Republika Hrvatska
Županijski sud u Dubrovniku
Dubrovnik
Poslovni broj: Kžzd-26/2024
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Nikše Lučića, kao predsjednika vijeća za mladež, te Domagoja Raguža i Marte Jelić, kao članova vijeća za mladež, uz sudjelovanje Ane Surjan, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene ŽĐ, radi kaznenog djela iz članka 173. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 - dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi Općinskog državnog odvjetništva u Osijeku, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, pod poslovnim brojem Kzd-48/2021 od 7. ožujka 2024., u sjednici vijeća održanoj 3.ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba državnog odvjetnika kao neosnovana i potvrđuje se presuda prvostupanjskog suda.
Obrazloženje
1. Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda, temeljem članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12, 143/12, 145/13, 70/17 126/19, 80/22 – dalje u tekstu: ZKP/08) optužena ŽĐ oslobođena je optužbe da bi počinila kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece - neprovođenje odluke za zaštitu dobrobiti djeteta, opisano i kažnjivo po članku 173. stavku 1. KZ/11.
1.1 Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 odlučeno je da troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1.- 5. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika padaju na teret proračunskih sredstava.
2. Protiv te presude žalbu je pravodobno podnijelo Općinsko državno odvjetništvo u Osijeku pobijajući je zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Sukladno članku 474. stavak 1. ZKP/08, spis je, prije dostave sucu izvjestitelju, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Dubrovniku na dužno razgledavanje.
5. Stranke nisu zahtijevale održavanje javne sjednice, a ovo drugostupanjsko vijeće ne nalazi da bi nazočnost stranaka sjednici bilo korisno za razjašnjenje stvari.
6. Žalba državnog odvjetnika nije osnovana.
7. Državni odvjetnik se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pogrešno zaključio da na strani okrivljenice ne postoji subjektivni element kaznenog djela, budući okrivljenica nije postupala s namjerom da našteti svom djetetu, obzirom da smisao inkriminacije ovog kaznenog djela je da se štiti autoritet odluke koju je donio nadležni organ radi zaštite dobrobiti djeteta, stoga je djelo dovršeno samim ne izvršavanjem takve mjere, te se ne traži da je razvoj djeteta ozbiljno ugrožen, tako da ne stoji tvrdnja prvostupanjskog suda kako nije dokazano da je okrivljenica s namjerom da našteti svom djetetu, onemogućavala provođenje susreta na način kako je to određeno sudskom odlukom, jer je za postojanje namjere dovoljna svijest okrivljenice o postojanju sudske odluke te njeno postupanje suprotno navedenoj odluci.
8. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio kako je optužena u inkriminiranom periodu onemogućavala provođenje odluke za zaštitu djeteta koju je odredio sud, jer je bila uvjerenja da se otac neprimjereno i nasilno ponaša prema djetetu Ž, a što je saznala od djeteta Ž. Da je okrivljena vjerovala da su ti navodi djeteta istiniti prvostupanjski sud je pravilno utvrdio na temelju iskaza djelatnica Hrvatskog zavoda za socijalni rad ČĐ i ŽĐR, a to ukazuje i činjenica da je okrivljena to sve prijavljivala policiji i Centru, a nakon odbačaja kaznenih prijava i provedenog multidisciplinarnog vještačenja u Poliklinici za zaštitu djece u Zagrebu, na temelju kojeg je utvrđeno da nije bilo neprimjerenog ponašanja oca, ponašanje optužene se promijenilo i susreti između djeteta Ž i oca se odvijaju redovno.
9. Stoga, na temelju takvog utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud, također pravilno zaključuje da nije postojala namjera za počinjenje kaznenog djela iz članka 173. stavak 1. KZ/11, budući optužena u situaciji kada se protivi odlasku djeteta kod oca, jer je bila uvjerenja da se otac neprimjereno i nasilno ponaša prema djetetu postupa u cilju zaštite svoga djeteta, a ne u cilju onemogućavanja provođenja sudske odluke.
10. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da ne postoji subjektivni element kaznenog djela iz članka 173. stavak 1. KZ/11 i optuženu oslobodio optužbe da bi počinila predmetno kazneno djelo.
11. Kako ispitivanjem prvostupanjske presude po službenoj dužnosti nije nađeno da bi bile ostvarene povrede predviđene u članku 476. ZKP/08, to je presuđeno kao u izreci na temelju članka 482. ZKP/08.
U Dubrovniku 3. ožujka 2026.
Predsjednik vijeća za mladež:
Nikša Lučić