REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. 25-Pn-480/2021-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vanesi Brizić Bahun kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari I-tužitelja mljt. MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II-tužitelja ŠD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanih po punomoćnici Morani Vukić Perak, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović, protiv tuženika adidas Croatia d.o.o. za trgovinu, [adresa], OIB: 61977357628, zastupanog po punomoćnici Nini Radić Kuzik, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri, radi naknade štete, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 21. siječnja 2026. godine u prisutnosti punomoćnika tužitelja Marija Puškara, odvjetnika, te punomoćnika tuženika Nives Panijan, odvjetnice, dana 04. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

" Nalaže se tuženiku adidas Croatia d.o.o. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 61977357628 isplatiti

I.-tužitelju mldb. MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 15.000,00 kn / 1.990,85 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. siječnja 2021.g. do isplate i to za razdoblje od dospijeća navedenog iznosa do 31. prosinca 2022.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023.g. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana,

II.-tužitelju ŠD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.000,00 kn / 265,45 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. siječnja 2021.g. do isplate i to za razdoblje od dospijeća navedenog iznosa do 31. prosinca 2022.g. po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023.g. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku adidas Croatia d.o.o. sa sjedištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: 61977357628 naknaditi I. -tužitelju mldb. MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II.-tužitelju ŠD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje 3 glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se I-tužitelju mljt. MD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i II-tužitelju ŠD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknaditi tuženiku adidas Croatia d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 61977357628, trošak parničnog postupka u iznosu od 750,00 eur, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba III-tužiteljice MDS povučena.

Obrazloženje

1. Tužitelji u tužbi navode da je dana 09. prosinca 2020. godine u večernjim satima u prostoru prodavaonice "adidas" u Ilici 21, I-tužitelj, dijete kojem su 2,5 godine, zadobio teške ozljede glave prilikom izlaska iz prodavaonice, u blizini blagajne, na način da je sa stepeništa glavom pao na izložbeni stalak, pri čemu mu se metalni dio stalka zabio u čeoni dio glave. I-tužitelj je na dan štetnog događaja bio u pratnji oca, II-tužitelja. Nakon nastanka štetnog događaja I-tužitelj je zbrinut u Klinici za dječje bolesti gdje su provedene potrebne pretrage, a rasjeknuće kože na čelu glave u duljini od 4 cm liječeno šivanjem. Zbog zadobivenih tjelesnih ozljeda u štetnom događaju I-tužitelj pretrpio je povredu prava osobnosti u vidu fizičkih boli, straha i naruženosti, a bila mu je potrebna i povećana tuđa pomoć i njega koju su mu pružali roditelji, II-tužitelj i III-tužiteljica. II-tužitelj i III-tužiteljica povodom štetnog događaja pretrpjeli su znatan strah i zabrinutost za zdravlje svog maloljetnog djeteta. Za nastalu štetu tuženik odgovara kao vlasnik opasne stvari – metalnog izložbenog stalka, a u skladu s odredbama članka 1063. i 1064. u vezi s člankom 1045. Zakona o obveznim odnosima. Naime, na spornom izložbenom stalku nalazi se metalna šipka na kojoj vise predmeti za prodaju, okrenuta prema kupcima, a stalak je postavljen u prodavaonici tuženika na takvom mjestu da predstavlja povećanu opasnost od nastanka štete za okolinu. Također, i stepenice kojima je silazio I-tužitelj u smislu relevantne sudske prakse mogu predstavljati opasnu stvar, ako po svome položaju, mjestu i načinu uporabe predstavljaju povećanu opasnost za okolinu. U konkretnom slučaju, sporni stalak s isturenom metalnom šipkom nalazio se točno nasuprot stepenica pa je time opasnost još veća. Kupci koji dolaze u prodavaonicu tuženika imaju usmjerenu pozornost na izloženu robu, a ne na opasni položaj stalaka za robu, pa je tuženik taj koji treba osigurati sigurnost kupaca i opasne stvari osigurati na način da ne nanesu štetu kupcima. Tuženik je dana 02. veljače 2021. po punomoćniku otklonio odštetni zahtjev tužitelja. Slijedom iznesenog, obzirom da Tuženik u mirnom postupku nije udovoljio odštetnom zahtjevu, Tužitelji potražuju pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti temeljem članka 1110. ZOO, kao i naknadu troškova tuđe pomoći i njege, i to:

- I-tužitelj mldb. LD - na ime fizičkih boli: 5.000,00 kn - na ime pretrpljenog straha: 5.000,00 kn - na ime naruženja: 3.750,00 kn - na ime tuđe pomoći i njege 1.250,00 kn

- II-tužitelj ŠD - na ime pretrpljenog straha 2.500,00 kn

- III-tužiteljica ŠDS - na ime pretrpljenog straha 2.500,00 kn, odnosno ukupno 20.000,00 kn

2. Tužitelji su podneskom od 27. ožujka 2023. godine uredili tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka te u skladu s promjenom važeće valute u RH te je tako I-tužitelj na ime naknade štete zbog povrede prava osobnosti potražuje, s obzirom na činjenicu pretrpljenih fizičkih boli iznos od 398,17 eur, činjenicu pretrpljenog straha 557,44 eur, na ime naruženja 995,42 eur, te tuđe pomoći i njege 39,82 eur, dok II-tužitelj potražuje s obzirom na činjenicu pretrpljenog straha iznos od 265,45 eur.

3. Tuženik u podnesku od 19. lipnja 2023. godine navodi kako je I-tužitelj zadobio ozljede prvenstveno uslijed pada te da nije razvidno u čemu bi se sastojala odgovornost tuženika za pad tužitelja. Da je II-tužitelj prilikom silaska I-tužitelja sa stepenica primijenio dužnu pažnju i držao I-tužitelja za ruku ili ga na drugi način pridržavao, do štetnog događaja ne bi došlo. Ističe kako je II-tužitelj bio dužan voditi računa o okolnosti da se dijete kreće u za njega u potpunosti novom i nepoznatom prostoru pa je II-tužitelj bio dužan upotrijebiti i dodatnu pažnju prilikom čuvanja djeteta, što je evidentno propustio učiniti. Navodi kako izložbeni stalak se ni u kojem slučaju ne može smatrati opasnom stvari, jer taj stalak koriste gotovo sve trgovine, stalak je fiksiran i kada ga se koristi u skladu s njegovom namjerom, ne predstavlja nikakvu opasnost po okolinu. Ističe kako tužitelji nisu naveli u čemu bi se u konkretnom slučaju sastojao propust tuženika u eventualnoj povećanoj pažnji s kojom bi se sporni stalak trebao upotrebljavati niti koja bi se to pozicija stakla u trgovini smatrala adekvatnom. Nadalje, navodi kako se stepenice ne smatraju u redovnom tijeku događaja opasnom stvari. Osporava osnovanost i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva. Osporava zahtjev II-tužitelja iz razloga što Zakon o obveznim odnosima ne predviđa pravo na naknadu neimovinske štete članova obitelji, osim ako se radi o slučaju smrti ili osobito teškog invaliditeta.

4. U tijeku postupka izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju I-tužitelja, dopis od 02. veljače 2021.g., ispis fotografija, proveden je dokaz saslušanjem II- tužitelja, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Jošku Filipušiću, proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku dr. Gordanu Makariću, izvršen je uvid u e-mail prepisku, dopis od 13. prosinca 2024.g., dopis Ministarstva unutarnjih poslova, Policijska uprava zagrebačka, I. Policijske postaje Zagreb od 03. siječnja 2025.g., te je razgledavana snimka nadzorne kamere na ulasku u prodavaonicu tuženika od 09. prosinca 2020.g.

5. Temeljem ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23, dalje: ZPP), sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

6. III-tužiteljica je podneskom od 27. ožujka 2023. godine povukla svoj tužbeni zahtjev pa kako se tuženik navedenom povlačenju nije usprotivio u roku od 15 dana, to je valjalo temeljem odredbe čl. 193. ZPP-a riješiti kao u izreci.

7. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, ali je sporna aktivna legitimacija II-tužitelja, odgovornost za štetu te osnovanost i visina iste.

8. Prvenstveno valja navesti kako činjenica da tuženik prije zaključenja prethodnog postupka nije osporio odgovornost za nastanak štetnog događaja, ne znači da je odgovornost priznata niti je tužitelj oslobođen dužnosti da u postupku za naknadu štete dokaže postojanje svih pretpostavki postojanja obveznopravnog odnosa odgovornosti za štetu, odnosno aktivne i pasivne legitimacije stranaka, štetne radnje odgovornosti za štetu, odnosno protupravnosti štetne radnje te osnovanosti i visine štete.

9. Tužitelji tijekom postupka ističu kako je do predmetnog ozljeđivanja I-tužitelja došlo na način da je isti sa stepeništa glavom pao na izložbeni stalak koji je bio sa isturenom metalnom šipkom postavljen točno nasuprot stepenica.

10. Prema odredbi čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje. Predmnijeva se obična nepažnja. Za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju.

11. Prema odredbi čl. 1063. ZOO-a šteta nastala u vezi s opasnom stvari, odnosno opasnom djelatnošću smatra se da potječe od te stvari, odnosno djelatnosti, osim ako se dokaže da one nisu bile uzrok štete.

12. Prema odredbi čl. 1064. ZOO-a za štetu od opasne stvari odgovara njezin vlasnik, a za štetu od opasne djelatnosti odgovara osoba koja se njome bavi.

13. Prema odredbi čl. 1067. st. 2. i 3. ZOO-a vlasnik stvari oslobađa se odgovornosti i ako dokaže da je šteta nastala isključivo radnjom oštećenika ili treće osobe, koju on nije mogao predvidjeti i čije posljedice nije mogao ni izbjeći, ni otkloniti. Vlasnik se oslobađa odgovornosti djelomično ako je oštećenik djelomično pridonio nastanku štete.

14. II-tužitelj u svom iskazu navodi da je na dan štetnog događaja koji se dogodio u prosincu 2020. godine bio u gradu sa svojim mlađim sinom, ovdje I-tužiteljem, koji je u to vrijeme imao 2 godine i 8 mjeseci. Išli su u prodavaonicu Adidasa, bilo je već kraj radnog vremena i nakon razgledavanja prije samog izlaska bile su tri stepenice. I-tužitelj je pao niz te stepenice, međutim, kako je vrlo blizu tih stepenica najviše na metar od njih bio metalni stalak sa šiljcima, I-tužitelj je u padu udario u taj stalak i jedan metalni šiljak mu se zabio u glavu. Napominje da su ti metalni šiljci bili točno okrenuti prema stepenicama. Bio je u šoku, vikao je da zovu hitnu. I-tužitelj je krvario. Nije uopće znao kakve su ozljede, a iako je Hitna pozvana, nije znao koliko bi je trebao čekati te je uzeo sina i s njim potrčao do automobila koji je bio u garaži na Cvjetnom te ga sam odveo u Klaićevu bolnicu. Pri tome je bio u šoku, a njegov sin je zapomagao, bio je obliven krvlju, nije ga nikako mogao smiriti. U bolnici su ranu zašili sa sigurno 4 ili 5 šavova. U međuvremenu je došla supruga i na svu sreću mu nije povrijeđeno oko, a niti je zadobio potres mozga. Međutim, u prvo vrijeme to nisu znali pa su bili jako zabrinuti, osobito prvih 10-ak dana. I-tužitelj se žalio na bolove, budio se po noći te su bili sa njim kod kuće i zapravo se radilo o jednom izrazito stresnom periodu. Još želi navesti kako je došao drugi dan u istu prodavaonicu i stalak je bio još uvijek na istom mjestu. Tražio je da mu pokažu snimku no nisu to htjeli napraviti, a taj stalak je tamo stajao još sigurno još 15-ak dana sve dok im nije zaprijetio tužbom. Također mu je nepojmljivo da nitko od tuženika nije nazvao, provjerio da li je sve uredu sa djetetom. Kada mu se predočava fotografija koja se nalazi na listu 17, navodi da se radi o stalku o kojem je govorio te se na istom vide šiljci na kojem su obješene kape. I-tužitelj je pao ili na prvi ili na drugi red šiljaka, to sad točno ne zna. Nakon 15 dana navedeni stalak je maknut iz prodavaonice. U razdoblju nakon dolaska iz bolnice I-tužitelju je bila potrebna povećana pomoć i njega uz uobičajene potrebe i njegu trogodišnjeg djeteta. Kako su supruga i on bili u šoku, silno zabrinuti za I-tužitelja, nisu znali kako će se ozljeda odraziti na njegovo zdravlje jer se ipak radi o ozljedi glave. Bojali su se i moguće nagrđenosti te su bili u tolikom stresu da su uzimali Normabel koji je propisala supruga koja je inače psihijatar.

15. Sud je djelomično prihvatio iskaz II-tužitelja, imajući pri tome u vidu kako je za II-tužitelja cijeli događaj sigurno bio stresan, međutim, iz snimke nadzorne kamere jasno proizlazi kako nije osnovan njegov navod kako je stalak sa "šiljcima" bio vrlo blizu stepenica.

16. Uvidom u snimku nadzorne kamere na ulasku u prodavaonicu tuženika utvrđeno je da je na snimci datum 09. prosinca 2020.g. te se u 18:48 vidi kako kroz vrata u hodnik izlazi muškarac sa malim djetetom koje hoda pored njega, skreću udesno te dolaze do stepenica koje vode u unutrašnjost prodavaonice. Prije stepenica je zaštitna crveno bijela traka te se na rubu stepenica nalazi crna traka. U trenutku kada muškarac i dijete silaze niz stepenice, muškarac ne drži dijete za ruku već je sišao prije njega nakon čega dijete počinje silaziti niz stepenice, zapinje na zadnjoj stepenici, pada prema naprijed na stalak koji se vidi na snimci. Nakon toga mu prilazi muškarac, podiže ga na ruke i odlazi u prodavaonicu dalje od dometa kamere da bi se u 18:49 vidjelo kako se vraća do stepenica s djetetom te pregledava glavu djeteta. Utvrđuje se da je stalak na koji je dijete palo okrenut prema stepenicama i vidljivo je da su na tom stalku izložene kape. Dalje se utvrđuje kako je u trenutku pada djeteta muškarac bio udaljen od djeteta cca 2m.

17. Prvenstveno valja navesti kako u konkretnom slučaju stepenice kojima su se kretali I i II-tužitelji nisu opasna stvar.

18. Naime, iz snimke nadzorne kamere jasno proizlazi da su navedene stepenice propisno označene zaštitnim trakama te po svojim svojstvima iste nemaju osobine opasne stvari.

19. Isto tako, stalak koji je predviđen za vješanje kapa, iako ima šipke na kojima su kape obješene, sam za sebe ne predstavlja opasnu stvar. Navedene šipke imaju zaobljeni završetak, a također s obzirom na visinu stakla te činjenicu da se iznad stalka nalazi polica koja je duža od šipki i iste natkriva, isti u pravilu ne predstavlja neposrednu opasnost za većinu osoba niti je na istom moguće ozbiljnije se ozlijediti.

20. Navedeni stalak nije bio postavljen neposredno uz stepenice, već na dovoljnoj udaljenosti i to na način koji omogućava razgledavanje izložene robe.

21. Osim toga, životno je neuvjerljivo i neodrživo shvaćanje da bi se stalak s proizvodima u trgovini odjeće mogao podvesti pod definiciju opasne stvari, osobito u svjetlu tumačenja opasne stvari prema Odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, br. Rev 190/2007-2 od 27. ožujka 2007. godine kojom je istaknuto da su opasne stvari one "koje po svojoj namjeni, osobinama, položaju, mjestu i načinu uporabe ili na drugi način čine povećanu opasnost štete za okolinu, pa ih se mora nadgledati i upotrebljavati s povećanom pozornošću".

22. Nije logično pretpostaviti da će netko pasti niz opisane stepenice i to na način da baš glavom naleti na šipke koje se nalaze na opisanom stalku (čija fotografija prileži spisu na listu 17).

23. To je očito moguće u slučaju kada se radi o djetetu starom dvije i pol godine, međutim, razumno je očekivati da dijete te dobi prilikom silaska niz stepenice bude pod nadzorom roditelja ili druge odrasle osobe.

24. Nije jasno na koji bi to način tuženik s povećanom pozornošću nadgledao i upotrebljavao navedeni stalak, kada se radi o uobičajenom stalku za vješanje kapa, koji se koristi u velikom broju trgovina i koji je tuženik postavio na dovoljnoj udaljenosti od stepenica, a iz snimke nadzorne kamere jasno proizlazi da su prolazi između stalaka s izloženom robom bili dovoljno široki.

25. Nadalje, iz snimke nadzorne kamere jasno proizlazi da II-tužitelj ne samo da nije držao za ruku I-tužitelja dok je samostalno i vidno nesigurno silazio niz stepenice, već ga pri tome nije ni gledao, već je sišao niz stepenice prije djeteta te se udaljio od stepenice na više od 2 metra, tako da nije mogao ni spriječiti, a ni ublažiti pad djeteta na način da ga prihvati u slučaju pada, što se na kraju, na žalost, i dogodilo.

26. Stoga je po ocjeni ovog suda za predmetni štetni događaj isključivo odgovoran II-tužitelj koji je propustio upotrijebiti dužnu pažnju i nije I-tužitelja držao za ruku niti se nalazio blizu njega, zbog čega u trenutku kada je I-tužitelj zapeo na posljednjoj stepenici nije istog zadržao niti mogao zaustaviti te tako spriječiti da I- tužitelj upravo zbog svoje visine direktno udario u sporni stalak te "šipku" na kojoj su visjele izložene kape i ozlijedio se.

27. Pri tome I-tužitelj nije pao niz stepenice zbog nekog razloga koji bi bio povezan sa stepenicama, već samo zbog činjenice što se radi o vrlo malom djetetu koje je još bilo očito nestabilno pri samostalnom korištenju stepenica, što je i logično obzirom su stepenice svojom visinom prvenstveno prikladne za odrasle osobe i djecu po prirodi stvari čine još nestabilnijima, zbog čega je i dužnost roditelja, ako ne već stalno ih držati za ruku, a onda barem biti im bliže kako bi mogli pravovremeno reagirati.

28. Dakle, u konkretnom slučaju ne postoji štetna radnja tuženika niti činjenica da je u prodavaonici postavljen stalak u koji je I-tužitelj udario i na kojem se ozlijedio predstavlja štetnu radnju tuženika.

29. Slijedom navedenog, a kako je utvrđeno da predmetni štetni događaj nije nastao u vezi s opasnom stvari, već je za isti prvenstveno odgovoran II-tužitelj, to je valjalo tužbeni zahtjev I i II-tužitelja odbiti i odlučiti kao u izreci pod točkom I.

30. Uz to valja napomenuti kako u konkretnom slučaju šteta koju su pretrpjeli I i II-tužitelji u štetnom događaju, a koju su opisali stalni sudski vještaci dr. Joško Filipušić i dr. Gordan Makarić, koje nalaze i mišljenje je sud prihvatio, nije takve težine da bi opravdavala dosudu pravične novčane naknade, jer se radi o neznatnoj povredi prava osobnosti, pa nisu ispunjeni niti uvjeti iz čl. 1100. ZOO-a, a niti 1101. st. 1. ZOO-a, jer II-tužitelj nije niti neposredno oštećen u ovom štetnom događaju.

31. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. ZPP-a. Tuženiku je priznat trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku i to za sastav podneska od 19.06.2023.g. prema Tbr. 8. toč. 1. po 200,00 eur, za sastav podnesaka od 02.01.2023.g., 08.10.2024.g., 16.12.2024.g. i 27.10.2025.g. prema Tbr. 8. toč. 3. po 50,00 eur, te za zastupanje na ročištu od 21.01.2026.g. prema Tbr. 9. toč. 1. – 200,00 eur, što ukupno iznosi 600,00 eur, a uvećano za trošak PDV-a prema Tbr. 46. u iznosu od 150,00 eur ukupno iznosi 750,00 eur.

31. Stoga je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

U Zagrebu, 04. ožujka 2026. godine

Sudac:

Vanesa Brizić Bahun

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.