REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1775/2024-41

U I M E R E P U B L I K E H RV A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivani Galić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Bruni Spizu, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Grada Zagreba, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937, zastupanog po punomoćnici Korneliji Đuratović, odvjetnici iz Zagreba, temeljem generalne punomoći Su-546/2024, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave dana 06. veljače 2026. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Brune Spiza, odvjetnika i punomoćnice tuženika Kornelije Đuratović, odvjetnice, dana 04. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Gradu Zagrebu, Trg Stjepana Radića 1, Zagreb, OIB: 61817894937 isplatiti tužiteljici ŽJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 5.443,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 10.09.2024. do isplate i naknaditi joj parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.301,71 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 04.03.2026. do isplate po godišnjoj stopi zatezne kamate koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužiteljica s dijelom tužbenog zahtjeva kojim od tuženika zahtjeva isplatu iznosa od 2.565,20 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe sudu do isplate.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 10.09.2024. navodi da je dana 01. srpnja 2024. tužiteljica hodajući pločnikom po ulici D. Kalea pala ispred kbr. 10 jer je zakoračila u rupu na cesti koja nije bila vidljiva. Pri padu tužiteljica je zadobila razderotine oba koljena i prijelom pete kosti stopala. Sporna rupa na cesti već je prije bila evidentirana od strane Zagrebačkog holdinga, ali je popravljena tek nakon pada tužiteljice. Tužiteljica je zbog prijeloma kosti stopala sedam tjedana bila u gipsu i pri hodu se služila dolakatnim štakama. Pretrpjela je snažan strah i vrlo jake fizičke bolove koji traju i danas zbog čega tužiteljica otežano hoda. Nakon skidanja gipsa u kolovozu 2024. tužiteljici je preporučena fizikalna terapija time da je na pregled kod fizijatra naručena tek 04.10., što znači da bi tijekom jeseni ili početkom zime trebala početi obavljati fizikalnu terapiju na teret HZZO. Tužiteljica je željela smanjiti štetu te je sama započela s fizikalnom terapijom koja je trajala od 27.08. do 09.09.2024. i tu terapiju platila je u iznosu od 433,20 EUR. Izvjesno je da će zaostati trajne posljedice pa tužiteljica, od tuženika koji snosi odgovornost za štetu koju građani trpe neispravnom građevinskom izvedbom na javnoj površini, traži odštetu za: strah 1.500,00 EUR, fizičke bolove 3.000,00 EUR, duševni bolovi zbog smanjenja životne aktivnosti 2.000,00 EUR, trošak plastične imobilizacije 75,00 EUR i za tuđu pomoć 1.000,00 EUR, odnosno ukupno 7.575,00 EUR.

2. Stoga, tužiteljica u tužbi predlaže donošenje slijedeće presude: ''Tuženik GRAD ZAGREB, OIB 61817894937 dužan je tužiteljici ŽJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] platiti iznos od 8.008,20 € sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana podnošenja tužbe pa do isplate te naknaditi troškove postupka sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu od 03.10.2024. navodi da tuženik osporava osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva, uzročnu vezu te ističe prigovor promašene pasivne legitimacije, kao i prigovor isključive krivnje tužiteljice. Prije svega, tuženik ističe prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga kako slijedi. Kako je razvidno iz tužbe, tužiteljica tvrdi da se predmetni štetni događaj zbio na dijelu nerazvrstane ceste, zbog čega bi, po mišljenju tužiteljice, a vjerojatno temeljem odredaba Zakona o komunalnom gospodarstvu, ovdje tuženik bio pasivno legitimiran. Tuženik ističe da tužiteljica ne uzima u obzir odredbe Zakona o cestama, koje određuju drugačije. Naime, odredbom čl. 100. Zakona o cestama („Narodne novine“ 84/2011, 18/2013, 22/2013, 54/2013, 148/2013, 92/2014, 110/2019, dalje ZC) propisano je da nerazvrstanu cestu čine: – cestovna građevina (donji stroj, kolnička konstrukcija, sustav za odvodnju atmosferskih voda s nerazvrstane ceste, drenaže, most, vijadukt, podvožnjak, nadvožnjak, propust, tunel, galerija, potporni i obložni zid, pothodnik, nathodnik i slično), nogostup, biciklističke staze te sve prometne i druge površine na pripadajućem zemljištu (zelene površine, ugibališta, parkirališta, okretišta, stajališta javnog prijevoza i slično) … Nadalje, odredba čl. 107. ZC propisuje da upravljanje, građenje i održavanje nerazvrstanih cesta obavlja se na način propisan za obavljanje komunalnih djelatnosti sukladno propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije, dok je u stavku 2. određeno da jedinica lokalne samouprave može osnovati trgovačko društvo u svom vlasništvu radi obavljanja poslova upravljanja i održavanja nerazvrstanih cesta te poslova građenja nerazvrstanih cesta uz odgovarajuću primjenu odredbi članka 23., 26. i 33. ovoga Zakona. U tom smislu tuženik je osnovao trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste. Odlukom o nerazvrstanim cestama Grada Zagreba (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 18/2013, 16/2014, 25/2015, 2/2017, 7/2018), u odredbi čl. 16. određeno je da poslove redovitog održavanja nerazvrstanih cesta obavlja Podružnica Zagrebačke ceste. S obzirom na navedeno, a imajući u vidu da je Zagrebački holding d.o.o. pravna osoba, koja je upisana u sudski registar te ima pravnu i parničnu sposobnost, tuženik smatra da je tužiteljica u konkretnom slučaju trebala podnijeti tužbu protiv Zagrebačkog holding d.o.o., a ne protiv ovdje tuženika. U prilog tome govori i sama činjenica da se tužiteljica obraćala Zagrebačkom holdingu d.o.o. zbog postojanja navedenog oštećenja.

4. Tuženik pored toga upućuje i na odredbu čl. 1084. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018) kojom je propisano da osobe koje obavljaju komunalnu ili drugu sličnu djelatnost od javnog interesa odgovaraju za štetu ako bez opravdanog razloga obustave ili neredovito obavljaju tu djelatnost. Dakle, sve i da je ovdje tuženik pasivno legitimiran, isti bi odgovarao samo u slučaju obustave ili neredovitog obavljanja komunalne djelatnosti. Zbog toga, tuženik predlaže od Zagrebačkog holdinga d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, Donje Svetice 48, pribaviti očitovanje kada je došlo do saniranja predmetnog oštećenja. Ujedno, tuženik predlaže obavijestiti Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste o ovoj otpočetoj parnici. Slijedom svega navedenog, tuženik nikako ne može biti pasivno legitimiran niti odgovoran za eventualno nastali predmetni štetni događaj.

5. Svakako, tuženik ističe prigovor isključive krivnje ili barem doprinosa tužiteljice jer rupa nije tako mala te je prosječnom čovjeku lako vidljiva, a osim toga, smještena je ispred kuće tužiteljice pa je sa postojanjem iste, prema samim navodima tužiteljice, bila upoznata već i ranije. Tuženik ističe i prigovor nedostatka uzročne veze između nastalih ozljeda te štetnog događaja kao i bolovanja tužiteljice, te osporava visinu tužbenog zahtjeva kao previsoko postavljenu. Osporava se i privatna fizikalna terapija, a i trošak plastične imobilizacije. Slijedom navedenog, predlaže se odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice kao neosnovan u cijelosti uz naknadu troška parničnog postupka tuženiku sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja prvostupanjske odluke do isplate.

6. Tužiteljica u podnesku od 08.10.2024. navodi da činjenična i pravna osnova tužbe koju je tužiteljica podnijela zbog ozljede na javnoj površini počiva na propisima iz Zakona o komunalnom gospodarstvu kojim je propisano da su jedinice lokalne samouprave obvezne osigurati trajno i kvalitetno bavljenje komunalnom djelatnosti, osigurati održavanje komunalnih objekata i uređaja u stanju funkcionalne sposobnosti, osigurati obavljanje komunalne djelatnosti po načelima održivog razvoja te osigurati javnost rada. Lokalna samouprava dužna je održavati površine koje se koriste za promet po bilo kojoj osnovi, a pristupačne su većem broju korisnika. Prema tome je tuženik dužan osigurati da se komunalna djelatnost obavlja tako da se spriječi prouzročenje ili nanošenje štete građanima, a eventualnim prenošenjem obavljanja pojedinih komunalnih djelatnosti na druge osobe Grad Zagreb se ne oslobađa obveze nadzora i poduzimanja mjera radi osiguranja pravilnog djelovanja tih osoba te se ne oslobađa niti odgovornosti za štetu koja nastane zbog propusta u njihovu radu.

7. Tuženik je na ročištu od 06.02.2026. predložio tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti uz naknadu parničnog troška tuženiku.

8. Zagrebački holding d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste, a koji je obavijest o ovoj parnici primio dana 15.10.2024. (a što je sud utvrdio uvidom u dostavnicu na poleđini lista 31 spisa), se do zaključenja glavne rasprave u ovom predmetu nije očitovao.

9. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u fotografije mjesta pada tužiteljice koje je tužiteljica dostavila uz tužbu (list 5-7 spisa), e-mail komunikaciju između predstavnika stanara iz zgrade [adresa] i Komunalnog redarstva Grada Zagreba od 15.12.2023. i 27.12.2023. (list 8-10 spisa), medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 11- 17 spisa i 38-42 i list 44 spisa), račun obrta [obrt] broj 033-2024 od 10.07.2024. za kupnju plastične imobilizacije (list 18 spisa), račun Privatne prakse fizikalne terapije TJ broj 2435/1/1 od 09.09.2024. (list 19 spisa) i u dopis Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 19.02.2025. (list 61 spisa). Sud je proveo očevid na licu mjesta dana 24.03.2025. (list 62 – 64 spisa). Sud je proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Božidaru Šebečiću od 08.06.2025. (list 68 – 70 spisa), te je vještaka dr. Šebečića saslušao na ročištu od 06.02.2026. (list 94 – 95 spisa). Sud je saslušao svjedokinju EJ (list 50 – 51 spisa) i tužiteljicu osobno (list 51 – 52 spisa).

10. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

11. Uvidom u fotografije mjesta pada tužiteljice koje je tužiteljica dostavila uz tužbu (list 5-7 spisa) sud je utvrdio da iste prikazuju rupu, udubljenje u asfaltnoj podlozi koje je nepravilnog okruglog oblika i dubine cca 7 cm, a na dnu kojega je razmrvljeni asfalt i koje udubljenje se nalazi neposredno ispred garažnih vrata.

12. Uvidom u e-mail komunikaciju između predstavnika stanara iz zgrade [adresa] i Komunalnog redarstva Grada Zagreba od 15.12.2023. i 27.12.2023. (list 8-10 spisa) sud je utvrdio da se UJ, a kao predstavnik stanara u zgradi [adresa] dopisom od 15.12.2023. obratio Komunalnom redarstvu Grada Zagreba u kojem iznosi zamolbu za sanacijom oštećenog asfalta ispred ulaza u garažu broj 1 na adresi [adresa], a u prilogu kojeg dopisa su četiri fotografije istog oštećenja i u kojem dopisu se, između ostalog, navodi: "rupa je jako velika tj duboka i netko vrlo lako može strgati nogu zbog dubine rupe, pogotovo u večernjim satima kad se slabije vidi.", a na koji dopis je dana 27.12.2023. odgovorio PJ, voditelj III područnog odsjeka navodeći da je komunalni redar 20.12.2023. izvršio nadzor na navedenoj lokaciji i pritom uočio nepravilnosti navedene u prijavi te da je komunalni redar izdao nalog Zagrebačkom holdingu d.o.o., Podružnica Zagrebačke ceste da saniraju navedenu nepravilnost.

13. Uvidom u medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 11- 17 spisa i 38-42 i list 44 spisa) sud je utvrdio da se u povijesti bolesti Klinike za traumatologiju KBC-a Sestre milosrdnice, Ordinacija za hitan prijem od 01.07.2024. (list 11 spisa), a u odnosu na tužiteljicu, navodi da je tužiteljica u bolnicu došla 01.07.2024. u 16:34 sati, te je tom prilikom navela da je razlog njezina dolaska "pala ispred svoje garaže (stala u rupu), te ozlijedila koljeno, te lijevi gležanj i stopalo", te da je vrijeme ozljede 01.07.2024. u 11:00 sati, te je tužiteljici dijagnosticiran prijelom kostiju donožja (metatarzalnih kostiju) kao glavna dijagnoza uz vidljive ekskorijacije oba koljena.

14. Uvidom u račun obrta [obrt] broj 033-2024 od 10.07.2024. za kupnju plastične imobilizacije (list 18 spisa) i u račun Privatne prakse fizikalne terapije Zlatko Kercel broj 2435/1/1 od 09.09.2024. (list 19 spisa) sud je utvrdio da je tužiteljica:

- dana 10.07.2024. platila 75,00 EUR za plastičnu imobilizaciju (potkoljenica, veliki), te

- dana 09.09.2024. platila 433,20 EUR Privatnoj praksi fizikalne terapije Zlatko Kercel za sedam terapijskih tretmana (Tecar, magnetoterapija, zamar, limfna drenaža i terapijske vježbe te jednu fizioterapijsku procjenu).

15. Uvidom u dopis Zagrebačkog holdinga d.o.o. od 19.02.2025. (list 61 spisa) sud je utvrdio da se u istome, a na upit suda da dostavi podatak o tome kada je došlo do saniranja oštećenja na pločniku u [adresa], Zagrebački holding d.o.o. odgovara da kako se radi o malim intervencijama, da se o tome ne vodi posebna evidencija, tako da to tijelo ne posjeduje podatak o saniranju oštećenja na toj adresi.

16. Sud je proveo očevid na licu mjesta dana 24.03.2025. (list 62 – 64 spisa) uz sudjelovanje svjedokinje EJ i tužiteljice, te je tom prilikom sud konstatirao da sudska komisija dolaskom do posljednje garaže u zgradi na adresi [adresa] nalazi da se ispred garaže sa desne strane gledajući sa ceste nalazi komad asfalta koji je tamniji u odnosu na preostali asfalt ispred garaže, dimenzija je cca 50x50 cm te se s lijeve strane ovog očito novog komada asfalta nalazi udubljenje promjera cca 15 cm i dubine cca 3-5 cm. Prisutne tužiteljica i svjedokinja suglasno su iskazale da je ovaj novopostavljeni komad asfalta na mjestu rupe u koju je tužiteljica zapela prilikom pada koji je predmet ovog postupka, te da je taj novopostavljeni komad asfalta postavljen nakon pada tužiteljice. Svjedokinja je pokazala gdje je stajala prilikom pada tužiteljice, a to mjesto nalazi se preko puta tužiteljičine garaže, na parkiralištu za automobile uz bočnu stranu zgrade [adresa], udaljeno cca 5 -7 metara od ulaznih vrata u garažu tužiteljice.

17. Sud je saslušao svjedokinju EJ, susjedu i prijateljicu tužiteljice (list 50 – 51 spisa) i tužiteljicu osobno (list 51 – 52 spisa), te je njihove iskaze sud analizirao, usporedio međusobno, kao i sa sadržajem dokumentacije i fotografija koje prileže spisu, te sa njihovim iskazima na očevidu i utvrđenjima suda na očevidu. Sud nalazi da su svjedokinja i tužiteljica iskazivale jasno, logično i međusobno potpuno suglasno, a njihovi iskazi potpuno su suglasni sa sadržajem dokumentacije i fotografija koje prileže spisu, te sa utvrđenjima suda na očevidu. Stoga, sud je njihovim iskazima u cijelosti poklonio vjeru.

18. Uspoređujući mjesto koje su tužiteljica i svjedokinja EJ na očevidu pokazale kao mjesto pada tužiteljice (list 62 – 64 spisa) sa fotografijama mjesta pada tužiteljice koje je tužiteljica dostavila uz tužbu (list 5-7 spisa), kao i sa fotografijama koje prileže dopisu UJ, a kao predstavnika stanara u zgradi [adresa] od 15.12.2023. upućenom Komunalnom redarstvu Grada Zagreba (list 8 – 9 spisa), te imajući u vidu iskaze tužiteljice i svjedokinje na ročištu pred ovim sudom i na očevidu, sud nalazi da je na fotografijama mjesta pada tužiteljice koje je tužiteljica dostavila uz tužbu (list 5-7 spisa) prikazano upravo mjesto koje su tužiteljica i svjedokinja na očevidu pokazale kao mjesto pada tužiteljice.

19. Na temelju ovako provedenih i ocijenjenih dokaza, a osobito iz iskaza svjedokinje i tužiteljice, kao i na temelju utvrđenja suda na očevidu, te uvidom u fotografije mjesta pada tužiteljice koje je tužiteljica dostavila uz tužbu (list 5-7 spisa), iz opisa oštećenja u dopisu UJ, a kao predstavnika stanara u zgradi [adresa] od 15.12.2023. upućenom Komunalnom redarstvu Grada Zagreba (list 8 – 9 spisa), kao i iz povijesti bolesti Klinike za traumatologiju KBC-a Sestre milosrdnice, Ordinacija za hitan prijem za tužiteljicu od 01.07.2024. (list 11 spisa) sud je utvrdio:

- da je tužiteljica dana 01.07.2024. oko 11:00 sati pala ispred garaže tužiteljice koja garaža se nalazi u zgradi na adresi [adresa], a mjesto pada tužiteljice je neposredno ispred garaže sa desne strane gledajući sa ceste,

- da je mjesto pada tužiteljice asfaltirana površina koja je dio ulice, tj. ceste, s tim da je u vrijeme pada tužiteljice i na mjestu pada tužiteljice asfalt bio propao i napravila se rupa, odnosno udubljenje nepravilnog okruglog oblika promjera cca 50 cm i dubine cca 7 cm na dnu kojeg udubljenja je bio razmrvljeni asfalt,

- da je tužiteljica pala na način da je nogom zapela za gore opisanu rupu u asfaltu i pala je na tlo, dočekavši se na oba koljena, s tim da je sud utvrdio da je tužiteljica u trenutku pada bila primjereno obuvena (u tenisice), te je upotrijebila pažnju prosječne osobe prije stupanja na mjesto pada,

- da je tužiteljica prilikom pada izlazila iz svoje garaže i znala je od ranije za postojanje oštećenja, no zbog položaja i dimenzija oštećenja (radi se o relativno velikom oštećenju koje se nalazilo na trasi tužiteljice od izlaska iz automobila u garaži do izlaska iz garaže, a sve imajući u vidu da se radi o uskoj garaži u staroj zgradi), tužiteljica nije mogla izbjeći prolazak preko oštećenja prilikom izlaska iz garaže, slijedom čega je sud utvrdio da je uzrok pada tužiteljice upravo gore opisano oštećenje na asfaltiranoj površini (rupa, odnosno udubljenje nepravilnog okruglog oblika promjera cca 50 cm i dubine cca 7 cm na dnu kojeg udubljenja je bio razmrvljeni asfalt), a koja površina je dio ulice Poljana Dragutina Kalea, tj. dio ceste, odnosno da se mjesto pada tužiteljice nalazi na nerazvrstanoj cesti u smislu odredbe čl. 2. st. 1., čl. 4. i čl. 5. Odluke Grada Zagreba o nerazvrstanim cestama (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 29/22 – pročišćeni tekst) koja Odluka je bila na snazi u vrijeme štetnog događaja.

20. Slijedom iznesenog, a kako se mjesto pada tužiteljice nalazi na nerazvrstanoj cesti, te kako tuženik temeljem odredbi čl. 107. st. 1. u vezi s čl. 101. st. 1. Zakona o cestama (''Narodne novine'' broj 84/11, 22/2013, 54/13, 148/13, 92/14, 110/19, 144/21, 114/22, 114/22, 133/23 i 156/25 – dalje: ZAC), temeljem odredbi čl. 2. st. 1., čl. 4. st. 2., čl. 5., čl. 8., čl. 20., čl. 22. st. 1. toč. 1. i čl. 23. st. 1. Zakona o komunalnom gospodarstvu ("Narodne novine" broj 68/18, 110/18, 32/20 i 145/24 - ZOGK), te temeljem odredbi čl. 7. st. 1. i čl. 8. Odluke Grada Zagreba o nerazvrstanim cestama (Službeni glasnik Grada Zagreba broj 29/22 – pročišćeni tekst) upravlja nerazvrstanim cestama na području Grada Zagreba, a što uključuje i održavanje nerazvrstanih cesta kao komunalne djelatnosti, te kako je tužiteljica pala upravo zbog propusta u održavanju nerazvrstane ceste na području Grada Zagreba, odnosno zbog oštećenja na asfaltiranoj površini (rupa, odnosno udubljenje nepravilnog okruglog oblika promjera cca 50 cm i dubine cca 7 cm na dnu kojeg udubljenja je bio razmrvljeni asfalt), a koje oštećenje duže vrijeme nije bilo popravljeno, to je tuženik temeljem odredbe čl. 1084. u vezi s čl. 1045. st. 1., čl. 1046., čl. 1085., čl. 1093. st. 2. , čl. 1100. i čl. 19. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) dužan naknaditi tužiteljici svu neimovinsku i imovinsku štetu koju je ona pretrpjela u ovom štetnom događaju.

21. Neosnovano tvrdi tuženik da je delegirao dio svojih javnopravnih ovlaštenja iz svog samoupravnog djelokruga na trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o., a među kojima je i održavanje nerazvrstanih cesta, pa da je na taj način delegirao i odgovornost za uredno i redovito održavanje nerazvrstanih cesta, a sve stoga jer je zakonska obveza tuženika temeljem gore citiranih odredbi ZOGK-a uredno obavljati komunalne djelatnosti (među kojima je i održavanje nerazvrstanih cesta), pa činjenica da je tuženik sukladno odredbi čl. 33. st. 1. toč. 1. ZOGK-a osnovao trgovačko društvo Zagrebački holding d.o.o. za obavljanje komunalnih djelatnosti ne oslobađa tuženika od odgovornosti za uredno obavljanje komunalnih djelatnosti.

22. Među strankama je sporan opseg neimovinske štete, te imovinske štete s naslova tuđe pomoć i njege i troška liječenja, pa je sud na ove okolnosti izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju tužiteljice (list 11- 17 spisa i 38-42 i list 44 spisa), te proveo medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dr. Božidaru Šebečiću, spec. kirurgu - traumatologu od 08.06.2025. (list 68 – 70 spisa) i vještaka dr. Šebečića saslušao na ročištu od 06.02.2026. (list 94 – 95 spisa).

23. Vještak dr. Božidar Šebečić, spec. kirurg – traumatologu svom pisanom nalazu i mišljenju od 08.06.2025. (list 68 – 70 spisa) u bitnome navodi da je tužiteljica ŽJ rođena 1960. je dana 01.07.2024. godine stala u rupu na asfaltu na javnoj površini i ozlijedila lijevo stopalo. Zadobila je prijelom baze pete metatarzalne kosti lijevog stopala i oguljotine oba koljena. Liječena je imobilizacijom lijeve noge u trajanju 7 tjedana. Po skidanju imobilizacije provela je fizikalnu terapiju. Zbog zadobivenih ozljeda kod tužiteljice je došlo do povrede tjelesnog i duševnog zdravlja. Prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji i nalazu pri pregledu tužiteljice, po završetku liječenja kod tužiteljice je zaostala manja slabost lijeve noge zbog hipotrofije mišića, bolovi u lijevom stopalu kod većeg opterećenja (dulje hodanje, hod po stepenicama, hod po neravnom terenu), dorzalna i plantarna fleksija stopala je ograničena u manjem stupnju. Navedene trajne posljedice uzrok su smanjenja životne aktivnosti od 5%. Tužiteljica je zbog zadobivene ozljede i tijekom liječenja trpjela fizičke bolove jačeg intenziteta dva dana, srednjeg intenziteta 7 dana i manjeg intenziteta 2,5 mjeseca kumulativno. Zaostali bolovi uključeni su u smanjenje životne aktivnosti. Tužiteljica je pri štetnom događaju trpjela kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta. Do smirivanja akutnih simptoma traume i prilagodbe na novonastalo stanje trpjela je sekundarni strah jakog intenziteta 1 dan, te potom umjereni oscilirajući strah sveukupno do 6 dana. Po navedenom trpjela je slabiji oscilirajući strah sveukupno do 5 tjedana. Tuđa pomoć u opsegu od 3 sata dnevno tužiteljici je bila potrebna 7 tjedna (imobilizacija noge), u opsegu 2 sata dnevno 4 tjedna, i u opsegu 1 sat dnevno 2 tjedna za pomoć kod održavanja osobne higijene (ulazak u kadu, kupanje) i kod odlaska na kontrolne preglede u prvoj fazi liječenja, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane i sl. Trošak plastične imobilizacije u iznosu 75,00 EUR je opravdan, jer plastična imobilizacija omogućava lakše kretnje usprkos imobilizacije noge.

24. Tužiteljica nije imala primjedbi na provedeno medicinsko vještačenje, dok je tuženik istome prigovorio u podnesku od 09.07.2025. navodeći da ističe primjedbe na nalaz i mišljenje zbog razloga kako slijedi. Vještak u svom nalazu i mišljenju navodi da tužiteljica ima utvrđene dijagnoze prijelom baze pete metatarzalne kosti lijevog stopala i oguljotine oba koljena. Slijedom toga, vještak navodi kako je kod tužiteljice zaostalo smanjenje životne aktivnosti u omjeru od 5%. Tuženik predlaže da se vještak pozove na ročište te usmeno obrazloži u čemu se sastoji umanjenje životne aktivnosti kod tužiteljice, odnosno koje radnje danas tužiteljica ne može poduzimati, a što je posljedica zadobivene ozljede. Vještak, nadalje, utvrđuje da je tužiteljica trpjela fizičke bolove jačeg intenziteta 2 dana, srednjeg intenziteta 7 dana i manjeg intenziteta 2,5 mjeseca. Predlaže se da vještak obrazloži na temelju koje je dokumentacije zaključio trajanje bolova. U svom nalazu i mišljenju, vještak ističe da je tužiteljica trpjela primarni strah jakog intenziteta prilikom štetnog događaja. Nakon čega je sekundarni strah trpjela 1 dan, a potom umjereni oscilirajući 6 dana. Slabiji oscilirajući strah trpjela je sveukupno 5 tjedana. Tuženik predlaže da se vještak na ročištu očituje u čemu se sastojao strah, osobito oscilirajući koji je trajao 5 tjedana. Predlaže se vještaku očitovati se i koje radnje tužiteljica nije mogla sama obavljati prvih 7 tjedana i u čemu se sastoji navedenih 3 sata. S obzirom na sve navedeno, tuženik predlaže pozvati vještaka na ročište da usmeno obrazloži svoje mišljenje.

225. Radi usmenog obrazlaganja svog nalaza i mišljenja, te radi očitovanja na primjedbe tuženik sud je vještaka dr. Šebečića saslušao na ročištu od 06.02.2026. (list 94 – 95 spisa), te je vještak tom prilikom naveo: ''Ja sam prije današnjeg ročišta proučio primjedbe tuženika iz podneska od 09.07.2025. te se na iste očitujem kako slijedi. Tuženik u svom podnesku prigovara ocjeni smanjenja životne aktivnosti i predlaže da se vještak očituje u čemu se sastoji smanjenje životne aktivnosti tužiteljice odnosno koje radnje danas tužiteljica ne može poduzimati, a što je posljedica zadobivene ozljede. Odgovaram da je u vještačenju jasno navedeno koje su zaostale trajne posljedice kod tužiteljice (zaostala je manja slabost lijeve noge zbog hipotrofije mišića, bolovi u lijevom stopalu kod duljeg hodanja i hoda po stepenicama, kod hoda po neravnom terenu), dorzalna i plantarna fleksija su ograničene u manjem stupnju, tužiteljica ne može trčati. Pod smanjenjem životne aktivnosti ne podrazumijeva se samo da tužitelj više ne može obavljati određene radnje već u smanjenje životne aktivnosti spada i ako određene radnje može obavljati uz trpljenje fizičkih bolova. Tuženik prigovara i ocjeni bolova i ocjeni straha. Odgovaram da su fizički bolovi i strah subjektivna kategorija i ne mogu se objektivno izmjeriti. Svoju ocjenu sam dao uzevši u obzir težinu zadobivene ozljede, priloženu medicinsku dokumentaciju o liječenju, a koristeći vlastito iskustvo koje sam stekao tijekom liječenja takvih ozljeda. Navodim da u posljednjem nalazu fizijatra 08.11.2024., dakle nešto više od četiri mjeseca je navedeno da tužiteljica i dalje ima bolove u lijevom stopalu, da je gležanj zadebljan i bolan na palpaciju u području pete metatarzalne kosti. Iz navedenog proizlazi da ocjena ukupnog trajanja fizičkih bolova od nešto više od dva i pol mjeseca je adekvatna i ostajem kod iste. Tužiteljica je tijekom liječenja trpjela sekundarni strah zbog zabrinutosti za svoje zdravlje i ishod liječenja i to u opsegu kako je navedeno u vještačenju. Na upit koje radnje tužiteljica nije mogla obavljati prvih sedam tjedana i u čemu se sastoji potreba za tuđom pomoći od 3 sata odgovaram da je tužiteljica kroz period od 7 tjedana imala imobilizaciju lijeve noge, hodala je uz dvije štake, u početku bez, a kasnije uz dozirano opterećenje lijeve noge. U tom periodu tužiteljici je trebala tuđa pomoć kod održavanja osobne higijene, za ulazak u kadu i kod kupanja, kod odlaska na kontrolne preglede, za obavljanje kućnih poslova, za nabavku i pripremu hrane.''

26. Nakon saslušanja vještaka tuženik je naveo da nema daljnjih primjedbi na provedeno medicinsko vještačenje. Sud provedeno medicinsko vještačenje prihvaća u cijelosti, jer je liječnik vještak dr. Šebečić svoj nalaz i mišljenje izradio stručno, savjesno, objektivno, na temelju sve raspoložive medicinske dokumentacije tužiteljice koja prileži spisu i na temelju kliničkog pregleda tužiteljice kod vještaka, a prilikom saslušanja je detaljno, precizno i argumentirano odgovorio na sva pitanja tuženika, te je na taj način sve primjedbe tuženika otklonio kao neosnovane.

27. Cijeneći ovako utvrđene činjenice i to posebno trajanje i intenzitet fizičkih bolova i straha, te vrstu ozljede koju je zadobila, sud nalazi da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, čime joj je nastala neimovinska šteta, a sve temeljem čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. ZOO. Prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade tužiteljici, sukladno odredbama čl. 1100 st. 1. i 2. ZOO-a, sud je vodio računa o lokalitetu i vrsti ozljede koju je zadobila tužiteljica, o jačini i trajanju pretrpljenih fizičkih boli i straha, o zaostalom trajnom smanjenju opće životne i radne aktivnosti u omjeru od 5 %, o svim manifestacijama tog trajnog smanjenja opisanim u nalazu i mišljenju vještaka, kao i onima koje je tužiteljica opisala u svom iskazu, kao i da se dosuđivanjem naknade tužiteljici ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Također, sud je vodio računa i o okolnostima stradavanja i liječenja tužiteljice (neočekivani pad nerazvrstanoj cesti i liječenje tijekom kojeg je nosila imobilizaciju).

28. Prema ocjeni ovog suda, svaki od elemenata o kojima ovisi visina pravične novčane naknade mogu i sami za sebe dovoljan razlog koji opravdava dosuđivanje tužiteljici pravične novčane naknade. Stoga je radi pravilne ocjene visine pravične novčane naknade u ovom konkretnom slučaju sud ocijenio koji bi iznos pravične novčane naknade pripao tužiteljici da je svaki od navedenih kriterija samostalna osnova za dosudu takve naknade zbog povrede prava osobnosti. Cijeneći kako je tužiteljici uslijed ozljeđivanja smanjena opća životna i radna aktivnosti u omjeru od 5 %, sa svim manifestacijama tog trajnog smanjenja opisanim u nalazu i mišljenju vještaka, kao i onima koje je tužiteljica opisala u svom iskazu, sud je utvrdio da tužiteljici po osnovi duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti kao samostalne osnove za dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pripada naknada u iznosu od 1.500,00 EUR. Cijeneći intenzitet i trajanje pretrpljenih fizičkih bolova, vrstu i lokalitet ozljeda, te način liječenja, sud je utvrdio da tužiteljici po osnovi pretrpljenih fizičkih bolova kao samostalne osnove za dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pripada naknada u iznosu od 2.000,00 EUR. Cijeneći vrstu i intenzitet pretrpljenog straha, te duljinu njegova trajanja, sud je utvrdio da tužiteljici po osnovi pretrpljenog straha kao samostalne osnove za dosudu pravične novčane naknade zbog povrede prava osobnosti pripada naknada u iznosu od 1.000,00 EUR. Dakle, tužiteljici zbog povrede prava osobnosti u vidu povrede prava na tjelesno i duševno zdravlje, odnosno na ima naknade neimovinske štete pripada pravična novčana naknada u iznosu od 4.500, 00 EUR (=1.500,00 EUR + 2.000,00 EUR + 1.000,00 EUR), pa je sud tužiteljici ovaj iznos i dosudio, odlučivši kao u izreci ove presude u točci I glede ovog dijela zahtjeva tužiteljice, dok je sud iz istih razloga, a kao neosnovan u ovom dijelu, odnosno kao previsoko postavljen odbio dio zahtjeva tužiteljice s naslova naknade neimovinske štete u iznosu od 2.000,00 EUR (a što predstavlja razliku između postavljenog zahtjeva s ovog osnova u iznosu od 6.500,00 EUR i dosuđenog iznosa s ovog osnova od 4.500,00 EUR), odlučivši kao u izreci ove presude u točci II glede ovog dijela zahtjeva tužiteljice

29. Na temelju nalaza i mišljenja liječnika vještaka, sud je utvrdio da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega u ukupnom trajanju od 217 sati, dok tužiteljica niti tvrdi niti dokazuje da je nekome platila za ovu pomoć i njegu. Sud, temeljem svog ovlaštenja iz čl. 223. st. 1. i čl. 223.a ZPP-a, a jer bi drugačije utvrđivanje njegove visine bilo skopčano s nerazmjernim teškoćama, smatra da je primjerena cijena jednog sata tuđe pomoći i njege iznos od 4,00 EUR, a imajući u vidu domicil tužiteljice i raspoloživost radne snage za ovu vrstu poslova. Stoga temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1085. st. 1. i 3. ZOO-a sud je utvrdio da je primjerena naknada tužiteljici s osnova naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od 868,00 EUR (= 217 sati x 4,00 EUR), pa je sud tužiteljici ovaj iznos i dosudio, odlučivši kao u izreci ove presude u točci I glede ovog dijela zahtjeva tužiteljice, dok je sud iz istih razloga, a kao neosnovan u ovom dijelu, odnosno kao previsoko postavljen odbio dio zahtjeva tužiteljice s naslova naknade neimovinske štete u iznosu od 132,00 EUR (a što predstavlja razliku između postavljenog zahtjeva s ovog osnova u iznosu od 1.000,00 EUR i dosuđenog iznosa s ovog osnova od 868,00 EUR), odlučivši kao u izreci ove presude u točci II glede ovog dijela zahtjeva tužiteljice

30. Nadalje, a kako je sud provođenjem medicinskoga vještačenja utvrdio da je trošak plastične imobilizacije u iznosu 75,00 EUR bio opravdan, to je sud temeljem odredbe čl. 1095. st. 1. i čl. 1085. st. 1. i 3. ZOO-a sud je utvrdio da je primjerena naknada tužiteljici s osnova naknade imovinske štete za trošak liječenja koji se odnosi na trošak plastične imobilizacije iznos od 75,00 EUR, pa je sud tužiteljici ovaj iznos i dosudio, odlučivši kao u izreci ove presude u točci I glede ovog dijela zahtjeva tužiteljice.

31. Kako tužiteljica, a primjenom odredbe čl. 221. a ZPP-a, nije dokazala da je trošak liječenja, i to trošak privatne fizikalne terapije u iznosu od 433,20 EUR bio medicinski opravdan, jer na ovu okolnost (opravdanosti ovog dijela zahtjeva) nije predložila niti dostavila adekvatan dokaz (provedeno medicinsko vještačenje nije dokazalo osnovanost ove tvrdnje tužiteljice, a iz medicinske dokumentacije tužiteljice proizlazi da je imala obvezno zdravstveno osiguranje i da je (list 38 spisa) bila upućena na fizikalnu terapiju o trošku HZZO-a), to nema mjesta primjeni odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a u korist tužiteljice, a na teret tuženika, pa je sud odbio ovaj dio zahtjeva tužiteljice, odlučivši kao u izreci ove presude u točci II glede ovog dijela zahtjeva tužiteljice,

32. Stoga, sud je tužiteljici dosudio iznos od 5.443,00 EUR (4.500, 00 EUR na ime naknade neimovinske štete + 868,00 EUR na ime naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu + 75,00 EUR s osnova naknade imovinske štete za trošak liječenja koji se odnosi na trošak plastične imobilizacije) odlučivši kao u izreci ove presude u točci I, dok je sud iz gore iznesenih razloga, a kao neosnovan u ovom dijelu, odnosno kao previsoko postavljen odbio dio zahtjeva tužiteljice u iznosu od 2.565,20 EUR (=2.000,00 EUR + 132,00 EUR + 433,20 EUR), odlučivši kao u izreci ove presude u točci II.

33. Kako je tužiteljica podnijela tužbu u ovom predmetu dana 10.09.2024., to je sud tužiteljici primjenom odredbe čl. 1103. i 1086. ZOO-a dosudio zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni iznos naknade tekuću od 10.09.2024. do isplate (kako je tužiteljica i zatražila), odlučivši kao u izreci ove presude u točci I glede ovog dijela zahtjeva tužiteljice, dok je odluka o visini stope zatezne kamate iz točke I izreke ove presude donesena temeljem odredbe čl. 29. st. 2. ZOO-a imajući u vidu da se radi o ''ostalim'' odnosima.

34. Tuženik je tužiteljici, temeljem odredbi čl. 154. st. 2., čl. 155. i 164. st. 1. - 4. ZPP-a dužan naknaditi prouzročeni parnični trošak ovog postupka, umanjen sukladno uspjehu tužiteljice u ovom sporu u omjeru od 68%, a koji uspjeh je sud utvrdio imajući u vidu da je tužiteljica zahtijevala isplatu iznosa od 8.008,20 EUR, a dosuđen joj je iznos od 5.443,00 EUR, dok je tuženik osporavao tužbeni zahtjev po osnovu i visini.

35. Sud je tužiteljici priznao kao potreban i dosudio trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 63,27 EUR, sudske pristojbe na presudu u iznosu od 126,53 EUR , trošak očevida u iznosu od 49,48 EUR i medicinskog vještačenja u iznosu od 300,00 EUR, kao i trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku, sve umanjeno sukladno uspjehu tužiteljice u ovom sporu u omjeru od 68%. Trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore i vrijednosti predmeta spora. Trošak zastupanja tužiteljice koji je priznat kao potreban i dosuđen tužiteljici se sastoji od troška sastava tužbe (Tbr. 7/1), troška zastupanja na ročištima od 25.11.2024., 03.02.2025. i 06.02.2026. (Tbr. 9/1) i zastupanja na očevidu (Tbr. 9/7) sve od po 100 bodova za svaku radnju, te troška sastava podneska od 24.06.2025. (Tbr. 8/4) i zastupanja na ročištu od 03.10.2025. (Tbr. 9/5) od po 25 bodova za svaku radnju, što ukupno iznosi 550 bodova. Uz vrijednost jednog boda s paušalom u iznosu od 2,00 EUR, to ukupno iznosi 1.100,00 EUR. Uz PDV od 25% u iznosu od 275,00 EUR, to iznosi 1.375,00 EUR. Uz trošak sudskih pristojbi, očevida, te medicinskog vještačenja, to ukupno iznosi 1.914,28 EUR. Ovaj iznos umanjen sukladno uspjehu tužiteljice u ovom sporu u omjeru od 68% iznosi 1.301,71 EUR, te je stoga sud upravo ovaj iznos dosudio tužiteljici s naslova naknade parničnog troška ovog postupka, s tim da tužiteljici temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24 - dalje: OZ) na ovaj iznos pripada i zatezna kamata tekuća od presuđenja do isplate. Stoga, sud je odlučio kao u izreci ove presude u točci I glede naknade parničnog troška tužiteljici.

36. Primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, sud je odbio zahtjev tuženika za naknadom parničnog troška ovog postupka, odlučivši kao u izreci ove presude u točci III, a jer bi sud dosuđivanjem ove naknade tuženiku umanjio naknadu koju je s ovog osnova dosudio tužiteljici, a sud je već ovu naknadu umanjio imajući sukladno uspjehu tužiteljice u ovom sporu.

U Zagrebu, dana 04. ožujka 2026. godine

Sutkinja:

Ivana Galić

Uputa o pravu na podnošenje pravnog lijeka:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana objave iste, odnosno u slučaju iz čl. 335 st. 11. ZPP-a od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za županijski sud, pisanim podneskom.

DNA:

1. Pun. tužiteljice – uz rješenje - nalog tužiteljici za plaćanje sudske pristojbe na ovu presudu u iznosu 126,53 EUR

2. Pun. tuženika