Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-56/2026-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog HF, zbog kaznenih djela iz članka 139. stavka 2. i 3. i nasilja u obitelji iz članka 179.a Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19 i 84/21 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku poslovnog broja K-299/2022-61 od 15. prosinca 2025., u sjednici održanoj 3. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog HF kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Osijeku proglasio je krivim optuženog HF zbog počinjenja kaznenih djela prijetnje iz članka 139. stavaka 2. i 3. KZ/11 i nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. Za svako počinjeno djelo optuženiku su utvrđene pojedinačne kazne zatvora i to za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavaka 2. i 3. KZ/11, na temelju članka 139.stavka 3. KZ/11, kazna zatvora u trajanju od 8 (osam) mjeseci, a za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11, na temelju te odredbe, kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine. Potom je optuženi ŽF uz daljnju primjenu članka 51. stavaka 1. i 2. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajaju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci. Optuženom HF je na temelju članka 57. stavaka 1. i 2. KZ/11 izrečena djelomična uvjetna osuda na način da će se jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen, u trajanju od 9 (devet) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio jedinstvene kazne zatvora, u trajanju od 9 (devet) mjeseci, neće izvršiti, ako optuženi ŽF u razdoblju od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo, pri tome je propušteno navesti kako vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne.

1.1. Na temelju članka 54. KZ/11 optuženom HF u izrečenu kaznu zatvora uračunava se vrijeme uhićenja, lišenja slobode i trajanja istražnog zatvora od 19. siječnja 2022. do 26. siječnja 2022.

1.2. Na temelju članka 70. stavaka 1. i 3. KZ/11 optuženom HF izrečena je sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora te potom za vrijeme roka provjeravanja primjenom djelomične uvjetne osude, a najdulje dvije godine.

1.3. Na temelju članka 73. stavaka 1. i 2. KZ/11 optuženom HF izrečena je sigurnosna mjera zabrane približavanja, uznemiravanja i uhođenja oštećene žrtve BF u trajanju koje je 5 (pet) godina dulje od izrečenog bezuvjetnog dijela kazne zatvora, na način da se optuženik istoj ne smije približiti na udaljenost manju od 100 (sto) metara niti s njom uspostavljati bilo kakav izravan ili neizravan kontakt, uhoditi je niti je uznemiravati.

1.4. Optuženi ŽF upozoren je da, ako bez opravdanog razloga bude kršio obveze koje su mu određene sigurnosnim mjerama, sud može opozvati djelomičnu uvjetnu osudu i odrediti izvršenje kazne zatvora (članak 58. stavak 5. KZ/11 u vezi članka 57. stavka 6. KZ/11).

1.5. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25, dalje u tekstu: ZKP/08) optuženi ŽF oslobođen je obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točaka 1. do 6. ZKP/08

2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi ŽF, po branitelju Ivanu Jukiću, odvjetniku u Osijeku, zbog bitne povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje odnosno da se preinači na način da ga se oslobodi optužbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije održavanja sjednice vijeća, u suglasju s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08-26), spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, nakon čega je vraćen ovom sudu na daljnje postupanje.

5. Žalba optuženog HF je neosnovana.

6. Pobijajući presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08-26 optuženik u žalbi navodi kako je izreka presude proturječna svojim razlozima. No, suprotno tim žalbenim navodima, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio postojanje istaknute povrede zakona na koju optuženik neutemeljeno ukazuje u svojoj žalbi jer je izreka presude jasna i neproturječna, u suglasju je sa svojim razlozima, prvostupanjski sud dao je jasne i neproturječne razloge o svim odlučnim činjenicama te o odlučim činjenicama ne postoji znatno proturječje između onoga što se navodi o sadržaju tih isprava i iskaza danih u postupku te samih tih isprava i iskaza.

6.1. U povodu žalbe optuženika prvostupanjska presuda ispitana je i po službenoj dužnosti na temelju članka 476. stavka 1. točki 1. i 2. ZKP/08-26, međutim nije utvrđeno da bi bila počinjena ni bilo koja druga bitna povreda odredaba kaznenog postupka koja je propisana citiranom odredbom niti je povrijeđen kazneni zakon na štetu optuženika.

7. Pobijajući pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog po prvostupanjskom sudu optuženik u žalbi iznosi subjektivnu analizu provedenih dokaza i iznosi zaključke o vjerodostojnosti izvedenih dokaza koji su sasvim suprotni zaključcima prvostupanjskog suda. No, protivno takvim žalbenim navodima prvostupanjski sud pravilno i potpuno je utvrdio sve odlučne činjenice, iznijevši, za svoja utvrđenja u pobijanoj presudi, jasne, detaljne i logički obrazložene razloge, koje kao valjane prihvaća i ovaj sud.

7.1. Neosnovani su žalbeni navodi kojima optuženik osporava vjerodostojnost iskaza žrtve BF jer je prvostupanjski sud taj iskaz ocijenio u skladu s načelom slobodne ocjene dokaza prema članku 8. ZKP/08-26, pri čemu je savjesno i kritički analizirao svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj međusobnoj povezanosti. Naime, iskaz žrtve BF u svim, bitnim i odlučnim dijelovima je dosljedan, životno uvjerljiv, a osim toga navedena je okolnosno, logično i sadržajno povezano opisala način na koji joj je optuženik uputio prijetnje te kako ju je kroz dulje vrijeme psihički zlostavljao, vrijeđao je raznim pogrdnim izrazima, kontrolirao njezino kretanje i ponašanje, što je sve kod nje izazvalo bojazan za svoju sigurnost i dovelo je u ponižavajući položaj.

7.2. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno zaključio kako manje značajne razlike u pojedinim dijelovima iskaza žrtve s rasprave u odnosu na iskaz kojeg je navedena dala u fazi istraživanja, ne dovode u pitanje vjerodostojnost njezinog iskaza u cjelini. Manje nedosljednosti u određenim okolnostima, osobito kada se radi o događajima koji su za žrtvu bili emocionalno opterećujući, same po sebi ne umanjuju vjerodostojnost iskaza u njegovim bitnim elementima pri čemu se ističe kako se vjerodostojnost iskaza procjenjuje prema njegovoj logičnosti, uvjerljivosti i usklađenosti s ostalim dokazima, a ne isključivo prema potpunoj identičnosti svakog pojedinog navoda iznesenim u različitim fazama postupka.

7.3. Osim toga, prvostupanjski sud je pravilno uzeo u obzir okolnost da se žrtva, o ponašanju optuženika i prijetnjama koje joj je upućivao, povjeravala i drugim osobama i to ZF, AF i DF, čiji su svjedočki iskazi u relevantnim dijelovima potvrdili postojanje konfliktnog i nasilnog odnosa optuženika prema žrtvi te njezin strah od optuženika. Takva međusobna povezanost dokaza dodatno potvrđuje utemeljenost zaključka prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti iskaza žrtve, na temelju kojeg je ispravno prvostupanjski sud utvrdio kako je optuženik postupio upravo na način kako je i opisano u izreci prvostupanjske presude, čime je ostvario sva zakonska obilježja kaznenih djela prijetnje članka 139. stavaka 2. i 3. KZ/11 i nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11.

8. Neutemeljeno optuženik pobija presudu i zbog povrede kaznenog zakona, smatrajući kako žrtva nema svojstvo bliske osobe u odnosu na zakonska obilježja kaznenog djela nasilja u obitelji iz članka 179.a KZ/11. Međutim, sasvim ispravno je prvostupanjski sud zaključio da žrtva, kao intimna partnerica optuženika s kojom ima zajedničko maloljetno dijete, nedvojbeno ima status bliske osobe u smislu kaznenopravne zaštite koju pruža navedena odredba.

8.1. Odredbom članka 87. točke 9. KZ/11 propisano je kako je bliska osoba, osim članova obitelji, i bivši bračni ili izvanbračni drug, životni ili neformalni partner, sadašnji ili bivši partner u intimnoj vezi i osobe koje imaju zajedničko dijete. Kako je žrtva BF bivša intimna partnerica optuženika s kojim ima zajedničko dijete tako nema dvojbe kako je prvostupanjski sud pravilno primijenio kazneni zakon kada je zaključio da je žrtva BF bliska osoba, u smislu citiranih odredbi. Stoga ne stoji žalba optuženika ni zbog povrede kaznenog zakona.

9. U uvodu žalbe optuženik navodi kako presudu pobija i zbog žalbene osnove odluke o kazni iako u nastavku žalbe istu posebno ne obrazlaže. No, ispitujući pobijanu presudu i u tom dijelu, ovaj sud je zaključio kako je prvostupanjski sud pravilno utvrdio i ocijenio sve okolnosti koje su odlučne za izbor vrste i mjere kazne u smislu članka 47. KZ/11, a posebice stupanj krivnje optuženika, stupanj ugroze kaznenim djelima zaštićena dobra, sve konkretne okolnost počinjenih djela, kao i pobude zbog kojih je kaznena djela optuženik počinio.

9.1.Prvostupanjski sud je kao olakotnu okolnost pravilno uzeo u obzir i na odgovarajući način vrednovao to što je optuženik prekršajno neosuđivan, dok mu je kao otegotne okolnosti sasvim pravilno utvrdio i vrednovao njegovu dosadašnju kaznenu osuđivanost, između ostalog i zbog kaznenih djela na štetu iste žrtve, kao i njegov odnos prema počinjenim kaznenim djelima u vidu minoriziranja vlastite krivnje i prebacivanja krivnje na žrtvu.

9.2. Ocjenjujući značaj otegotnih i olakotne okolnosti na strani optuženika, sud mu je za kazneno djelo prijetnje iz članka 139. stavaka 2. i 3. KZ/11 pravilno utvrdio kaznu zatvora u trajanju od osam mjeseci, a za kazneno djelo nasilja u obitelji iz članka 179. a KZ/11 kaznu zatvora u trajanju od jedne godine, a potom ga je osnovano osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci.

9.3. Iako je optuženik osuđivana osoba, ispravno je prvostupanjski sud zaključio, kako ima mjesta izricanju djelomične uvjetne osude na način da će se jedinstvena kazna zatvora na koju je osuđen u trajanju od devet mjeseci izvršiti, dok se preostali dio jedinstvene kazne zatvora, u trajanju od devet mjeseci neće izvršiti, ako optuženi ŽF u razdoblju od pet godina ne počini novo kazneno djelo. Naime, s obzirom da se vrijeme donošenja prvostupanjske presude optuženik nalazio na izdržavanju kazne u trajanju od tri godine, osnovano je bilo za zaključiti kako će na ovaj način izrečena djelomična uvjetna osuda i izrečena sigurnosna mjera obveznog psihosocijalnog tretmana, ipak djelovati na optuženika da nadalje ne čini kaznena djela, odnosno da postoji visoki stupanj vjerojatnosti da optuženik i bez izvršenja cijele kazne više neće činiti kaznena djela. Dakle, i ovaj drugostupanjski sud ocjenjuje, kako izrečena jedinstvena kazna zatvora uz primjenu djelomične uvjetne osude predstavlja primjerenu kaznenopravnu sankciju koja ostvaruje svrhu kažnjavanja propisanu člankom 41. KZ/11, odnosno da će se takvom kaznom utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela i na ostale građane da poštuju pravni poredak utemeljen na vladavini prava i da se suzdrže od činjenja kaznenih djela, a isto tako takvom vrstom kazne ukazat će se drugima na pravednost kažnjavanja počinitelja kaznenih djela.

10. Kako nisu utvrđene povrede zakona na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe članka 476. stavka 1. ZKP/08-26, a žalbenim navodima optuženik nije doveo u pitanje pravilnost i zakonitost pobijane presude, tako je trebalo žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu sukladno članku 482. ZKP/08-26.

Split, 3. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Neven Cambj