Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-2504/2024-3

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovoga suda i to Vedrane Perkušić kao predsjednice vijeća, dr. sc. Daniele Pivčević kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐNF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Jeličić i partneri d.o.o. u Splitu, protiv tuženika Grada Splita, OIB:78755598868, Obala kneza Branimira 17, zastupanog po punomoćniku ĐN, dipl. iur., radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4169/2022-26 od 11. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 3. ožujka 2026.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-4169/2022-26 od 11. lipnja 2024. te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:

„I/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužitelj ĐNF, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik cjeline nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i posebnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u skici prikaza mjesta očevida „Solin, 22. veljače 2024. godine“ stalnog sudskog vještaka za geodeziju Vinka Ružića, dipl. ing. geod., označen kao lik B,C,F,G,B, koja čini sastavni dio ove presude, pa je temeljem ove presude ovlašten zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na nekretnini označenoj kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] na svoje ime za 1/1 dijela (za cijelo) uz istodobni upis brisanja tog prava s imena tuženika Grada Splita, odnosno društvenog vlasništva s pravom korištenja u korist ranije Općine Split kao pravnog prednika Grada Splita za 1/1 dijela (za cijelo) te na posebnom dijelu nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u skici prikaza mjesta očevida „Solin, 22. veljače 2024.godine“ stalnog sudskog vještaka za geodeziju Vinka Ružića, dipl. ing. geod., označen kao lik B,C,F,G,B, koja čini sastavni dio ove presude, nakon što se temeljem ove presude sukladno odredbama Zakona o prostornom uređenju i Zakona o državnoj izmjeri i katastru nekretnina izvrši parcelacija i formiranje nove čestice zemlje na površini koja je utvrđena ovo presudom, uz istodobni upis brisanja tog prava s imena tuženika Grada Splita na novoformiranoj čestici zemlje."

2. Žali se tužitelj pobijajući presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, 146/25, dalje: ZPP) te predlaže da drugostupanjski sud presudu preinači i prihvati tužbeni zahtjev te tuženika obveže na plaćanje parničnog troška, podredno, presudu ukine te predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno raspravljanje i odlučivanje. Zatražio je trošak žalbe.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet postupka je zahtjev tužitelja na utvrđenje da je stekao pravo vlasništva nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] i posebnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u skici prikaza mjesta očevida „Solin, 22. veljače 2024. godine“ stalnog sudskog vještaka za geodeziju Vinka Ružića, dipl. ing. geod., označen kao lik B,C,F,G,B. Tužitelj zahtjev temelji na tvrdnji da je njegova prednica HN s Poduzećem za izgradnju Splita sklopila Ugovor o korištenju stana i stekla stanarsko pravo, a on da je stan uz njenu suglasnost kupio od tuženika i time stekao osnovu za stjecanje prava vlasništva posebnog dijela zgrade čest. kat. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], te vrta kao pripadnosti toga stana. Tužitelj tvrdi da je u zakonitom i samostalnom posjedu ove nekretnine od 1976., uračunavajući posjed prednice, stan da je dogradio o čemu je doneseno rješenje o izvedenom stanju. Nekretnina označena kao kčbr. [katastarska čestica] da se nalazi u obuhvatu stambene zgrade na kojoj je tužitelj kao savjesni graditelj stekao pravo vlasništva osnovom građenja, a podredno dosjelošću.

6. Ispitujući zakonitost pobijane presude, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio kako ista nije donesena uz počinjenje jedne od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

7. Međutim, ovaj sud smatra kako je predmetna presuda opterećena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tužitelj, jer presuda ima nedostatke zbog kojih se ne može ispitati te nisu jasno navedeni razlozi o svim odlučnim činjenicama.

8. Prvostupanjski sud polazi od činjenice da je na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] uknjiženo pravo korištenja u korist Općine Split, a na čest. zem. [katastarska čestica] pravo vlasništva u korist Grada Splita; da je tužiteljeva prednica 1976. dobila stan na korištenje, a tužitelj ga kupio 1993. od prednika tuženika; da je tužitelj dogradio stan na sporne nekretnine te da je dogradnja legalizirana rješenjem iz 2014.; da se vrt ne spominje ni u ugovoru o korištenju ni u ugovoru o kupoprodaji; da su dijelovi zemljišta ograđeni i korišteni, ali je dio čest. [katastarska čestica] ostao neograđen i dostupan svima; da je tužitelj 2020. zatražio mogućnost otkupa dijela zemljišta, što je sud ocijenio relevantnim za postojanje svijesti o građenju na tuđem zemljištu.

9. Sud u pobijanoj odluci zaključuje da tužitelj nije dokazao postojanje poštenog posjeda potrebnog za stjecanje dosjelošću niti pretpostavke za stjecanje vlasništva građenjem, jer je bio svjestan da gradi na zemljištu u vlasništvu pravnog prednika tuženika. Ujedno sud navodi kako tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva dijela nekretnine koji se nalazi uz stambenu zgradu i koji predstavlja zajedničko vlasništvo svih suvlasnika zgrade te je potreban za redovitu uporabu zgrade.

10. Prvostupanjski sud stoga odbija tužbeni zahtjev pozivom na primjenu odredbi članka 24. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ“ br. 6/1980., 36/1990., u daljnjem tekstu: ZOVO), članka 9. stavka 1. Zakona o preuzimanju zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ br. 53/1991., 91/1996.), članka 388., 159. i 18. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne Novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00m 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, u daljnjem tekstu ZVDSP).

11. Žalbenim navodima dovedena je u sumnju zakonitost i pravilnost presude.

12. Osnovano tužitelj ukazuje da presuda nema jasne, potpune i međusobno neproturječne razloge o odlučnim činjenicama. Naime, prvostupanjski sud reproducira sadržaj iskaza stranaka i svjedoka, ali ne daje jasnu i potpunu ocjenu njihove vjerodostojnosti niti obrazlaže zbog čega određene dokaze prihvaća ili odbija u smislu članka 8. ZPP. Zaključak o nesavjesnosti tužitelja temelji se pretežito na dopisu tužitelja iz 2020. godine Gradu Splitu radi otkupa zemljišta, bez razmatranja vremenskog slijeda relevantnog za stjecanje prava dosjelošću i građenjem niti sud daje razloge zbog kojih taj dokaz smatra odlučnim.

13. Naime, sud prvog stupnja polazi od toga da je tuženik Grad Split isključivi zemljišnoknjižni vlasnik spornih čestica, a zatim navodi da predmetno zemljište predstavlja zajednički dio svih suvlasnika zgrade. Ovaj zaključak ostaje neargumentiran i bez činjenične podloge. Nije utvrđeno postoji li akt o etažiranju kojim je zemljište određeno kao zajednički dio, je li postojao sporazum stanara o korištenju vrtova te je li zemljište funkcionalno nužno za redovitu uporabu zgrade pa je u tome dijelu presuda proturječna i ne može se ispitati.

14. U žalbi se osnovano ističe da je za stjecanje dosjelošću odlučno stanje u razdoblju trajanja dosjedanja, pa se eventualna kasnija pravna nesigurnost ne može retroaktivno projicirati na ranije razdoblje te je potrebno utvrditi je li tužitelj u relevantnom razdoblju bio u uvjerenju da mu zemljište pripada. Sud prvog stupnja formalno citira mjerodavne odredbe, ali ne razmatra učinke ukidanja zabrane dosjelosti na društvenom vlasništvu i ne analizira pitanje uračunavanja vremena prije 8. listopada 1991.

15. Žalbeni navod da sud pogrešno polazi od pretpostavke kako nesavjestan graditelj ne može steći vlasništvo je također osnovan. Odredbe članka 24.–26. ZOVO-a predviđaju različite pravne učinke ovisno o savjesnosti graditelja i vlasnika zemljišta, dok prvostupanjski sud nije utvrdio je li vlasnik znao za gradnju i je li se pravodobno usprotivio.

16. Također, sud se u pobijanoj odluci proturječno izjašnjava o statusu predmetnog zemljišta (je li riječ o zemljištu u isključivom vlasništvu tuženika ili o zemljištu koje predstavlja zajednički dio zgrade), bez provođenja dokaza radi utvrđenja eventualnog sporazuma suvlasnika ili pravne osnove takvog statusa. Stoga za sada nije jasan zaključak prvostupanjskog suda da dio zemljišta uz zgradu predstavlja zajednički dio nekretnine nužan za redovitu uporabu zgrade, što isključuje mogućnost individualnog stjecanja vlasništva dosjelošću bez suglasnosti svih suvlasnika.

17. Za pravilnu primjenu materijalnog prava bilo je nužno utvrditi je li postojao sporazum stanara (etažnih vlasnika) o korištenju i pripadanju spornih dijelova zemljišta pojedinim stanovima, utvrditi opseg i kontinuitet posjeda tužitelja i njegove pravne prednice, ocijeniti je li tuženik znao ili morao znati za gradnju 1985. godine i je li se istoj pravodobno usprotivio, razgraničiti koji dio zemljišta eventualno predstavlja nužno zemljište za redovitu uporabu zgrade u smislu stvarnopravnih propisa. Bez tih utvrđenja nije moguće pravilno primijeniti odredbe članka 24.–26. ZOVO-a niti pravila o dosjelosti prema propisima važećim do 1. siječnja 1997., uzimajući u obzir i uračunavanje posjeda na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu. S obzirom na navedeno, činjenično stanje ostalo je nepotpuno i nedovoljno razjašnjeno.

18. Iz navedenih razloga, a kako nisu ispunjeni uvjeti za donošenje presude propisani odredbama članka 373.a ZPP-a, žalbu tužitelja valjalo je prihvatiti i pobijanu presudu ukinuti te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, temeljem odredbe članka 369. stavka 1. ZPP-a.

19. Prvostupanjski sud će u ponovljenom postupku otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka, te će po potrebi dopuniti činjenično stanje izvođenjem odgovarajućih predloženih dokaza, imajući u vidu primjedbe i upute iz ovoga rješenja. Sud prvog stupnja će provesti dokaze radi utvrđenja eventualnog sporazuma suvlasnika o korištenju spornih dijelova zemljišta, jasno utvrditi pravni status zemljišta (zajednički dio ili samostalna čestica u vlasništvu tuženika), ocijeniti kvalitetu i trajanje posjeda tužitelja u relevantnom razdoblju, primijeniti mjerodavno materijalno pravo sukladno vremenu nastanka pravnih učinaka te donijeti novu, jasno i potpuno obrazloženu odluku sukladno članku 338. stavak 4. ZPP-a te odluku o trošku postupka.

U Splitu 3. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić