REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U ZAGREBU

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Kž-137/2026-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Renate Miličević kao predsjednice vijeća, te Renate Pražetina Kaleb i Irene Kvaternik kao članova vijeća, uz sudjelovanje Gordane Banušić kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optužene VB, zbog kaznenog djela klevete iz članka 149. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21.– dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbama privatnog tužitelja MB i optužene VB, podnesenima protiv rješenja Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, broj K- 1075/2022-57 od 16. listopada 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2026.,

r i j e š i o  j e

Odbijaju se žalbe privatnog tužitelja MB i optužene VB kao neosnovane.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem u točki I., na temelju članka 431. stavak 3. u svezi članka 10. stavak 2. točka 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12., 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 130/20., 80/22., 36/24. i 72/25.; - dalje u tekstu: ZKP) iz spisa predmeta izdvojeni su kao nezakoniti dokazi poruke koje prileže na listu 93-178 spisa, a u točki II. je odbijen prijedlog privatnog tužitelja da se iz spisa predmeta kao nezakoniti dokazi izdvoje dio iskaza svjedokinje AB sa zapisnika od 3. srpnja 2024. i to sa strane 2, 4. odlomak i to u redovima od 12 do 14 redova, a koji počinje sa "ja sam preko", a završava "gdje će se naći"., te u 5. odlomku od 1 do 4 reda, a koji počinje sa "ja sam upoznala oca", a završava "komunikacije", te dio iskaza svjedokinje VBP od 27. rujna 2024. na stranici 4 zapisnika u cijelosti odlomak 2 i 3 te dio iskaza sa 5 stranici koji počinje u 3. redu sa riječi "na daljnje pitanje", a završava u zadnjem retku s riječi „2022“.

2. Protiv navedenog rješenja pravodobno je podnio žalbu privatni tužitelj po branitelju Gordanu Pregleju, odvjetniku iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da se pobijano rješenje ukine u odnosu na odluku pod točkom II. i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da se prvostupanjsko rješenje preinači na način da se izdvoje iz spisa sporni dijelovi iskaza svjedoka AB i VBP.

2.1. Žalbu je podnijela i optuženica putem braniteljice Jelene Košutić, odvjetnice iz Zagreba, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te predlaže da se pobijano rješenje ukine u odnosu na odluku pod točkom I.

3. Prije održavanja sjednice vijeća ovog suda drugog stupnja spis je, sukladno članku 474. stavak 1. ZKP-a dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Zagrebu.

4. Žalbe privatnog tužitelja i optuženice nisu osnovane.

5. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka privatni tužitelj MB ističe da su u smislu članka 468. stavak 1. točka 11. u vezi članka 495. ZKP- a razlozi o odlučnim činjenicama obrazloženja rješenja u znatnoj mjeri proturječni što prepoznaje u zaključcima prvostupanjskog suda da su sporne poruke koje putem mobitela izmjenjuje privatni tužitelj sa VBP nezakonit dokaz, ali da dijelovi iskaza FB u kojima ona iznosi saznanja o sadržaju tih poruka nisu nezakonit dokaz. Suprotno navedenom, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi da bi bila počinjena prethodno citirana povreda jer nema proturječja u sadržaju obrazloženja suda prvog stupnja. Naime, u odnosu na odluku o izdvajanju poruka koje predstavljaju komunikaciju između optuženika i VBP, prvostupanjski sud u točki 8. navodi da je navedeni dokaz u spis priložila obrana bez pristanka privatnog tužitelja, koji je sudionik komunikacije, iz čega proizlazi da se radi o dokazu pribavljenom povredom Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14.-dalje u tekstu:Ustav) zajamčenih prava na nepovredivost osobnog života sukladno članku 10. stavak 2. točka 2. ZKP-a, što nije u suprotnosti s dijelom obrazloženja da iskaz FB u dijelu u kojem iskazuje o svojim osobnim i neposrednim saznanjima da postoji komunikacija između optuženika i VBP, o čemu je upoznala privatnog tužitelja i iznosi svoje stavove o njihovom odnosu, nije nezakonit dokaz u vidu „ploda trule voćke“.

5.1. Nadalje, nije u pravu privatni tužitelj kada u okviru žalbene osnove pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja upire da je krucijalno utvrđenje kako je svjedok FB saznala za sadržaj spornih poruka, jer je namjerno i neovlašteno čitala tuđu komunikaciju i povrijedila njenu tajnost, a onda je ispitivana o sadržaju spornih poruka, dok je svjedokinja VBP ispitivana o sadržaju tih poruka, što dovodi do nezakonitosti njihovih iskaza u tom dijelu, jer u iskazima svjedoka FB i VBP u dijelu koji se predlaže izdvojiti, nema sadržaja koji predstavlja komunikaciju između privatnog tužitelja i VBP, već svjedoci potvrđuju da je međusobna komunikacija realizirana.

5.2. Optuženica u žalbi inzistira na okolnosti da je postojao pristanak privatnog tužitelja za uvid u sadržaj poruka koje je izmjenjivao sa VBP što je razvidno iz činjenice da je broj mobitela kojim se služio privatni tužitelj, a putem kojeg je ostvario komunikaciju sa VBP, glasio na ime optuženice koja je podmirivala troškove istog, poglavito stoga što je privatni tužitelj optuženici dao pristup e-mailu preko kojeg ima uvid u korespondenciju preko aplikacije WhatsApp, tražio od nje da obavlja određena plaćanja u njegovo ime putem njegovog osobnog bankarstva, instalira mu aplikacije i vrši poslovnu komunikaciju, iz čega proizlazi da se podrazumijevalo da joj je dao pristanak da ima uvid u njegovo dopisivanje.

5.3. Suprotno takvom stavu optuženice, ovaj sud drugog stupnja cijeni ispravnim utvrđenja prvostupanjskog suda da nije postojao pristanak privatnog tužitelja, a okolnosti koje navodi u žalbi su spekulacije koje nemaju podlogu u činjenicama, iz čega proizlazi da je obrana predala kao dokaz u spis poruke koje je privatni tužitelj izmijenio sa VBP putem mobilnog uređaja kojim se koristio, u okviru kojih utvrđenja nije relevantna okolnost da je broj mobitela glasio na optuženicu jer se stvarno istim nije koristila, a onda niti sudjelovala u toj komunikaciji, iz čega proizlazi da je naveden dokaz pribavljen povredom Ustavom zajamčenih prava na nepovredivost osobnog života.

6. Slijedom navedenog, budući da žalbama privatnog tužitelja i optuženice nije dovedena u sumnju osnovanost pobijanog rješenja, niti su pobijanim rješenjem ostvarene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP- a, pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP-a, odlučeno je kao u izreci ovog rješenja

U Zagrebu 3. ožujka 2026.

PREDSJEDNICA VIJEĆA:

Renata Miličević