REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: Povrv-462/2025-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Andrei Herendić u pravnoj stvari tužitelja LIND-GRAD d.o.o. iz Zagreba, Ulica Božidara Adžije 19, OIB: 81530401884, kojeg zastupa punomoćnik Tanja Budimir Gulan, odvjetnik, protiv tužene DU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate 231,75 EUR, 3. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi izdanom od strane javnog bilježnika Andrije Vugera posl. broj UPP/OS-Ovrv-257/2025 od 8. svibnja 2025. djelomično se održava na pravnoj snazi i to u dijelu pod točkom 1 . gdje se nalaže ovršenici, ovdje tuženoj DU da ovrhovoditelju, ovdje tužitelju LIND-GRAD d.o.o., na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga 212799 namiri tražbinu u iznosu od 46,35 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. siječnja 2025. do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke na račun tužitelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, sve u roku 15 dana.

II Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenom od strane javnog bilježnika Andrije Vugera posl. broj UPP/OS-Ovrv-257/2025 od 8. svibnja 2025., kojim je ovršenici, sada tuženoj DU, naloženo da ovrhovoditelju, sada tužitelju LIND-GRAD d.o.o., na temelju vjerodostojne isprave i to: izvadak iz poslovnih knjiga, 212799, namiri tražbinu u iznosu od 185,40 EUR glavnice sa zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos, te naložen platež troškova ovršnog postupka u iznosu od 87,50 EUR sve sa zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

III Nalaže se tuženoj da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 75,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. ožujka 2026. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke , sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog ovrhovoditelja javni bilježnik Andrija Vuger je 8. svibnja 2025. donio rješenje o ovrsi pod brojem UPP/OS-Ovrv-257/2025, u kojem je pod točkom 1 naložio ovršenici platež predmetne svote zajedno sa zakonskim zateznim kamatama i troškovima postupka, dok je pod točkom 2 odredio ovrhu toga potraživanja protiv ovršenice.

2. U zakonskom roku ovršenica je uložila prigovor u kojem navodi da je ovrhovoditelj u prijedlogu za ovrhu naveo da duguje 231,75 EUR za pričuvu iz 2024., međutim na računu za siječanj 2025. koji uključuje obračun duga iz 2024. je razvidno da je dug iznosio 191,92 EUR. Navodi da kako je računa pričuvu za prosinac 2024. dospijevao 20. siječnja 2025. moguće je da taj iznos nije bio uključen u obračun koji je iznosio 191,92 EUR već je zbog toga došlo do razlike u prijavljenom dugu od 231,75 EUR. Ističe da je na dan pokretanja ovrhe 13. veljače 2025. uplatila 191,92 EUR (dug iz 2024.) i dodatnih 47,98 EUR za pričuvu za prosinac 2024. ukupno 239,90 EUR, te smatra da je time podmirila kompletno dugovanje. Ističe da je dug platila ne znajući da je postupak uopće pokrenut, jer o pokretanju ovrhe nije bila obaviještena do kraja travnja 2025. Navodi da je nakon uplate od 13. veljače 2025. nastavila s redovitim plaćanjem pričuve za 2025. te je 1. travnja 2025. izvršila dvije uplate, a 13. svibnja 2025. jednu uplatu čime su plaćene tri mjesečne pričuve za 2025. Ističe da su uplate vršene s računa njezinoga supruga, ali je jasno navela poziv na broj i korisnika plaćanja te je ovrhovoditelj mogao sve lako povezati s predmetnim dugovanjem. Stoga predlaže da sud obustavi ovršni postupak jer je dug u cijelosti podmirila te da odbaci obvezu plaćanja sudskih troškova jer je ovrha pokrenuta bez stvarnog osnova u trenutku kada su sredstva već bila uplaćena. Povodom istog prigovora sud je stavio izvan snage naprijed spominjano rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, dok je glede dijela kojim je naložen platež nastavljen postupak po pravilima parničnog postupka, analogan platnom nalogu.

3. Budući da se u ovom predmetu tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR, to se postupak proveo prema odredbama Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25, dalje u tekstu: ZPP) koje vrijede za postupke u sporovima male vrijednosti.

4. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja, odnosno nepodmirena dugovanja s naslova tražbine zajedničke pričuve (list 9, 26 i 63), račun broj 5779-1-1 (list 67-68), račun broj 6710-1-1 (list 69- 70), račun broj 6741-1-1 (list 71-72), račun broj 8572-1-1 (list 73-74), potvrdu o izvršenoj transakciji putem Interneta od 13. veljače 2025. (list 75 -76), potvrdu o izvršenoj transakciji putem Interneta od 13. svibnja 2025. (list 77-78), potvrdu o izvršenoj transakciji putem Interneta od 1. travnja 2025. (list 79-80) i potvrdu o izvršenoj transakciji putem Interneta od 1. travnja 2025. (list 81-82).

5. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Valja navesti da su sukladno odredbi čl. 378 st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17, dalje ZVDSP) suvlasnici nekretnine dužni poslove upravljanja nekretninom povjeriti upravitelju u skladu s ugovorom kojeg s tim upraviteljem sklapaju, a prema odredbi st. 5 upravitelj zastupa suvlasnike u svezi s upravljanjem nekretnina u postupcima pred državnim tijelima, dakle i pred sudom.

7. Tužena ne osporava da je ovdje tužitelj ovlašteni upravitelj zgrade u [adresa], a također ne osporava da bi ona bila vlasnik stambenog prostora na navedenoj adresi. Kako je već rečeno, sporno je da li je tužena podmirila predmetno dugovanje za zajedničku pričuvu.

8. Odredba čl. 90. st. 1. ZVDSP-a propisuje da je zajednička pričuva namjenski vezana zajednička imovina svih koji su suvlasnici nekretnine, a namijenjena je za pokriće troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova, a st. 2. istog članka propisuje da zajedničku pričuvu tvore novčani doprinosi koje su suvlasnici uplatili na temelju odluke donesene većinom suvlasničkih dijelova, odnosno odluke koju je na zahtjev nekog suvlasnika donio sud. Odredbom članka 89. st. 2. istog Zakona, određeno je da doprinose za zajedničku pričuvu radi pokrića troškova održavanja i poboljšavanja nekretnine te za otplaćivanje zajma za pokriće tih troškova snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, ako nije drugačije određeno.

9. Visinu potraživanja, za neplaćene račune za kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2024. sud je utvrdio uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga tužitelja, odnosno nepodmirena dugovanja s naslova tražbine zajedničke pričuve (list 9, 26 i 63, dalje izvadak). Tako je utvrđeno da tužena duguje iznos od 231,75 EUR, sa pojedinačnim mjesečnim iznosima pričuve od 46,35 EUR, koji su dospijevali 20. rujna 2024., 20. listopada 2024., 20. studenoga 2024., 20. prosinca 2024. i 20. siječnja 2025., kako je navedeno u izvodu iz poslovnih knjiga.

10. Tužena je sudu dostavila račune račun broj 5779-1-1 (list 67-68), račun broj 6710-1-1 (list 69-70), račun broj 6741-1-1 (list 71-72) i račun broj 8572-1-1 (list 73- 74), međutim navedeni računi ne odnose se na potraživanje za 2024. već se svi račune odnose na pričuvu za 2025., i to za siječanj, veljaču, ožujak i travanj 2025.

11. Točno je da je tužena 13. veljače 2025. uplatila iznos od 239,90 EUR kako to proizlazi iz potvrde o izvršenoj transakciji putem Interneta od 13. veljače 2025. (list 75-76). Iz navedene potvrde je razvidno da je tužena navela da je svrha uplate plaćanje po računu 5779-25. Međutim, navedeni račun koji je tužena dostavila sudu, kako je već rečeno i nosi broj 5779-1-1 (list 67-68), se odnosi na zajedničku pričuvu za siječanj 2025. s dospijećem 20. veljače 2025. i iznosi 47,98 EUR. Na navedenom računu je razvidno da se kod plaćanja treba navesti broj 9400-5779-25, što je tužena i učinila prilikom plaćanja 13. veljače 2025., ali je uplatila, kako je već rečeno, iznos od 239,90 EUR. Dakle, iznos od 191,92 EUR se ne odnosi na račun broj 5779 -1-1 zajedničke pričuve za siječanj 2025. s dospijećem 20. veljače 2025. u iznosu 47,98 EUR.

12. Ovdje valja reći da su sve dostavljene uplate od strane tužene (list 75- 82) koje su izvršene putem Interneta dostavljene na očitovanje tužitelju koji se uopće nije očitovao vezano uz navedene uplate, a posebno na navedenu uplatu od 13. veljače 2025. u iznosu od 239,90 EUR.

13. Članak 171. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 dalje u tekstu: ZOO) propisuje da kada između istih osoba postoji više istorodnih obveza, pa ono što dužnik ispuni nije dovoljno da bi se mogle namiriti sve, onda će se, ako o tome ne postoji sporazum vjerovnika i dužnika, uračunavanje obaviti onim redom koji odredi dužnik najkasnije prilikom ispunjenja, s time da st. 2. istog članka propisuje da kada nema dužnikove izjave o uračunavanju, obveze se namiruju redom kako je koja dospjela za ispunjenje. Ovdje valja reći da čl. 172. istog Zakona propisuje da ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove prvo se namiruju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

14. Dakle, kako je tužena 13. veljače 2025. uplatila iznos od 191,92 EUR koji se ne odnosi na račun broj 5779-1-1 zajedničke pričuve za siječanj 2025. s dospijećem 20. veljače 2025., kako je već rečeno pod točkom 11. obrazloženja ove presude, a tužena je sama navela da navedenom uplatom podmiruje dugovanje iz 2024., to onda sud mora uzeti u obzir navedenu izjavu tužene kao dužnika. S time da ovdje valja reći da tužena navedenom uplatom nije u cijelosti podmirila dug za pričuvu za 2024. Naime, ukupno dugovanje tužene za pričuvu za kolovoz, rujan, listopad, studeni i prosinac 2024. iznosi 231,75 EUR kako to proizlazi iz izvatka (list 9, 26 i 63). Navod tužene da je na računu broj 5779-1-1 za siječanj 2025. (list 67-68) navedeno da za 2024. duguje iznos od 191,92 EUR je samo djelomično točan. Naime, na navedenom računu je jasno navedeno opomena: dug na 13. 01. 2025. iznosi 191,92 EUR. Međutim, iz izvatka tužitelja je razvidno da je račun za pričuvu za prosinac dospio tek 20. siječnja 2025., pa isti onda niti nije mogao biti naveden na opomeni koju je tužena primila uz račun pričuve za siječanj 2025.

15. Imajući na umu navedeno, a kako potraživanje tužitelja za kolovoz, rujan, listopad i studeni 2024. iznosi pojedinačno za svaki mjesec 46,35 EUR, kako je već rečeno, odnosno ukupno 185,40 EUR, to je očito da je tužitelj na navedenoj opomeni koju je tužena primila uz račun pričuve za siječanj 2025. u iznosu od 191,92 EUR uračunao i zakonske zatezne kamate na navedene račune. Dakle, tužena je uplatom od 191,92 EUR dana 13. veljače 2025. sa zakašnjenjem platila pričuvu za kolovoz, rujan, listopad i studeni 2024. u ukupnom iznosu glavnice od 185,40 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate kako ih je obračunao tužitelj, što je onda ukupno iznosilo 191,92 EUR. Tužena nikako nije mogla platiti pričuvu za prosinac 2024. u iznosu od 47,98 EUR s obzirom da pričuva za prosinac iznosi 46,35 EUR, kako je već rečeno, već je ista navedenom uplatom od 47,98 EUR platila pričuvu za siječanj 2025., a što je razvidno iz samog poziva na broj uplate 5779-25 što je ranije obrazloženo pod točkom 11. obrazloženja ove presude.

16. Dakle, iz svega navedenoga proizlazi da tužena nije platila pričuvu za prosinac 2024. s dospijećem 20. siječnja 2025. u iznosu od 46,35 EUR . Stoga je osnovan zahtjev tužitelja za isplatom navedenog iznos od 46,35 EUR sa zakonskih zateznim kamatama na navedeni iznos. Naime, temeljem odredbe čl. 183. st. 1. ZOO- a dužnik dolazi u zakašnjenje kad ne ispuni obvezu u roku određenom za ispunjenje, dok je odredbom čl. 29. st. 1. ZOO-a propisano da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Kako tužena svoju novčanu obvezu nije ispunila po dospijeću, to je osnovan zahtjev tužitelja za isplatom navedenog iznos od 46,35 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 21. siječnja 2025. do isplate, sve temeljem čl. 29. st. 1. ZOO-a, a odluka o visini stope zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

17. S obzirom na navedeno sud je temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a djelomično održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Andrije Vugera posl. broj UPP/OS-Ovrv-257/2025 od 8. svibnja 2025. u dijelu gdje je ovršenici naložen platež iznos od 46,35 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, tekućim od 21. siječnja 2025. do isplate, odnosno odlučeno je kao pod točkom I izreke presude.

18. Kako je tužena podmirila ostatak potraživanja tužitelja u iznosu glavnice od 185,40 EUR uvećano za zakonske zatezne kamate kako ih je obračunao tužitelj, odnosno ukupno 191,92 EUR (185,40 glavnice+6,52 EUR zakonske zatezne kamate), to je sud temeljem čl. 451. st. 3. ZPP-a djelomično ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Andrije Vugera posl. broj UPP/OS-Ovrv-257/2025 od 8. svibnja 2025. u dijelu gdje je ovršenici naložen platež iznosa od 184,40 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, te je u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

19. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, za napomenuti je kako o zahtjevu za naknadu troškova postupka u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP-a sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom. U konkretnom slučaju donošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika postupak nije završen, već je on završen tek donošenjem presude.

20. Nadalje, imajući u vidu da je povodom prigovora tužene protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave rješenjem ovoga suda rješenje javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, cjelokupni postupak ima se smatrati jedinstvenim parničnim postupkom koji je započeo podnošenjem tužbe za izdavanje platnog naloga, pa se o troškovima cijelog postupka odlučuje jedinstvenom odlukom (bez razlučivanja troškova ovršnog postupka od troškova parničnog postupka). Zbog navedenog, sud je ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi u dijelu kojim je odlučeno o troškovima ovršnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate (točka II izreke), te je o troškovima cijelog postupka odlučio ovom odlukom.

21. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 1. ZPP-a, s obzirom da je tužena podmirila potraživanje tužitelja tijekom ovog postupka (ovršni prijedlog podnesen javnom bilježniku 13. veljače 2025., a uplata izvršena također 13. veljače 2025.), pa je tužena dužna tužitelju nadoknaditi trošak postupka u iznosu od 75,00 EUR.

22. Trošak tužitelja se sastoji od troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku – odvjetniku a u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav prijedloga za ovrhu po 25 bodova temeljem Tbr. 11 t. 1 Tarife, što uz vrijednost 1 boda od 2,00 EUR temeljem Tbr. 54 Tarife iznosi 50,00 EUR, a na koji trošak je obračunat PDV od 25% temeljem Tbr. 46 Tarife u iznosu od 12,50 EUR, ukupno iznosi 62,50 EUR. Tužitelju je priznat i trošak ovršnog postupka na ime predujma naknade javnog bilježnika koji je nastao u iznosu od 10,00 EUR, što uvećano za 25 % PDV-a u iznosu od 2,50 EUR ukupno iznosi 12,50 EUR. Dakle, ukupno parnični trošak tužitelja iznosi 75,00 EUR, koliko mu se ovom presudom i dosuđuje.

23. Na sveukupni iznos parničnih troškova dosuđena je i zakonska zatezna kamata prema naprijed navedenoj kamatnoj stopi, a u skladu sa čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona (112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 06/24).

U Sesvetama 3. ožujka 2026.

S U D A C

Andrea Herendić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda a za nadležni županijski sud, pismeno u 3 (tri) primjerka.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP -a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun.

2. tuženoj