. U nastavku je tijelo bilo nabačeno na poklopac prostora motora i prednje vjetrobransko staklo, o koje je uslijedio udar glavom, a potom kliznulo s vozila i palo na kolnik. Naletna brzina je, sa sudskomedicinskog gledišta, mogla iznositi oko 35 km/h. Kojom se brzinom okrivljenik kretao prije naleta nije moguće utvrditi jer za to nema materijalnih tragova, a pa niti isključiti da prije nesreće nije mijenjao brzinu. Pri brzini od 35 km/h, snažnim kočenjem, uz produženo vrijeme reagiranja prosječnog vozača za uvjete vožnje, zaustavni put iznosi oko 17,5 m, a skretanjem ulijevo se osobno vozilo može izmaknuti za 1,5 m i tako proći pored pješaka na putu od oko 14,6 m, reagiranjem vremenski oko 1,5 s prije dolaska do pješaka. Da li je u ovome trenutku pješak još bio u istosmjernom kretanju uz desni rub kolnika pa se počeo okretati ili se već lijevo bočno okrenuo prema osobnom vozilu, nije moguće utvrditi, niti je bitno za izbjegavanje nesreće. Kod naleta osobno vozilo nije bilo u skretanju ulijevo, pa se okrivljenik ili nije kretao brzinom koja bi bila prilagođena dosegu uočavanja u konkretnim vremenskim uvjetima, pa zbog kratkoće vremena ne bi stigao skretanjem ulijevo pomaknuti osobno vozilo, ali bi sve jedno netom pred nalet za sposobnosti prosječnog vozača morao vidjeti da se ispred prednjeg desnog svjetla osobnog vozila nalazi čovjek, a ne nešto drugo, ili je brzina bila prilagođena, ali je vrijeme njegove percepcije uslijed alkoholiziranosti bilo produženo iznad 1,5 s, zbog čega onda nije shvatio da je naletio na čovjeka, mada je za prosječne sposobnosti morao vidjeti da se radi o čovjeku i mogao izbjeći nalet obilaženjem bez potrebe snažnog kočenja. Ako brzina od 35 km/h nije bila prilagođena daljini zapažanja za prosječne vozače, tehničkim putem nije moguće utvrditi koja bi to manja brzina bila prilagođena konkretnim vremenskim uvjetima magle i postojanja javne rasvjete. Da se opreza radi okrivljenik, uz nepostojanje vozila iz suprotnog smjera s kojim bi se trebao mimoići, kretao lijevim bokom iznad razdjelne linije, prošao bi desnim bokom osobnog vozila pored oštećenika i nesreća se ne bi dogodila, bez obzira da li je brzina prilagođena ili ne vremenskim uvjetima.

14. Tužitelj i tuženik nisu imali na naprijed navedeni nalaz i mišljenje vještaka, već je jedino tuženik predložio da se prometni vještak Srećko Hlišć dodatno očituje na način da odgovori na pitanja bi li do nesreće došlo da se tužitelj kretao bankinom ili nekim terenom koji je bio s obje strane kolnika), te kolika bi bila vidljivost tužitelja da je imao reflektirajući prsluk.

15. Iz dodatnog pisanog očitovanja prometnog vještaka Srećaka Hlišća u ovome postupku od 11.7.2025. u kojem je odgovorio na gore postavljena pitanja, proizlazi sljedeće:

15.1. Kolnik na mjestu nesreće je širine 6,0 m, s time da se s lijeve strane kolnika gledano u smjeru kretanja sudionika nesreće nalazi meki teren u usponu kosine nasipa, a s desne strane u razini kolnika travom prekrivena bankina širine do 1,4 m, do koje je travom padina do terena ispod razine kolnika. Tužitelj se u trenutku naleta nalazio okomitom osi tijela udaljen od desnog ruba kolnika za oko 0,75 m, zaokrenut ulijevo prednjim dijelom tijela prema sredini kolnika, a leđima prema rubu kolnika, dok je tada osobno vozilo desnim bokom bilo bliže desnom rubu kolnika na oko 0,15 m. Budući da se s lijeve strane kolnika nalazi odmah meki teren u usponu kosine nasipa, isti nije pogodan za kretanje pješaka, ali se tužitelj mogao kretati po kolniku uz lijevi rub, pa do naleta tada ne bi moglo doći jer se osobno vozilo nalazilo kod naleta bliže desnom rubu kolnika. Za ovakav položaj osobnog vozila, nalet se ne bi mogao dogoditi jedino da se tužitelj kretao po travom prekrivenoj bankini, koja je na tome mjestu dovoljne širine.

15.2. Kolika je bila gustoća magle i mogućnost uočavanja ispred osobnog vozila, usprkos postojanja ulične rasvjete sa strane kolnika uz koju se kretao tužitelj, tako da je stup bio iza položaja tužitelja, ne može se odrediti i iskazati u metrima, pa onda niti izvoditi zaključak na kojoj udaljenosti bi vozač mogao vidjeti tužitelja da je isti nosio reflektirajući prsluk. U svakom slučaju, daljina mogućeg uočavanja bila svakako veća od one bez prsluka, koja bi onda okolnost utjecala na to da vozač može ranije i s veće udaljenosti spaziti kretanje pješaka uz desni rub kolnika i tome prilagoditi svoj način vožnje. Da bi takva povoljnost imala utjecaja i na predmetnog vozača zbog njegovog stanja, kod kojeg nije prepoznao da je naletio na čovjeka, prometnim vještačenjem nije moguće utvrditi.

16. U odnosu na naprijed navedeno mišljenje, tj. očitovanje prometnog vještaka Srećka Hlišća od 11.7.2025., tužitelj se očitovao u podnesu od 1. rujna 2025. u kojem je naveo da činjenica da se tužitelj kretao desnom stranom kolnika predstavlja njegovu prekršajnu radnju i nije dovela do nastanka prometne nezgode i njegova stradavanja jer je osiguranik tuženika upravljao vozilom u stanju apsolutne nesposobnosti za upravljanje vozilom na siguran način, pri čemu ga nije uopće zamijetio iako je i tužitelj bio osvjetljen te se kretao dionicom koja je bila osvjetljena. S tim u vezi, predložio je da se vještak dodatno očituje na okolnost koliko je bila gusta magla predmetnog dana i koliko bi s obzirom na navedeno bilo primjerena brzina kretanja osobnim automobilom.

17. U svezi prijedloga tužitelja za dodatnim pojašnjenjem nalaza i mišljenja, sud je prometnog vještaka Srećka Hlišća usmeno saslušao na glavnoj raspravi od 28. siječnja 2026. kojom prilikom je isti iskazao da, u svezi pitanja tužitelja koji s odnosi na pitanje magle i primjerene brzine kretanja osobnih vozila može reći da se s obzirom na vremenske uvjete kakvi su bili u vrijeme nesreće ne može zaključivati koliko je magla utjecala na mogućnost uočavanja te što je pri tome značilo da je mjesto nesreće rasvijetljeno javnom rasvjetom i to na strani kolnika kojom se kretao tužitelj. U svezi pitanja primjerene brzine iskazao je da se ne može točno izjasniti koliko bi ista iznosila jer to ovisi o opisanim vremenskim uvjetima koje nije moguće na neki način procijeniti. Inače, u provođenju prometnog vještačenja u kaznenom postupku da je utvrdio približnu i moguću brzinu kretanja osobnog vozila te zaustavni put, odnosno put koji je vozaču bio potreban, a da bi se izmakao mjestu na kojem se zatekao tužitelj u trenutku kontakta. Prema tome, prilagođena brzina bila bi svakako ona kod koje bi konkretan vozač, u ovom slučaju osiguranik tuženika, bio sposoban zamijetiti u realnim uvjetima vožnje da se na njegovom putu nalazi tužitelj. Na poseban upit, odgovorio je da je prosječan vozač mogao znati da se radi o čovjeku i da je naletio na čovjeka, odnosno ničemu sličnom ne bi odgovarao nalet koji se dogodio, pa bi očekivao od prosječnog vozača da u slučaju prilagodbe brzine kretanja stvarnim vremenskim uvjetima magle i upaljene javne rasvjete izbjegne nalet na tužitelja bilo kočenjem koje u konkretnom slučaju nije bilo potrebno budući da se nalet mogao izbjeći i obilaženjem mjesta gdje se nalazio tužitelj u trenutku kontakta, a isti je tada bio okomitom osi tijela za oko 0,75 metara od vozaču desnog ruba kolnika. Također je odgovorio da se tužitelj prije nesreće nalazio na putu kojeg osvjetljava desno kutno svjetlo te nije bio u trku prema kolniku već se nalazio u tom području ispred osobnog vozila, a ako uzmemo u obzir da se vozači trebaju kretati brzinama koje odgovaraju dosegu preglednosti, dakle bilo koji doseg preglednosti, tada je morao znati, a prije naleta i vidjeti da se radi o čovjeku. Ovo zaključuje tehničkim putem budući da ne može znati psihološku karakteristiku vozača u trenutku nastanka nesreće te da li je on s obzirom na svoje sposobnosti za čovjeka mislio da je nešto drugo. Također je pojasnio da tragovi koji su pronađeni na mjestu nesreće, a oni se nalaze izvan kolnika upućuju na zaključak da se mjesto nesreće gledano iz perspektive vozača nalazi uz desni rub kolnika, te da je vozač s naletom na pješaka djelomično sletio s kolnika desno pri čemu je izbacio tužitelja u kanal koji se nalazi sa strane. Na poseban upit, koja je primjerena brzina obzirom na vremenske uvjete u trenutku prometne nesreće, te kojom brzinom se osiguranik tuženika kretao te koje je ograničenje brzine na mjestu nesreće, vještak je odgovorio da je ograničenje brzine 50 km na sat, a da je prema provedenom kombiniranom vještačenju utvrđena naletna brzina od oko 35 km na sat, s time da se u nedostatku materijalnih tragova ne može utvrditi da li je i prije naleta osobno vozilo bilo u kretanju nekom većom, manjom ili približno jednakom brzinom naleta. Budući da se ne može utvrditi kolika je bila propagacija uočavanja ispred osobnog vozila u konkretnim vremenskim uvjetima koje sam već ranije opisao, to se ne mogu izjasniti niti o brzini koja bi bila prilagođena stvarnom vremenskom događaju magle i postojanja javne rasvjete. Jedino što može zaključivati je da bi se u slučaju da je tužitelj na sebi imao reflektirajući prsluk ili odjeću mogućnost uočavanja povećala, a za koliko ponovno ovisi o vremenskim uvjetima. Budući da iste naknadno nije moguće utvrditi, to se ne može niti zaključivati o iznosu prilagođene brzine.

18. Tužitelj niti tuženik nisu imali daljnjih primjedbi na navedeni nalaz i mišljenje prometnog vještaka Srećka Hlišća, a i sud ga ocjenjuje stručnim i objektivnim, valjano obrazloženim i argumentiranim, te ga u cijelosti prihvaća.

19. Uzevši u obzir činjenice utvrđene naprijed provedenim dokazima, sud je utvrdio da je osiguranik tuženika odgovoran za nastanak predmetne prometne nesreće, jer da je brzinu kretanja svojeg automobila prilagodio stvarnim vremenskim uvjetima i svojim vozačkim sposobnostima mogao je izbjeći nalet na tužitelja bilo kočenjem, bilo obilaženjem mjesta gdje se nalazio tužitelj u trenutku kontakta. Međutim, sud je utvrdio i da je tužitelj djelomično pridonio nastanku predmetne štete, jer iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da se tužitelj u trenutku naleta nalazio na udaljenosti od 0,75 metara desnog ruba kolnika, a nalet da se ne bi mogao dogoditi da se tužitelj kretao po travom prekrivenoj bankini uz desni rub kolnika, koja je na tome mjestu dovoljne širine ili da se kretao uz lijevi rub kolnika. Prema tome, sud je utvrdio da je tužitelj svojim nepropisnim kretanjem kritične zgode doprinio nastanku svoje štete, koji doprinos sud ocjenjuje u omjeru od 10 %, te je u tom omjeru, u smislu odredbe čl. 1067 st. 3. ZOO-a, tuženika valjalo osloboditi od naknade štete.

20. Na okolnost visine štete nastale tužitelju u predmetnom štetnom događaju, zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te imovinske štete zbog potrebe tuđe pomoći i njege, sud je proveo dokaze uvidom u priležeću medicinsku dokumentaciju za tužitelja, te je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku medicinske struke dr. Ani Dimovoj, spec. kirurgu.

21. Iz nalaza i mišljenja navedene vještakinje proizlazi da je tužitelj u štetnom događaju zadobio sljedeće ozljede i posljedične dijagnoze opisane u medicinskoj dokumentaciji:

- VLC cum decollement capitis r.frontale, cicatrix permanens (rana glave čeone regije s odizanjem režnja kože i posljedičnim trajnim ožiljkom)

- Fractura pars prox.fibulae l.sin. cum Sudeck grI transitoria (prijelom gornjeg kraja lijeve lisne kosti sa prolaznom Sudeck I distrofijom)

- SAH traumatica reg.gyri frontale l.dex. (traumatsko podovojnično krvarenje mozga čeone regije desno).

U medicinskoj dokumentaciji bilježi se i sumnja na prijelom lat.maleola gležnja lijevo bez pomaka, kao i na prijelom kalkaneusa, no iste su daljom dokumentacijom neadresirane i odbačene. Također je s neurooftalmološke strane odbačena korelacija tranzitornih, u trenutku pregleda tužitelja nepostojećih ispada vidnog polja sa predmetnim štetnim događajem. Oticanje potkoljenice nije rijedak slučaj nakon prijeloma iste, a dijagnostička obrada nije potpuno dovršena (tužitelj ima indikaciju za UZV), no predmnijeva kako isti neće dovesti do nove dijagnoze na popisu zadobivenih ozljeda od predmetnog štetnog događaja, već se radi o posljedici opisanog prijeloma, te je kao takvu i vještači. Liječenje je završeno nakon, odnosno stanje se stabiliziralo u srpnju 2023. godine. Tužitelj se liječio po uputama liječnika.

21.1. Bolovi jakog intenziteta, trajnog karaktera bili su sumarno 5 dana. Bolovi srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 20 dana, a povremeno tijekom svog vremena provođenja fizikalne terapije. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 50 dana. Povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti.

21.2. Tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) bio je jačeg intenziteta ali kraćeg trajanja. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i mogućih komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 5 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 15 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 30 dana. Kasni ,povremeni, oscilirajući strah slabog intenziteta uvažen je procjeni smanjenja životne aktivnosti.

21.3. U navedenom štetnom događaju tužitelj je zadobio naprijed navedene dijagnoze. Uzevši u obzir sve okolnosti tijeka liječenja, medicinsku dokumentaciju, pregled tužitelja, vještak smatra da navedeno rezultira smanjenjem životnih aktivnosti od 8%

21.4. Nakon predmetnog štetnog događaja tužitelju je bila potrebna tuđa stručna pomoć (patronažna skrb na teret HZZO-a u trajanju od 65 dana. Uz navedeno, bila je potrebna i nestručna pomoć u trajanju sumarno 30 dana po 3 sata dnevno, te još 60 dana po 1 sat dnevno.

21.5. Kao posljedicu predmetnog događaja, tužitelj trpi naruženje srednjeg stupnja, uvijek vidljivo drugima.

22. Tužitelj niti tuženik nisu imali primjedbi na navedeni nalaz i mišljenje vještaka, te je tužitelj, u podnesku od 5. lipnja 2024., u skladu s istim, konačno precizirao tužbeni zahtjev, prema kojem, s osnove neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, potražuje iznos od 9.854,61 EUR, te s osnove imovinske štete zbog potrebe tuđe pomoći i njege iznos od 497,70 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 1. kolovoza 2023. Nadalje navodi da je točan navod tuženika da mu je dana 14.10.2022. isplatio nespecificirani iznos štete u protuvrijednosti od 2.833 63 EUR, (21.350,00 kn), te stoga za iznos od 200,00 EUR umanjuje svoje potraživanje imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, te za iznos od 2.633,63 EUR umanjuje potraživanje neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno na tjelesno i duševno zdravlje, te stoga predlaže da sud donese presudu kojom će obvezati tuženika da mu, s osnove neimovinske štete radi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, isplati iznos od 7.220,98 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 1.08.2023. do isplate, te s osnove imovinske štete radi naknade za tuđu pomoć i njegu, iznos od 297,70 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 1.08.2023. do isplate.

23. Tuženik se u podnesku od 16.9.2024. u odnosu na tužbeni zahtjev tužitelja postavljen u podnesku od 5. lipnja 2024. očitovao navodeći da je tužitelj istim smanjio tužbeni zahtjev, te da se stoga protivi takvom djelomičnom povlačenju tužbe.

24. U odnosu na navode tuženika iz podneska od 16.9.2024., valja navesti da je točno da je tužitelj, postavljajući tužbeni zahtjev kao u podnesku od 5. lipnja 2024., smanjio svoj tužbeni zahtjev u odnosu na prethodno postavljen podneskom od 15.12.2022., s obzirom da je tim podneskom tužitelj zahtijevao iznos od 71.150,00 EUR što predstavlja u protuvrijednosti iznos od 9.443,23 EUR, a tužbenim zahtjevom u podnesku od 5. lipnja 2024. zahtijeva iznos od ukupno 7.518,68 EUR, što znači da je smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 1.924,55 EUR. Točan je i navod tuženika da smanjenje tužbenog zahtjeva predstavlja djelomično povlačenje tužbe, a odredbom čl. 193. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), propisano je da tužitelj, nakon što se tuženik upusti u raspravljanje o glavnoj stvari, može povući tužbu jedino ukoliko tuženik na to pristane Kako tuženik u ovom sporu nije pristao na takvo djelomično povlačenje tužbe, za taj iznos za koji je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev, tj. za iznos od 1.924,55 EUR, tužbeni zahtjev tužitelja valjalo je odbiti kao neosnovanog.

25. Sud je nalaz i mišljenje vještakinje dr. Ane Dimove ocijenio stručnim i objektivnim, valjano obrazloženim i argumentiranim, te ga u cijelosti prihvaća.

26. Nadalje, a na temelju priložene medicinske dokumentacije, te izloženih i utvrđenih činjenica iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka, sud je utvrdio da je tužitelj u ovom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi čl. 1046. ZOO-a, te da utvrđena težina povreda i okolnosti u konkretnom slučaju opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. st. 1. ZOO).

27. Stoga, imajući u vidu utvrđeni intenzitet i trajanje fizičkih bolova kod tužitelja, pri čemu valja uzeti u obzir da je tužitelj tijekom liječenja trpio niz nelagodnosti, koje se odnose na to da je od 3.10.2021. do 8.10.2021. bio hospitaliziran na odjelu intenzivne njege, da mu je odmah po prijelomu postavljena natkoljenična imobilizacija, te mu je kirurški bila obrađena rana na glavi, a nakon otpusta iz bolnice kretao se pomoću dvije podlaktične štake, te je morao provoditi višestruke dijagnostičke i kontrolne preglede, te dodatne medicinske pretrage, kod liječnika raznih specijalnosti, a provodio je i fizikalnu terapiju, sud je tužitelju, po ovom kriteriju, odredio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 2.500,00 EUR.

28. Imajući u vidu utvrđeni intenzitet i trajanje straha, sud je tužitelju, po ovom kriteriju, odredio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 2.000,00 EUR.

29. Uzevši u obzir da je kod tužitelja nastupilo smanjenje opće životne aktivnosti u omjeru od 8%, te uzevši u obzir dob tužitelja (rođen 1993.), da je zaposlen kao voditelj cateringa koji posao uključuje kretanje, a trajne posljedice predmetnog ozljeđivanja kod tužitelja očituju se prvenstveno u otežanom kretanju zbog stalnog oticanja lijeve potkoljenice i stopala, te bolova zaostalih u području te noge, sud je tužitelju, prema kriteriju duševnih bolova zbog smanjenja životne aktivnosti, odredio pravičnu novčanu naknadu u iznosu 2.000,00 EUR.

30. Uzevši u obzir da je kod tužitelja nastupilo naruženje srednjeg stupnja, uvijek vidljivo drugima, a koje se očituje u vidu ožiljka na glavni čeono, ispod ruba linije kose, frontalno u obliku slova U, ukupne duljine oko 18 cm i debljine oko 1 – 1,5 cm, nepravilne konture i površine, dizkoloričan, stalno vidljiv drugima, a također uzevši u obzir i dob tužitelja, tj. činjenicu što je mlađe životne dobi, sud je tužitelju, s osnove duševnih bolova zbog naruženosti, odredio pravičnu novčanu naknadu u iznosu od 3.000,00 EUR.

31. Što se tiče zahtjeva tužitelja za isplatom naknade štete za tuđu pomoć i njegu, prema nalazu i mišljenju vještaka, tužitelju je, pored stručne pomoći patronažne sestre, bila potrebna i nestručna pomoć u trajanju od ukupno 150 sati, pa je sud tužitelju, s osnove naknade štete za tuđu pomoć i njegu dosudio iznos od ukupno 497,70 EUR, računajući 1 sat tuđe pomoći i njege po cijeni od 3,31 EUR, pri čemu je cijenu jednog sata tuđe pomoći i njege sud je odredio po slobodnoj ocjeni, u smislu odredbe čl. 223. ZPP-a, pri tome uzevši u obzir i mjesne prilike, te kretanje cijena na tržištu.

32. Tako bi tužitelju, s osnove naknade neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te imovinske štete zbog potrebe tuđe pomoći i njege, pripadao iznos od ukupno 9.997,50 EUR, međutim, uzevši u obzir doprinos tužitelja nastanku predmetne prometne nesreće u omjeru od 10 %, u tom omjeru, tj. za iznos od 999,75 EUR, valjalo mu je umanjiti iznos štete koji bi mu pripadao, te mu je tako valjalo dosuditi iznos od 8.997,50 EUR.

33. Nadalje, kako je nesporno da je tuženik tužitelju u listopadu 2022. isplatio nesporni iznos naknade štete u ukupnom iznosu od 2.833,63 EUR, to je tuženika valjalo obvezati, da tužitelju nadoknadi preostali iznos štete u iznosu od ukupno 6.163,87 EUR.

34. Tužitelju su, na dosuđeni iznos neimovinske i imovinske štete, priznate zakonske zatezne kamate tekuće od 1. kolovoza 2023., kada je, prema nalazu i mišljenju medicinske vještakinje, završeno njegovo liječenje jer se na tijek zakonskih zateznih kamata, u konkretnom slučaju, primjenjuju odredbe Zakona o obveznim osiguranjima o prometu (NN 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23, dalje – ZOOP), kao "lex specialis" u odnosu na ZOO, i to odredba čl. 12.st.1. ZOOP-a kojom je propisano da je osiguratelj u roku od 60 dana od dana primitka odštetnog zahtjeva dužan utvrditi osnovanost i visinu tog zahtjeva, te podnositelju zahtjeva dostaviti obrazloženu ponudu za naknadu štete, ako su odgovornost za naknadu štete, te visina štete nesporne, ili utemeljen odgovor na sve točke iz odštetnog zahtjeva u slučaju ako su odgovornost za naknadu štete ili visina štete sporne. Uvidom u priloženi zahtjev tužitelja tuženiku za naknadu štete u mirnom postupku, te presliku prijema poštanske pošiljke, utvrđeno je da je tužitelj tuženiku dana 4.4.2022. podnio odštetni zahtjev za naknadu štete, te se stoga valja primijeniti odredbu čl. 12. st. 4 ZOOP-a, koja propisuje da u slučaju neizvršenja obveze naknade štete u roku iz stavka 1. tog članka, oštećena osoba, uz dužni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamata, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Međutim, kako tuženik na temelju dokumentacije koju je tužitelj dostavio uz odštetni zahtjev nije mogao utvrditi opseg i visinu pretrpljene neimovinske štete, te izvršiti svoju obvezu iz čl. 12. st. 1 ZOOP-a, budući da je nalazom i mišljenjem medicinske vještakinje utvrđeno da je liječenje tužitelja završeno tek u srpnju 2023., to su tužitelju na dosuđeni iznos naknade štete priznate zakonske zatezne kamate od dana kada je završeno liječenje, tj. od 1. kolovoza 2023., a kako i sam tužitelj potražuje. Stopa dosuđenih zakonskih zateznih kamata temelji se na odredbi čl. 29 st. 2. ZOO-a

35. Slijedom navedenog, s obzirom da je tužitelj konačno preciziranim tužbenim zahtjevom od 5. lipnja 2024. zatražio ukupni iznos naknade štete od 7.518,68 EUR, dok mu je sud priznao iznos od 6.163,87 EUR, valjalo je odbiti njegov tužbeni zahtjev za iznos od 1.354,81. Nadalje, s obzirom da se tuženik usprotivio smanjenju tužbenog zahtjeva tužitelja postavljenom u podnesku od 5. lipnja 2024., u kojem je tužitelj smanjio tužbeni zahtjev za iznos od 1.924,55 EUR, i taj dio tužbenog zahtjeva valjalo je odbiti kao neosnovanog, te je tako valjalo odbiti tužbeni zahtjev tužitelja u ukupnom iznosu od 3.279,36 EUR.

36. Na osnovu navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude pod točkama I. i II.

37. Odlučujući o troškovima postupka, sud je primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP- a, s obzirom da je tužitelj djelomično uspio u sporu. U ovom sporu tužitelj je uspio u omjeru od u omjeru od 65%, (dosuđenih od 6.163,87 EUR, a zatraženih 9.443,23 EUR), a tuženik u omjeru od 35%. Nadalje, kada se od uspjeha tužitelja oduzme tuženikov uspjeh, dobiva se omjer od 30 %, u kojem omjeru je tuženik dužan tužitelju nadoknaditi parnični trošak.

38. S obzirom da je tužitelja u ovom sporu zastupao punomoćnik koji je odvjetnik, prilikom izračuna njegovog troška primijenjena je važeća Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/2023, dalje: Tarifa). Sud je tužitelju, u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, kao potrebne za vođenje postupka, priznao sljedeće zatražene troškove: po Tbr. 32. Tarife, za sastav odštetnog zahtjeva iznos od 200,00 EUR, za sastav tužbe, po Tbr. 7. st. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR, za sastav podnesaka od 15.11.2022., 6.12.2022., 5.6.2024. i 1.9.2025., po Tbr. 8. st. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR, za svaki, za sastav podneska od 12.3.2025. i 29.10.2025., po Tbr. 8. st. 4. Tarife, iznos od 50,00 EUR, za svaki, za zastupanje na ročištima od 1.2.2023., 13.11.2024., 15.10.2025. i 28.1.2026., po Tbr. 9. st. 1. Tarife, iznos od 200,00 EUR za svako, što ukupno iznosi 2.100,00 EUR. Navedeni iznos je valjalo uvećati za PDV 25 %, tj. za iznos od 525,00 EUR, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 165,90 EUR i na presudu u iznosu od 121,64 EUR, što ukupno iznosi 2.912,54 EUR. Tuženik je dužan nadoknaditi tužitelju 30% navedenog parničnog troška, što iznosi 873,76 EUR. Tužitelju je, nadalje, priznat trošak provedenog prometnog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, koji trošak je tuženik obvezan nadoknaditi tužitelju u cijelosti, bez obzira na uspjeh u sporu, tako da mu je dosuđen ukupan parnični trošak u iznosu od 1.173,76 EUR. Tužitelju su na parnični trošak, na temelju odredbe čl. 151. ZPP-a, dosuđene i zatražene zakonske zatezne kamate, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

39. Na osnovu navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci presude pod točkom III.

U Krapini, 4. ožujka 2026.

S u t k i n j a :

Sanja Leskovar – Hostić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba, u roku od 15 dana od dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovome sudu, pisanim podneskom, a o njoj odlučuje županijski sud.

Dostaviti:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika