Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split

Poslovni broj: Gž-2270/2025-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te dr. sc. Daniele Pivčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice OPG PS, [adresa], [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sidoniji Grbavac, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvo u Karlovcu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj: P-522/2020-41 od 29. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu, poslovni broj: P-522/2020-41 od 29. srpnja 2025.

Obrazloženje

1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je presudio:

„I. Odbija se tužitelj s tužbenim zahtjevom koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, platiti tužitelju OPG PS, [adresa], [osobni identifikacijski broj] iznos od 10.826,03 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 26. srpnja 2019. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju OPG PS, [adresa], [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, naknadi parnične troškove u iznosu od 1.400,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 29. srpnja 2025., pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.“

2. Protiv prvostupanjske presude tužiteljica je podnijela žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.

- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP). Tužiteljica predlaže da drugostupanjski sud ukine prvostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje.

3. Tuženica nije podnijela odgovor na žalbu.

4. Žalba tužiteljice nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 10.826,03 eura sa zateznim kamatama po osnmovu naknade štete zbog, kako tužiteljica tvrdi, nezakonitog rada Agencije za plaćanja u poljoprivredi, ribarstvu i ruralnom razvoju (dalje: Agencija). Po tvrdnji tužiteljice zbog nezakonitog rada Agencije nije joj isplaćena poljoprivredna potpora za 2018. u ukupnom iznosu od 10.826,03 eura.

6. Žalbenim razlozima tužiteljice, koji se svode na osporavanje zaključka prvostupanjskog suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatom navedenih novčanih iznosa, nisu dovedene u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude.

7. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Također prvostupanjski sud nije počinio povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a (na koju povredu tužitelj u žalbi posebno ukazuje) jer pobijana prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Pored toga, ona je jasna, razumljiva i nije kontradiktorna.

8. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je tužiteljica 11. svibnja 2016. prvi put podnijela Jedinstveni zahtjev za Potporu TVPV (potpore za operaciju M.10.1.3. očuvanje travnjaka velike prirodne vrijednosti unutar mjere 10 Poljoprivreda, okoliš i klimatske promjene) za 13,16 ha,

-da je 10. lipnja 2016. tužiteljica napravila dopunu tog zahtjeva u kojoj povećava površinu za Potporu TVPV za 3,46 ha, tako da ukupna površina iznosi 16,64 ha,

-da je tužiteljica prilikom ulaska u sustav potpore preuzela obvezu petogodišnjeg razdoblja provođenja operacije o čemu je potpisala izjavu koja je sastavni dio Jedinstvenog zahtjeva,

-da je tužiteljici izdana Odluka o ulasku u sustav potpore za Mjeru 10.1.3. očuvanje travnjaka velike prirodne vrijednosti od 30. siječnja 2018. kojom je utvrđena obveza poštivanja kriterija za navedenu Mjeru u petogodišnjem razdoblju u kojem mora zadržati obveznu površinu od 16,64 ha,

-da je jedinstvenim zahtjevom za 2017. tužiteljica prijavila Potporu TVPV na površini od 17,94 ha, te joj je ta potpora isplaćena u iznosu od 17.658,54 kuna (sada 2.343.69 eura)[1]

-da je jedinstvenim zahtjevom za 2018. tužiteljica prijavila Potporu TVPV na površini od 17,91 ha,

-da je Agencija je sukladno odredbi članka 133. Pravilnika o provedbi izravne potpore poljoprivredi i IAKS mjera ruralnog razvoja za 2018. („Narodne novine“ br. 19/18., 42/18., 45/18.; dalje Pravilnik za 2018.) provela kontrolu na terenu 14. studenog 2018.,

-da je prilikom kontrole Agencija utvrdila razliku između prijavljene i prihvatljive površine, jer je prijavljena površina bila 17,91 ha, a kao prihvatljiva utvrđena je površina od 8,02 ha,

-da je prilikom kontrole, osim razlike u prijavljenoj površini, Agencija utvrdila i tužiteljičino kršenje obveza propisanih za Potporu TVPV i to:

1) da tužiteljica nije vodila evidenciju o provođenju svih propisanih obveza potpore TVPV na propisanom obrascu 3., zbog čega je određeno kršenje od 10%,

2) da prijavljene travnjake tužiteljica nije pokosila do 15. rujna te godine, zbog čega je određeno kršenje od 10%,

3) da prvu košnju u regiji brdsko-planinskoj tužiteljica nije obavila nakon 20. srpnja, zbog čega je određeno kršenje od 60%,

4) da tužiteljica nije ručno odstranila invazivne vrste biljaka koje nisu prikladne za ispašu, zbog čega je određeno kršenje od 5%,

- da tužiteljica ne spori kršenje preuzetih obveza, ali se opravdava neznanjem, nemogućnošću košnje zbog najezde divljih svinja, smanjenja broja stoke, nepogodnim terenom za košnju i dr.,

1 Fiksni tečaj konverzije 1,00 euro = 7,53450 kuna.

- da se osnovica za izračun prijavljenih površina te administrativne kazne kod prekoračenja prijava za potrebe provedbe plaćanja vezanih uz površinu temelji na odredbama članaka 17. do 19a Delegirane uredbe Komisije (EU) br. 640/2014 (1393/2016),

- da ukoliko korisnik ne ispunjava kriterije prihvatljivosti prijavljene površine travnjaka, te preuzete obveze održavanja travnjaka ili druge obveze u vezi s uvjetima za dodjelu potpore ili pomoći prema sektorskom poljoprivrednom zakonodavstvu, posljedično potpora neće biti isplaćena ili se ukida u potpunosti ili djelomično (članak 63. stavak 1. Uredbe (EU) br. 1306/2013),

- da se, ovisno o slučaju, odgovarajuća prava na isplatu, ne dodjeljuju ili se ukidaju (članak 21. Uredbe (EU) br. 1307/2013),

- da je, osim obveze traženja povrata od korisnika, za neusklađenosti utvrđene kontrolom na terenu i/ili ažuriranja ARKOD podataka, propisana i mogućnost izricanja administrativnih kazni u skladu s Uredbom (EU) br. 1305/2013, Uredbom (EU) br. 1306/2013, Uredbom (EU) br. 1307/2013), Delegiranom uredbom Komisije, (EU) br. 639/2014, Delegiranom uredbom Komisije, (EU) br. 640/2014, Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 641/2014, Provedbenom uredbom Komisije (EU) br. 809/2014.

9. Na temelju utvrđenih činjenica prvostupanjski je sud zaključio da je, s obzirom na značajna odstupanja između zatraženog i utvrđenog stanja površina, kao i kršenja preuzetih obveza u pogledu održavanja travnjaka od strane tužiteljice, Agencija ispravno obračunala smanjenja plaćanja u skladu s navedenim Uredbama EU i hrvatskim zakonodavstvom. Stoga prvostupanjski sud smatra da nema nepravilnosti i nezakonitosti u radu Agencije zbog čega nema odgovornosti za štetu, jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbe članka 14. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine" br. 150/11., 12/13., 93/16., 104/16., 66/19., dalje: ZSDU) u svezi s odredbom članka 1045. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22, 156/22. i 155/23., dalje ZOO).

10. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.

11.1. Žalbeni navodi da su na strani tužiteljice postojali opravdani razlozi za neispunjavanje obveze košnje predmetnih ARKOD parcela nisu osnovani.

11.2. U pogledu navoda tužiteljice da su joj u Agenciji rekli da krške pašnjake ne treba kosti za istaknuti je staro pravilo ignorantia iuris non excusat (nepoznavanje prava ne ispričava). Posebno je za istaknuti kako je sama tužiteljica u svom iskazu navela kako je prilikom uključivanja u program poljoprivrednih potpora morala proći potrebnu obuku za što je dobila i adekvatan certifikat. Ovdje je za istaknuti se potpora na koju se tužiteljica prijavila zove „Potpora TVPV“ (potpora za operaciju M.10.1.3. očuvanja travnjaka velike prirodne vrijednosti unutar mjere 10 Poljoprivreda, okoliš i klimatske promjene). Dakle, ako se tužiteljica prijavila za potporu očuvanja travnjaka velike prirodne vrijednosti onda se po logici stvari travnjaci održavaju košnjom, a pašnjaci se održavaju košnjom ili ispašom stoke. Dakle, tužiteljica je znala i morala znati da se travnjaci velike prirodne vrijednosti održavaju košnjom i ispašom stoke. S druge pak strane, stručno znanje stečeno na obuci je nadogradnja osnovne logične spoznaje o potrebi održavanja travnjaka košnjom i ispašom. Nadogradnja u vidu stručnog znanja sastoji se u tome poljoprivrednik uključen u potporu zna kad se vrši prva košnja, a kad druga košnja, kojim kosilicama i dr.

Nadalje, kako je prvostupanjski sud utvrdio, tužiteljica je 2018. smanjila broj ovaca (odlomaka 10. obrazloženja prvostupanjske presude), dakle broj stoke kojom je tužiteljica do tada vršila održavanje pašnjaka ispašom smanjen je sa 120 na 20 ovaca (str. 156. spisa), što je jedan od razloga neizvršavanje obveze košnje.

11.3. Održavanje krških pašnjaka specifično je zbog teškog terena s puno kamenja. Međutim, te neprihvatljive dijelove prijavitelj poticaja treba prijaviti Agenciji prilikom prijave pašnjaka u ARKOD kako bi se smanjio koeficijent takvog pašnjaka. Međutim, tužiteljica prilikom prijave površina pašnjaka u ARKOD nije prijavila te neprihvatljive dijelove radi korekcije koeficijenta.

11.4. Pravilno je prvostupanjski sud smatrao kako nije opravdan navod tužiteljice da krške pašnjake nije mogla kositi strižom kosom ili ručno zbog najezde divljači, posebno divljih svinja koji da čine velike štete. Naime, kako proizlazi iz rezultata dokaznog postupka tužiteljici je poznato da se krški pašnjaci kose strižnom kosom ili ručno. Strižna kosa travu reže principom škara (noževi koji se kreću lijevo- desno jedan preko drugog). Za razliku od rotacijskih kosilica koje sijeku travu velikom brzinom i često je usitnjavaju, strižna kosa ostavlja cijelu stabljiku, što je ključno za proizvodnju kvalitetnog sijena. S druge pak strane, pojava divljači, posebno divljih svinja je redovna prirodna pojava, na koju je potrebno računati prilikom preuzimanja obveze očuvanja travnjaka velike prirodne vrijednosti. Pojava divljih svinja nikako se ne može smatrati višom silom.

11.5. Što se tiče nemogućnosti košnje i ispaše stoke na određenim pašnjacima zbog promjene vlasništva, kako to utvrđuje prvostupanjski sud, sama tužiteljica je u svom iskazu navela da je u mjeru potpore prijavila pašnjake drugih vlasnika, jer je to po tadašnjim propisima bilo moguće. Međutim, zbog prijave u ARKOD zemljišta drugih vlasnika tužiteljica je prilikom prijave poticaja potpisala Izjavu od 10. lipnja 2015. kojom se obvezuje predati zemljište stvarnom vlasniku. Stoga je bilo za očekivati da će se zbog promjene vlasništva površine prijavljenih pašnjaka u ARKOD smanjiti, a to podrazumijeva i gubitak potpore za te površine koje prijavitelj potpore ne može koristiti.

12.1. Nisu osnovani ni prigovori tužiteljice u pogledu postotka prekoračenja prijave i umanjenja zbog kršenja obveza.

12.2. Naime, prekoračenje prijave se odnosi na razliku između prijavljene površine na Jedinstvenom zahtjevu i utvrđene prihvatljive površine za potporu. Na utvrđenu razliku primjenjuje se članak 138. Pravilnika za 2018. koji je u suglasnosti s odredbom članka 19. Delegirane Uredbe Komisije (EU) br. 640/2014. Kako je prvostupanjski sud utvrdio, u predmetnom slučaju kontrolom na terenu utvrđeno je da je tužiteljica prijavila površinu od 17,91 ha, a kao prihvatljiva površina utvrđena je površina od 8,02 ha (odlomak 17. obrazloženja prvostupanjske presude). Stoga je za tužiteljicu utvrđeno 100% prekoračenje prijave.

12.3. Nadalje, umanjenja zbog kršenja obveza za M.10.1.3. - očuvanje travnjaka velike prirodne vrijednosti (TVPV) odnose se na umanjenja zbog kršenja jedne ili više obveza koje su korisnici poticaja (potpora) dužni ispunjavati kod provođenja operacije TVPV. Obveze korisnika poticaja (potpora) propisane su člankom 68. Pravilnika za 2018., dok su odredbom članka 139. Pravilnika za 2018. propisane sankcije odnosno umanjenja u slučaju kršenja jedne ili više obveza propisanih za IAKS mjere ruralnog razvoja iz Programa ruralnog razvoja (u što spada i TVPV), pri čemu se primjenjuju i administrativne kazne sukladno članku 35. Delegirane Uredbe Komisije (EU) br. 640/2014. U predmetnom slučaju tužiteljici je izračun umanjenja zbog kršenja obveza izvršen na temelju Tablice 8. „Umanjenja za kršenja“ (prilog 4. Pravilnika za 2018.) i tablica „Prikaz ocjene kršenja obveze u M10 I M11“ (prilog 5. Pravilnika za 2018.). Kako je za tužiteljicu utvrđeno kršenje više obveza u ukupnom postotku od 85% primijenjeno je umanjenje potpore s najvećim stupnjem kršenja od 60%.

12.4. Stoga je tužiteljičino drugačije, suprotno Pravilniku za 2018., tumačenje sankcije odnosno umanjenja u slučaju kršenja jedne ili više obveza propisanih za IAKS mjere ruralnog razvoja iz Programa ruralnog razvoja (u što spada i TVPV) neosnovano.

13. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je Agencija zakonito provela postupak kontrole prijavljenih ARKOD površina i pravilno utvrdila prekoračenje prijave i umanjenja zbog kršenja obveza s obzirom da je postupanje Agencije prvenstveno temeljeno na odredbama Pravilnika za 2018., ali i navedenim Uredbama EU. Stoga je neosnovan prigovor tužiteljice da je prvostupanjski sud razmatrao ovlast Agencije za kontrolu, a ne način provođenja kontrole.

Također je prvostupanjski sud jasno utvrdio da u postupanju Agencije uopće nije bilo nezakonitosti zbog čega nema ni odgovornosti za štetu. Kod takvog stanja stvari navod prvostupanjskog suda da je za odgovornost države za štetu potrebno da se radi o nekoj razmjerno većoj pogrešci s težim posljedicama koje prelaze normalne uobičajene pogreške u postupanju, nije od značaja u ovoj pravnoj stvari.

14.1. U odnosu na tužiteljičino pozivanje na izmaklu korist i legitimno očekivanje za navesti je slijedeće.

14.2. Poljoprivredne potpore su financijski instrumenti kojima država ili Europska unija izravno ili neizravno pomažu poljoprivrednim proizvođačima. Njihova osnovna svrha je stabilizacija dohotka, odnosno osiguranje prihoda poljoprivrednicima unatoč oscilacijama cijena na tržištu ili lošim vremenskim uvjetima, kao i poticanje modernizacije proizvodnje i tehnološkog razvoja u svrhu osiguranja konkurentnosti, te očuvanje okoliša, biološke raznolikosti i ruralnih prostora. U Hrvatskoj se one najčešće dijele na izravna plaćanja (godišnje potpore po hektaru ili grlu stoke) i mjere ruralnog razvoja (bespovratna sredstva za konkretne investicije).

14.3. Nadalje, kako je već navedeno, ako korisnik potpore ne ispunjava kriterije prihvatljivosti, preuzete obveze ili druge obveze u svezi s uvjetima za dodjelu potpore potpora neće biti isplaćena ili se ukida. Također se može od korisnika tražiti povrat isplaćenih potpora radi neusklađenosti utvrđenih na terenu, a postoji i mogućnost izricanja administrativnih kazni.

14.4. Stoga se dakle, poljoprivredne potpore ne mogu smatrati izmaklom koristi ili legitimnim očekivanjem, jer je za njihovo dobivanje prethodno potrebno izvršiti cijeli niz obveza. Ispunjene preuzetih obveza kontrolira država, posebno ako se radi o potporama iz sredstva Europske unije. U predmetnom slučaju, kako je to utvrdio prvostupanjski sud, riječ je o poljoprivrednim potporama iz sredstava Europske unije u pogledu kojih, krivnjom tužiteljice, postoji prekoračenje u prijavi prihvatljivih površina, kao i kršenje preuzetih obveza.

15. Odluka o parničnom trošku iz točke II. izreke pobijane presude, pravilno je i zakonito donesena na temelju odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.

16. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tužiteljice odbiti kao neosnovanu, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Zbog navedenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.

U Splitu 3. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić