Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Josipa Jelačića 3, Bjelovar

Poslovni broj: P Ob–81/2025-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R VA T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu Martini Kozar kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice GD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici Meliti Babić, odvjetnici u Bjelovaru, protiv tuženika ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], s boravištem u [adresa], radi razvoda braka, nakon održane glavne i tajne rasprave zaključene 24. veljače 2026., na ročištu za objavu i uručenje presude 4. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Razvodi se brak sklopljen sklopljen 19. lipnja 2024. u Velikoj Kladuši, Bosna i Hercegovina, između tužiteljice GD, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođene G, rođene **.**.1959. u [adresa], i tuženika ZD, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođenog **.**.1979. u [adresa], Bosna i Hercegovina, a koji brak je upisan u matici vjenčanih matičnog područja Bjelovar pod rednim brojem 00097 za godinu 2024.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove ovoga postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je 24. veljače 2025. podnijela tužbu radi razvoda braka. U tužbi navodi da su stranke zaključile brak 19. lipnja 2024. u [adresa], Bosna i Hercegovina, a koji brak je upisan u matici vjenčanih matičnog područja [adresa] pod rednim brojem 00097 za godinu 2024. Navodi se da su u početku trajanja bračne zajednice bračni odnosi tužiteljice i tuženika bili relativno skladni, no kako je vrijeme prolazilo, a uslijed nesuglasica naravi, došlo je do teškog i trajnog poremećaja bračnih odnosa, tako da njihova zajednica više nije moguća, niti održiva, time da je bračna zajednica u međuvremenu i faktički prestala postojati.

2. Tuženiku je tužba s pozivom na davanje odgovora na tužbu dostavljena, no isti nije dao pisani odgovor na tužbu, a niti je pristupio na ročište održano 24. veljače 2026.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u vjenčani list za parnične stranke, te je izveden dokaz saslušanja tužiteljice, te je ocijenjeno da su ispunjene pretpostavke za razvod braka iz čl. 51. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23.).

4. Na temelju uvida u vjenčani list je utvrđeno da su parnične stranke sklopile brak 9. lipnja 2024. u [adresa], Bosna i Hercegovina, a koji brak je upisan u matici vjenčanih matičnog područja [adresa] pod rednim brojem 00097 za godinu 2024.

5. Tužiteljica je u svome iskazu na ročištu održanom 24. veljače 2026. navela da su se ona i tuženik upoznali preko društvenih mreža u ljeto 2023., te su se vidjeli uživo u veljači 2024., a i te godine su se vjenčali i to u lipnju, 19. lipnja. Od samog početka braka tuženik je uzimao alkohol prekomjerno, a navodio je da to radi zbog depresije jer nema posla, govorio je bit će bolje kad nađe posao. Tuženik je prijavio prebivalište na adresi [adresa], odmah po sklapanju braka, a nakon toga je dobio pravo na boravak u Hrvatskoj. Navela je da je sve u braku ona financirala i uzdržavala njega i sebe, da je tuženik odmah po sklapanju braka uzimao njezine tablete koje ona zbog raznih dijagnoza ima, pio je i alkohol previše, govorio je da mu je to potrebno da se opusti govorio je: "samo da mu je naći posao". U samom početku braka je tužiteljici znao pomoći u kuhinji pri kućanskim poslovima (tužiteljica ima neki sindrom u desnoj ruci, ima teške bolove) - pomoći oguliti mrkvu, oprati suđe i slično, ali dobar odnos je brzo prestao, on je inzistirao da mu da piće, konjak, i to bi se otelo kontroli ; trajalo bi cijelu noć.

5.1. Iskazala je da je za Valentinovo 2025. tuženik bio i pijan i pod utjecajem tableta, bilo mu je jako loše, ona se uplašila, pozvala hitnu, hitna je došla u stan no hitna je odlučila da on može ostati u stanu, a dva dana poslije toga mu nije bilo dobro pa ga je odvela u hitni prijem u bjelovarsku bolnicu i on je pokušao pobjeći od tamo , no nije uspio pa su ga spremili na psihijatrijski odjel i tada je saznala jer su joj liječnici rekli, da on ima evidenciju kao narkoman i alkoholičar; otišla je kući, on je ostao tamo i nakon dan dva je došao pred stan želeći da uđe no to je odbila, rekla mu je da mu je mjesto na liječenju. On to nije poslušao pa je morala zvati policiju iz straha, nije više htjela biti s njim, a nije to ni mogla; policija mu je rekla da se ne smije tako ponašati, ali ga nisu odveli; tada mu je dala 300,00 eur da se može vratiti u Bosnu jer je rekao da se nema s čim vratiti, a poslije toga ju je pratio na način da je ostavljao cvijeće ispred ulaznih vrata stana u zgradi u kojoj živi. Ne žive zajedno od veljače 2025., a dok su živjeli zajedno prijetio joj je da će i nju i sebe zapaliti ako ga ostavi, da će zapaliti i stan, prijetio je da će ga on i njegovi isprebijati da ju se neće moći prepoznati; sve to je prijavila policiji i rekla to svojoj odvjetnici. Boji se za svoj život, ne zanima ju više gdje je tuženik i gdje radi; nema kontakt s tuženikom preko društvenih mreža.

6. Odredbom čl. 51. Obiteljskog zakona je propisano da će sud razvesti brak: 1. ako oba bračna druga predlažu razvod braka na temelju sporazuma, 2. ako utvrdi da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni ili 3.ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana.

7. Iz iskaza tužiteljice je utvrđeno da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni budući da tužiteljica u svome iskazu navodi da tuženika nije vidjela od veljače 2025. i da nije u kontaktu s tuženikom ni na koji način, a iz čega se zaključuje da je između stranaka došlo do teškog i trajnog poremećaja bračnih odnosa i da nema nikakve mogućnosti da se bračna zajednica obnovi, jer stranke ni na koji način ne održavaju uređenu životnu zajednicu muškarca i žene u smislu skladnog bračnog odnosa, budući da sama činjenica da bračni drugovi nisu ni u kakvom kontaktu kroz period od godinu dana, ukazuje da su bračni odnosi teško i trajno poremećeni. Stoga su ispunjene pretpostavke iz čl. 51. t. 2. Obiteljskog zakona za razvod braka, te je odlučeno kao u točki I. izreke.

8. Tužiteljica je na ročištu na kojemu je zaključena glavna rasprava postavila zahtjev za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, a primjenom čl. 366. st. 1. Obiteljskog zakona je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove ovoga parničnog postupka, sve vodeći računa o okolnostima slučaja i o ishodu postupka, slijedom čega je odlučeno kao u točki II. izreke.

9. Iz navedenih je razloga odlučeno kao u izreci.

Bjelovar, 4. ožujka 2026.

Sudac

Martina Kozar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana.

Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kad je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Žalba se podnosi u pisanom obliku, putem ovoga suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u postupku.

O žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku

3. Matični ured Bjelovar – nakon pravomoćnosti

4. Spis