Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Stalna služba u Ogulinu

Bernardina Frankopana 1

47300 Ogulin

Poslovni broj: Pr-305/2016-39

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, Stalna služba u Ogulinu po sucu Milki Keleuva - Ivošević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punom. Dejanu Đerić, odvjetniku iz Bjelovara, protiv tuženika Republike Hrvatske-Ministarstvo obrane, OIB:52634238587, zastupanog po ODO u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, nakon ročišta glavne i javne rasprave zaključene 17. veljače 2026. u nazočnosti punom. tužitelja i zastupnice tuženika, na ročištu radi objave presude održanom 3. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj-Ministarstvo obrane, OIB:52634238587, da tužitelju FS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], plati bruto iznos od 3.476,79 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom (izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak) koje teku:

-na iznos od 866,37 eura od 16.08.2011. do isplate,

-na iznos od 401,70 eura od 16.09.2011. do isplate,

-na iznos od 246,32 eura od 16.10.2011. do isplate,

-na iznos od 40,38 eura od 16.12.2011. do isplate,

-na iznos od 64,91 eura od 16.04.2012. do isplate,

-na iznos od 34,00 eura od 16.05.2012. do isplate,

-na iznos od 64,91 eura od 16.12.2012. do isplate,

-na iznos od 34,00 eura od 16.01.2013. do isplate,

-na iznos od 30,25 eura od 16.06.2013. do isplate,

-na iznos od 30,25 eura od 16.08.2013. do isplate,

-na iznos od 49,55 eura od 16.09.2013 do isplate,

-na iznos od 374,40 eura od 16.10.2013. do isplate,

-na iznos od 379,40 eura od 16.11.2013. do isplate,

-na iznos od 35,34 eura od 16.12.2013. do isplate,

-na iznos od 63,25 eura od 16.01.2014. do isplate,

-na iznos od 30,39 eura od 16.02.2014. do isplate,

-na iznos od 34,95 eura od 16.03.2014. do isplate,

-na iznos od 199,71 eura od 16.04.2014. do isplate,

-na iznos od 496,71 eura od 16.06.2014. do isplate,

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. godine, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 8 dana.

II. Odbija se tužitelj sa dijelom tužbenog zahtjeva za isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim bruto iznosima.

III. Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj-Ministarstvo obrane, OIB:52634238587, da tužitelju FS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnične troškove u iznosu od 2.523,17 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana presuđenja 3. ožujka 2026. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s time da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj je u tužbi od 26. kolovoza 2016. naveo da je kao djelatna vojna osoba zaposlen u Ministarstvu obrane, Republike Hrvatske, HKOV (Hrvatska kopnena vojska) sa sjedištem u [adresa], mjesto službe Bjelovar, na ustrojbenom mjestu vozača. Tužitelj je od mjeseca svibnja 2011. do mjeseca lipnja 2014. radio prekovremeno na terenu najmanje 4 sata, a koji prekovremeni rad mu nije plaćen, niti je za to dobio slobodne dane, pa s tog osnova potražuje isplatu od 15.000,00 kuna bruto zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. Osim toga, tužitelj je kao vozač radio prekovremeno, te imao 40 dana vožnji na kojima je radio 4 do 5 sati dnevno prekovremeno, a što mu također nije plaćeno, niti je dobio slobodne dane, pa tom osnovu potražuje isplatu od 10.000,00 kuna bruto s pripadajućim kamatama. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da se presudom naloži tuženiku da isplati tužitelju iznos od 25.000,00 kuna bruto sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

2.Podneskom od 29. prosinca 2025. (l.br. 178-179 spisa) tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev kojim predlaže da se presudom naloži tuženiku da tužitelju plati iznos od 3.476,79 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

3.Tuženik je u odgovoru na tužbu od 6. rujna 2016. (broj P-DO-181/2016, BB/MP)- (l.br. 5-7 spisa) naveo da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Ističe prigovor zastare za potraživanja dospjela prije 7. kolovoza 2011. sukladno odredbi članka 232. Zakona o radu. Navodi da u ovom predmetu valja razlikovati dva vremenska razdoblja koja različito reguliraju predmetnu materiju.

Prvo razdoblje:

Od 1. listopada 2009. do 1. lipnja 2014. primjenjivala se Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba državnih službenika i namještenika i Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće koji su stupili na snagu 1. listopada 2009. Navedenom Odlukom bio je propisan raspored tjednog i dnevnog radnog vremena u oružanim snagama RH te pravo na uvećanu plaću za rad noću, subotom, nedjeljom, blagdanom i drugim neradnim danima, rad u smjenama, turnusima i na drugi odgovarajući način, prekovremeni rad, dežurstvo i stražarsku službu. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće bilo je regulirano pitanje dodatka za dežurstvo i stražarsku službu koju je tužitelj ostvario i koji su isplaćeni u navedenom razdoblju. Drugo razdoblje:

Dana 26. lipnja 2013. stupio je na snagu novi Zakon o službi u oružanim snagama RH kojim je propisano da se plaća djelatnih vojnih osoba sastoji od osnovne plaće i dodatka na plaću. Člankom 139. stavak 1. navedenog zakona propisano je da su dodaci na plaću oni dodaci koje ostvaruju djelatne vojne osobe za posebne uvjete vojne službe te za deficitarna zvanja i struku. Dodaci za posebne uvjete vojne službe dijele se na dodatak za vojnu službu i dodatak za otežane uvjete rada. Dodatak za vojnu službu ostvaruju sve osobe raspoređene na dužnostima djelatne vojne osobe dok dodatak za otežane uvjete rada ostvaruju osobe raspoređene na dužnosti s otegotnim uvjetima rada.

Prema članku 239 stavak 6. istog Zakona propisano je da ministar obrane Pravilnikom utvrđuje dužnosti s otegotnim uvjetima rada te određuje način utvrđivanja prava na dodatak, iznos dodatka kao i deficitarna zanimanja i struke za koje se utvrđuje pravo na dodatak. U pogledu radnog vremena člankom 153. toga Zakona propisano je da je služba u oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan dok raspored radnog vremena odlukom određuje ministar obrane. Pritom je važno napomenuti da je člankom 155. Zakona izričito propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstva, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego one ostvaruju posebne dodatke na plaću propisane Pravilnikom o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (Narodne novine 33/14, 41/14, 53/14, 114/14, 72/15). Temeljem navedenih odredbi Zakona doneseni su i podzakonski propisi i to Odluka o rasporedu radnog vremena (Narodne novine 66/14, 23/15 i 84/15) i ranije navedeni Pravilnik, a koji su stupili na snagu 1. lipnja 2014.

Točkom IV. Odluke o rasporedu radnog vremena koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014. je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba odnosno dodatke propisane Pravilnikom iz 2014.

Budući da navedena Odluka i Pravilnik iz 2014. imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno propise o državnim službenicima i namještenicima i kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima za djelatne vojne osobe kao posebnu kategoriju zaposlenika, to tužitelju ne pripadaju traženi dodaci na plaću za prekovremeni rad i dr. Slijedom navedenog, tuženik predlaže da se tužitelja odbije s tužbenim zahtjevom u cijelosti.

4.U podnesku od 28. listopada 2016. (l.br. 8-9 spisa) tuženik je naveo da je prema točki XII Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (Narodne novine 118/09 i 118/12) bilo određeno da o preraspodjeli ostvarenih sati iz prethodnog u sljedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za 5 sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan. Sati prekovremenog rada za koje pripadnik OS RH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate.

Obzirom da tužitelj nije dokazao da ima mjesečno izvješće s potvrdom časnika Hrvatske vojske na pravo za isplatu naknade za prekovremeni rad, a sve sukladno točki XII Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika, tužba i tužbeni zahtjev tužitelja su u cijelosti neosnovani. Tuženik također ukazuje na recentnu sudsku praksu izraženu u presudi Županijskog suda u Osijeku broj Gž R-241/15 od 16. srpnja 2015. i presudu Županijskog suda u Slavonskom Brodu broj Gž-1705/14 od 27. listopada 2015. u kojima su navedeni sudovi zauzeli stajalište da tužitelju ne pripada naknada za prekovremeni rad nakon 1. listopada 2009. budući da nisu dokazali da imaju ranije navedeno mjesečno izvješće s potvrdom časnika Hrvatske vojske o pravu za isplatu naknade za prekovremeni rad, a sve sukladno navedenoj točki XII Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika.

5.Tužbeni zahtjev je osnovan.

6.U tijeku postupka izvedeni su dokazi čitanjem zahtjeva za mirno rješenje spora (l.br. 3 spisa), rješenja (l.br. 4 spisa), dokumentacije (l.br. 10-45 spisa), očitovanja (l.br. 53- 54 spisa), očitovanja (l.br. 62-63 spisa), dokumentacije (l.br. 65-116 spisa), nalaza i mišljenja knjigovodstveno financijskog vještaka D & S d.o.o. Karlovac (l.br. 120-133 spisa), dopune nalaza i mišljenja knjigovodstveno financijskog vještaka D & S d.o.o. Karlovac (l.br. 156-167 spisa), te saslušanjem tužitelja kao parnične stranke.

7.U predmetnom postupku tužitelj zahtjeva isplatu na ime razlike neisplaćene plaće i dodataka na plaću na ime prekovremenog rada za razdoblje od 8. srpnja 2011. do 1. lipnja 2014.

8.Iz rješenja Ministarstva obrane RH, Oružane snage zapovjedništva za potporu, Središnjica za upravljanje osobljem od 7. lipnja 2011. proizlazi da je tužitelj raspoređen u ustrojstvenu jedinicu Hrvatska kopnena vojska, Gardijska oklopno-mehanizirana brigada, Topničko-raketna bojna Zapovjedništvo, na dužnosti vozača.

9.Tužitelj saslušan kao parnična stranka u svom iskazu je naveo da je kao djelatna vojna osoba radio kao vozač na terenu, o čemu bi morala postojati službena evidencija. Specifičnost rada vozača je u tome da gotovo nema redovnog radnog vremena, ali je zbog naravi posla radio po potrebi ponekad od 4 do 20 sati, a ponekad od 6 do 21 sat, o čemu bi trebale postojati tzv. šihterice, ali je upitna točnost podataka u njima jer je prilikom potpisa mjesečne evidencije sati rada primijetio da se u velikom broju slučajeva nije poklapala sa njegovom evidencijom. Prekovremeni sati mu nisu plaćeni, nego je sve plaćeno kroz plaću kao da je radio redovno radno vrijeme od 8 sati. Nešto prekovremenih sati je nadoknađeno kroz slobodne dane koje je djelomično iskoristio, a djelomično nije, ali se ne može točno očitovati koliko slobodnih dana je iskoristio na ime prekovremenih sati.

10.Nalazom i mišljenjem knjigovodstvenog vještaka Daria Jankovića iz tvrtke D&S d.o.o. Karlovac je utvrđeno da je tuženik u spis nije dostavio dokumentaciju iz koje bi se moglo utvrditi kada su, u kojem trajanju i za koji prekovremeni rad odobravani pojedini slobodni dani, pa vještak nije bio u mogućnosti kod izračuna prekovremenih sati od ostvarenog prekovremenog rada točno odbiti ono što se odnosi na slobodne dane ostvarene baš za prekovremeni rad.

U drugoj varijanti je vještak od ostvarenog prekovremenog rada oduzimao slobodne dane (koji po evidencijama definitivno postoje) oduzeo sve slobodne dane koje je tužitelj ostvario s tim da je od ukupno ostvarenih slobodnih dana oduzeo one koje je tužitelj ostvario po osnovi straže i dežurstva. Izračun umanjenja za slobodne dane (za stražu i dežurstvo) temelji se na propisima koji uređuju tužiteljev rad i ne mora nužno održavati stvarno stanje-umanjenje baš za prekovremeni rad koji je ostvaren u utuženom razdoblju. Nije moguće odreći da bi se neki od tih dana odnosili i na razdoblje koje prethodi utuženom.

Vještak je obračun neplaćenih sati rada dao u dvije varijante:

-u prvoj varijanti u kojoj se prekovremeni rad ne umanjuje za korištene slobodne dane tužitelj bi ostvario dodatke na plaću u visini od 7.825,78 kuna odnosno 1.038,66 eura,

-u drugoj varijanti u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za korištene slobodne dane tužitelj bi ostvario dodatke na plaću u visini od 260,72 kuna odnosno 34,61 eura.

11.Na primjedbe tužitelja iz podneska od 2. prosinca 2024. u kojem je tužitelj naveo da:

-je prema dnevnoj evidenciji radnog vremena koju je dostavio tuženik imao u utuženom razdoblju 124 dana terena (TR) i 20 dana službenog puta (SP),

-u evidenciji nema evidentiranih slobodnih dana za navedeni rad,

-je tužitelj sve navedene dane radio prekovremeno u trajanju od najmanje 4 sata dnevno na terenu, ponekad i više, te isto tako na službenom putu,

-ako je tužitelj radio prosječno samo 4 sata prekovremeno proizlazi da je u utuženom razdoblju imao 576 sati neplaćenog prekovremenog rada koji nije evidentiran i koji mu nije plaćen,

-je vještak na stranici tri nalaza naveo da nije za sve evidentirane dane rada na terenu i službenom putu obračunat prekovremeni rad,

-sukladno praksi i stavu VSRH vezano je za predmete ove vrste ako tuženik nema ili nema urednu evidenciju rada za svoje djelatnike prekovremeni rad se ima obračunati temeljem iskaza stranaka i svjedoka,

-predlaže da vještak sve evidentirane dane rada na terenu i službenom putu obračuna kao prekovremeni rad u trajanju od najmanje 4 sata dnevno, bez iskorištenih slobodnih dana koji nisu evidentirani za taj rad,

je vještak dao dopunski nalaz i mišljenje.

U svom dopunskom nalazu i mišljenju vještak je sukladno prijedlogu tužitelja za dane koje je tužitelj proveo na terenu i službenom putu, a za koje u dnevnim evidencijama nije naznačeno da bi tužitelj radio prekovremeno ili da je radio manje od 4 sata prekovremeno obračunava 4 sata prekovremenog rada. U danima u kojima je tužitelj prema podacima iz dnevnih evidencija radio dulje od 4 sata prekovremeno je vještak sate rada obračunao prema podacima iz dnevnih evidencija.

Vještak je radi ekonomičnosti postupka obračun neplaćenih sati rada dao u dvije varijante:

-u prvoj varijanti prekovremeni rad, sukladno prijedlogu tužitelja, nije umanjen za korištene slobodne dane, u kojoj varijanti tužitelj bi ostvario dodatke na plaću u iznosu od 26.195,83 kuna odnosno 3.476,79 eura,

-u drugoj varijanti je prekovremeni rad umanjen za korištene slobodne dane, u kojoj varijanti bi tužitelj ostvario dodatke na plaću u visini od 5.737,27 kuna odnosno 761,48 eura.

12.U podnesku od 29. prosinca 2025. tužitelj je naveo da za predmetni prekovremeni rad nije dobivao slobodne dane niti postoji odluka tuženika o korištenju slobodnih dana za odrađeni prekovremeni rad, niti odluka o preraspodijeli radnog vremena, te dostavlja presudu Županijskog suda u Zagrebu Gž R-418/2025-2 od 8. rujna 2025. u istovrsnom predmetu, u obrazloženju koje odluke, vezano za slobodne dane dobivene za prekovremeni rad, je navedeno da iz evidencije tuženika nije razvidno da li su po osnovi prekovremenog rada korišteni slobodni dani.

13.U podnesku od 7. siječnja 2026. tuženik je naveo da je iz priložene dokumentacije jasno vidljivo da je tužitelj koristio slobodne dane na ime preraspodijele radnog vremena te da mu se od ostvarenog prekovremenog rada moraju oduzeti slobodni dani koje je tužitelj dobivao na korištenje. Smatra da je za utvrđivanje činjenica vezano za prekovremeni rad tužitelja jedino i isključivo mjerodavna evidencija tuženika te liste obračuna plaća kao jedini objektivni pokazatelj načina i oblika rada tužitelja u utuženom razdoblju.

14.Kako je tužitelj djelatna vojna osoba, to se na njegov radnopravni status imaju primijeniti odredbe Zakona o Oružanim snagama Republike Hrvatske i odredbe provedbenih propisa donesenih na temelju tog Zakona kao specijalni propisi.

15.Prema odredbi članka 97. stavak 5. ZSOS/02 djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku pripada povećana plaća za prekovremeni rad odnosno rad dulje od punog radnog vremena, pod uvjetima i u iznosima koji su određeni općim propisima, a prema stavku 2. na prekovremeni rad ne primjenjuju se vremenska ograničenja propisana općim propisima.

16.Odredbom članka 155. ZSOS/13 koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013. je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, u turnusima, za dežurstvo, za stražarsku službu, stanje pripravnosti i sl., nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s odredbom članka 139. ovoga Zakona.

17.Odredbom članka 219. ZSOS/13 je propisano da plaće i druga materijalna prava djelatnih vojnih osoba do stupanja na snagu podzakonskih propisa iz ovoga Zakona kojima će se urediti to područje će se određivati u skladu s propisima donesenim na temelju ZSOS/02 kojima se uređuje to područje, te je odredbom članka 218. stavak 2. ZSOS/13 propisano da provedbeni propisi doneseni u skladu s odredbama ZSOS/02 ostaju na snazi do stupanja na snagu provedbenih propisa donesenih na temelju ovlasti iz ovoga Zakona, u dijelu u kojima nisu u suprotnosti s odredbama ovoga Zakona.

18.Sukladno navedenim odredbama, prekovremeni rad na terenu je i nakon stupanja na snagu ZSOS/13 bio reguliran Odlukom o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine 118/09) koja je stupila na snagu 1. listopada 2009. te Odlukom o Izmjeni ove odluke (Narodne novine 118/12) koja je stupila na snagu 1. studenog 2012., a koje su ostale na snazi sve do stupanja na snagu Odluke o rasporedu radnog vremena (Narodne novine 66/14) koja je stupila na snagu dana 1. lipnja 2014.

19.Prema tome, do 1. lipnja 2014. se za prekovremeni rad na terenu imaju primijeniti Odluka o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (Narodne novine 118/09 i 118/12).

20.Točkom XII. stavak 1. do 5. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika je propisano da se prekovremenim radom pripadnika OSRH:

-kad je rad organiziran na drugi odgovarajući način smatra rad dulji od redovnog mjesečnog fonda sati;

-kada je rad pripadnika OSRH organiziran u radnom tjednu od ponedjeljka do petka, svaki sat rada dulji od 8,00 sati dnevno, kao i svaki sat rada subotom i nedjeljom;

-kada je rad pripadnika OSRH organiziran u smjenama ili u turnusu, svaki sat rada dulji od redovnog mjesečnog fonda radnih sati;

te da se o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec, časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za 5 sati prekovremenog rada daje jedan slobodan dan, a da se sati prekovremenog rada za koje pripadniku OSRH nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena utvrđuje mjesečnim izvješćima o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu koje časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj služi radi isplate.

21.Točkom XIII. Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika je propisano uvećanje osnovne plaće za svaki sat rada za prekovremeni rad, rad noću, rad subotom, rad nedjeljom, rad blagdanom i neradnim danom utvrđenim zakonom, za rad u drugoj smjeni ako djelatnik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu u prvoj i drugoj smjeni, za dvokratni rad s prekidom duljim od 90 min. i za rad u turnusu, u za to pripadajućim postotcima.

22.Člankom IV. Odluke o rasporedu radnog vremena (Narodne novine 66/14 i dr.) koja je stupila na snagu 1. lipnja 2014. je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, subotom, nedjeljom, blagdanom, neradnim danom, stanju pripravnosti i sl., nego ostvaruju dodatke za vojnu službu u skladu s člankom 139. ZSOS/13.

23.Sud prihvaća prvu varijantu dopunskog nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka prema kojoj varijanti bi tužitelj za ostvareni prekovremeni rad, bez umanjenja za korištene slobodne dane ostvario dodatke na plaću u iznosu od 26.195,83 kuna odnosno 3.476,79 eura. Iz ovog obračuna vještak nije bio u mogućnosti izuzeti slobodne dane jer tuženik nije dostavio točan podatak o korištenju slobodnih dana za utuženo razdoblje odnosno naloge o korištenju slobodnih sati i dr. U spis nisu dostavljeni nalozi za prekovremeni rad, pa vještak nije bio u mogućnosti utvrditi kada je odrađen prekovremeni rad po osnovu kojeg su tužitelju odobreni slobodni dani. Kako tuženik na spis predmeta za utuženo razdoblje nije dostavio dokumentaciju iz koje bi se nedvojbeno moglo utvrditi kada su, u kojem trajanju i za koji prekovremeni rad odobravani pojedini slobodni dani za prekovremeni rad (naloge za utvrđivanje vremena u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani) nije bilo moguće od izračuna prekovremenih sati od ostvarenog prekovremenog rada točno odbiti ono što se odnosi na slobodne dane ostvarenih baš za prekovremeni rad. Sukladno navedenom izračunu tužitelju na ime prekovremenog rada za predmetno razdoblje pripada iznos od 3.476,79 eura bruto, slijedom čega je valjalo presuditi kao pod točkom I. izreke presude.

24.Odredbom članka 4. Zakona o radu (Narodne novine 149/2009, 61/2011, 82/2011 i 73/2013) je propisano:

(1) Poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni. (2) Evidencija iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu.

25. Člankom 131. Zakona o radu/09 je propisano:

(1) U slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja leži na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno.

(4) U slučaju spora u svezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz članka 4. stavak 1. ovoga Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.

26.Vrhovni sud Republike Hrvatske je u Odluci poslovni broj : Rev-927/2022-2 od 7. veljače 2023. naveo da su sudovi ovlašteni odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva na temelju iskaza stranaka/svjedoka primjenom pravila o teretu dokazivanja, ali da je pri tome nužno imati u vidu jesu li, ne samo tužitelju nego i svjedocima kojima se dokazuje (ne)istinitost evidencije, davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, koje su isti jednim dijelom potpisali, a drugim dijelom nisu potpisivali, a posebno od kakvog je utjecaja na kvalitetu iskaza svjedoka o kvaliteti i potpunosti evidencije o radnom vremenu činjenica jesu li na tu evidenciju, bilo tužitelj, bilo svjedok, do pokretanja sudskih postupaka, iznosili primjedbe i jesu li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imali primjedbi na (ne)obračunate prekovremene sate rada, te je li tužitelj eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe, osporavao evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena.

27.Iz iskaza tužitelja proizlazi da je tužitelj radio na terenu prekovremeno duže od vremena navedenog u evidencijama o radnim satima koje je sačinio tuženik, te da dostavljene evidencije ne pokazuju stvarno odrađene sate rada na terenu budući da nisu evidentirani svi prekovremeni sati koje je tužitelj odradio na terenu.

28.S obzirom da iz iskaza tužitelja proizlazi da u dostavljenim evidencijama nisu bili evidentirani svi odrađeni prekovremeni sati tužitelja, pa tužitelj nije mogao biti određen niti pripadajući broj slobodnih dana, niti je sve slobodne dane s osnove prekovremenog rada svaki put mogao koristiti neposredno nakon odrađenog prekovremenog rada na terenu.

29.Nesporno da je tužitelj radio na terenu prekovremeno duže od radnog vremena naznačenog u evidencijama koje je sačinio tuženik, a koje evidencije prema tvrdnjama tužitelja ne odražavaju stvarno stanje iz čega proizlazi da tuženik nije evidentirao sav odrađeni prekovremeni rad, pa posljedično tome nije niti obračunao, niti isplatio tužitelju sve pripadajuće dodatke na plaću.

30.Na dosuđene iznose tužitelju pripada zakonska zatezna kamata sukladno članku 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15) kojim je propisano (1) dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje pored glavnice, i zatezne kamate.

31.Odredbom članka 84. stavak 3. Zakona o radu (Narodne novine 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) je propisano da ako kolektivnim ugovorom ili ugovorom o radu nije drukčije određeno, plaća i naknada plaće se za prethodni mjesec isplaćuje najkasnije do 15.-tog dana u idućem mjesecu, pa s obzirom da je posljednji dan roka za isplatu plaće odnosno naknade plaće 15-ti u mjesecu za prethodni mjesec, to zakonska zatezna kamata teče od 16.-tog u mjesecu.

32.Odredbom članka 45. stavak. 1., stavak 2. stavak 4. i stavak 5. Zakona o porezu na dohodak (Narodne novine 177/04) i članka 61. stavak 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak (Narodne novine 95/05, 96/06, 68/07) je propisano da porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, koji čine sastavni dio plaće (uz neto plaću i doprinose), dospijevaju tek isplatom iz čega proizlazi da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate obračunavaju tek od dana isplate plaće, slijedom čega je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke presude.

33.Prema priloženom troškovniku (l.br. 198 spisa) tužitelj potražuje parnične troškove u ukupnom iznosu od 2.898,17 eura.

34.Odluku o troškovima sud je utemeljio na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11, 25/13, 70/19, 80/22 i 114/22) i tužitelju dosudio troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku odmjerene u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023) po Tbr. 7., Tbr. 8. i Tbr. 9. s PDV-om i to:

-za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora

u iznosu od 250,00 eura,

-za sastav tužbe

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 28. veljače 2017.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 15. ožujka 2017.

u iznosu od 250,00 eura,

-za sastav podneska od 8. studenog 2023.

u iznosu od 125,00 eura,

-za sastav podneska od 2. siječnja 2024.

u iznosu od 250,00 eura,

-za sastav podneska od 12. veljače 2026.

u iznosu od 250,00 eura,

-za zastupanje na ročištu od 17. veljače 2026.

u iznosu od 250,00 eura,

odnosno u ukupnom iznosu od 1.875,00 eura.

35.Tužitelju je priznat trošak plaćenog predujma za provedeno financijsko vještačenje u iznosu od 648,17 eura.

36.Slijedom navedenog, tužitelju je valjalo priznati ukupne parnične troškove u iznosu od 2.523,17 eura.

37.Zbog svega iznesenog valjalo je presuditi kao u izreci.

U Ogulinu 3. ožujka 2026.

Sudac

Milka Keleuva-Ivošević

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 8 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem, a o žalbi odlučuje županijski sud.

Dostaviti

1.Odvjetnik Dejan Đerić, Bjelovar, Strosmayerova br. 4

2.ODO Karlovac, Građansko-upravni odjel

Nakon pravomoćnosti:

1.Porezna uprava Karlovac