Republika Hrvatska

Općinski sud u Sisku

Stalna služba u Glini

Trg bana Josipa Jelačića 5

44400 Glina

Poslovni broj: P-444/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sisku, Stalna služba u Glini, po sucu toga suda Zoranu Pleše, u pravnoj stvari 1. tužitelja CT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]), [adresa], 2. tužitelja MT, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]), [adresa], zastupanih po punomoćniku Marku Bebeku, odvjetniku iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Milica Nenadović Timarac i Marko Bebek, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Sisku, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene glavne rasprave 4. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika, temeljem čl. 335. st. 4. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. -dalje ZPP), dana 4. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da su tužitelji CT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i MT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], temeljem zakona, u jednakim dijelovima, stekli pravo vlasništva na nekretninama upisanima u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Sisku, zemljišnoknjižni odjel Gvozd, zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], označenima kao k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak vrgin bukvik od 8830 m[2] , k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak stanište od 1942 m[2] i k. č. br. [katastarska čestica] pašnjak podkućnica od 378 m , slijedom čega su ovlašteni u zemljišnoj knjizi zatražiti i ishoditi upis stečenog prava vlasništva na svoje ime uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženice Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB 52634238587 da tužiteljima CT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] i MT, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], solidarno naknadi parnični trošak u iznosu od 3.640,58 eura (tritisućešestočetrdeseteurapedesetosamcenta) zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 4. ožujka 2026. kao dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da je tužena u zemljišnim knjigama upisana kao vlasnica nekretnina i to u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], ali da navedeni upis ne odgovara stvarnom stanju jer su tužitelji stvarni vlasnici i posjednici nekretnina. Predmetne nekretnine nalaze se u posjedu obitelji tužitelja još od prije I. svjetskog rata, a u Katastru još od 1961. kada je osnovan Posjedovni list broj 74 k. o. [katastarska općina] te su kao posjednici upisani baka ĐT, zatim otac AT te na kraju tužitelji. Tužiteljima i njihovim precima nitko nije osporavao pravo vlasništva, a isti su plaćali porez na zemlju, dok tužena nije izvršava bilo kakva vlasnička prava na nekretninama. Tužitelji su se temeljem odredbe članka 186.a Zakona o parničnom postupku obratili tuženoj koja je Dopisom od 4. rujna 2020. otklonila zahtjev kao neosnovan. Tužitelju smatraju da su stekli pravo vlasništva dosjelošću temeljem odredbe članka 159. i 160. u svezi s člankom 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/1996.) zbog čega su ustali tužbom kod ovog suda predloživši da sud presudom utvrdi da su stekli pravo vlasništva na nekretninama pobliže navedenim u izreci ove presude. Na raspravi od 4. veljače 2026. predložio je usvajanje tužbenog zahtjeva, s obzirom na navode iz podnesaka od 16. siječnja 2026. i 20. siječnja 2026.

2. U svom odgovoru na tužbu tužena navodi da osporava navode iz tužbe i da činjenica da su tužitelji odnosno njihovi pravni prednici upisani kao posjednici, nije dokaz da im pripada pravo vlasništva. Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 114/01.) u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa se vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana. Člankom 159. stavkom 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima za stjecanje stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županije, jedinice lokalne samouprave, propisano je dvostruko duže vrijeme od redovitog da bi se steklo pravo vlasništva. Nekretnine prije upisanog vlasništva Republike Hrvatske bile su upisane u vlasništvo Zemljišne zajednice, mjesta [adresa]. Člankom 3. Zakona o proglašenju zemljišnih i njima sličnih zajednica te krajiških imovnih općina, općenarodnom imovinom zemljišne zajednice proglašene su općenarodnom imovinom, a odredbe tog Zakona ne odnose se na zemljišta koja su na osnovu provedenog diobnog postupka zemljišne zajednice pojedini ovlaštenici dobili u svoje privatno vlasništvo prije 6. travnja 1941., kao niti zemljišta koja pojedinim ovlaštenicima pripadnu u privatno vlasništvo temeljem odobrenog dovršenja diobnog postupka pokrenutog prije 6. travnja 1941., s time da se pismeni zahtjev za dovršenjem diobnog postupka mogao podnijeti najkasnije do 31. prosinca 1998. Zbog nedostataka u samostalnosti i kakvoći posjeda nekretnina koje su bile vlasništvo zemljišne zajednice tužena smatra da tužitelji nemaju valjanu pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva, zbog čega predlaže da se tužbeni zahtjev odbije. Na raspravi od 4. veljače 2026. ostao je kod odgovora na tužbu, a u odnosu na podneske tužitelja od 16. i 20. siječnja 2026. naveo je da nisu ispunjene pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, imajući u vidu stav Vrhovnog suda prema presudi poslovnog broja Rev- 273/2024 od 19. veljače 2025. da kod stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu u vrijeme dosjedanja treba uračunati vrijeme posjedovanja najkasnije do 17. studenog 1999. kada je prestala važiti odredba članka 388. stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Posjedovni list 74. k. o. [katastarska općina], u presliku Povijesti promjena za posjedovni list 74 k. o. [katastarska općina], u Zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u Rješenje o nasljeđivanju Općinskog suda u Gvozdu od 30. listopada 1998. i Općinskog suda u Glini od 4. siječnja 2017., u Dopis Općinskog državnog odvjetništva u Sisku od 4. rujna 2020. punomoćniku tužitelja pročitao Zapisnik od 11. svibnja 2021. i iskaze svjedoka ĆT i UT te Nalaz i mišljenje vještaka Saše Šokca od 14. lipnja 2024., te je saslušao tužitelje kao stranke u svrhu dokazivanja.

4. Uvidom u Posjedovni list 74. k. o. [katastarska općina] vidljivo je da su tužitelji izvanknjižni vlasnici svatko u ½ dijela nekretnina pobliže navedenih u navedenom Posjedovnom listu, a između ostalih čestica 179/32, 180/100 i 679/1, što znači čestica koje su predmet ovog postupka.

5. Spisu prileži Povijest promjena za Posjedovni list 74 k. o. [katastarska općina] iz kojeg proizlazi da su 2017. godine popisom promjena 2/2017, temeljem Rješenja O-3102/16 kao posjednici Posjedovnog lista broj 74. k. o. [katastarska općina] umjesto ST upisani CT u ½ dijela i FT u ½ dijela.

6. Uvidom u Zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] proizlazi da je Republike Hrvatska upisana kao vlasnik predmetnih nekretnina.

7. Rješenjem o nasljeđivanju Općinskog suda u Gvozdu od 30. listopada 1998. pod poslovnim brojem O-77/98-5 nasljednikom iza ĐT proglašen je njezin sin AT, dok su Rješenjem Općinskog suda u Sisku, Stalne službe u Glini po javnom bilježniku Marini Bukovac od 4. siječnja 2017. poslovni broj O-3102/16 UPP/OS-Sisak-408/16 nasljednicima iza AT proglašeni MT i CT, svaki u ½ dijela.

8. Spisu prileži Dopis Općinskog državnog odvjetništva u Sisku pod brojem N- DO-66/2020-10 od 4. rujna 2020. punomoćnicima tužitelja iz kojega je vidljivo da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama ne računa vrijeme posjedovanja prije toga dana, a za stjecanje stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županije, jedinici lokalne samouprave propisano je dvostruko duže vrijeme od redovitog da bi se steklo pravo vlasništva, zbog čega ne pristaju na sklapanje izvansudske nagodbe.

9. Svjedok ĆT iskazao je da su on i tužitelj iz istoga sela zbog čega mu je poznato da je predmetne nekretnine za vrijeme svoga života uživao otac tužitelja AT kao i majka oca tužitelja ĐT, kao i otac od AT, GT. Nakon smrti roditelja tužitelja, tužitelji su nastavili sa korištenjem nekretnina i nitko im nije osporavao pravo korištenja. Nekretnine su nekada predstavljale pašnjak, ali su s vremenom obrasle u šume. Zemljišne zajednice su nekada postojale te su ih uživali svi od šukundjeda tužitelja pa nadalje. Dioba je vršena, jer je svatko znao koja čestica njemu pripada i gdje se nalazi međa, svjedok je naveo da su predmetne nekretnine 1950. -ih godina prošloga stoljeća bile u posjedu obitelji GT. Kada su prestale postojati Zemljišne zajednice u Katastru se posjedovno stanje nije mijenjalo dok se u zemljišnim knjigama uknjižila Republika Hrvatska. Svjedoku nije poznato i ne sječa se da bi za vrijeme njegovog života bila održana jedna godišnja skupina zemljišnih zajednica.

10. Svjedok UT iskazao je da su predmetnu nekretninu uživali otac tužitelja ST i baka ĐT, a nakon smrti tužitelji. Nitko im nije osporavao korištenje nekretnina. Predmetne nekretnine vjerojatno je uživao i GT, suprug od ĐT. Oranice se koriste kao oranice, a šume kao šume. Svjedok je vidio da tužitelji koriste predmetne nekretnine te da je vidio jednu njivu koji isti kose, a bašču siju. Zemljišne zajednice su postojale još od davnina te su prestale postojati kada je donesen Zakon o njihovom ukidanju nakon Domovinskog rata. Nakon smrti oca tužitelja braća su podijelila zemlju koja se u Katastru vodila kao posjed svakoga od njih te je svaki brat plaćao porez na svoj dio, ali odluka o tome nije donesena službeno već su se braća dijelila međusobno. Vlasnik odnosno posjednik zemlje, za vrijeme postojanja Zemljišnih zajednica bio je onaj koji je zemlju obrađivao te se je znalo koja zemlja kome pripada. Ljudi koji su koristili nekretnine vjerojatno su bili formalno članovi Zemljišnih zajednica.

11. Vještak geodetske struke Saša Šokac dostavio je Nalaz i mišljenje u kojem navodi da je nakon što su mu tužitelji pokazali nekretnine koje su predmet ovog postupka na temelju podataka iz Katastarskog plana i potrebnih mjerenja izvršio terensku identifikaciju. Katastarska čestica [katastarska čestica] upisana u Zemljišnoknjižni uložak [broj ZK uloška] je u naravi šume te se nalazi cca 115 metara do kućnog broja 44. [adresa], s lijeve strane poljskog puta, sjeveroistočno od ceste kroz [adresa]. Katastarska čestica [katastarska čestica] predstavlja u naravi šumu koja se nalazi cca 55 od kućnog broja 44. [adresa] u pravcu sjeveroistoka, dok je katastarska čestica [katastarska čestica] u naravi šuma te se nalazi cca 150 metara od kućnog broja 44. [adresa] idući cestom u pravcu juga, te cca 35 metara istočno od iste ceste.

12. Sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. -dalje ZPP) koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

13. Na temelju provedenog dokaznog postupka i utvrđenog činjeničnog stanja, ovaj sud je došao do zaključka da je tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan. Ovo proizlazi nakon ocjene svakog dokaza posebno i svih dokaza u njihovoj međusobnoj povezanosti.

14. Temeljem odredbi članka 119. do 129. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00. , 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14., 81/15., 94/17.), stjecanje prava vlasništva moguće je na temelju pravnog posla, zakona, nasljeđivanja i odluke suda ili druge državne vlasti. Tužitelji tužbom traže da se utvrde kao vlasnici predmetnih nekretnina te su dokazali svoje vlasništvo na predmetnim nekretninama. Tijekom postupka dokazano je da su predmetne nekretnine koristili prednici tužitelja, a nakon njihove smrti sa uživanjem su nastavili tužitelji. Svjedoci ĆT i UT iskazali su da su predmetne nekretnine za vrijeme svog života uživali AT, otac tužitelja, majka oca tužitelja ĐT, kao i otac od AT, GT. Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazima saslušanih svjedoka jer su isti dani logično i uvjerljivo, a navedeni svjedoci poznaju tužitelje, jer su iz istog sela. Stajalište II. stupanjskog suda je bilo da se utvrdi je li provedena dioba zemljišnih zajednica i po kojoj osnovi su tužitelji stekli pravo vlasništva. Zemljišne zajednice su prestale postojati 15. travnja 1947. godine stupanjem na snagu Zakona o proglašenju zemljišnih i njima sličnih zajednica i krajiških imovnih općina općenarodnom imovinom ("Narodne novine" broj 36/47., 51/58. i 13/87.), a njihova imovina po sili zakona postala društveno vlasništvo odnosno općenarodna imovina. To znači da od 15. travnja 1947. dosjedanje je izvršavano na društvenom vlasništvu odnosno općenarodnoj imovini, a ne na imovini zemljišnih zajednica. Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama zauzeo je stanovište da je moguće stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su prije bile vlasništvo zemljišne zajednice. Sukladno praksi Vrhovnog suda kod stjecanje prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, treba u vrijeme dosjelosti računati vrijeme posjedovanja proteklo prije toga dana, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. ZVSDP. Tijekom postupka je utvrđeno da su preci tužitelja stupili u posjed navedenih nekretnina još prije Drugog svjetskog rata te je posjed tužitelja i njihovih prednika barem pošten. Tužena nije ničim dokazala da tužitelji odnosno njihovi prednici nisu bili pošteni posjednici predmetnih nekretnina. Iz naprijed navedenih razloga utvrđeno je da je tužitelj i zahtjev u cijelosti osnovan radi čega je sud isti i usvojio.

15. U smislu odredbe članka 154. ZPP-a, stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču nadoknaditi troškove. Tužiteljima pripadaju troškovi na ime sastava Zahtjeva za mirno rješenje spora u iznosu od 220,00 eura koliko iznose i troškovi sastava tužbe, podnesaka od 26. lipnja 2024., 20. siječnja 2026. i 16. siječnja 2026. u iznosu od 220,00 eura za svaki podnesak te zastupanja na ročištima od 31. ožujka 2021., 11. svibnja 2021., 26. travnja 2024. i 9. listopada 2024., 4. veljače 2026. u iznosu od 220,00 eura za svako ročište te ročište za objavu presude u iznosu od 100,00 eura, što zajedno sa troškovima sastava podneska od 24. srpnja 2023. u iznosu od 50,00 eura i pristojbe na tužbu u iznosu od 26,54 eura i pristojbe na presudu u iznosu od 26,54 eura, predujma za vještačenje u iznosu od 650,00 eura s troškovima PDV-a daje ukupan iznos od 3.640,58 eura.

16. Iz naprijed navedenih razloga odlučeno je kao u izreci presude.

U Glini 4. ožujka 2026.

Sudac

Zoran Pleše

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi putem ovoga suda pismeno, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana objave ove presude, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Dostavna naredba:

1. Tužitelju po punomoćniku

2. Tuženiku po Općinskom državnom odvjetništvu na broj P-DO-129/2020