REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Čakovcu

Ruđera Boškovića 18

40000 Čakovec

Poslovni broj: P-44/2025-27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Čakovcu, po sutkinji toga suda Valentini Varga Gombar, u pravnoj stvari 1.tužitelja JĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2.tužitelja KĆ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje ih zastupa Jasmina Tot Solina, odvjetnica iz Varaždina, protiv 1.tuženika Grad Varaždin, OIB 13269011531, Trg kralja Tomislava 1, 42000 Varaždin, i 2.tuženika Republike Hrvatske koju zastupa zakonski zastupnik Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon održane i dovršene, glavne i javne rasprave, dana 23. siječnja 2026.god., održane u nazočnosti 1. i 2.tužitelja osobno, punomoćnice tužitelja Jasmine Tot Solina, odvjetnice, punomoćnika 1.tuženika J K i zakonskog zastupnika 2.tuženika Zvonimira Bunića, zamjenika Općinske državne odvjetnice u Čakovcu, Građansko upravni odjel, dana 04. ožujka 2026.god.,

p r e s u d i o  j e :

I. U cijelosti s e o d b i j a tužbeni zahtjev tužitelja JĆ i KĆ koji glasi :

" Nalaže se tuženicima Gradu Varaždinu, Trg Kralja Tomislava 1, Varaždin, OIB : 1329011531 i Republici Hrvatskoj, OIB : 52634238587 da solidarno isplate tužiteljici KĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], trenutno na radu u SR Njemačkoj, iznos od 25.975,00 EUR-a protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 14. srpnja 2012.god. do 31. srpnja 2015.god. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.god., pa do isplate tekućom u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, kao i da joj solidarno nadoknade polovinu parničnih troškova, sve u roku 15 dana.

" Nalaže se tuženicima Gradu Varaždinu, Trg Kralja Tomislava 1, Varaždin, OIB : 1329011531 i Republici Hrvatskoj, OIB : 52634238587 da solidarno isplate tužitelju MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], trenutno na radu u SR Njemačkoj, iznos od 25.975,00 EUR-a protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 14. srpnja 2012.god. do 31. srpnja 2015.god. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.god., pa do isplate tekućom u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, kao i da joj solidarno nadoknade polovinu parničnih troškova, sve u roku 15 dana."

te se odbija i kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi :

" Nalaže se tuženicima Gradu Varaždinu, Trg Kralja Tomislava 1, Varaždin, OIB : 1329011531 i Republici Hrvatskoj, OIB : 52634238587 da solidarno isplate tužiteljici KĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i tužitelju MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], iznos od 51.950,00 EUR-a protuvrijednost u kunama prema srednjem tečaju HNB-a na dan isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 14. srpnja 2012.god. do 31. srpnja 2015.god. u visini eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećane za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015.god., pa do isplate tekućom u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, kao i da im solidarno nadoknade parnične troškove, sve u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljima MĆ i KĆ da 2.tuženiku Republici Hrvatskoj naknade parnični trošak u iznosu od 5.700,00 EUR (pettisućaisedamsto eura ), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje :

1. Tužitelji KĆ i ĆĆ su protiv 1.tuženika i 2.tuženika podnijeli tužbu dana 12. srpnja 2017.god. Općinskom sudu u Varaždinu gdje je ista zaprimljena pod brojem spisa P-346/2017, radi naknade štete.

2. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske je spis delegiran Općinskom sudu u Čakovcu na daljnji postupak, te je cjelokupni spis zaprimljen kod ovoga suda dana 17. ožujka 2020.god. pod brojem P-102/2020.

3. U tome spisu Općinskog suda u Čakovcu je Rješenjem o dana 08. travnja 2020.god. određen prekid postupka do okončanja postupka pred Općinskim sudom u Varaždinu pod brojem P-1295/19 (raniji broj P-207/2017 ), a kada je isti pravomoćno okončan, nastavljen je i ovaj postupak i to rješenjem od dana 01. srpnja 2020.god.

4. Nakon toga se postupak kod Općinskog suda u Čakovcu vodio pod brojem P- 199/2020.

5. U tužbi tužitelji navode da su 2.tuženiku poslali zahtjev za mirno rješenje spora, ali isti nije odgovorio na zahtjev, pa stoga podnose tužbu sudu. Tužitelji ističu da su s Lakerko-Harmonija oblika d.o.o. dana 13. srpnja 2012.god. sklopili kupoprodajni ugovor temeljem kojeg su isplatili 51.950,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti, a radi kupnje nekretnine upisane u z.kul.br. 14607, [broj poduloška] k. o. [katastarska općina], čest.br. 9372/3 [adresa] od 2359 m2, stambena zgrada kbr. 108/A od 596 m2, dvorište od 1763 m2 u [adresa], etaža 17 u naravi san na 2.katu koji se sastoji od hodnika 6,70 m2, kupaone 4,50 m2, kuhinje 4,80 m2, spavaće sobe 10,10 m2, dnevnog boravka 15,90 m2, balkona 2,10 m2, spremišta u prizemlju 1,35 m2, ukupne površine 45,45 m2, a koji posebni dio je neodvojivo povezan sa suvlasništvom 4545/255570 dijela cijele nekretnine, a potpis direktora prodavatelja je ovjeren po javnom bilježniku istoga dana, cijena je u cijelosti isplaćena, te je prodavatelj ovdje tužiteljima izdao tabularnu ispravu radi upisa dana 16. srpnja 2012.god., nakon čega su se tužitelji upisali kao suvlasnici nekretnine i platili su i porez na promet nekretnina. Stan su kupili radi rješavanja stambenog pitanja u [adresa] od kud potječu. Za prodaju stana su saznali od rođakinje UĆ koja je u lokalnim novinama našla oglas. Nakon toga su obišli stan i utvrdili da se u njemu odvijaju završni radovi, vjerujući prodavatelju da se radi o završnim radovima i da je nekretnina u bitnome dovršena i da je u cijelosti sagrađena po građevinskoj dozvoli i odobrenoj tehničkoj dokumentaciji, te su pristupili kupoprodaji. Prodavatelj je činjenicu dovršetka zgrade dokazivao i postojanjem Uporabne dozvole Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja Klasa : UP/I 361-04/11-01/16, Urbroj: 2186/01-12-11-03-SS od dana 31. svibnja 2011.god. koja je upisana u zemljišne knjige dana 07. rujna 2011.god. U svezi primopredaje je prodavatelj naveo da će uslijediti odmah po okončanju završnih radova, a najkasnije u proljeće 2013.god., a temeljem čl. 6. st. 2. Kupoprodajnog ugovora prodavatelj se obvezao pozvati ovdje tužitelje na primopredaju, pismeno preporučenom pošiljkom, uz naznaku dana i sata primopredaje, i to odmah nakon preuzimanja nekretnine od glavnog investitora Stanoing d.o.o. [adresa], te su stoga tužitelji očekivali primopredaju, koja nije obavljena do podnošenja ove tužbe, a prodavatelju su se obraćali sa zamolbama, ali bez uspjeha. Nakon što su posumnjali u poštene namjere prodavatelja, krenuli su sami istraživati realno stanje zgrade u kojoj su kupili stan, pri čemu su utvrdili da zgrada nije spojena na javnu elektroenergetsku mrežu, na javni vodovod i plin, a nakon toga su utvrdili da Uporabna dozvola izdana od strane tuženika Grada Varaždina uopće ne predstavlja uporabnu dozvolu sukladno tada važećem Zakonu o građenju i prostornom uređenju gdje je bilo propisano kao uvjet izdavanju uporabne dozvole da je zgrada priključena na javne komunalije. Zatim je dana 19. kolovoza 2014.god. podnesen prijedlog za otvaranje redovnog postupka predstečajne nagodbe nad društvom Stanoing d.o.o., a zgrada u kojoj se nalazi stan je nedovršena. Tako su tužitelji utvrdili da niti u petoj godini po kupnji nema ništa od predaje stana, te da su prošli svi razumni rokovi, te su sukladno čl. 362. st. 2. i st. 3. Zakona o obveznim odnosima uputili prodavatelju dopis dana 06. ožujka 2017.god. kojim ga pozivaju na ispunjenje obveze, dajući mu naknadni rok od 20 dana radi primopredaje, uz upozorenje na posljedice iz čl. 361. st. 1. Zakona o obveznom odnosima tj. da dolazi do raskida ugovora o kupoprodaji po samom zakonu. Prodavatelj nije predao nekretninu, već je naveo da su tužitelji već u posjedu, te ih je pozvao na sastavljanje primopredajnog zapisnika. Tužitelji ističu da oni nisu u posjedu stana, da su novac dali prodavatelju, a stan nisu dobili, te je stoga do raskida ugovora o kupoprodaji sukladno čl. 361. st. 1. ZOO došlo dana 30. ožujka 2017.god. Tužitelji su pred Općinskim sudom u Varaždinu tužili prodavatelja stana Lakerko Harmonija oblika d.o.o. tužbom od dana 13. travnja 2017.god.

6. Tužitelji ističu da su prilikom kupoprodaje nekretnine- stana pristupili s potpunim povjerenjem u istinitost i potpunost zemljišne knjige koja je na dan kupnje ukazivala ne samo da je zgrada etažirana, nego i da je proces izgradnje izvršen jer je u zemljišno- knjižnom (z.k.) izvatku jasno pisalo da je za zgradu izdana uporabna dozvola, a odredbom tada važećeg Zakona o prostornom uređenju i gradnji je navedeno da uporabnu dozvolu izdaje nadležno upravno tijelo, nakon što tehničkim pregledom utvrdi da je građevina izgrađena u skladu s građevinskom dozvolom. Tužitelji su se prilikom kupnje stana rukovodili urednim zemljišno-knjižnim izvatkom u kojem je bilo upisano postojanje uporabne dozvole za tu zgradu. Tuženik Grad Varaždin je izdao Uporabnu dozvoli iako je sukladno Zakonu trebao odbiti izdavanje iste jer zgrada nije bila priključena na komunalnu infrastrukturu. Nastavno na to z.k. odjel Općinskog suda u Varaždinu je takvu Uporabnu dozvolu upisao u zemljišnu knjigu, iako za to nije imao zakonsko uporište jer se uopće ne radi o uporabnoj dozvoli jer je u istoj navedeno da se dozvoljava uporaba konstrukcijskog dijela zgrade u kojoj će se tek dovršiti stanovi, te će tek po završetku investitor zatražiti novi tehnički pregled. Takav akt "Uporabna dozvola" nije niti smio biti izdan, niti je u z.k. smjela biti upisana zabilježba postojanja uporabne dozvole. Tužitelji su nekretninu kupili vjerujući javnim ispravama, urednom z.k. izvatku i činjenici da je u istom bila upisana uporabna dozvola, što jasno znači da je nekretnina dovršena. Prije kupnje su tužitelji izvršili pregled nekretnine koja im je izgledala dovršeno, u z.k. izvatku je bila uredno upisana uporabna dozvola, vjerovali su u istinitost i potpunost zemljišne knjige, te su odlučili kupiti stan u toj zgradi.

7. Tužitelji u toj tužbi jasno navode da im je počinjena šteta i tu štetu potražuju od 1.tuženika i 2.tuženika jer je u z.k. upisana takva uporabna dozvola koja nije smjela biti izdana, te jer tužitelji ne mogu stupiti u posjed stana, niti se zgrada može dovršiti, dakle radi se o sporu radi naknade štete. Stoga svojim tužbenim zahtjevom traže da im 1.tuženik Grad Varaždin i 2.tuženik Republika Hrvatska naknade štetu i to svakom tužitelju u iznosu od 25.975,00 EUR-a u kunskoj protuvrijednosti ( ili kumulativni iznos od 51.950,00 EUR-a u protuvrijednosti kuna ), koji iznos je kupoprodajna cijena za sporni stan, kao i da im nadoknade troškove postupka.

8. 1.tuženik Grad Varaždin u odgovoru na tužbu u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev jer isti tužitelji temelje na nezakonitom i nepravilnom radu tuženika i to izdavanjem Uporabne dozvole od strane 1.tuženika i upisom iste u zemljišne knjige po 2.tuženiku. Ističe da je Uporabna dozvola od 31. svibnja 2011.god. upravni akt koji je stekao svojstvo izvršnosti i pravomoćnosti, izdan od strane ovlaštena tijela u zakonom predviđenom postupku, a resorno Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja nije utvrdilo da bi bilo nezakonito. Predmetna uporabna dozvola izdana je društvu Stanoing d.o.o. [adresa] temeljem čl. 257. st.2. Zakona o prostornom uređenju i gradnji i čl. 96. Zakona o upravnom postupku za izgrađenu višestambenu zgradu izgrađenu na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a nakon obavljenog tehničkog pregleda dana 30. svibnja 2011.god. sukladno Pravilniku o tehničkom pregledu zgrade, a koji tehnički pregled su obavile osobe iz stručnog povjerenstva, te je o utvrđenom sačinjen zapisnik i dato mišljenje i prijedlog da se investitoru izda uporabna dozvola za konstruktivni dio građevine, te je stoga 1.tuženik takvu uporabnu dozvolu i izdao, a naknadno je trebalo ponovno izvršiti tehnički pregled zgrade, po dovršetku radova. Predmetna uporabna dozvola je izdana sukladno zakonskim i podzakonskim aktima, stekla je svojstvo izvršnosti i pravomoćnosti i u postupanju 1.tuženika ne postoji element nezakonitosti, odnosno protupravnosti, kao pretpostavci odgovornosti za štetu, niti postoji uzročna veza. 1.tuženik nadalje navodi da postojanje ili nepostojanje uporabne dozvole za zgradu nije uvjet niti sprječava primopredaju posjeda stana, te da su tužitelji u trenutku kupnje stana morali znati da zgrada nije dovršena niti useljiva, te je tužiteljima šteta nastupila samo zbog postupanja prodavatelja stana. 1.tuženik je istaknuo prigovor zastare potraživanja sukladno čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima jer tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine od dana kada je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila, a kako tužitelji u ovom postupku od 1. i 2.tuženika potražuju navodno prouzročenu štetu radi izdavanja i zabilježbe uporabne dozvole, isti su bili dužni u roku od tri godine od kada su saznali za istu pokrenuti parnični postupak protiv tuženika, odnosno postaviti u odnosu na 2.tuženika zahtjev za mirno rješenje spora, a to su učinili tek 04. travnja 2017.god., a parnični postupak su pokrenuti tek u srpnju 2017.god., odnosno nakon proteka subjektivnog roka od tri godine od kada su saznali za postojanje uporabne dozvole, odnosno nemogućnosti useljenja u stan. Uporaba dozvola je upisana u zemljišne knjige 07. rujna 2011.god. i već tada je svima bilo javno obznanjeno postojanje iste, a tužitelji su se s postojanjem iste upoznali prije sklapanja kupoprodajnog ugovora za kupnju stana koji su sklopili 13. srpnja 2012.god., a kako im je posjed stana trebao biti predan najkasnije u proljeće 2013.god., tako su već tada tužitelji znali za postojanje obje okolnosti na kojima temelje svoj tužbeni zahtjev, a kako je tužba podnesena 12. srpnja 2017.god. nastupila je zastara potraživanja tražbine osnova naknade štete.

1.tuženik je istaknuo i prigovor promašene pasivne legitimacije na svojoj strani jer je stupanjem na snagu Zakona o prostornom uređenu i gradnji izdavanje građevinskih, lokacijskih i uporabnih dozvola i drugih dozvola zakonom preneseno na Županije i velike gradove koji su bili dužni preuzeti i sve državne službenike koji su obavljali te poslove i sredstva za rad tih službenika su se osiguravala u proračunu RH. Tako se i posao izdavanja uporabne dozvole smatra poslom državne uprave koji je zakonom prenijet na ovdje 1.tuženika, a za eventualne nepravilnosti ne odgovara 1.tuženik već Republika Hrvatska sukladno Zakonu o sustavu državne uprave. Još ističu da su tužitelji prije kupnje stana obišli zgradu, te su vidjeli da stan nije uporabljiv za stanovanje, te da je nužno izvršiti određene građevinske zahvate od strane investitora (završne građevinske radove, priključenje na elektroenergetsku mrežu ) i u sklopljenom kupoprodajnom ugovoru stana su to naveli i ugovorili primopredaju najkasnije u proljeće 2013.god., dakle bili su svjesni da stan nije spreman za funkcionalnu uporabu, a ipak su pristupili kupnji istog. Stoga predlaže da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev.

9. 2.tuženik Republika Hrvatska u odgovoru na tužbu osporava u cijelosti tužbu i tužbeni zahtjev. Potvrđuje da su se tužitelji prije pokretanja postupka obratili nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa Zahtjevom za mirno rješenje spora koji im je odbijen dana 18. srpnja 2017.god. Tužitelji tvrde u tužbi da im je šteta prouročena nezakonitim radom zemljišno-knjižnog odjela Općinskog suda u Varaždinu koji na temelju nezakonitog akta nije smio u zemljišnu knjigu upisati zabilježbu postojanja uporabne dozvole, a naknadu štete traže od Republika Hrvatska koja odgovara za rad suda, pa tako i zemljišno-knjižne službe. 2.tuženik ističe da odgovornost države za štetu postoji kada je sud svojim nezakonitim ili nepravilnim radom nanio štetu, te treba postojati uzročna veza između štete i nepravilnog rada suda. U konkretnom slučaju ne postoji nezakoniti ili nepravilni rad zemljišno-knjižnog (z.k.) odjela Općinskog suda u Varaždinu budući da je isti postupao u skladu sa zakonskim odredbama i to čl. 108. st. 2. Zakona o zemljišnim knjigama u kojem je određeno da kad zemljišno knjižni upis određuje drugi sud ili drugo nadležno tijelo, a ne zemljišnoknjižni sud, zemljišno-knjižni sud će se ograničiti na ispitivanje je li upis odredilo za to nadležno tijelo, te je li upis provediv s obzirom na stanje zemljišne knjige, a glede ostalih pretpostavki odlučuje onaj sud ili drugo tijelo koje upis dopušta, a kako je u ovom slučaju upis odredilo dugo nadležno tijelo, tako z.k. odjel nije trebao utvrđivati da li je sporna uporabna dozvola koja je izdana od drugog nadležnog tijela i postala je pravomoćna, dobro izdana. Nadalje, čl. 268. tada važećeg Zakona o prostornom uređenju i gradnji je bilo propisano da nadležni sud prilikom upisa građevine u zemljišnu knjigu po službenoj dužnosti u posjedovnici zemljišne knjige stavlja zabilježbu daje priložen akt za uporabu građevine koja se upisuje uz navođenje upravnog tijela uz navođenje naziva i oznake tog akta, što je z.k. odjel suda i učinio. Ističe da zabilježba uporabne dozvole u zemljišnu knjigu sukladno navedenom, ne predstavlja dokaz zakonitosti i uporabljivosti građevine, već je to samo dokaz o evidentiranju isprave, pri čemu svaki zainteresirani može uvidom u zbirke isprava utvrditi točan sadržaj iste. Niti jednom zakonskom odredbom nije propisano da bi zemljišno-knjižni odjel suda bio dužan ili ovlašten upuštati se u ocjenu ili preispitivanje uporabne dozvole izdane od nadležnog tijela, te je u konkretnom slučaju z.k. odjel Općinskog suda u Varaždinu postupao pravilno i zakonito. Stoga 2.tuženik predlaže da sud u cijelosti odbije tužbu i tužbeni zahtjev i obveže tužitelje a naknadu troškova.

10. 1.tuženik Grad Varaždin je već u odgovoru na tužbu podnio prigovor nedostatka pasivne legitimacije na njegovoj strani i prigovor zastare potraživanja s osnova naknade štete, dok je 2.tuženik Republika Hrvatska na ročištu održanom dana 08. rujna 2020.god. 2.tuženik Republika Hrvatska je također istaknuo prigovor zastare potraživanja s osnova naknade štete koju tužitelji potražuju.

11. Tužitelji su u tužbi kao vrijednost predmeta spora ( VPS ) naznačili iznos od tada 245.000,00 HRK (hrvatskih kuna ), te na isti niti jedan tuženik nije stavio prigovor, pa se u ovom postupku taj VPS naznačen po tužiteljima uzima u obzir.

12. Stranke su se očitovale u daljnjim podnescima, u kojima su obrazlagali svoja stajališta.

13. Tužitelji ističu neosnovanost prigovora nedostatka pasivne legitimacije 1.tuženika Grada Varaždina pozivajući se na odredbe Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, pogotovo na odredbe o djelokrugu obavljanja poslova. Također ističu neosnovanost prigovora zastare istaknutog po 1. i 2.tuženiku pozivajući se na odredbe o raskidu i datumu raskida spornog kupoprodajnog ugovora.

14. 1.tuženik je ostao kod podnesenog prigovora nedostatka pasivne legitimacije, odnosno 1.tuženik i 2.tuženik su ostali kod podnesenog prigovora zastare potraži- vanja, kao i kod prijedloga da sud odluči o podnesenim prigovorima.

15. S obzirom da je 1.tuženik podnio prigovor nedostatka pasivne legitimacije i prigovor zastare, a 2.tuženik prigovor zastare potraživanja, to je sud odlučio da je prvotno potrebno odlučiti o istaknutim prigovorima, kako se ne bi stvarali daljnji nepotrebni visoki troškovi, te je ovaj sud dana 21. prosinca 2020.god. donio rješenje da se utvrđuje da je osnovan prigovor 1-tuženika Grada Varaždina o nedostatku pasivne legitimacije na njegovoj strani, sukladno tužbi i tužbenom zahtjevu podnesenom sudu dana 12. srpnja 2017.god., te je sud utvrdio da je osnovan prigovor 1.tuženika Grada Varaždina i 2.tuženika Republike Hrvatske da je nastupila zastara potraživanja tužitelja KĆ i JĆ s osnova naknade štete, sukladno tužbi i tužbenom zahtjevu podnesenom sudu dana 12. srpnja 2017.god.

16. U obrazloženju tog rješenja je navedeno da je sud nakon prouke dokumentacije i odredaba Zakona o obveznim odnosima i to čl. 230. st. 1. i čl. 215. istog, kao i sudske prakse, ovaj sud je utvrdio da je nastupila zastara potraživanja tužitelja s osnova naknade štete u odnosu i na 1.tuženika i u odnosu i na 2.tuženika. Zatim je sud utvrdio na temelju odredbe čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave da je osnovan prigovor promašene pasivne legitimacije koji je podnio 1.tuženik Grad Varaždin.

17. Također je u obrazloženju toga rješenja navedeno da kako sud, ukoliko utvrdi da je nastupila zastara potraživanja, te kada utvrdi da je osnovan prigovor nedostatka pasivne legitimacije, treba o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučiti presudom, to je valjalo ponovno zakazati pripremno ročište, na kojem će sud odmah zaključiti prethodni postupak, provesti glavnu raspravu, zaključiti istu i odrediti ročište radi objave odluke i to presude, a u kojoj presudi će sud detaljno obrazložiti zbog čega smatra da je nastupila zastara potraživanja tužitelja prema 1.tuženiku i 2.tuženika, te zbog čega smatra da je osnovan prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani 1.tuženika. Odlučeno je da protiv toga rješenja nije dopuštena posebna žalba.

18. Nakon donošenja toga rješenja sud je za dan 20. siječnja 2021.god. zakazao pripremno ročište na kojem je punomoćnik tužitelja ostao kod tužbe i svih navoda iznijetih tijekom postupka, a punomoćnik 1.tuženika i zakonski zastupnik 2.tuženika kod odgovora na tužbu i svih navoda koji su izneseni tijekom postupka, te iznesenih prigovora.

19. Sud je na tom ročištu donio rješenje da se sukladno ovosudnom rješenju od 21. prosinca 2020., na tom ročištu zaključuje prethodni postupak, te je odmah provedena glavna rasprava uvidom u dokumentaciju, te je glavnu rasprava zaključena i određeno je ročište za objavu presude.

20. Kako je tuženik podnio prigovor zastare, sud je odlučio da će se u odluci obrazlagati samo činjenice i ocjenjivati dokazi kojima se utvrđuje da li je nastupila zastara, a s obzirom da je u spis predana opsežna dokumentacija koja se odnosi na osnov i visinu tužbenog zahtjeva.

21. Nakon toga je Općinski sud u Čakovcu pod brojem P-199/2020-19 dana 09. veljače 2021.god. donio Presudu kojom je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev 1. i 2.tužitelja, te obvezao tužitelje da 2.tuženiku RH naknade troškove postupka.

22. Po žalbi 1. i 2.tužitelja na tu presudu, Županijski sud u Vukovaru je pod brojem Gž- 245/2021-4 dana 30. siječnja 2025.god. donio Rješenje da se žalba tužitelja uvažava i da se u cijelosti ukida ovosudna presuda, te se predmet vraća I.stupanjskom sudu na ponovni postupak. U istome Rješenju je dana uputa da treba razmotriti d ali postoji odgovornost 1.tuženika Grada Varaždina za štetu prouzročenu tužiteljima prema općim pravilima obveznog prava, pa tek nakon toga ocijeniti istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije na strani toga tuženika. Također je potrebno da li je nastupila zastara potraživanja sukladno čl. 230. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima, kao i da je potrebno saslušati predložene svjedoke i tužitelje.

23. Nakon te ukidne II.stupanjske odluke postupak je pred ovim sudom sukladno Sudskom poslovniku dobio novi broj P-44/2025.

24. Po pozivu suda u ovom ponovljenom postupku, stranke su se očitovale u pisanim podnescima. Isti su ostali kod svih navoda i prigovora, te su dodatno obrazlagali svoja stajališta.

25. Tužitelji u ovom ponovljenom postupku imaju novu punomoćnicu-odvjetnicu.

26. Tijekom ovog ponovljenog postupka sud je sukladno uputi II.stupanjskog suda saslušao predložene svjedoke i 1. i 2.tužitelje.

27. Na ročištu održanom dana 23. siječnja 2026.god. tužitelji su ostali kod tužbe tužbenog zahtjeva i svih navoda. 1.tuženik i 2.tuženik su ostali kod odgovora na tužbu, te kod svih navoda i prigovora.

28. Sud je na tom ročištu saslušao 1.tužitelja i 2.tužitelja kao stranke u svrhu dokazivanja.

29. Nakon toga je punomoćnica tužitelja izjavila da ostaje kod dokaznog prijedloga da se provede građevinsko vještačenje uz očevid na licu mjesta radi utvrđenja da li je ta zgrada u kojoj je stan dovršena i da li je priključena na sve priključke, a s obzirom na činjenicu da je za istu izdana uporabna dozvola.

30. Punomoćnici oba tuženika su smatrali kako dokazni prijedlog tužitelja za provođenjem vještačenja i očevida na licu mjesta smatra nevažnim i odugovlačećim s obzirom kako smatraju da iz tijeka dokaznog postupka nije dokazano da je tužbeni zahtjev osnovan, slijedom čega smatraju nevažnim da se utvrđuje i eventualna visina naknade štete.

31. Punomoćnica tužitelja je navela da je u ovom postupku između ostalog nužno utvrditi postoji li odgovornost za štetu prouzročenu tužitelju prema općim pravilima obveznog prava, a što znači da je nužno utvrditi sve elemente odgovornosti, pa tako i protupravnost upravne dozvole, njezina izdavanja i evidentiranja u ZK kao javnoj ispravi s dokaznom svrhom, obzirom da upravo iz te protupravnosti proizlazi šteta u imovini tužitelja a koja se ogleda u visini plaćene cijene za taj stan.

32. Na upit suda pun. 1. tuženika i z.z. 2. tuženika što je s uporabnom dozvolom od dana 31. svibnja 2011. koja je upisana u ZK dana 07. rujna 2011., a koja je predmet ovog postupku, pun. I. tuženika da po njegovim saznanjima ista uporabna dozvola je bila predmetom odlučivanja na Upravnom sudu u Zagrebu i onda na Visokom upravnom sudu RH koji je donio presudu gdje je ta uporabna dozvola potvrđena, dakle da je valjana, a u ZK postoje upisana rješenja da je ta uporabna dozvola izdana.

33. Stoga je sud na tom ročištu donio rješenje da s obzirom da su u ovom ponovljenom postupku saslušani svjedoci i tužitelji te su u spis već od ranije priložene sve isprave na koje se stranke pozivaju, to sud smatra da se odluka u ovom postupku može donijeti na temelju tih provedenih dokaza, te se odbija dokazni prijedlog tužitelja da se provede i građevinsko vještačenje s očevidom na licu mjesta sve kako se ne bi stvarali daljnji visoki troškovi postupka. Odlučeno je da temeljem čl. 292. st. 5. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 –pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23- koji se primjenjuje nakon II.stupanjske ukidne odluke ) protiv ovoga rješenja nije dopuštena posebna žalba

34. Nakon toga je sud na ročištu održanom 23. siječnja 2026.god. izvršio uvid u svu dokumentaciju, te je nakon toga zaključio glavnu raspravu u ovom ponovljenom postupku dokazivanja.

35. U ponovljenom postupku dokazivanja sud je izvršio uvid u cjelokupni spis Općinskog suda u Varaždinu broj P-346/2017 i to posebice u zahtjev za mirnim rješenjem spora (list 8 spisa), ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 9-11 spisa), tabularnu izjavu (list 12 spisa), prijedlog za uknjižbu (list 13 spisa), račun (list 14 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 15 spisa), porezna rješenja (list 16-17 spisa), povijesni izvadak iz sudskog registra (list 18-19 spisa), dopise (list 20-21 spisa), uporabnu dozvolu (list 22 spisa), prijedlog FINI (list 23 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu (list 24 spisa), dopis – poziv na ispunjenje obveze (list 25 spisa), dopis (list 26 spisa), tužbu Općinskom sudu u Varaždinu (list 27-29 spisa), izvod iz sudskog registra (list 30-33 spisa), dokumentaciju (list 64 spisa), te je izvršen uvid u ovaj spis i to u presudu Upravnog suda u Zagrebu (list 84-87 spisa), žalbu Upravnom sudu u Zagrebu (list 88-92 spisa), vještački nalaz i mišljenje (list 93-99 spisa), oglase (list 100-104 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 105 spisa), presudu na temelju priznanja Općinskog suda u Varaždinu (list 116-121 spisa), izvješće stečajnog upravitelja (list 122-123 spisa), podnesak (list 137-139 spisa), rješenje (list 140-141 spisa), dopise (list 142-144 spisa), mišljenja (list 145-155 spisa), dopis Općinskog suda u Varaždinu broj P-1295/2019 (list 156 spisa), izvadak iz zemljišne knjige (list 161 spisa), dopis (list 163 spisa), dopis Općinskog suda u Varaždinu (list 173-175 spisa), dopis (list 177 spisa), rješenje Općinskog suda u Varaždinu ZK odjel (list 182- 183 spisa), te je izvršen uvid u cjelokupni spis Općinskog suda u Varaždinu broj P- 1295/2019 (raniji broj P-207/2017), zatim uvid u mišljenje (list 218-262 spisa), u dopis i podatke Trgovačkog suda u Varaždinu spis broj St-432/2022 (list 295-334 spisa), saslušao je svjedoke PĆ, CĆ, ŠĆ i LĆ, te je saslušao 1.tužitelja i 2.tužitelja kao stranke u svrhu dokazivanja.

36. Analizom izvedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku kao i rezultata cjelokupnog raspravljanja ovaj sud nalazi da je tužbeni zahtjev 1. i 2.tužitelja u cijelosti neosnovan.

37. Ističe se da je sud uvidom u Jedinstveni registar osoba ( JRO ) MUP RH utvrdio da 1. i 2.tužitelji još uvijek imaju prijavljeno prebivalište u [adresa] ([adresa] ), iako očito godinama žive u [adresa], a koji status svojeg boravišta očito nisu redovno i ispravno regulirali u službenim evidencijama RH sukladno Zakonu o prebivalištu (Narodne novine RH broj 144/12, 158/13, 114/22), već su i tužbu u ovom postupku, te sve svoje kasnije zahtjeve podnosili temeljem te adrese prebivališta u [adresa].

38. U čl. 2. st. 1. Zakona o parničnom postupku određeno je da u parničnom postupku sud odlučuje u granicama zahtjeva koji su stavljeni u postupku. Odredbom čl. 7. Zakona o parničnom postupku, određeno je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a u čl. 219. istog Zakona da je u parnici svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

39. Tužitelji ĆĆ i KĆ od 1-tuženika i 2.tuženika potražuju naknadu štete zbog toga što je 1.tuženik Grad Varaždin izdao po njima nezakonitu Uporabnu dozvolu dana 31. svibnja 2011.god., a 2.tuženik Republika Hrvatska i to zemljišno- knjižni odjel Općinskog suda u Varaždinu, upisao zabilježbu te Uporabne dozvole u zemljišnu knjigu za zgradu, zbog čega su ovdje tužitelji smatrali da je zgrada u kojoj se nalazi sporni stan koji su kupili od Lakerko Harmonije oblika d.o.o. izgrađen u skladu sa Građevinskom dozvolom i da je dovršen, te priključen na komunalnu infrastrukturu budući da je za zgradu izdana sporna uporabna dozvola.

40. Člankom 1045. Zakona o obveznim odnosima ( Narodne novine RH 35/05,41/08, 125/11, 78/15, sada i 29/18 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23) - pretpostavke odgovornosti je u st. 1. određeno da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, u st.2. da se predmnijeva obična nepažnja, u st.3. da za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju i u st. 4. da za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.

41. Člankom 1046. Zakona o obveznim odnosima je propisano da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta ) i sprječavanje njezina povećanja ( izmakla korist ), a i nanošenje drugom fizičkog ili psihičkog bola ili straha ( neimovinska šteta ).

42. Prema općim pravilima Zakona o obveznim odnosima koja reguliraju odgovornost za štetu, da bi postojala odgovornost za štetu potrebno je ispunjenje nekoliko pretpostavaka i to da postoji osoba odgovorna za štetu (štetnik) i osoba koja potražuje odštetu (oštećenik), da je štetnik počinio štetnu radnju, da je na strani oštećenika nastala šteta, da postoji uzročna veza između izvršene štetne radnje kao uzroka i određene štete kao posljedice i da postoji protupravnost štetne radnje (protivna je nekom pravnom pravilu i štetna radnja je počinjenja krivnjom štetnika).

43. U pogledu sporne Uporabne dozvole I.stupanjskom presudom Upravnog suda u Zagrebu, te II.stupanjskom presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, sud je odbio tužbeni zahtjev tamo tužitelja EĆ ( koji je isto kao i ovdje tužitelji KĆ kupio stan u spornoj zgradi ) da se poništi ili oglasi ništavim rješenje Ministarstva od dana 20.veljače 2018.godine kojim ono odbija prijedlog tužitelja da oglasi ništavim predmetni upravni akt tj. Uporabna dozvola izdana dana 31. svibnja 2011.god., kao i da sud oglasi ništavim sam taj upravni akt – uporabnu dozvolu za konstruktivni dio građevine.

44. Ti Sudovi su odbili tužbu jer su zaključili da niti taj tužitelj u tom upravnom postupku EĆ, niti sud nemaju osnova oglasiti ništavim navedenu uporabnu dozvolu za konstruktivni dio građevine, jer da Zakon o općem upravnom postupku taksativno nabraja kada se rješenje može oglasiti ništavim i to čl. 128. tada važećeg Zakona o općem upravnom postupku. S obzirom da razlozi koje navodi tužitelj ne predstavljaju niti jedan od tih razloga, sudovi zaključuju kako tužbu treba odbiti. Dakle, navedena Uporabna dozvola je postala izvršna i pravomoćna.

45. U ovom postupku je sporno da li je 1.tuženik Grad Varaždin pasivno legitimiran u ovom postupku.

46. Također je sporno da li je nastupila zastara potraživanja 1. i 2.tužitelja prema 1.tuženiku i prema 2.tuženiku s osnova naknade štete koju 1. i 2. tužitelji potražuju u ovom postupku.

47. U konačnici je sporno da li 1. i 2. tužitelji imaju pravo naknadu štete od 1.tuženika i od 2.tuženika i ako da po kojoj osnovi.

48. Kako je podnesen prigovor nedostatka pasivne legitimacije na strani 1.tuženika, kao i prigovor zastare od strane i 1.tuženika i 2.tuženika, tako valja prvo odlučiti o tim prigovorima, a na osnovu svih provedenih dokaza u ovom ponovljenom postupku.

49. O samom trenutku saznanja tužitelja za nastalu štetu u ovom ponovljenom postupku su provedeni daljnji dokazi, a s obzirom da je bitno utvrditi kada su tužitelji saznali da zašto im se stan ne predaje u posjed, odnosno kada su taj stan i ta zgrada trebali biti dovršeni.

50. Naime, predmet spora jest zahtjev 1. i 2.tužitelja za naknadu štete u iznosu od ukupno 51.950,00 EUR (svakom od tužitelja 25.975,00 EUR, s obzirom da su bili kupci spornog stana svaki u ½ dijela ) sa zateznom kamatom, prouzročenu istim tužiteljima temeljem navodno protupravnih radnji i to što je navodno 1.tuženik Grad Varaždin izdao Uporabnu dozvolu za konstruktivni dio građevine koji je akt navodno suprotan zakonskim odredbama, te što je takva navodno nezakonita uporabna dozvola upisana u zemljišne knjige Općinskog suda u Varaždinu, ovdje 2.tuženika RH, a da za što po tvrdnji tužitelja nisu bili ispunjeni uvjeti iz Zakona o zemljišnim knjigama, te da je sporno što upis nije bio proveden u cijelosti, dakle uz navođenje cjelokupne izreke uporabne dozvole, uz naznaku da je uporabna dozvola izdana za „konstruktivni dio građevine“.

51. Tužitelji ( 1. i 2. ) tvrde da su kupili nekretninu -stan s povjerenjem u zemljišno- knjižni (z.k.) izvadak kao javnu ispravu i da nisu imali razloga posumnjati da podaci sadržani u z.k izvatku nisu potpuni ili točni, a s obzirom da je iz stanja zemljišnoknjižnog izvatka kao javne isprave proizlazilo da nekretnina ima uporabnu dozvolu, pa su 1. i 2.tužitelji zaključili da se radi o nekretnini podobnoj za korištenje.

52. Tužitelji ( 1. i 2. ) tvrde da su utvrdili da zgrada nije spojena na javnu elektro- energetsku mrežu, javni vodovod i plin tek naknadno, a da je unatoč tome prije spajanja zgrade na tu mrežu 1.tuženik izdao uporabnu dozvolu dana 31. svibnja 2011.god. za konstruktivni dio građevine izgrađene na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] čime da je postupio nezakonito jer da za izdavanje iste nisu bile ispunjene zakonske pretpostavke koje su bile propisane odredbama Zakona o prostornom uređenju i gradnji važećim u vrijeme izdavanja uporabne dozvole.

53. Isto tako tužitelji smatraju da je i Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Varaždinu, ovdje 2.tuženika RH, postupio nezakonito kada je izvršio upis zabilježbe navedene uporabne dozvole u zemljišnim knjigama jer da za to nisu bili ispunjeni zakonski uvjeti iz čl. 108. st. 1. i st. 2. tada važećeg Zakona o zemljišnim knjigama, odnosno kada nije izvršio upis izreke uporabne dozvole tj. da je ista izdana "samo" za konstruktivni dio građevine.

54. Tijekom ovog ponovljenog postupka sud je izvršio uvid u cjelokupnu dokumentaciju, te su saslušani i svjedoci i 1. i 2.tužitelji. Tužitelji su odustali od saslušanja predložene svjedokinje UĆ.

55. Svjedok HĆ je u svom iskazu izjavio da ne poznaje tužitelje. On je radio u TD Stanoing d.o.o. od 2012.god. kada je sito već bilo u blokadi, te je protiv istog pokrenut predstečajni postupak pred Trgovačkim sudom u Varaždinu. Zna za stambenu zgradu u [adresa] naznačenu kao [adresa]/a, međutim on nije tamo niti bio niti sudjelovao na bilo koji način, zna samo da su stanovi bili prodani i na istima su bile upisane hipoteke banke, a on ne zna kako su kupci došli do vlasništva. Zgrada je imala valjanu građevinsku i uporabnu dozvolu, ali zgrada nije do kraja dovršena, bila je u visokom stupnju dovršenosti, ali je bio donesen plan kada ista mora biti završena. Ta zgrada nije bila uključena na komunalnu infrastrukturu. Ne sjeća da bi se njemu ovdje tužitelji obratili u svezi te zgrade. Za tu zgradu je bilo zatvoreno gradilište već krajem 2011.god. i počeli su se pokretati ovršni postupci. Stanoing d.o.o. je bio investitor te zgrade, a imao je podizvođače za gradnju iste.

56. Svjedok LĆ je izjavio da za tužitelje nikada nije čuo. On je nekada radio u Stanoing d.o.o., kao jedan od direktora. Zgrade u [adresa] su se gradile i prodavali su se stanovi, a konkretna zgrada je imala uporabnu dozvolu. On je u to vrijeme već otišao iz TD. Prve zgrade su bile priključene na plin, vodu i struju, za konkretnu ne zna. Nastali su problemi s Bankom Kovanica i kreditom prema Stanoing d.o.o. U vrijeme dok je on tamo radio uporabne dozvole su se za zgrade izdavale kada je zgrada bila kompletno gotova, kada je priključena na komunalnu mrežu i kada je prošla tehnički pregled.

57. Svjedok ŠĆ je u svom iskazu izjavio da ne poznaje tužitelje. On je radio u TD Stanoing d.o.o. u sporno vrijeme kao član uprave. U [adresa] u [adresa] je ta TD radila stambeni kompleks od više zgrada sa ukupno 1000 stanova, te je dovršeno otprilike polovica tih zgrada kada je Stanoing 2011. na 2012. zaustavljen u daljnjim radovima zbog afere političke prirode i zbog pokrenutih postupaka, pa i kaznenog. On se kao direktor nije bavio izgradnjom već financijama. Stanoing je imao i tvrtku kćer Stanoing nekretnine koja se bavila izgradnjom stambenih zgrada i stanova i onda i sa svim imovinskim odnosima i sa svim dozvolama. On ne zna u kojoj fazi je bila izgradnja tih stanova na adresi [adresa]-

4/a. Njemu se nitko nije obratio u svezi te stambene zgrade niti u svezi uporabne dozvole. M je od početka 2012.god. bio prisiljen prestati raditi zbog te afere. On se morao maknuti s pozicije direktora. Zna da neke od tih zgrada nisu dovršene, bile su djelomično izgrađene u svim fazama. Uobičajeno je bilo da su se stanovi prodavali dok je zgrada još bila u fazi izgradnje. Predstečajni postupak Stanoinga je pokrenut krajem 2013. na 2024. godinu.

58. Navedeni svjedoci nemaju konkretna saznanja niti o problemu tužitelja, niti u spornoj uporabnoj dozvoli, isti su iskazivali u svezi problema u TD Stanoingu i kada su vremenski počeli problemi u tom TD i kada je prestala izgradnja stambenih zgrada na toj adresi u [adresa] u [adresa], pa tako i na zgradi u kojoj su stan kupili ovdje tužitelji, a što je očito bilo već krajem 2011.god.

59. Nadalje, svjedok CĆ je izjavio da je bio direktor i vlasnik tvrtke Lakerko- Harmonija oblika d.o.o. koja je prodala sporni stan tužiteljima, a koja firma je radila do stečaja 2015. ili 2016.god. Tužitelji su platili taj stan i čini mu se da su se upisali kao vlasnici, a kada su oni kupili taj stan cijela zgrada je bila dovršena 60-70 %, pa tako i taj stan, očekivalo se da će brzo biti gotovo. Njegova firma je uzela dva stana u kompenzaciju od Stanoinga jer im isti nije mogao platiti sve radove. On se ne sjeća da li je ta zgrada imala uporabnu dozvolu kada je prodao stan tužiteljima. Kada je morala biti primopredaja piše u ugovoru. Sjeća se da su ga tužitelji nakon kupnje zvali, a zvali su i Stanoing, s pitanjem kada će ta zgrada biti gotova, a to je bilo godinu i pol ili dvije nakon kupnje stana. Taj ugovor s tužiteljima nije bio raskinut, ne zna što je bilo kada je njegova firma otišla u stečaj. On ne zna da li je ta zgrada bila spojena na plin, struju, vodu. Ključeve od tog stana je imala njegova firma, ali i Stanoing. Ne zna da li su ga tužitelji i psimenim putem zvali na primopredaju stana.

60. Iz iskaza tog svjedoka sud je utvrdio da je njegova firma prodala sporni stan tužiteljima, a koji stan još nije bio dovršen, da je to prema pisanom ugovoru u spisu bilo u srpnju 2012.god., a ako se taj iskazi usporedi s iskazima ranije saslušanih svjedoka jasno je da su tužitelji taj sporni stan kupili kada je već u javnosti, pa tako i medijima, bilo očito da postoje problemi u TD Stanoing d.o.o. koji je bio glavni izvođač tih radova, u vrijeme kada su već počeli kazneni postupci, te je očito da je TD Lakerko- harmonija oblika d.o.o. taj stan prodao tužiteljima kada je direktor CĆ znao da postoje problemi s izvođačem radova Stanoing d.o.o.

61. Isto tako je sud utvrdio da su ovdje tužitelj u razdoblju od godine dana pa do najkasnije dvije godine nakon zaključenja kupoprodajnog ugovora ( u srpnju 2012.god.) za taj stan zvali i CĆ i TD Stanoing d.o.o. i pitali kada će se zgrada dovršiti, dakle tužitelji su imali saznanja o problemima s izgrađenosti zgrade najkasnije u srpnju 2014.god. Postavlja se pitanje kao tužitelji nisu imali saznanja o problemima TD Stanoing d.o.o. koji su počeli još 2011.god., dakle prije nego su oni kupili sporni stan i koji su problemi s poslovanjem bili, što je opće poznato, već krajem 2011. i početkom 2012.god. što je bilo medijski jako popraćeni, što je opće poznata činjenica.

62. Tužitelji KĆ i ĆĆ su u iskazima izjavili da ostaju kod onoga što su naveli i odvjetnici u ovom postupku kako u tužbi tako i kasnije u tijeku postupka. Žive već dugo godina u Republici Njemačkoj. Negdje 2011. ili 2012. su njih dvoje bili u posjeti kod rodbine u [adresa] te su rekli tužiteljičinoj sestrični UĆ da im malo pogleda stanove u [adresa] jer su zainteresirani da si kupe neki stan u koji bi dolazili kada bi došli u mirovinu. Ta sestrična je našla taj stan preko interneta i kada su u veljači 2012. došli kod roditelja u posjetu onda su se dogovorili s kontaktom u firmi STANOING da pogledaju taj stan i išli su pogledati taj stan. Tako su se sastali ispred te zgrade u [adresa] i osim njih je bio prisutan gospodin iz firme STANOING i gospodin iz firme LAKERKO Harmonija. Svi su ušli u tu zgradu i u taj stan na drugom katu i taj stan je bio uredan, čist, okrečen, bile su stavljane pločice u kuhinji i kupaonici, jedino su rekli da bi umjesto kade radije tuš kadu. Stan je imao sve vanjske prozore, a unutar stana su bila tada postavljena samo jedna unutarnja vrata. U stanu nije bilo bojlera. Taj stan im se svidio, površina mu je bila blizu 50 m2, nije bio daleko od grada, a pogled iz stana je tada bio na polje. S gospodinom CĆ su se dogovorili da kada u ljeto te godine dođu da će srediti papire. Radi provjere podataka o tom stanu nisu bili na sudu, već su im taj gospodin iz STANOING-a i gospodin CĆ pokazali sve papire te su im rekli da postoji uporabna dozvola, da je sve napravljeno po propisu i da su svi papiri uredni. Kada su u ljeto 2012. došli u [adresa] sastali su se s CĆ i sklopili su ugovor o kupoprodaji stana, oni taj ugovor nismo pisali, ne zna tko ga je pisao, išli su ga potpisati u ured javnog bilježnika u [adresa]. Svi skupa su onda otišli na sud gdje su predali taj ugovor kako bi se upisali kao vlasnici. Za stan su dali 53.000,00 EUR i te novce su isplatili na način da su taj dan otišli u Privrednu banku Zagreb u [adresa] gdje su morali otvoriti žiro račun i onda su se ti novci s njihovog računa prebacili na račun firme LAKERKO Harmonija gospodina CĆ. Ne sjeća se kada su dobili rješenje suda da su upisani kao vlasnici toga stana. Prema ugovoru o kupoprodaji taj stan im je morao biti predan u posjed završeni 2013.god., najkasnije u ljeto i gospodin CĆ i taj gospodin iz STANOING-a su im rekli da će ta zgrada biti završena najkasnije u ljeto 2013.god. Nakon 2-3 mjeseca od kupnje toga stana tužiteljica je povremena zvala telefonski CĆ kako bi se informirala o zgradi i kako teku radovi, koliko je završeno, a CĆ joj je stalno govorio da se radovi nastavljaju i da će zgrada biti gotova najkasnije u ljeto, a onda je je govorio da će biti gotova na jesen. I nećakinja je zvala CĆ i njoj je davao iste takve informacije. Otprilike godinu dana nakon kupnje tog stana je tužiteljica zvala CĆ da li mogu ući u stan da si izmjere kuhinju za kuhinjske elementa, na što je CĆ rekao da on nema ključ od tog stana, već ga ima STANOING, a dok su zvali gospodina iz STANOING-a onda je on rekao da oni nemaju ključ, već CĆ. Non-stop su zvali kada bude taj stan gotov i završen. Kada su došli u [adresa] onda su otišli i pogledati oko zgrade i vidjeli da ista nije dovršena, a onda su negdje 2014. saznali od jednog susjeda iz iste zgrade, gospodina EĆ da i on ima problema sa stanom i da je angažirao odvjetnika i pokrenuo neki postupak. Tako su i oni onda angažirali tog odvjetnika Kovača koji je počeo provjeravati što je s tim stanom, pa je onda našao da je problem s tom uporabnom dozvolom, te su dalje pokrenuli ovaj postupak. Oni nisu potpisali ili dobili kakvu odgodu primopredaje toga stana. Misle da su i nadalje upisani kao vlasnici toga stana. Tražili su povrat uplaćenog novca za stan od firme LAKERKO Harmonija i gospodina CĆ kojemu su rekli da traže da im vrati taj iznos od 53.000,00 EUR, a da ne traže nikakve kamate. To je već bilo u vrijeme kada su angažirala odvjetnika Kovača i onda je Zuberova firma LAKERKO Harmonija već bila u stečaju i rekao im je nema novaca za vratiti. Ta zgrada i nadalje stoji tako nedovršena, to su vidjeli izvana, sva je zarasla, stanovi i zgrada su uništeni. Saznali su da s tom uporabnom dozvolu za zgradu navodno nešto nije u redu negdje 2014. ili 2015. kada im je odvjetnik Kovač rekao da ta uporabna dozvola je krivotvorena, jer ta zgrada nije priključena niti na struju, niti na plin, niti na vodu. Ne znaju da li su pokrenuli kakav postupak da se utvrdi da ta uporabna dozvola nije u redu, niti znaju da li je pokretan kakav kazneni postupak. Taj gospodin iz STANOING-a koji ih je vodio po toj zgradi se zvao TĆ. Saznali su da postoje problemi u firmi STANOING preko tužiteljičine nećakinje, neke 3 ili 4 godine nakon kupnje stana. Saznali su da su radovi na toj zgradi obustavljeni neke 4 godine od kupnje stana. Negdje 3 godine nakon kupnje je došlo pismo iz Porezne uprave da moraju platiti nekakav porez jer se nisu uselili u taj stan kako su trebali te su platili taj porez. Nekakve druge poreze ili režije nisu plaćali. Kada su prvi put došli pogledati taj stan zgrada je imala fasadu izvana. Kada su ulazili na stepenište i hodnik su bili dosta prašnjavi i prljavi i tamo su bili stavljeni neki predmeti, izgledalo je na gradilište i da se nešto radi, a unutra u stanu ne. Zemljišno knjižni izvadak da je vlasnik tog stana im je pokazao i bio je upisan kao vlasnik taj CĆ, a predočio je da taj stan ima uporabnu dozvolu. Za probleme s tom uporabnom dozvolom su saznali kada su angažirali odvjetnika Kovača da ih zastupa, a od njega su saznali i da je stanar EĆ pokrenuo neki postupak. Kada su se odlučili kupiti taj stan u izgradnji prodavatelj i Stanoing su im samo usmeno rekli da će stan biti završen, a nisu tražili neko jamstvo, bankarsku garanciju ili zadužnicu da će taj stan biti završen. Oni se smatraju prevarenim od svih i od firme LAKERKO Harmonija i firme STANOING i od grada [adresa]. Kada su tužiteljima predočeni Ugovor o kupoprodaji nekretnine i Tabularna isprava iz spisa izjavili su da su to te isprave temeljem kojih su kupili sporni stan. U svezi povrata novaca za taj stan su vodili postupak na Općinskom sudu u Varaždinu protiv firme od koje su kupili stan.

63. Tužitelji su u svojim iskazima ostali kod navoda iznesenih tijekom postupka.

64. S obzirom na istaknute prigovore tuženika prvo valja odlučiti o istima.

65. Prvo valja odlučiti o istaknutom prigovoru 1.tuženika Grada Varaždina o nedostatku pasivne legitimacije na njegovoj strani.

66. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije koji je istaknuo 1.tuženik Grad Varaždin bitno je istači da su županije i gradovi, pa tako i Grad Varaždin (ovdje 1.tuženik ) od dana 01. siječnja 2008.god. sukladno odredbama Zakona o prostornom uređenju i gradnji (Narodne novine RH broj 76/07, 38/09, 55/11- koji se primjenjuje s obzirom na datum izdavanja sporne uporabne dozvole, koja je izdana dana 31. svibnja 2011.god. ) preuzeli službenike, poslove, uredsku i drugu opremu, te arhiv ureda državne uprave u županijama koji su se odnosili na obavljanje poslova izdavanja lokacijskih i građevinskih dozvola, te drugih akata vezanih uz provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja, te je člankom 343. istog Zakona bilo propisano kako će se plaće za preuzete službenike osigurati u državnom proračunu, te da je tako bilo sve do dana 01. siječnja 2014.godine, odnosno do dana stupanja na snagu Zakona o gradnji (Narodne novine RH 153/13). Način rada tih službenika uređivao je svojim naputkom ministar, a resorno Ministarstvo je vršilo nadzor.

67. Posao izdavanja uporabnih dozvola je nesporno do dana 01.siječnja 2008.god. predstavljao posao državne uprave koji su na lokalnoj razini obavljali uredi državne uprave u županiji, a nakon tog datuma, stupanjem na snagu gore navedenog Zakona o prostornom uređenju i gradnji, je izdavanje građevinskih, lokacijskih, uporabnih i drugih dozvola, tim zakonom preneseno na županije i velike gradove, pa tako i 1.tuženiku Gradu Varaždinu.

68. I u Zakonu o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine RH broj 33/01, 60/01, 129/05, 109/07, 125/08, 36/09, 36/09- koji se primjenjuje s obzirom na vrijeme izdavanja sporne Uporabne dozvole ), je u čl. 19.a. u pogledu djelokruga obavljanja poslova navedeno da gradovi obavljaju poslove izdavanja građevinskih i lokacijskih dozvola, drugih akata vezanih uz gradnju, te provedbu dokumenata prostornog uređenja, te da će posebnim zakonima kojima se uređuju pojedine djelatnosti iz st. 1. ovoga članka odrediti poslovi obavljanje kojih su veliki gradovi dužni organizirati te poslovi koje mogu obavljati. 1.tuženik je sukladno tom Zakonu "veliki grad" s obzirom na broj stanovnika ( više od 35.000,00 stanovnika ). Posebni zakon za izdavanje uporabnih dozvola pak je upravo Zakon o prostornom uređenju i gradnji (Narodne novine RH broj 76/07, 38/09, 55/11- koji se primjenjuje s obzirom na datum izdavanja sporne uporabne dozvole, koja je izdana dana 31. svibnja 2011.god. ).

69. Stoga se po mišljenju suda ovi poslovi izdavanja uporabnih dozvola imaju smatrati poslovima državne uprave koji je Zakonom prenesen na tijela jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pa tako i tijela 1.tuženika Grada Varaždina.

70. Sukladno čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine RH broj 150/2011 12/13., 93/16. i 104/16. - koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja ove tužbe – dalje ZSDU) štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave, naknađuje Republika Hrvatska. Dakle, krajnja odgovornost je i dalje na tijelima središnje države ( RH ).

71. Isto je bilo određeno i čl. 13. ranije važećeg Zakona o sustavu državne uprave (Narodne novine«, br. 75/93., 92/96., 48/99., 15/00., 59/01., 199/03. i 79/07. - koji je bio na snazi u vrijeme izdavanja sporne uporabne dozvole, dalje : ZSDU).

72. Poslove državne uprave čine provedba državne politike, neposredna provedba zakona, inspekcijski nadzor, upravni nadzor te drugi upravni i stručni poslovi. ZSDU propisuje da se jedinicama lokalne i područne (regionalne) samouprave, te pravnim osobama s javnim ovlastima posebnim zakonom mogu povjeriti poslovi neposredne provedbe zakona u prvom stupnju kao i drugi stručni poslovi. Stoga se ukupno može zaključiti da poslove državne uprave mogu obavljati tijela državne uprave, ali isto tako i jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave te pravne osobe s javnim ovlastima kada su im poslovi državne uprave povjereni.

73. Poslovi izdavanja uporabnih dozvola, kao poslovi državne uprave su u spornom razdoblju povjereni ovdje 1.tuženiku Gradu Varaždinu.

74. Dakle, na temelju odredbe čl. 14. ZSDU, jasno je određeno da ako se radi o nezakonitom ili nepravilnom obavljanju tih poslova državne uprave i ako je zbog toga fizičkoj ili pravnoj osobi nastupila šteta, za naknadu takve štete će biti odgovorna Republika Hrvatska, a ne jedinica lokalne uprave i samouprave kojoj su ti poslovi povjereni Zakonom ( ovdje 1.tuženik Grad Varaždin ).

75. U čl. 1045. st. 1. Zakona o obveznim odnosima je kao opće načelo za odgovornost navedeno načelo odgovornosti po osnovi krivnje, a objektivna odgovornost predviđena je za štetu od opasne stvari ili djelatnosti ili u drugim slučajevima predviđenim zakonom.

76. Odredba čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave ( ZSDU ) bila bi upravo iznimka koja je predviđena posebnim zakonom. Iako se u čl. 14. ZSDU ne navodi da se radi o objektivnoj vrsti odgovornosti, iz same formulacije te zakonske odredbe proizlazi da se radi o takvoj vrsti odgovornosti. Naime, za odgovornost RH potrebno je kumulativno ispunjene pretpostavki da se radi o nezakonitom ili nepravilnom obavljanju poslova državne uprave, da je zbog toga fizičkoj ili pravnoj osobi nastupila šteta te da postoji uzročno posljedična veza. Da bi postojala odgovornost RH prema čl. 14. ZSDU sve opće i posebne pretpostavke moraju biti ispunjene kumulativno. Ukoliko nedostaje jedna od pretpostavki, nema odgovornosti RH. Štetna radnja mora ujedno biti nezakonit ili nepravilan rad, odnosno mora se raditi o nezakonitom ili nepravilnom obavljanju poslova državne uprave.

77. S obzirom da su Zakonom o prostornom uređenju i gradnji (Narodne novine RH broj 76/07, 38/09, 55/11- koji se primjenjuje s obzirom na datum izdavanja sporne uporabne dozvole, koja je izdana dana 31. svibnja 2011.god. ) poslove izdavanja lokacijskih i građevinskih dozvola, te drugih akata vezanih uz provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja, pa tako i izdavanja sporne uporabne dozvole, preuzele županije i gradovi, a na svom teritorijalnom području i ovdje 1.tuženik Grad Varaždin, to po mišljenju suda za eventualno nastalu štetu ovdje tužiteljima odgovara Republika Hrvatska, a ne Grad Varaždin.

78. Dakle, u odnosu na 1.tuženika Grad Varaždin radi se o promašenoj pasivnoj legitimaciji upravo obzirom na citiranu odredbu čl. 14. Zakona o sustavu državne uprave ( ZSDU ).

79. Ovaj sud smatra da se odgovornost 1.tuženika Grada Varaždina sukladno Zakonu o sustavu državne uprave može u ovom konkretnom slučaju razmatrati samo u okviru toga zakona s obzirom da se radi o spornom upravnom aktu – Uporabnoj dozvoli koju je isti izdao sukladno odredbama ZSDU, taj zakon je lex specialis i stoga se na njegovu odgovornost za štetu ne mogu primjenjivati odredbe Zakona o obveznim odnosima.

80. Tužitelji su pravilno na pasivnoj strani označili Republiku Hrvatsku, pa kada su pored Republike Hrvatske (nepotrebno) naznačili i Grad Varaždin, time su promašili pasivnu legitimaciju u odnosu na naznačenog tuženika Grad Varaždin.

81. Tužitelji ĆĆ su trebali i u ovom dijelu koji se odnosi na naknadu štete jer je uopće izdana sporna uporabna dozvola, po njima nezakonita jer nije izdana sukladno tada važećem Zakonu o prostornom uređenju i gradnji, tužiti upravo Republiku Hrvatsku, te i u tom dijelu svojih tvrdnji i navoda, prije podnošenja tužbe nadležnom općinskom sudu, sukladno čl. 186.a. Zakona o parničnom postupku, podnijeti zahtjev za mirno rješenje spora nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu.

82. Tužitelji su se 2.tuženiku Republici Hrvatskoj obratili sa Zahtjevom za mirno rješenje spora dana 04. travnja 2017.god. i to nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu u Varaždinu, sukladno čl. 186.a. Zakona o parničnom postupku ( dalje : ZPP ), dakle navedeni uvjet za podnošenje tužbe sudu je ispunjen.

83. Prema odredbi čl. 186.a. st. 1. ZPP zahtjev za mirno rješenje spora mora sadržavati sve ono što mora sadržavati tužba, a što je u konkretnom slučaju ispunjeno.

84. Stoga su I. i II. tužitelji ispunili procesnu pretpostavku iz čl. 186.a. st. 1. i st. 2. ZPP u odnosu na oba tijela i tijelo jedinice lokalne samouprave – Grad Varaždin i tijelo državne vlasti - Općinski sud u Varaždinu.

85. Sukladno obrazloženom, pasivno legitimirana u ovom parničnom postupku radi naknade štete je samo Republika Hrvatska.

86. Nadalje valja odlučiti o istaknutom prigovoru tuženika da je nastupila zastara potraživanja tužitelja s osnova naknade štete.

87. I 1.tuženik Grad Varaždin i 2-tuženik Republika Hrvatska su podnijeli prigovor zastare, te će o razlozima istog sud obrazložiti za oba tuženika.

88. Tužba, odnosno ovaj parnični postupak, pokrenut je dana 12. srpnja 2017.god. kada je tužba predana neposredno na Općinski sud u Varaždinu, što je vidljivo iz prijemnog štambilja toga suda.

89. Iz priloženih novinskih stranica Varaždinskih vijesti za razdoblje od travnja 2011. do prosinca 2012. (list 172-224), razvidno je da je Stanoing d.o.o. [adresa] objavljivao prodaju stanova u [adresa], naziva [adresa], pa je tako zadnja priložena objava od 24. prosinca 2012.god.

90. Tužitelji su sa prodavateljem Lakerko Harmonija oblika d.o.o. sklopili ugovor o kupoprodaji spornog stana u stambenoj zgradi u [adresa] dana 13. srpnja 2012.god., nakon čega su prodavatelju isplatili kupoprodajnu cijenu u cijelosti. Prodavatelj stana im je izdao tabularnu isprava dana 16.srpnja 2012.god., te račun dana 27. srpnja 2012.god.

91. Ovdje tužitelji su navedeni kupoprodajni ugovor predali na provedbu tj. upis prava vlasništva na stanu u zemljišno-knjižni odjel Općinskog suda u Varaždinu dana 20. srpnja 2012.god., te su se tada i upisali kao vlasnici spornog stana u zgradi u [adresa], po brojem Z-3724/2012, što je utvrđeno uvidom u priloženi zemljišno- knjižni izvadak za sporni stan. Iz istog je vidljivo i da je navedena zgrada etažirana, te da suvlasnički udio za taj stan iznosi 4545/255570 dijela.

92. Tužitelji su kupoprodajni ugovor predali i nadležnoj Poreznoj upravi radi plaćanja poreza na promet nekretnina i Porezna uprava. Područni ured Varaždin, Ispostava Varaždin je izdala rješenja o plaćanju tog poreza dana 05. srpnja 2013.god.

93. Kako je vidljivo iz kupoprodajnog ugovora od dana 13. srpnja 2012.god., u čl. 6. st. 2. i st. 3. istoga se prodavatelj Lakerko-Harmonija oblika d.o.o. obvezao pozvati ovdje tužitelje ĆĆ na primopredaju stana, uz točnu naznaku dana i sata primopredaje i to pismenim putem preporučenom pošiljkom s povratnicom na adresu koja je navedena u ugovoru, s time da primopredaja ima biti izvršena odmah po završetku radova na zgradi i pošto prodavatelj preuzme predmetnu nekretninu od glavnog investitora, tvrtke Stanoing d.o.o.iz [adresa].

94. Životno je i logično da su s obzirom na navedeno, tužitelji očekivali primopredaju spornog stana u zgradi u [adresa], ali ona očito nije obavljena.

95. Tužitelji ĆĆ navode da nakon što su posumnjali u poštene namjere prodavatelja stana Lakerko-Harmonija oblika d.o.o., sami su krenuli istraživati stanje zgrade u [adresa] u kojoj su kupili stan, te su onda utvrdili da zgrada nije spojena na javnu elektroenergetsku mrežu, na javni vodovod i plin, kako navode u samoj tužbi, a spisu su priložili dopis Termoplina Varaždin od dana 22. rujna 2015.god. i dopis Elektre Varaždin od dana 06. listopada 2015.god.

96. Iz dopisa HEP ODS d.o.o. Elektre Varaždin od 5. listopada 2015., proizlazi da je za višestambenu građevinu Jalkovečka 108A, kčbr. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] 25. siječnja 2010. izdana prethodna elektroenergetska suglasnost investitoru Stanoing d.o.o. [adresa], s kojim je 19. veljače 2010. sklopljen predugovor o priključenju kojim se omogućuje pravovremeni početak radova na pripremi ostvarenja tehničkih uvjeta u elektrodistribucijskog mreži za priključenje građevine, kao i na pripremi za izgradnju samog priključka. Budući da investitor do danas nije izvršio svoje obveze iz sklop- ljenog predugovora, prethodna elektroenergetska suglasnost i predugovor prestali su važiti 21. siječnja 2012., pa za građevinu nije sklopljen ugovor o priključenju, tako da ista nikada nije priključena na distribucijsku mrežu.

97. Iz dopisa Termoplin d.d. [adresa] od 9. listopada 2015. proizlazi da je za predmetnu zgradu u [adresa] (čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) plinski priključak izveden do zgrade, slijedom čega ista nije spojena na plinsku mrežu, odnosno nije izvedena (građevinski) do faze da bi se mogla uvoditi plinska instalacija unutar same zgrade.

98. Međutim, 1. i 2.tužitelji su u svojim iskazima naveli da su nakon što im stan nije predan i nije završen već 2014.god. opunomoćili odvjetnika Kovač Tomislava radi rješavanja problema i da su onda doznali da ta upisana uporabna dozvola u z.k. nije valjana po navodima odvjetnika.

99. Nesporno je da je u tom razdoblju nad glavnim investitorom te zgrade u [adresa] tvrtkom Stanoing d.o.o. [adresa] otvoren postupak predstečajne nagodbe dana 19. kolovoza 2014.god. koji postupak nije bio dovršen niti u vrijeme podnošenja ove tužbe. 100. Ovdje tužitelji ĆĆ tvrde tijekom ovog postupka, da su tek nakon toga ustanovili da sporna uporabna dozvola izdana od strane ovdje 1.tuženika Grada Varaždina i upisana u zemljišnu knjigu Općinskog suda u Varaždinu, z.k. odjel, sa nazivom "uporabna dozvola Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja Klasa: UP/I 361-04/11-01/16, Urbroj: 2186/01-12-11-03-SS od 31.05.2011.god." uopće ne predstavlja uporabnu dozvolu, nego nekakav upravni akt čije postojanje uopće nije predviđeno u zakonu i u čijoj se izreci jasno navodi da se radi o dozvoli za "konstruktivni dio u kojem će se dovršiti 40 stanova i 19 garaža ...", a što po navodima tužitelja nije uopće bilo vidljivo iz zemljišno knjižnog izvatka za spornu nekretninu – zgradu u kojoj se nalazi stan koji su kupili.

101. Tek tada su tužitelji, po svojim navodima u ovom postupku, uvidjevši da od primopredaje stana nema ništa niti četiri godine po kupnji stana, imajući u vidu da su protekli svi razumni rokovi, postupili na način da su pozvali prodavatelja Lakerko Harmonija oblika d.o.o. na predaju stana, što on nije ispunio, te je konačno dana 30. ožujka 2017.g. sukladno odredbi čl. 361. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima došlo do raskida ugovora o kupoprodaji sa prodavateljem stana.

102. U odnosu na prodavatelja spornog stana Lakerko Harmonija oblika d.o.o. je predmetni kupoprodajni ugovor raskinut tek dana 30.ožujka 2017.god., te nije sporno da su ovdje tužitelji ustali sa tužbom protiv prodavatelja stana nad kojim je u međuvremenu tijekom parnice, dana 03. prosinca 2018.god., otvoren stečajni postupak, te su tužitelji prijavili potraživanje u tom stečaju, a što je stečajni dužnik osporio, te su tužitelji morali podnijeti tužbu.

103. Sud je uvidom u Sudski registar vidljivo je da je Trgovački sud u Zagrebu - Stalna služba u Karlovcu rješenjem broj 4 St-1851/2018 od 03.12.2018. godine otvorio stečajni postupak nad dužnikom Lakerko-Harmonija oblika d.o.o. za trgovinu i usluge, Luka, Zagorska cesta 72, MBS: [matični broj subjekta], OIB: 36866050125.

104. Stoga su 1. i 2. tužitelji tek po saznanju da zgrada nije priključena na komunalnu infrastrukturu, što je bilo 2015.god. povezujući to s činjenicom, da je nad prodavateljem TD Lakerko Harmonija oblika d.o.o., pokrenut stečajni postupak (što je bilo 2018.god. ), mogli imati saznanja i o obimu štete, odnosno činjenici da im predmetni stan neće biti predan u posjed po sistemu "ključ u ruke" kako je to i ugovoreno u ugovoru o kupoprodaji stana od dana 12. srpnja 2012.god.

105. U tom postupku koji su ovdje tužitelji pokrenuli protiv prodavatelja stana Lakerko Harmonija oblika d.o.o. kod Općinskog suda u Varaždinu pod brojem P-207/2017 dana 13. travnja 2017.god., dakle prije otvaranaj stečajnog postupka nad tom tvrtkom (prodavateljem stana ) i u kojem postupku je određen prekid postupka zbog nastupanja pravnih posljedica otvaranja stečajnog postupka nad tamo tuženikom Lakerko-Harmonija oblika d.o.o., te su u nastavku postupka ovdje tužitelji ĆĆ preinačili svoj tužbeni zahtjev na način da se predmetni stan upiše natrag na Lakerko- Harmonija oblika d.o.o.

106. U konačnici je Općinski sud u Varaždinu pod brojem P-1295/2019 (raniji broj spisa P-207/2017) dana 29. travnja 2020.god. donio Presudu na temelju priznanja kojom je utvrđeno da je osnovana tražbina tužitelja JĆ, kao vjerovnika drugog višeg isplatnog reda prema dužniku Lakerko Harmonija oblika d.o.o. i to svakome u iznosu od tada 192.496,10 HRK, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom, odnosno ukupno 384.992,20 HRK, što je iznos kupoprodajne cijene spornog stana ( 51-950,00 EUR ), te je odlučeno da će se sporni stan upisati natrag kao vlasništvo te tvrtke Lakerko Harmonija oblika d.o.o. Isto je u z.k. odjelu u [adresa] provedeno pod brojem Z-8069/2020, što je vidljivo iz Rješenja tog z.k. odjela od dana 04. studenog 2020.god.

107. Ta Presuda na temelju priznanja Općinskog suda u Varaždinu je postala pravomoćna i ovršna dana 20. svibnja 2020.god. što je jasno naznačeno u sudskom spisu. Tužitelji tijekom ovog postupka se nisu izjasnili da li su i u kojem iznosu naplatili svoje potraživanje prema tvrtki Lakerko Harmonija oblika d.o.o. sukladno toj sudskoj odluci.

108. Tužitelji u ovom postupku ističu da su tek dana 30. ožujka 2017.god., kada je došlo do saznanja da ugovor o kupoprodaji nekretnine-stana neće biti realiziran i kada su pokrenuli postupak raskida tog ugovora o kupoprodaji s prodavateljem Lakerko Harmonija oblika d.o.o., doznali da im je šteta nastala.

109. Sukladno čl. 215. st. 1. Zakona o obveznim odnosima zastara počinje teći prvog dana poslije dana kad je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano.

110. Čl. 230. st. 1. Zakona o obveznim odnosima je određeno da tražbina naknade štete zastarijeva za tri godine otkad je oštećenik doznao za štetu i osobu koja je štetu učinila.

111. Subjektivni rok se primjenjuje kada su s obzirom na sve okolnosti slučaja oštećenici mogli saznati za štetu i štetnika i od kad su im svi potrebni podaci o šteti i štetniku bili dostupni. Početak računanja subjektivnog roka ovisi o oštećenikovom saznanju za štetu i štetnika. Sukladno sudskoj praksi, kada protekne subjektivni rok, objektivni rok nije pravno odlučan (relevantan ). Objektivni rok zastare zahtjeva za naknadu štete, sukladno sudskoj praksi, se primjenjuje samo ako oštećenik nije mogao doznati za štetu i za osobu koja je štetu nanijela.

112. U konkretnom slučaju se primjenjuje subjektivni rok za podnošenje tužbe radi naknade štete jer se tužbeni zahtjev tužitelja temelji na spornoj Uporabnoj dozvoli od 31. svibnja 2011.god. čija zabilježba postojanja je upisana u zemljišnim-knjigama za spornu zgradu u kojoj je stan koji su ovdje tužitelji JĆ kupili, a zemljišna knjiga je javna, svima je vidljiva i svatko može zatražiti uvid u istu, kao i u pomoćne popise i iz nje dobiti izvatke odnosno ispise i prijepise (sukladno čl. 7. Zakona o zemljišnim knjigama, i sada važećeg i ranije važećeg ) i ta uporabna dozvola je upisana u zemljišne knjige još od 07. rujna 2011.god. pod brojem Z-4598/11.

113. Tužitelji su se u zemljišne knjige Općinskog suda u Varaždinu temeljem Kupoprodajnog ugovora od 13. srpnja 2012.god. i Tabularne izjave od 16. srpnja 2012.god. upisali kao vlasnici spornog stana u cijelosti, a sporna Uporabna dozvola je kroz cijelo to vrijeme i nadalje bila upisana u z.k.

114. Tužitelji su sukladno svojim navodima na proljeće 2013.god., kada im je prodavatelj Lakerko Harmonija oblika d.o.o. trebao predati u posjed taj sporni stan, saznali da zgrada u [adresa] gdje se nalazi sporni stan još nije dovršena i useljiva. Zatim su 2014.god. opunomoćili i odvjetnika radi predaje u posjed toga stana od prodavatelja.

115. Nakon toga tužitelji sve do travnja 2017.god. nisu poduzimali nikakve pravne radnje u svezi toga stana.

116. Sud smatra da datum raskida ugovora o kupoprodaji nekretnine s prodavateljem stana Lakerko Harmonija oblika d.o.o. nikako ne znači početak roka za tijek zastare za podnošenje tužbe s osnova naknade štete prema 1.tuženiku Gradu Varaždinu i 2.tuženiku Republici Hrvatskoj.

117. Ovaj sud smatra da ovdje tuženici ni na koji način nisu sudjelovali u kupoprodajnom procesu toga stana, a sporna uporabna dozvola je cijelo vrijeme još od 07. rujna 2011.god. bila uredno zabilježena u zemljišno-knjižnom ulošku za spornu zgradu i tužitelji su stoga mogli još i prije nego su uopće sklopili kupoprodajni ugovor sa prodavateljem provjeriti na što se odnosi Uporabna dozvola, a u konačnici i provjeriti što je sve potrebno još dovršiti da bi zgrada bila spremna za useljenje i konkretni stan za stanovanje. Isto očito nisu napravili.

118. Tu valja istači da se tužitelji pozivaju da je ugovor o kupoprodaji raskinut sukladno čl. 362. Zakona o obveznim odnosima, međutim u spornom Kupoprodajnom ugovoru i po njihovim navodima je primopredaja trebala biti u proljeće 2013.god., pa je slijedom navedenog upitno da li su ovdje tužitelji poštivali odredbe i rokove iz tog članka Zakona, te se po mišljenju suda taj datum raskida ugovora tek 2017.god., na koji se pozivaju tužitelji, ne može uzeti uopće u obzir u ovom konkretnom postupku jer se taj rok ne može unedogled prolongirati već su isto morali tražiti od prodavatelja stana u razumnom roku.

119. Isto tako, postojanje ili nepostojanje uporabne dozvole nije uvjet za primopredaju stana. Ako stan i zgrada nisu bili do kraja dovršeni i priključeni na elektroenergetsku mrežu, ipak sporni stan ima neku tržišnu vrijednost, a da stan nije do kraja dovršen su sami tužitelji u trenutku sklapanja kupoprodajnog ugovora sa Lakerko Harmonija oblika d.o.o. bili svjesni jer je to izričito navedeno u čl. 6. Kupoprodajnog ugovora.

120. Tužitelji JĆ su morali pravodobno protiv prodavatelja stana pokrenuti određene postupke kako bi se na taj način, makar i djelomično obeštetili upravo od tog prodavatelja stana ( npr. podnošenjem tužbe zbog materijalnih i pravnih nedostataka prodane nekretnine, poništenje kupoprodajnog ugovora, raskidanje kupoprodajnog ugovora i sl. ).

121. U svom tužbenom zahtjevu o kojem ovaj sud odlučuje u ovom postupku, tužitelji traže zakonsku zateznu kamatu od trenutka sklapanja kupoprodajnog ugovora tj. od 14. srpnja 2012.god., dakle smatraju da bi im 1. i 2. tuženici trebali nadoknaditi štetu u cjelokupnom iznosu plaćene kupoprodajne cijene prodavatelju stana od datuma sklapanja tog ugovora, slijedom čega i sami potraživanje vežu uz datum kupoprodaje, pa sud smatra da se i saznanje za štetu i štetnika veže već uz datum sklapanja spornog ugovora, a svakako najkasnije u razumnom roku za primopredaju toga stana što je trebalo biti u proljeće 2013.god., kako sami tužitelji navode u tužbi i svakako se taj rok primopredaje stana ne može produživati unedogled jer su tužitelji već na proljeće 2013.god. utvrdili da postoji problem s primopredajom stana i mogli su izvršiti sve potrebne provjere, tim više što je po njihovim navodima iz tužbe, njima nekretnina već prilikom kupoprodaje izgledala skoro dovršeno i da treba dovršiti samo još neke manje radove.

122. Tužitelji su tek 13. travnja 2017.god. protiv tvrtke Lakerko-Harmonija oblika d.o.o. podnijeli tužbu Općinskom sudu u Varaždinu radi utvrđenja i isplate, a u svezi spornog stana, s time da je u to vrijeme ta tvrtka još bila bez ikakvog postupka, stečaj je otvoren tek krajem 2018.god.

123. Nesporno je da je tužba, odnosno ovaj parnični postupak, pokrenut dana 12. srpnja 2017.god. kada je tužba predana neposredno na Općinski sud u Varaždinu (gdje je zaprimljen pod brojem P-346/2017 ), što je vidljivo iz prijemnog štambilja toga suda. Već je obrazloženo da je nakon toga cjelokupni spis delegiran ovome sudu na odlučivanje, ali je bitan upravo taj datum podnošenja tužbe sudu.

124. Za postojanje štete nije dovoljno da su 1. i 2. tužitelji saznali za nastalu štetu i štetnika, već je potrebno i saznanje o obimu štete.

125. U ovom ponovljenom postupku Trgovački sud u Varaždinu je dostavio prijedlog za sklapanje predstečajne nagodbe dužnika STANOING d.o.o. [adresa], OIB : 21611439134 od 11. lipnja 2015.god. i Rješenje toga suda broj St-432/2022-162 od 13. ožujka 2023.god. kojim je odbačen prijedlog dužnika za sklapanje predstečajne nagodbe s potvrdom pravomoćnosti s danom 06. travnja 2023.god. Iz podataka je vidljivo da je dana 19. kolovoza 2014.god. podnesen prijedlog za otvaranje redovnog postupka predstečajne nagodbe nad TD Stanoing d.o.o.

126. U konkretnom slučaju ta tvrtka Stanoing d.o.o. nije bila u nikakvom ugovornom odnosu sa ovdje 1. i 2.tužiteljima, njima je sporni stan u zgradi prodala tvrtka Lakerko- Harmonija oblika d.o.o., a tvrtka Stanoing d.o.o. je bila glavni investitor u izgradnji te sporne zgrade gdje se nalazi kupljeni stan tužitelja.

127. To podrazumijeva da bi odgovoran za predmetnu štetu (materijalne nedostatke kupljene stvari) koja je tužitelju nastala mogao biti samo prodavatelj iz navedenog Ugovora o kupoprodaji ( prema čl. 400. Zakona o obveznim odnosima).

128. Naime, ukoliko su kao što to tvrde 1. i 2.tužitelj bili u zabludi prilikom predmetne kupnje stana, odnosno da nije bilo uporabne dozvole da ne bi kupili predmetni stan valja reći da se ne može raditi o ispričivoj zabludi jer 1. i 2.tužitelji nisu postupili sa dužnom pažnjom koja se u prometu (nekretnina) zahtjeva.

129. Tužitelji su sami izjavili da su u trenutku kupnje spornog stana, isti prije sklapanja kupoprodajnog ugovora, išli pogledati taj stan, te su vidjeli u kojoj je fazi izgrađenosti, sami su vidjeli da isti nije dovršen, a i u samom kupoprodajnom ugovoru je jasno navedeno do kada im se stan mora predati u posjed tj. najkasnije u proljeće 2013.god.

130. I u samom Ugovoru o kupoprodaji toga stana od 13. srpnja 2012.god. je u čl. 6. istog jasno navedeno da će se primopredaja nekretnine izvršiti odmah po završetku radova na zgradi i po prodavatelju ( Lakerko-Harmonija oblika d.o.o. ) preuzimanju nekretnine od glavnog investitora tvrtke Stanoing d.o.o. [adresa].

131. Dakle, tužitelji su bili dobro upoznati i sa stanjem izgrađenosti nekretnine i sa time tko je glavni izvođač radova.

132. Naime, očito je da 1. i 2. tužiteljima nije predan taj stan po sistemu "ključ u ruke", a kako je to bilo dogovoreno Ugovorom o kupoprodaji i očito je da se radi o bitnim nedostacima građevine te da je Ugovor o kupoprodaji raskinut po samom zakonu.

133. U proljeće 2013.god. je već bila opće poznata činjenica da glavni izvođač radova na toj stambenoj zgradi Stanoing d.o.o. gdje je njihov kupljeni stan ima problema i da su u tijeku određeni postupci i to kazneni i predstečajni, odnosno stečajni. Tužitelji su sami zvali osobno i Stanoing i raspitivali se za dovršetak radova, međutim usprkos tome sve do 2017.god. nisu poduzimali nikakve radnje niti prema prodavatelju stana Lakirko-Harmonija d.o.o., niti pak prema Stanoingu d.o.o. kao glavnom izvođaču radova na toj stambenoj zgradi, iako su očito već 2014.god. angažirali ovjalštenog punomoćnika- odvjetnika Kovač Tomislava iz varaždina, što su sami rekli u svojem iskazu. Isto tako nisu poduzimali nikakve radnje provjere sporne Uporabne dozvole, niti radnje sukladno Zakonu oko davanja naloga izvođaču da radove na stanu završi.

134. Tek su 13. travnja 2017.god., dakle četiri godine nakon što je primopredaja stana trebala biti izvršena, protiv TD Lakerko-Harmonija oblika d.o.o. pred Općinskim sudom u Varaždinu podnijeli tužbu radi utvrđenja i isplate, koja je zaprimljena pod brojem P- 207/2017, gdje navode da traže da se sklopljeni kupoprodajni ugovor stana raskine po samom zakonu i da im ta tvrtka solidarno isplati kupoprodajnu cijenu u iznosu od ukupno 51.950,00 EUR.

135. U toj tužbi su naveli da je 2014.god. protiv TD Stanoing d.o.o. kao glavnog izvođača pokrenut predstečajni postupak, dakle ovdje tužitelju su za isto znali.

136. Dakle, 1. i 2.tužitelji su opunomoćili odvjetnika Kovač Tomislava, koji od 2014.god. do travnja 2017.god. nije poduzimao radnje vezane uz naknadu štete ili uz utvrđivanje ništetnosti ili zakonitosti sporne uporabne dozvole za ovdje tužitelje, niti je kao njihov opunomoćenik pokretao kakve postupke pred nadležnim tijelima, odnosno nadležnim sudovima.

137. S obzirom na uputu II.stupanjskog suda iz ukidne odluke da je za utvrđenje da li je nastupila zastara potraživanja tužitelja prema tuženicima bitno utvrditi kada je započeo postupak predstečajne nagodbe investitora Stanoing d.o.o. [adresa], a za što je utvrđeno u ovom ponovljenom postupku da je prijedlog podnesen Trgovačkom sudu u Varaždinu dana 19. kolovoza 2014.god., onda do dana podnošenja ove tužbe 12. srpnja 2017.god. nije protekao subjektivni rok od 3 (tri ) godine u kojem su 1. i 2.tužitelji saznali za štetu, štetnika i obim same štete, pa nije nastupila zastara njihovog potraživanja prema tuženicima.

138. Stoga nije osnovan prigovor tuženika da je nastupila zastara potraživanja tužitelja s osnova naknade štete.

139. Sada zbog prednje obrazloženog valja odlučiti o samom tužbenom zahtjevu tužitelja za naknadu štete od tuženika i to Republike Hrvatske s obzirom na već obrazloženo.

140. Dakle, ovdje 1. i 2.tužitelji za taj ukupan iznos plaćene kupoprodajne cijene za sporni stan, a koji iznos kupoprodajne cijene potražuju naknadu štete i u ovom postupku pokrenutom protiv Republike Hrvatske i Grada Varaždina, već imaju ovršnu ispravu radi naplate ukupnog iznosa kupoprodajne cijene koju su isplatili tvrtki Lakerko Harmonija oblika d.o.o..

141. U ovom postupku tužitelji i nadalje tvrde da im šteta iznosi svakome u iznosu od 25.975,00 EUR, ukupno dakle 51.950,00 EUR, iako nisu naznačili u čemu bi se ta šteta sastojala kada već imaju ovršnu ispravu u odnosu na prodavatelja spornog stana.

142. Tijekom ovog postupka tužitelji samo navode da ne znaju koliko će se naplatiti u stečajnom postupku nad TD Lakerko Harmonija d.o.o. (podnesak od 25. svibnja 2020.god. ) i u kojem iznosu, te da će naknadno sniziti svoj tužbeni zahtjev, a što do okončanja čak i ovog ponovljenog postupka nisu učinili, niti su se u svezi istoga izjasnili. Uvidom u Sudski registar je utvrđeno da je Trgovački sud u Zagrebu brisao ovaj subjekt (pod nazivom LAKERKO-HARMONIJA OBLIKA d.o.o. za trgovinu i usluge u stečaju) tek dana 24.10.2023 rješenjem Tt-23/22158-1. Dakle, tužitelji su se u navedenom razdoblju mogli naplatiti od prodavatelja stana sukladno pravomoćnoj i ovršnoj sudskoj odluci sve do sredine 2023.god.

143. Tužitelji svoju tužbu prema tuženicima temelje na navodno nezakonito izdanoj Uporabnoj dozvoli koja je onda upisana u zemljišne knjige i zbog kojeg upisa su kupili sporni stan vjerujući da je isti dovršen.

144. Već je naprijed obrazloženo kada su i što tužitelji poduzimali, te što sud smatra u svezi njihove odluke o kupnji toga stana, kao i njihovom saznanju u kojoj fazi izgrađenosti je taj stan.

145. Sud je u svezi tužbenog zahtjeva tužitelja koji se odnosi na naknadu štete utvrdio slijedeće činjenično stanje:

-da je 1. tuženik Grad Varaždin, Upravni odjel za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja 31. svibnja 2011. izdao uporabnu dozvolu pozivom na čl. 257. st.2. Zakona o prostornom uređenju i gradnji kojim se investitoru Stanoing d.o.o. [adresa] dozvoljava uporaba izgrađene višestambene građevine [adresa]-Akontruktivni dio u kojem će se dovršiti 40 stanova i 19 garaža u prizemlju, hidrantom mrežom i gromobranskom instalacijom u [adresa] na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (u osnivanju) te kojom se po dovršetku radova na uređenju investitor obvezuje zatražiti novi tehnički pregled i izdavanje uporabne dozvole;

-da je po prijedlogu Stanoing d.o.o. [adresa] pod poslovnim brojem Z-4598/11 od 07. rujna 2011. koje je rješenje postalo pravomoćno 13. rujna 2011. Zemljišnoknjižnog odjela Općinskog suda u Varaždinu donio rješenje kojim se dozvoljava upis zabilježbe da je za građevinu – stambenu zgradu kč. br. [katastarska čestica] upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] izdana uporabna dozvola;

-da je drugi kupac stana u spornoj zgradi EĆ podnio Ministarstvu graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske prijedlog za proglašenje ništavim navedene uporabne dozvole, da je prijedlog tužitelja odbijen rješenjem tog Ministarstva od 20. veljače 2018. te je tužitelj podnio zahtjev za poništenje tog rješenja Upravnom sudu u Zagrebu koji je presudom od 06. lipnja 2019. odbio tužbeni zahtjev tužitelja (poslovni broj UsI 718/18);

-da je na navedenu presudu tužitelj uložio žalbu koja je presudom Visokog upravnog suda RH od 01. listopada 2020. pod poslovnim brojem Usž-3755/19 odbijena i potvrđena presuda Upravnog suda u Zagrebu.

146. U odnosu na tu spornu Uporabnu dozvolu potrebno je utvrditi da li je ista navodno nezakonita izdana.

147. U ovaj spis je dostavljena sporna uporaba dozvola koja je pohranjena u zbirku isprava Općinskog suda u Varaždinu, z.k. odjela pod brojem Z-4598/11, te je iz isprave vidljivo da je ista donijeta po nadležnom tijelu, Upravnom odjelu za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja Grada Varaždina, na istoj se nalazi štambilj i potpis ovlaštene osobe, te na istoj nema nedostataka koji bi upućivali na sumnju u njezinu vjerodostojnost ( čl. 44. Zakona o zemljišnim knjigama ).

148. Sukladno članku 257. Zakona o prostornom uređenju i gradnji (NN 76/07, 38/09 – koji se primjenjivao u vrijeme izdavanje uporabne dozvole) uporabnu dozvolu izdaje Ministarstvo za izgrađenu građevinu za koju je izdalo građevinsku dozvolu, a nadležno upravno tijelo za izgrađenu građevinu za koju je izdalo potvrdu glavnog projekta. Uporabnu dozvolu izdaje Ministarstvo odnosno nadležno upravno tijelo, nakon što se tehničkim pregledom utvrdi da je građevina izgrađena u skladu s građevinskom dozvolom, odnosno potvrđenim glavnim projektom, a osobito glede ispunjavanja bitnih zahtjeva za građevinu.

149. Sukladno članku 262. stavku 2. alineji 7. istog zakona zahtjev za izdavanje uporabne dozvole odbit će se rješenjem ako građevina (između ostalih razloga) nije priključena na prometnu površinu i druge građevine i uređaje komunalne infrastrukture određene lokacijskim uvjetima.

150. Sukladno članku 265. istog zakona uporabna dozvola može se na zahtjev investitora izdati prije dovršetka građenja cijele građevine i za dio građevine: ako je to potrebno radi nastavka i dovršenja građenja (korištenje mosta za pristup gradilištu, trafostanice i dalekovoda za opskrbu energijom i dr.), te ako se određeni dio građevine može početi koristiti prije dovršenja cijele građevine. Potreba mora biti predviđena glavnim projektom. Sukladno članku 266. istog zakona uporabna dozvola može se na zahtjev investitora izdati i prije dovršetka građenja složene građevine za jednu ili više građevina od kojih se sastoji složena građevina. U tom slučaju uporabne dozvole izdaju se prema uvjetima određenim lokacijskom dozvolom. Izdavanje uporabne dozvole na navedeni način mora biti predviđeno glavnim projektom i određeno građevinskom dozvolom za taj dio složene građevine.

151. 1.tuženik Grad Varaždin je sukladno toj zakonskoj odredbi izdao spornu Uporabnu dozvolu za dio građevine i to za konstruktivni dio građevine, a prije toga je na toj zgradi proveden tehnički pregled dana 30. svibnja 2011.god. Pretpostavke iz članka 265. i 266. tada važećeg Zakona o prostornom uređenju i gradnji su dakle bile ispunjenje, te je 2.tuženik Grad Varaždin izdao tu spornu uporabnu dozvolu, i to prije dovršetka zgrade sukladno građevinskoj dozvoli.

152. Ta Uporabna dozvola je bila predmetom provjere na nadležnom tadašnjem Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja, kao II.stupanjskom tijelu, koje je temeljem čl. 277. st. 1. tada važećeg Zakona o prostornom uređenju i gradnji moglo provesti upravni nadzor te zakonitost postupanja nadležnih tijal, dakle i ovdje 1.tuženika Grada Varaždina u svezi zakonitosti izdavanaj takve Uporabne dozvole, a isto Ministarstvo je temeljem odredbe čl. 128 i čl. 131. tada važećeg Zakona o općem upravnom postupku moglo poništiti ili ukinuti.

153. Nadležno Ministarstvo je dana 20. veljače 2018.god. donijelo Rješenje kojim je odbijen prijedlog za proglašenje ništetnim te sporne Uporabne dozvole, te je tako ta Uporabna dozvola postala pravomoćan i izvršan upravni akt i ista nije poništena, ukinuta ili stavljena izvan snage. Dakle, ta Uporabna dozvola je bila u postupku kontrole na nadležnom Ministarstvu.

154. Nakon toga se u svezi iste vodio i upravni spor na Upravnom sudu u Zagrebu, te po žalbi i na Visokom upravnom sudu RH kako je obrazloženo i u konačnici je ta Uporabna dozvola ostala na snazi.

155. Prema čl. 12. Zakona o parničnom postupku u slučaju kada odluka suda ovisi o rješavanju nekog prethodnog pitanja sud može sam riješiti to pitanje, ako o tom pitanju odluku još nije donio sud ili drugo nadležno tijelo. U konkretnom slučaju pitanje zakonitosti sporne uporabne dozvole od 31. svibnja 2011. predstavlja prethodno pitanje za donošenje odluke u ovom predmetu.

156. Budući da je u konkretnom slučaju uporabna dozvola od 31. svibnja 2011. postala pravomoćna i izvršna u upravnom postupku vođenom od Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja grada [adresa], odnosno da o tome postoji pravomoćna odluka nadležnog tijela, sud je vezan takvom uporabnom dozvolom te više nije ovlašten preispitivati zakonitost predmetne uporabne dozvole.

157. Kako je ta uporabna dozvola postala pravomoćna i izvršna u upravnom postupku koji je vođen od strane Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i građenja grada Varaždina, odnosno o tome postoji pravomoćna odluka nadležnog tijela – sud u ovom postupku nije više ovlašten preispitivati zakonitost te uporabne dozvole, odnosno nije ovlašten odlučivati o njezinoj zakonitosti kao o prethodnom pitanju. Rješenjem Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja odbijen je prijedlog tužitelja za proglašenjem ništavim navedene uporabne dozvole kao upravnog akta. To je rješenje potvrđeno presudom Upravnog suda u Zagrebu od 06. lipnja 2019. i presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske od 01. listopada 2020.

158. U smislu odredbe čl. 230. Zakona o parničnom postupku moguće dokazivati da su u ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena, što ovdje 1. i 2.tužitelji nisu dokazali.

159. Tijekom postupka je utvrđeno da je Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Varaždinu proveo zabilježbu postojanja te uporabne dozvole, bez upisa izreke same odluke, dakle da je riječ o uporabnoj dozvoli za konstruktivni dio.

160. Sukladno članku 108. tada važećeg Zakona o zemljišnim knjigama zemljišno- knjižni sud će, nakon što je pregledao prijedlog za upis i priloge, dopustiti upis ako iz zemljišne knjige nije vidljivo da bi glede predmeta upisa postojala zapreka tom upisu, nema osnove za sumnju u to jesu li osobe protiv kojih se zahtijeva upis sposobne raspolagati predmetom na koji se upis odnosi, niti u to je li osoba koja je prijedlog podnijela na to ovlaštena, utemeljenost prijedloga proizlazi iz sadržaja podnesenih isprava i isprave imaju potrebni oblik.

161. Prema čl. 268. tada važećeg Zakona o prostornom uređenju i gradnji je bilo propisano da nadležni sud prilikom upisa građevine u zemljišnu knjigu po službenoj dužnosti u posjedovnici zemljišne knjige stavlja zabilježbu daje priložen akt za uporabu građevine koja se upisuje uz navođenje upravnog tijela uz navođenje naziva i oznake tog akta i nikakva druga obveza z.k. odjela suda nije propisana.

162. Kad zemljišnoknjižni upis određuje drugi sud ili drugo nadležno tijelo, a ne zemljišnoknjižni sud, zemljišnoknjižni sud će se ograničiti na ispitivanje je li upis odredilo za to nadležno tijelo te je li upis provediv s obzirom na stanje zemljišne knjige, a glede ostalih pretpostavki odlučuje onaj sud ili drugo tijelo koje upis dopušta.

163. Zemljišnoknjižni referent toga suda je u zemljišnim knjigama trebao izvršiti samo upis naziva dokumenta, dakle, da se radi o uporabnoj dozvoli, oznaku tog akta, tijelo koje izdaje i datum izdavanja-što je u konkretnom slučaju i učinio.

164. Uporabna dozvola je izdana sukladno čl. 262. st. 1. tada važećeg Zakona o prostornom uređenju i gradnji, dok je u zemljišne knjige z.k. odjela Općinskog suda u Varaždinu upisana temeljem čl. 268. st. 1. tada važećeg Zakona o prostornom uređenju i gradnji.

165. Sud zaključuje da je uporabna dozvola izdana za konstruktivni dio građevine pozivom na čl. 257. st. 2. Zakona o prostornom uređenju i gradnji, te da nema pravno relevantne uzročne veze između izdavanja navedene uporabne dozvole i zabilježbe iste u zemljišnim knjigama s jedne strane, te štete koju trpe 1. i 2. tužitelji s druge strane.

166. Sud smatra da pri postojanju sustava pravnih lijekova u cilju zaštite građana i osoba od nezakonitosti u pojedinačnim upravnim aktima, nelogično je za očekivati da bi država ( Republika Hrvatska ) morala odgovarati za svaku pogrešnu ili nepravilnu primjenu prava u tim pojedinačnim aktima. I u tom slučaju takav pojedinačni akt mora biti takav da je pri donošenju istog njegov donositelj bez razboritih ili bez ikakvih razloga odstupio od ustaljene prakse, nije uzeo u obzir očigledno mjerodavan propis ili je mjerodavni propis pogrešno protumačio i primijenio, na način i u mjeri koja konkretni pojedinačni akt čini pravno neprihvatljivim, što ovdje nije utvrđeno.

167. U konkretnom slučaju treba utvrditi da li takav upravni akt predstavlja štetnu radnju u smislu pretpostavki za odgovornost države ( RH ) za štetu i da li je postupanje tijela u uzročno posljedičnoj vezi sa nastankom štete koju 1. i 2.tužitelji trpe. Naime, za nezakoniti i nepravilan rad tijela državne uprave i tijela jedinice lokalne samouprave prilikom izdavanja uporabne dozvole i upisa uporabne dozvole u zemljišnim knjigama odgovara Republika Hrvatska,.

168. Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci broj: U-III-4709/2023 od 29. svibnja 2025. naveo da je Zakonom o sustavu državne uprave ustanovljen sustav objektivne odgovornosti Republike Hrvatske za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne i javne uprave, koji se temelji na načelu uzročnosti (causa), a ne na načelu krivnje (culpa). Primarna i neposredna odgovornost države za štetu zbog nezakonitog ili nepravilnog rada tijela državne i javne uprave poseban je izraz načela vladavine prava, jedne od najviših vrednota ustavnog poretka Republike Hrvatske utvrđene u članku 3. Ustava.

169. Da bi postupanje tijela državne uprave bilo protupravno/nezakonito znači da isto tijelo mora svojim postupanjem kršiti zakon, odnosno postupajući prekoračiti svoja ovlaštenja. Treba ukazati da ne znači da je to tijelo postupalo nezakonito ako je tumačilo i primijenilo odredbe zakona u skladu sa svojim ovlastima, na način koji nije protupravan već pogrešan.

170. Prema recentnoj sudskoj praksi za postojanje odgovornosti Republike Hrvatske za štetu u smislu citirane zakonske odredbe potrebno je ispunjenje sljedećih pretpostavki: 1) da postoji nezakonit ili nepravilan rad tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave; 2) da je nastala šteta i 3) da postoji uzročna veza između spomenutog rada i nastale štete. ( npr. presuda Vrhovnog suda RH broj: Rev-451/16-21 od 1. ožujka 2023. )

171. Nezakonitim radom se smatra svako djelovanje suprotno odredbama i načelima važećeg pravnog poretka, dok nepravilno djelovanje znači postupanje suprotno pravilima struke koje odudara od uobičajene metode rada u državnom tijelu, odnosno postupanje protivno svrsi koji je određena ili ponašanje suprotno zahtjevu koji bi u javnom interesu valjalo ostvariti normalnim obavljanjem službe ili djelatnosti. Nezakoniti rad ogleda se u postupanju suprotnom zakonu i drugim propisima, time da svaka povreda propisa ne dovodi do odštete odgovornosti već mora biti riječ o ozbiljnoj, težoj povredi propisa npr. primjena kojeg inače u praksi ne otvara posebne dvojbe, dok se nepravilnost očituje u postupanju suprotnom pravilima struke, dakle u ponašanju koje odudara od uobičajenih metoda rada u državnom tijelu (npr. presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-x 250/2017-2 od 16. siječnja 2019.).

172. Za odgovornost Republike Hrvatske u smislu odredbe čl. 13. ZSDU za nezakonit ili nepravilan rad tijela državne uprave, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, odnosno pravnih osoba koje imaju javne ovlasti u povjerenim im poslovima državne uprave potrebno je da, prije svega, kao prva pretpostavka, postoji nezakonitost ili nepravilnost u radu tih tijela.

173. Stoga, odgovornost države postoji kad nezakonitost, odnosno nezakonit rad predstavlja iznimno tešku povredu zakona - onu koja bi bila posljedica proizvoljnog tumačenja i samovoljne primjene mjerodavnog prava. Dakle, mora se raditi o ozbiljnoj ili težoj povredi propisa pri donošenju spornog rješenja i/ili postupanju suprotnom pravilima struke i/ili ponašanju koje odudara od uobičajenih metoda rada u državnom tijelu, odnosno o arbitrarnoj primjeni prava.

174. Tako sud utvrđuje da postojanje ili nepostojanje uporabne dozvole nemaju nikakve veze sa kupnjom i prodajom predmetne nekretnine jer da je i izdana kakva drugačija uporabna dozvola i da je ta zgrada u vrijeme kupnje stana imala sve priključke ( struja, voda, plin ), ista zgrada ( i sporni stan ) ionako zbog propasti investitora TD Stanoing d.o.o. ne bi bili dovršeni.

175. Stoga sud smatra da nisu ostvarene pretpostavke za odgovornost države predviđene člankom 13. Zakona o sustavu državne uprave (ZSDU-a ) jer nije bilo nezakonitog djelovanja odnosno da 1. i 2.tužitelji nisu dokazali da bi na strani tuženice Republike Hrvatske postojao propust ili štetna radnja koja bi bila protupravna i u adekvatnoj uzročno-posljedičnoj vezi sa utuženom štetom.

176. Sud na osnovu cjelokupno provedenog postupka dokazivanja zaključuje da nije niti životno niti logično, a niti u ovom postupku dokazano da su 1. i 2. tužitelji samo s povjerenjem u točnost i istinitost zemljišnim knjiga, te rad države i sudova, odlučili kupiti sporni stan u navedenoj nedovršenoj zgradi, pa da bi im zato bila prouzročena šteta koju potražuju u ovom postupku.

177. Dakle, sud smatra da osnovni razlog zbog kojega su 1. i 2. tužitelji kupili sporni stan nije bio taj da je izdana uporabna dozvola i da je ista bila zabilježena u zemljišnim knjigama.

178. Stoga ovaj sud smatra da 1. i 2.tužitelji nisu dokazali da bi na strani tuženice Republike Hrvatske postojao propust ili štetna radnja koja bi bila protupravna i u adekvatnoj uzročno posljedičnoj vezi sa utuženom štetom. Dakle, ovaj sud smatra da ne postoji pravno relevantna uzročna veza između izdavanja navedene uporabne dozvole i zabilježbe iste u zemljišnim knjigama i štete koju trpe 1. i 2. tužitelji.

179. Stoga je sud u cijelosti odbio tužbeni zahtjev 1. i. 2. tužitelja JĆ za naknadu štete kao neosnovan, te je odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.

180. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, jer su 1.tuženik i 2.tuženik u cijelosti uspjeli u ovoj parnici budući da je tužbeni zahtjev 1. i 2. tužitelja u cijelosti odbijen.

181. 1.tuženik Grad Varaždin nije tražio naknadu nikakvih troškova od tužitelja.

182. 2.tuženik Republika Hrvatska, zastupana po zakonskom zastupniku Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu je zatražila naknadu troškova postupka.

183. Već je obrazloženo da su tužitelji u tužbi kao vrijednost predmeta spora naznačili iznos od tada 245.000,00 HRK (hrvatska kuna ), što je sada 32.517,09 EUR, na koji VPS niti jedan tuženik nije stavio prigovor, pa se troškovi ovog parničnog postupka obračunavaju sukladno tome VPS-u.

184. Sud je 2.tuženiku RH priznao troškove parničnog postupka sukladno vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ( Narodne novine broj 138/23 i 107/25), koja se sada primjenjuje sukladno 42. Tbr. Iste, i to kao vrijednost boda 2,00 EUR/bod, te kako su zatraženi u predanom troškovniku (čl. 164. ZPP-a ) i to za zastupanje po zakonskom zastupniku Općinskom državnom odvjetništvu ( u [adresa] i u [adresa] nakon delegacije spisa ), Građansko-upravni odjel, a sve sukladno čl. 163. ZPP-a. ". 2.tuženiku se priznaje trošak cjelokupnog postupka i to onog vođenog pod brojem P-199/2020 ( P-102/2020 ) i ovog ponovljenog pod brojem P-44/2025.

185. Tako sud 2.tuženiku priznaje troškove za slijedeće radnje: za sastav odgovora na tužbu od 14.10.2019. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.8/1 ), za ročište dana 11.11.2019. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.9/1 ), za ročište dana 17.12.2019. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.9/1), za ročište dana 08. rujna 2020. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.9/1 ), za ročište dana 20.01.2021. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.9/1 ), kao i za ročište za objavu presude09.02.2021. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr.9/3 ), te u ovo ponovljenom postupku za sastavljanje podneska od 20.02.2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.8/1 ), za sastavljanje podneska od 09.04.2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.8/1 ), za ročište dana 30.10.2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.9/1 ), za ročište dana 11.12. 2025. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.9/1 ), za ročište dana 23.01.2026. u iznosu od 500,00 EUR (Tbr.9/1 ), kao i za ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR (Tbr.9/3 ),

186. Tako ukupno priznati trošak 2.tuženika iznosi 5.700,00 EUR, a na plaćanje su obvezani 1. i 2. tužitelji koji su izgubili spor. ".tuženik na priznati trošak ima pravo i na zakonske zatezne kamate tekuće od presuđenja do isplate obračunate sukladno čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima.

187. Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

U Čakovcu, 04. ožujka 2026. godine

S U T K I N J A:

Valentina Varga Gombar

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana po primitku presude, Županijskom sudu u Vukovaru sukladno čl. 5. st. 2. Zakona o područjima i sjedištima sudova (Narodne novine RH broj 67/18 i 21/22 ), a putem ovoga suda pismeno u četiri primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu smatrat će se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335 st. 9 ZPP-a).

O tom obavijest:

1. punomoćnica tužitelja Jasmina Tot Solina, odvjetnica iz Varaždina

2. 1.tuženik Grad Varaždin osobno

3. zakonski zastupnik 2.tuženika Općinsko državno odvjetništvo u Čakovcu, Građansko-upravni odjel

.

., ...