Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split
Poslovni broj: Gž-2147/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca Vedrane Perkušić, predsjednice vijeća, mr. sc. Zrinke Tironi, članice vijeća i suca izvjestitelja te dr. sc. Daniele Pivčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja pod 1) DA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], pod 2) EA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i pod 3) ČA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] svi zastupani po punomoćniku Tomislavu Beloši, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika OA, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Nadi Milić, odvjetnici u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja pod 1) DA i pod 2) EA protiv presude Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: P-225/2021-43 od 6. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2026.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja pod 1) DA i pod 2) EA kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Velikoj Gorici, poslovni broj: P-225/2021-43 od 6. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu kojom je presudio:
„I. Odbija se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
"1. Nalaže se TA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 39.816,84 € sa osnova ulaganja u zemljište zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamata tekućim od dana podnošenja ove protutužbe pa do isplate po stopi koja se određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućim polugodištu uvećano za tri postotna poena u roku od 15 dana; 2. Nalaže se TA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da isplati EA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i DA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 9.954,21 € zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja ove protutužbe pa do isplate po stopi koja se određuje čl. 29. st. 2. ZOO-a uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućim polugodištu uvećano za tri postotna poena u roku od 15 dana."
II. Određuje se tužiteljima da tuženiku naknade troškove ovog parničnog postupka u ukupnom iznosu od 22.638,50 eura u roku od 15 dana.“
2. Protiv prvostupanjske presude tužitelji pod 1) DA i pod 2) EA su podnijeli žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (“Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22., 155/23. i 146/25., dalje ZPP). Tužitelji pod 1) DA i pod 2) EA predlažu da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev kao osnovan, podredno da ju ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.
3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.
4. Žalba tužitelja pod 1) DA i pod 2) EA nije osnovana.
5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 39.816,84 eura sa zateznim kamatama s osnova ulaganja u zemljište, kao i zahtjev za isplatom iznosa od 9.954,21 eura s zateznim kamatama s osnova naknade vrijednosti tende na terasi stana.
6. Žalbenim razlozima tuženika, koji se svode na osporavanje zaključka prvostupanjskog suda o neosnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatom navedenih novčanih iznosa, nisu dovedene u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude.
7. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi i po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
8. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud, u pogledu ulaganja u zemljište u [adresa], utvrdio slijedeće odlučne činjenice:
- da je tužitelj pod 2) EA predmetnu nekretninu koristio u razdoblju od 2017. do 2021. po osnovu ugovora zakupu građevinskog zemljišta sklopljenog s tuženikom,
- da je u trenutku ugovaranja zakupa predmetna nekretnina bila zatravljena livada,
- da je radi privođenja svrsi tj. korištenja kao uređeni parking bilo potrebno provesti radove uklanjanja humusa i nasipavanje debljine cca 20 do 25 cm,
- da je prvostupanjski sud vještačenjem po vještaku za graditeljstvo mr. sc. Juri Galiću, dipl. ing. građ. utvrdio da je na predmetnoj nekretnini uklonjen sloj humusa, a nasipavanje, i to prvi sloj do PP (polipropilenske) podloge za tlo, je izvršeno nanošenjem neopasnog građevinskog otpada koji nije pravilno obrađen u smislu materijala za nasipanje terena tj. ponovnu uporabu (radi o otpadnom materijalu s gradilišta - lomljenim opekama, ciglama i crijepovima te komadima betona, zatim betonskim valjcima piljenim iz konstrukcije, armaturnim mrežama, otpadnom asfaltnom materijalu i dr.),
- da je 2021. od strane novog zakupnika (ne tužitelja pod 2) EA kao prethodnog zakupnika) izvršeno dodatno nasipavanje kamenim materijalom radi korigiranja padova na terenu i radi postavljanja PP podloge za tlo,
- da se radi o nekretnini površine preko 3000 m[2] , tako da je uklonjeno oko 900 kubika humusa, što bi značilo cca 90 kamiona humusa, čija cijena iznosi čak do 10 eura/m[3] ,
- da tužitelj pod 2) EA nije ni naveo ni dokazao gdje je deponirao navedeni humus koji ima svoju tržišnu vrijednost, a također niti jednim dokazom nije dokazao da je imao trošak uklanjanja humusa,
- da tužitelj pod 2) EA nije ni naveo ni dokazao količinu, kvalitetu i atest ugrađenog materijala, kao i trošak nasipanja.
9. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski je sud zaključio da su građevinski radovi uklanjanja humusa kompenzirani vrijednošću samog materijala (humusa), dok su troškovi nasipanja kompenzirani kao naknada za dozvolu za odlaganje neopasnog građevinskog otpada na predmetnoj lokaciji. stoga prvostupanjski sud smatra da zbog toga tužitelj pod 2) EA nije pružio nikakav dokaze (račune, svjedoke, ateste…) o troškovima uklanjanja humusa i nasipanja zemljišta.
10. Navedena činjenična utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a.
11.1. Prigovori tužitelja pod 2) EA, u pogledu nalaza i mišljenja sudskog vještaka, nisu osnovani.
11.2. Naime, odredbom članka 250. ZPP-a propisano je da će sud izvesti dokaz vještačenjem kad je radi utvrđivanja ili razjašnjenja kakve činjenice potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže.
11.3. Odredbom članka 259. stavak 1. ZPP-a propisano je da sud rukovodi vještačenjem, označuje vještaku predmet koji će se razgledati, postavlja mu pitanja i, prema potrebi, traži objašnjenja u vezi s danim nalazom i mišljenjem.
11.4. U predmetnom postupku, sukladno odredbama članka 250. i članka 259. stavak 1. ZPP-a, prvostupanjski je sud putem vještačenja utvrdio činjenice koje se odnose na obavljene građevinske radove (uklanjanje sloja humusa i nasipanje otpadnim građevinskim materijalom). Na temelju rezultata vještačenja prvostupanjski je sud izveo zaključak da tužitelj pod 2) EA nije imao troškove ulaganja u predmetno zemljište.
11.5. Posebno je za istaknuti kako prvostupanjski sud svoj zaključak o neosnovanosti tužbenog zahtjeva za isplatom iznosa od 39.816,84 eura po osnovu ulaganja u zemljište nije temeljio samo na rezultatima vještačenja. Naime, prvostupanjski je sud postupio po odredbi članka 8. ZPP-a koja propisuje koje će činjenice uzeti kao dokazane, odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka. U tom smislu prvostupanjski je sud rezultate vještačenja cijenio zajedno sa iskazima tužitelja pod 2) EA i tuženika. Naime, u odlomku 12. obrazloženja prvostupanjske presude prvostupanjski je sud istakao da je tužitelj pod 2) EA u svom iskazu naveo da je tijekom 2017. zakupio zemljište te potpisao dokument da se odriče prava potraživanja na ime ulaganja u zemljište. s druge pak strane, tuženik TA je naveo da tužitelj pod 2) EA nema nikakva potraživanja prema tuženiku s osnova ulaganja i uređivanja navedenog zemljišta u [adresa], budući da je bio dogovor između tužitelja pod 2) EA i tuženika da će tuženik iznajmiti tužitelju pod 2) EA zemljište na 8 mjeseci i to bez naknade kako bi tužitelj pod 2) EA počeo s radom autopraonice, tako da je tuženik smatrao da nema prema tužitelju pod 2) EA nikakve obveze po osnovi ulaganja i obnove tog zemljišta.
12. S obzirom da je vještačenjem po vještaku za graditeljstvo prvostupanjski sud utvrdio sve odlučne činjenice za odluku u ovoj pravnoj stvari glede zahtjeva za isplatom po osnovu ulaganja u predmetnu nekretninu, daljnje izvođenje dokaza vještačenjem po vještaku za geodeziju ukazuje se kao nepotrebno pa je i taj žalbeni navod neosnovan.
13. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tužitelja pod 1) DA i pod 2) EA u odnosu na prvostupanjski presudu u dijelu u kojem je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev pod točkom 1. (isplata iznosa od 39.816,84 eura sa zateznim kamatama po osnovu ulaganja u zemljište) odbiti kao neosnovanu, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.
14. Međutim, pravilno tužitelji pod 1) DA i pod 2) EA u žalbi prigovaraju da prvostupanjski sud nije obrazložio zašto je odbio kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatom iznosa od 9.954,21 eura s zateznim kamatama na ime naknade vrijednosti tende na terasi stana (točka 2. tužbenog zahtjeva). Time je prvostupanjski sud počinio apsolutno bitnu povredu postupka propisanu odredbom članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, jer presuda u tom dijelu nema razloga o odlučnim činjenicama.
15. S obzirom na isprave koje su priložene spisu i koje je pregledao prvostupanjski sud, ovaj drugostupanjski sud smatra kako sukladno odredbi članka 373a. ZPP-a treba odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u navedenom dijelu, jer je bitne činjenice bilo moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu.
16. U spisu na str. 37.-50. priložena je isprava „Procjena tržišne vrijednosti nekretnine“ za stan na adresi [adresa] od 28. prosinca 2017. Navedeni dokument na naslovnoj stranici te na stranici 8. sadrži fotografije cijele zgrade u kojoj se nalazi predmetni stan. Iz navedenih fotografija razvidno je da je predmetna zgrada izgrađena na način da svi stanovi na četvrtom katu imaju iste tende te da cijela zgrada na ravnom krovu/terasi ima postavljenu tendu. To ukazuje da su tende na pojedinim stanovima, kao i tenda iznad ravnog krova/terase zgrade, postavljene u trenutku izgradnje same zgrade. Nadalje, na str. 10. navedene isprave prikazana je terasa predmetnog stana s tendom. Time je tuženik dokazao svoj navod iz odgovora na tužbu da je tenda na terasi stana uračunata u kupoprodajnu cijenu stana prilikom kupoprodaje od 24. siječnja 2018. Navedena kupoprodaja stana izvršena je između tužiteljice pod 1) DA, kao prodavateljice i tuženika, kao kupca.
17. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tužitelja pod 1) DA i pod 2) EA u odnosu na prvostupanjski presudu u dijelu u kojem je kao neosnovan odbijen tužbeni zahtjev pod točkom 2. (isplata iznosa od 9.954,21 eura sa zateznim kamatama po osnovu troškova tende) odbiti kao neosnovanu, a ovo na temelju odredbe članka 373.a. ZPP-a
18. Odluka o parničnom trošku iz točke II. izreke pobijane presude, pravilno je i zakonito donesena na temelju odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP-a.
19. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Splitu 3. ožujka 2026.
Predsjednica vijeća:
Vedrana Perkušić
