Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Stalna služba u Garešnici

Garešnica, V. Nazora 22

Poslovni broj: Pn-70/2023-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, po sucu toga suda Dajani Gabud Jandoš kao sucu pojedincu, u parničnom predmetu tužitelja LP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Zlatku Šimek odvjetniku iz Koprivnice protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., OIB: 26187994862, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb zastupanog po punomoćniku Predragu Krstanović odvjetniku iz Zagreba, radi naknade štete – osiguranje, nakon zaključene javne i glavne rasprave 28. siječnja 2026. u prisutnosti punomoćnika stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude, sukladno čl. 335. Zakona o parničnom postupku, dana 03. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev tužitelja kao osnovan u dijelu koji glasi:

Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33 da tužitelju LP, OIB: [osobni identifikacijski broj], Berek, [adresa] 99, isplati iznos od 5.253,54 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana 26. rujna 2022. pa do isplate, po stopi koja se određuje, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena odnosno sukladno odredbi članka 29. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima, do 31. prosinca 2022. godine, a od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , u roku od 15 dana.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan u dijelu koji prelazi dosuđeni novčani iznos iz toč. I. izreke odnosno 5.253,54 € pa do ukupno potraživanog iznosa od 7.723,06 €, zajedno s potraživanim zakonskim zateznim kamatama na taj iznos , kao i za potraživane zakonske zatezne kamate koje bi se na dosuđeni iznos glavnice iz toč. I. izreke ove odluke obračunavale prije 26. rujna 2022.

III/1. Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, OIB: 26187994862, Zagreb, Vatroslava Jagića 33 da tužitelju LP, OIB: [osobni identifikacijski broj], Berek, Berek 99, na ime naknade parničnog troška, isplati iznos od 1.801,21 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja ove odluke odnosno dana 03. ožujka 2026. pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 1. siječnja 2024. godine po stopi koja određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

2. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška koji prelazi priznati iznos od 1.801,21 € pa do potraživanog iznosa od ukupno 2.518,42 € kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravnoj stvari pobliže opisanoj u uvodnom dijelu ove odluke podnesena je 16. svibnja 2023. tužba.

2. U tužbi se navodi, da je tužitelj radi dobivanja kredita kod HPB d.d. sa tuženikom sklopio ugovor o osiguranju imovine zaključivši police br.: [broj police] i 551090000359, a prije sklapanja predmetnih polica je od strane HPB nekretnina d.o.o., po sudskome vještaku Tomislavu Šobanu, utvrđena je tržišna vrijednost nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označene kao k. č. br. [katastarska čestica] i u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označene kao k. č. br. [katastarska čestica]. Dana 15.09.2022. godine, u mjestu [adresa], nastupilo je jako olujno nevrijeme uslijed kojega je nastala materijalna šteta na gospodarskim zgradama i objektima u vlasništvu tužitelja, upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označene kao k. č. br. [katastarska čestica] i u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] označene kao k. č. br. [katastarska čestica]. Odmah po nastanku štete, tužitelj se, radi namirenja štete, obratio mirnim putem tuženiku koji je tek nakon dva mjeseca po nastanku štete obavio očevid i utvrdio, a prema zapisnicima o očevidu i procjeni štete na gospodarskim zgradama i objektima u vlasništvu tužitelja, da su nastala oštećenja u vidu: pomicanja i oštećenja crijepa, oštećenje alu lima i dr. Tužitelj je do dolaska predstavnika tuženika (10.11.2022), bio prisiljen o svome trošku nužno sanirati pojedina oštećenja sve sa ciljem sprječavanja veće štete, posebice na objektima u kojima se nalazi stoka i hrana – sjeno za stoku. Nakon obračuna procjene, tuženik se dana 25.01.2023. očitovao na način da je pismenim putem tužitelju ponudio za nastala oštećenja na objektima iznos od 443,35 EUR/3.340,42 HRK, uz obrazloženje da se „radi o vrijednosti osigurane stvari koja je u trenutku ostvarenja osiguranog slučaja veća od iznosa osiguranja te da se osigurnina smanjuje razmjerno vrijednosti stvari u odnosu na iznos osiguranja u trenutku ostvarenja osiguranog slučaja." Dana 28.03.2023. tužitelj je prigovorio tuženiku te je uz prigovor priložio ponudu Graditeljstva Rogić d.o.o. kojom temelji visinu iznosa svog zahtjeva. Tuženik se očitovao na istaknuti prigovor tužitelja, na način da je obrazložio svoj raniji stav o ponuđenom iznos uz uplatu tužitelju nespornog iznosa od 443,35 EUR/3.340,42 HRK. Tužitelj na osnovu nastalih oštećenja i dostupne dokumentacije od ovlaštenog izvođača radova te uplate nespornog iznosa odštete (5.915,00 EUR – 443,35 EUR) potražuje, radi saniranja oštećenja na predmetnim objektima, iznos od 5.471,65 EUR/41.226,14 HRK. Budući da tuženik odbija tužitelju nadoknaditi cjelokupnu nastalu štetu koja je proizašla iz ovog štetnog događaja, to podnosi tužbu, te predlaže sudu naložiti tuženiku daljnju isplatu, time da je tužitelj nakon provedenog građevinskog vještačenja povisio tužbeni zahtjev sa prvotno potraživanih 5.471,65 € na iznos od 7.723,06 €, što predstavlja preinaku, no kako se tuženik nije istome protivio, te se upustio u raspravljanje, sud je sudio po tako preinačenom tužbenom zahtjevu.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako predmet ovoga postupka nije naknada štete, već isplata osigurnine u skladu s dobrovoljno zaključenim ugovorom o osiguranju imovine. Tuženik priznaje nastanak štetnog događaja i pasivnu legitimaciju. Međutim, tuženik osporava osnovu i visinu tužbenoga zahtjeva u cijelosti, kao i tijek zateznih kamata. Tuženik ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije na strani tužitelja. Ističe da su police osiguranja br. [broj police osiguranja] i 55109000359 vinkulirane u korist OTP BANKA d.d. za razdoblje od 09.06.2021. – 16.08.2024. godine., slijedom čega tuženik osporava tužitelju aktivnu legitimaciju. Nije točno da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o osiguranju imovine zaključivši police br. [broj police] i 55109000359 trajanja osiguranja od 16.08.2018. – 16.08.2024. radi dobivanja kredita kod HPB d.o.o., već je to, kao ugovaratelj osiguranja, učinio OPG Tomislav Jurišić, [adresa], pri čemu je ovdje tužitelj zapravo osiguranik iz ugovora o osiguranju imovine. Tuženik ističe kako je predmetnim ugovorima o osiguranju ugovorena primjena Općih uvjeta za osiguranje imovine u primjeni od 26.10.2021. te Uvjeta za osiguranje od opasnosti požara i nekih drugih rizika – banko u primjeni od 15.04.2016. godine. Nije sporno, da je dana 15.09.2022. došlo do ostvarenja osiguranog slučaja na način i na nekretninama kako je opisao tužitelj u tužbi. Također, nije sporno kako je tuženik u mirnom postupku isplatio 443,35 € na ime osigurnine, imajući u vidu primjenjive zakonske odredbe i ugovor o osiguranju koji je zaključen između tužitelja i tuženika. Tuženik naglašava kako je isplaćenim iznosom u cijelosti ispunio svoju zakonsku i ugovornu obvezu, slijedom čega svako daljnje potraživanje smatra neosnovanim. Nadalje, tuženik ističe kako su procjene štete napravljene sukladno utvrđenim oštećenjima i podacima sa zapisnika o očevidu te uz primjenu amortizacije. S tim u vezi, kako je građevinska vrijednost osiguranih objekata u trenutku ostvarenja osiguranog slučaja višestruko veća od svote osiguranja, primjenjuje se institut podosiguranja kako je regulirano čl. 960. Zakona o obveznim odnosima i ugovoreno Općim uvjetima za osiguranje imovine. Pored navedenoga, ugovorenim Općim uvjetima za osiguranje imovine u čl. 35. stranke su isto tako definirale, da kad se utvrdi da je vrijednost osigurane stvari u trenutku ostvarenja osiguranog slučaja veća od iznosa osiguranja, osigurnina se smanjuje razmjerno vrijednosti osigurane stvari u odnosu na iznos osiguranja u trenutku ostvarenja osiguranog slučaja. Tuženik predlaže provesti građevinsko vještačenje na okolnost vrijednosti osiguranih objekata iz zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi silos, spremnik za gnojnicu, gospodarska zgrada – staja za muzne krave i zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi kuća i četiri gospodarske zgrade te gospodarski objekt i to u trenutku ostvarenja osiguranog slučaja, tj. dana 15.09.2022. godine. Tuženik ujedno naglašava kako je tužitelj povrijedio ugovorenu odredbu čl. 20. Općih uvjeta za osiguranje imovine kojom je definirana tužiteljeva obveza da je dužan što prije, a najkasnije u roku od tri dana obavijestiti osiguratelja o nastupanju osiguranog slučaja, jer je tek 26.09.2023. prijavio i obavijestio tuženika o ostvarenju osiguranog slučaja, slijedom čega je dužan naknaditi osiguratelju štetu koju je ovaj zbog toga imao. Tuženik ukazuje na čl. 13. i 14. ugovorenih Uvjeta za osiguranje od požara i nekih drugih rizika (banko), tuženik izričito prigovara zatraženom tijeku zateznih kamata s obzirom da je tužitelj štetu prijavio u zakašnjenju, a poglavito zbog toga što nije priložio niti račun niti dokaz o izvršenoj uplati, već samo ponudu, slijedom čega je razvidno da štetu nije niti popravio. Slijedom svega navedenoga, tuženik predlaže da Sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

4. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u dokumentaciju priloženu spisu i to: procjembene elaborate 1075/18 i 1076/18, police osiguranja imovine br. 551090000358 i 551090000359, zk. izvadak za zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], slike oštećenja objekata, zapisnike o očevidu i procjeni štete, ponudu tuženika od 25.01.2023., uvjete Croatia osiguranja d.d. za osiguranje od požara i nekih drugih rizika te osiguranja imovine, prigovor tužitelja od 28.03.2023, ponudu br. 4/2023 Graditeljstva Rogić d.o.o., odgovor tuženika na prigovor tužitelja od 05.04.2023. (list 5-65), Opće uvjete za osiguranje imovine u primjeni od 26.10.2021., Uvjete za osiguranje od opasnosti požara i nekih drugih rizika – banko u primjeni od 15.04.2016. godine, prijava štete od 26.09.2022. (list 71-82), očitovanje OTP Banke d.d. Split (list 92). Saslušani su svjedoci ŠP i TP (list 103-105). Izvršen je uvid i pročitan nalaz i mišljenje te dopuna nalaz i mišljenja građevinskog vještaka RP (list 114-166, 186-208).

5. Ocjenom izvedenih dokaza na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku, sud je ocijenio, tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

6. Među strankama nije bio sporan nastanak štetnog događaja niti pasivna legitimacija tuženika. Nije bilo sporno, da je 15.09.2022. nastao osigurani slučaj na način i na nekretninama opisanim po tužitelju u tužbi, te da je tuženik tužitelju isplatio po osiguranom slučaju u mirnom postupku osigurninu u iznosu od 443,35 €. Tuženik je osporavao aktivnu legitimaciju tužitelja pozivajući se na to da su police osiguranja na koje se poziva tužitelj vinkulirane u korist OTP BANKE d.d., međutim kako se OTP BANKA d.d. Split očitovanjem od 19.02.2024. suglasila s podnesenom tužbom tužitelja u ovoj pravnoj stvari, to je prigovor istaknut po tuženiku neosnovan. Dakle, u predmetnom slučaju ostalo je sporno, postoji li na strani tuženika i nakon isplate iznosa osigurnine od 443,35 € daljnja obveza isplate utužene razlike iznosa po tužitelju, a temeljem polica osiguranja na koje se poziva tužitelj sve temeljem nastanka osiguranog događaja od 15.09.2022.

7. Svjedoci ŠP kao nositelj OPG-a i ugovaratelj predmetnih polica te TP iskazima su potvrdili navode tužitelja iz tužbe o nastanku osiguranog slučaja i da je tužitelj na predmetnim objektima vršio sanaciju štete. Predmetnim policama osiguranja kao osiguranik je označen upravo tužitelj, a imajući u vidu da je OTP banka d.d. Split dala suglasnost na predmetnu tužbu, tužitelj je aktivno legitimiran na potraživanje po nastanku osiguranog događaja po predmetnim policama osiguranja na koje se i poziva u tužbi, sve sukladno čl. 943. Zakona o obveznim odnosima te Općim uvjetima za osiguranje imovine tuženika u primjeni od 26.10.2021. i Uvjetima za osiguranje od požara i nekih drugih rizika (Banko) u primjeni od 15.04.2016., koji su sastavni dio Ugovora o osiguranju. Po provedenom građevinskom vještačenju po stalnom sudskom vještaku građevinske struke RP, na čiji nalaz i mišljenje te dopunu istoga, punomoćnici stranaka nisu imali primjedbi utvrđeno je, da je tužitelj na svojim objektima osiguranim policama na koje se poziva u tužbi, u štetnom događaju od 15.09.2022. pretrpio materijalnu štetu u ukupnom iznosu od 8.166,41 €, odnosno 6.533,13 € te PDV u iznosu od 1.633,28 €. Tržišna vrijednost osiguranih objekata predmetnim policama osiguranja na dan štetnog događaja iznosila je 476.000,00 €. Iz polica osiguranja na koje se poziva tužitelj broj 551090000358 i 551090000359 ukupan iznos osiguranja je 332.038,69 € ( 1.373.676,00kn/182.318,14 € po polici broj [broj police] i 1.128.069,47kn/149.720,55 € po polici broj [broj police] sve preračunato po tečaju 7,53450 kn za 1 €). Iz navedenog proizlazi, da je na dan nastanka osiguranog događaja 15.09.2022. tržišna vrijednost osiguranih stvari /nekretnina bila viša u odnosu na ukupan iznos osiguranja i to za 30,24 %, stoga se primjenom članka 960. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, na koju se i poziva tuženik, jer nije utvrđeno da bi stranke postigle dogovor u smislu čl. 960. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, osigurnina smanjuje razmjerno vrijednosti osigurane stvari u trenutku osiguranog slučaja, dakle u predmetnom slučaju za 30,24 %. Visina štete po građevinskom vještaku na osiguranim objektima, na koji stranke nisu imale primjedbi utvrđena je u visini 8.166,41 € (uračunat PDV), pa se ista umanjuje za 30,24% odnosno za iznos od 2.469,52 €, i tako preostaje iznos od 5.696,89 € koji bi pripadao tužitelju na ime osigurnine, no imajući u vidu da mu je tuženik već isplatio 443,35 € po predmetnom osiguranom slučaju, to još tužitelju pripada razlika za isplatu iznosa od 5.253,54 €, a koji iznos je stoga sud i dosudio tužitelju ocijenivši da ga isti osnovano potražuje u smislu čl. 943. Zakona o obveznim odnosima, sve zajedno s potraživanim zakonskim zateznim kamatama, time da iste tužitelju pripadaju od dana učinjene obavijesti o štetnom događaju prema tuženiku u smislu čl. 943. st. 4. Zakona o obveznim odnosima, a ne od nastanka štetnog događaja kako to potražuje tužitelj . Iz Prijave štete tužitelja list 82, te navoda tuženika u odgovoru na tužbu tužitelj je tuženiku prijavio nastanak osiguranog događaja dana 26.09.2022., a što tužitelja nije osporio. U pogledu iznosa potraživanja tužitelja koji prelazi dosuđeni iznos od 5.253,54 €, sud je zahtjev za isplatu odbio kao neosnovan, sve imajući u vidu prethodno navedeno.

8. Tužitelj je u ovoj parnici s osnovom uspio 100 %, a sa visinom 68,02%, što čini njegov prosječni uspjeh u parnici od 84,01%, a tuženika 15,99%, te je tako sukladno odredbi čl. 154. st. 2. u vezi s čl. 155. i čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku, tuženik naknaditi tužitelju 68,02% njegovih opravdanih parničnih troškova. U opravdan parnični trošak tužitelja sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 138/23, u daljnjem tekstu: Tarifa), Zakona o sudskim pristojbama te Uredbi o tarifi sudskih pristojbi ulaze: naknada odvjetniku tužitelja za sastav tužbe u iznosu od 200,00 €, za zastupanje na 5 raspravna ročišta u iznosu od 200,00 € za svako održano ročište, naknada za sastav 1 obrazloženog podneska u iznosu od 200,00 €, sveukupno 1.400,00 eura uvećanih za PDV-a od 25% u iznosu od 350,00 €. Naknada za pristup ročištu za objavu i uručenje presude ne pripada punomoćniku tužitelja, jer na to ročište isti nije pristupio. Sud je kao opravdani trošak smatrao i trošak vještačenja u iznosu od 541,62 €. Trošak pristojbe na tužbu zatražen je u iznosu od 50,90 €, te isto toliko i na presudu, pa kako sud sudi u okviru postavljenog zahtjeva, navedeni troškovi su osnovano zatraženi. Dakle, od ukupnog iznosa od 1.851,80 €, 68,02% iznosi 1.259,60 € uz koji iznos je tuženik dužan naknaditi u cijelosti trošak vještačenja koji je u dijelu snosio i tužitelj u iznosu od 541,62 €, što ukupno iznosi 1.801,21 €, sve kako je i riješeno u izreci toč. III. ove odluke. Preko toga iznosa zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška nije osnovan.

U Garešnici, 03. ožujka 2026. godine

S U T K I NJ A:

Dajana Gabud Jandoš

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu, putem ovog suda, u 3 istovjetna primjerka.

DOSTAVITI:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćnici