REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] N 5

Poslovni broj: Us I-2294/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Ani Sabljak, uz sudjelovanje NŠL, u upravnom sporu tužitelja NŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Tihomir Vojvodić, odvjetnik u Gospiću, Kaniška 15, protiv tuženika Ministarstva rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike, Zagreb, Ulica grada Vukovara 78, OIB: 53969486500, radi povrata isplaćenog iznosa privremenog uzdržavanja, 3. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništavanja rješenja tuženika KLASA: UP/II-552-07/25-01/07, URBROJ: 524-11-01/1-25-2 od 12. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Gospić, KLASA: UP/I-552-07/24-05/1, URBROJ: 139-026-04-02-24-4 od 6. prosinca 2024. naloženo je tužitelju platiti Republici Hrvatskoj isplaćeni iznos privremenog uzdržavanja za mlt. V, VŠ i MŠ, u ukupnoj visini od 6.741,84 eura zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, pozivom na odredbe čl. 25. i 27. Zakona o privremenom uzdržavanju (Narodne novine broj 92/14.).

2. Povodom žalbe tužitelja protiv navedenog rješenja tuženik je osporavanim rješenjem KLASA: UP/II-552-07/25-01/07, URBROJ: 524-11-01/1-25-2 od 12. ožujka 2025. poništio prvostupanjsko rješenje i istodobno naložio tužitelju isplatu iznosa od 6.741,84 eura uvećano za pripadajuće zatezne kamate isplaćenih na ime privremenog uzdržavanja za mlt. V, VŠ i MŠ, koje se odnosi na razdoblje od 13. listopada 2021. do 31. kolovoza 2024.

3. Tužitelj pravodobno podnesenom tužbom osporava zakonitost odluke tuženika. Obrazlaže da je presudom Općinskog suda u Gospiću poslovni broj P Ob- 16/2021-38 od 13. siječnja 2025. utvrđeno da nije otac maloljetnog VŠ. Iskazuje sumnju u očinstvo i mlt. MŠ, ali da je obzirom na pozitivne zakonske propise sukladno kojima tužbu radi osporavanja može podnijeti do navršene 7. godine života djeteta, isti limitiran u osporavanju navedenoga. Slijedom, predlaže sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Presudom Općinskog suda u Karlovcu poslovni broj P Ob-55/2025 od 10. travnja 2025. da je određen prestanak obveze uzdržavanja s 5. ožujkom 2025., a osporavanim rješenjem je zadnji iznos privremenog uzdržavanja bio za kolovoz 2024., isplaćen 20. rujna 2024. te stoga da navedeno nije od utjecaja na povrat isplaćenih sredstava privremenog uzdržavanja. Predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

5. Sud je u ovom sporu donio presudu posl.br. Us I-394/2025-8 od 18. lipnja 2025. kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja. Po žalbi tužitelja je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske posl.br. Usž-3279/2025-2 od 15. listopada 2025. poništena navedena presuda i predmet vraćen sudu na ponovni postupak. Visoki upravni sud je u svojoj presudi utvrdio kako je, neovisno od podneska tužitelja od 12. lipnja 2025. kojim se isti očitovao na navode iz odgovora tuženika na tužbu te u kojem je predložio da sud donese odluku izvanraspravno navodeći kako nije potrebno utvrđivati činjenično stanje jer je predmet spora pravno pitanje, ovaj sud neodržavanjem rasprave onemogućio tužitelju osporavanje činjeničnog stanja utvrđenog u upravnom postupku te time doveo tužitelja u neravnopravni položaj u odnosu na drugu stranu u postupku. Stoga je predmet vraćen na ponovno suđenje radi otklanjanja učinjenih postupovnih propusta koji su rezultirali povredom ustavnih i konvencijskih jamstava te bitnom povredom odredaba upravnog spora, a u kojem ponovnom postupku je ovaj sud dužan ponovno razmotriti i presudu Općinskog suda u Gospiću od 13. siječnja 2025., odnosno utvrditi može li ista utjecati na zakonitost rješenja tuženika.

6. U ponovnom suđenju, ovaj sud je održao raspravu kako bi se strankama dala mogućnost dodatnog izjašnjavanja o svim zahtjevima i navodima druge strane te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s čl. 6. i 92. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24., dalje: ZUS). Međutim, uredno pozvane stranke nisu pristupile, a tužitelj je putem opunomoćenika dodatno podneskom od 10. veljače 2026. obavijestio sud da, nakon što je tužitelj upoznat s ukidnom odlukom, isti odustaje od svega jer da on to ne može financijski podnijeti niti ima mogućnost dolaska na ročište te predlaže sudu donijeti odluku na temelju stanja spisa. Stoga je sud temeljem ovlaštenja iz odredbe čl. 91. st. 3. ZUS-a raspravu održao u njihovoj odsutnosti.

7. Među strankama nije sporno, a isto proizlazi iz dokumentacije u spisu, da tužitelj za razdoblju od 13. listopada 2021. do 31. kolovoza 2024. nije doprinosio za uzdržavanje mlt. VŠ, V i MŠ zbog čega im je za predmetno razdoblje priznato pravo na privremeno uzdržavanje u iznosima i razdobljima preciziranim u osporavanom rješenju.

8. Sporno je je li u tom razdoblju tužitelj bio obvezan plaćati uzdržavanje obzirom na utvrđenje iz pravomoćne sudske odluke kako nije otac mlt. VŠ, odnosno s tim u vezi pravilnost odluke o predmetnom povratu isplaćenog iznosa privremenog uzdržavanja.

9. Radi razjašnjenja činjenica važnih za donošenje odluke (čl. 49. st. 2. ZUS-a), sud je proveo dokazni postupak čitanjem dokumentacije koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka u kojem je doneseno osporavano rješenje i u spisu ovog spora. Drugih dokaznih prijedloga stranke nisu ni imale.

10. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, u skladu s odredbom čl. 114. st. 3. ZUS-a, sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

11. Prema podacima spisa predmeta proizlazi da je upravni postupak pokrenut po službenoj dužnosti radi povrata isplaćenog iznosa privremenog uzdržavanja od tužitelja, oca i obveznika uzdržavanja mlt. djece - V, VŠ i MŠ. Dalje je utvrđeno da je Centar za socijalnu skrb, Područni ured Zadar, rješenjima od 6. veljače 2023. i 21. veljače 2023. priznao mlt. V, VŠ i GŠ pravo na privremeno uzdržavanje. Uvidom u kartice korisnika novčane pomoći od 27. rujna 2024. sud utvrđuje kako je to javnopravno tijelo na ime privremenog uzdržavanja za imenovanu mlt. djecu isplatio majci i zakonskoj zastupnici ČŠ, za razdoblje od 13. listopada 2021. do 31. kolovoza 2024., iznos od 6.741,84 eura.

12. Odredbom čl. 39. st. 2. Zakona o privremenom uzdržavanju (Narodne novine br. 145/24.) propisano je da će se u postupku povodom žalbe izjavljene protiv rješenja donesenog prije dana stupanja na snagu toga Zakona (1. siječnja 2025.) primijeniti odredbe Zakona o privremenom uzdržavanju (Narodne novine br. 92/14., dalje: Zakon o privremenom uzdržavanju).

13. Pravo na privremeno uzdržavanje u skladu s odredbom čl. 7. st. 1. Zakona o privremenom uzdržavanju ima dijete ako roditelj koji ne stanuje s djetetom ne ispunjava svoju obvezu uzdržavanja na temelju ovršne isprave, u cijelosti ili djelomično, i ako se učini vjerojatnim da baka i djed po tom roditelju ne pridonose djetetovu uzdržavanju najmanje u visini koja je ovim Zakonom određena kao iznos privremenog uzdržavanja.

14. Odredbom čl. 27. st. 1. Zakona o privremenom uzdržavanju određeno je da će Centar za socijalnu skrb (dalje: Centar) po službenoj dužnosti donijeti rješenje kojim će obvezniku uzdržavanja naložiti da u roku od osam dana od dana dostave rješenja plati Republici Hrvatskoj isplaćeni iznos privremenog uzdržavanja za svako jednogodišnje ili kraće razdoblje isplate ako je privremeno uzdržavanje trajalo kraće od jedne godine, s pripadajućom zateznom kamatom.

15. Čl. 25. Zakona o privremenom uzdržavanju propisano je da isplatom iznosa privremenog uzdržavanja, Republika Hrvatska stupa u pravni položaj djeteta i na nju prelaze tražbine uzdržavanja u visini isplaćenog iznosa privremenog uzdržavanja, sa svim sporednim pravima.

16. Sud utvrđuje da je pravomoćnom presudom i rješenjem Općinskog suda u Gospiću posl.br. P Ob-16/2021-38 od 13. siječnja 2025. (stranica 3/1-6/1 spisa) utvrđeno kako tužitelj nije biološki otac mlt. VŠ. Tuženik navedeno ni ne osporava.

17. Međutim, predmet ovog upravnog spora nije utvrđivanje postojanja niti prestanka obveze uzdržavanja, o čemu sukladno odredbama Obiteljskog zakona odlučuje redovni sud, već zakonitost rješenja kojim je tužitelju naložen povrat iznosa privremenog uzdržavanja isplaćenog iz državnih sredstava.

18. Iz presude Općinskog suda u Karlovcu posl.br. P Ob-55/2025-4 od 10. travnja 2025., pravomoćne 30. travnja 2025., proizlazi da je tužitelju s danom 5. ožujka 2025. prestala obveza uzdržavanja mlt. VŠ. Ovaj sud nije ovlašten preispitivati niti drugačije utvrđivati postojanje ili prestanak obveze uzdržavanja, budući da je riječ o pitanju iz isključive nadležnosti redovnog suda. Pravomoćna odluka donesena u tom postupku u pogledu sporne činjenice obvezuje kako upravni sud tako i javnopravna tijela, koja su dužna postupati u skladu s njome.

19. Odredbom čl. 24. st. 1. Zakona o privremenom uzdržavanju određeno je da Centar po službenoj dužnosti donosi rješenje o prestanku prava na privremeno uzdržavanje kada se izmijene okolnosti iz čl. 7. toga Zakona zbog kojih djetetu prestaje pravo na privremeno uzdržavanje. Stavkom 2. istoga članka propisano je da u slučaju prestanka prava na privremeno uzdržavanje iz stavka 1., takvo pravo prestaje posljednjeg dana u mjesecu u kojem je nastala promjena.

20. Sud je stava kako učinci osporavanja očinstva u odnosu na prestanak uzdržavanja nastupaju od pravomoćnosti odluke kojom su se izmijenile okolnosti iz čl. 7. toga Zakona zbog kojih djetetu prestaje pravo na privremeno uzdržavanje, analogno primjeni čl. 24. st. 1. Zakona o privremenom uzdržavanju.

21. Slijedom navedenog, za razdoblje do 5. ožujka 2025., kada je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđen prestanak obveze uzdržavanja, tužitelj je imao status obveznika uzdržavanja, a Republika Hrvatska je umjesto njega ispunjavala tu obvezu isplatom privremenog uzdržavanja. Stoga je pravilno primijenjen čl. 27. Zakona o privremenom uzdržavanju na temelju koje je tužitelju naložen povrat isplaćenih sredstava.

22. Navedena utvrđenja odnose se isključivo na razdoblje postojanja obveze uzdržavanja prema mlt. VŠ te ne dovode u pitanje obvezu uzdržavanja prema ostaloj maloljetnoj djeci, za koje nije ni utvrđen prestanak obveze uzdržavanja te za koje se stoga osnovano potražuje povrat isplaćenih iznosa.

23. Slijedom svega iznesenog, sud nalazi neosnovanim tužbene navode kojima se osporava obveza povrata isplaćenog uzdržavanja, budući da je za utuženo razdoblje tužitelj bio obveznik uzdržavanja, a prestanak te obveze proizvodi učinke tek od datuma utvrđenog pravomoćnom odlukom nadležnog suda.

24. Također, postupajući po uputi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske iz presude posl.br. Usž-3279/2025-2, ovaj sud je ponovno razmotrio pravne učinke presude Općinskog suda u Gospiću od 13. siječnja 2025. u odnosu na zakonitost osporavanog rješenja te ocijenio da navedena presuda, iako ima značaj za utvrđenje statusa tužitelja u odnosu na očinstvo, sama po sebi ne proizvodi retroaktivne učinke na već izvršene isplate privremenog uzdržavanja za razdoblje u kojem je tužitelj imao status obveznika uzdržavanja prema važećim odlukama nadležnog suda. Slijedom toga, ista ne dovodi u pitanje zakonitost rješenja tuženika kojim je naložen povrat sredstava isplaćenih za razdoblje prije pravomoćnog utvrđenja prestanka obveze uzdržavanja.

25. Slijedom iznijetog, ovaj sud je stava kako osporenim rješenjem tuženika nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja. Stoga je pozivom na odredbu čl. 116. st. 1. ZUS-a tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan, odnosno odlučeno je kao u t. I. izreke presude.

26. O trošku upravnog spora, sud je odlučio primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelji nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za naknadu troškova upravnog spora. Stoga je sud odlučio kao u t. II. izreke ove presude.

U Rijeci 3. ožujka 2026.

Sutkinja

Ana Sabljak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude (čl. 131. st. 1. i 2. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS-a).