Poslovni broj: 11 Gž R-127/2022-2

 

Poslovni broj: 11 Gž R-127/2022-2

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

I

 

R J E Š E NJ E

 

 

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Sanje Bađun, predsjednice vijeća, Milka Samboleka, suca izvjestitelja i člana vijeća te Amalije Švegović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B., Z., OIB:.., zastupanog po punomoćniku A. T., odvjetniku u Odvjetničkom društvu T. & p. d.o.o. iz Z., protiv tuženika K. b. M., Z., OIB:..., zastupanog po punomoćnici A. T., diplomiranoj pravnici, zaposlenici tuženika, radi isplate, povodom žalbe tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-6079/2021-8 od 18. srpnja 2022., na sjednici vijeća održanoj 2. studenog 2023.,

 

 

p r e s u d i o   j e

 

 

Žalba tuženika se odbija kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-6079/2021-8 od 18. srpnja 2022. u toč. I. izreke.

 

 

r i j e š i o   j e

 

 

Žalba tuženika se djelomično prihvaća i djelomično odbija pa se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Pr-6079/2021-8 od 18. srpnja 2022.,

 

- potvrđuje u toč. II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 414,76 EUR/3.125,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama,

 

- preinačuje u toč. II. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 331,81 EUR/2.500,00 kn zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tako da se zahtjev tužitelja u tom dijelu odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

 

1. Pobijanom presudom, toč. I. izreke, naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju na ime bruto razlike plaće iznos od 18.444,43 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinačnog iznosa do isplate, dok je u toč. II. izreke naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak postupka u iznosu od 5.625,00 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 18. srpnja 2022. do isplate, sve u roku od 15 dana.

 

2. Pravovremenom, potpunom i dopuštenom žalbom tužitelj pobija presudu zbog "pogrešne primjene materijalnog prava, bitne povrede odredaba parničnog postupka i apsolutno bitnih povreda odredaba parničnog postupka", time da sadržajem žalbe upućuje i na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i odbije tužbeni zahtjev tužitelja.

 

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

 

4. Žalba je djelomično osnovana, dok djelomično nije osnovana.

 

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja (radnika tuženika) za isplatom razlike plaće u iznosu od 18.444,43 kn bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama za razdoblje od prosinca 2015. do siječnja 2017., a koji zahtjev, u bitnome, temelji na odredbi iz čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. (dalje: Dodatak/11) i Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

 

5.1. Prvostupanjski sud konstatira da među strankama nije sporno da je tužitelj radnik tuženika i da mu je tuženik od prosinca 2015. do siječnja 2017. obračunao i isplatio plaću po osnovici od 5.108,84 kn, dok je sporno je li tuženik trebao u tom razdoblju obračunati i isplatiti plaću tužitelju po osnovici od 5.415,37 kn, na temelju odredbe čl. III. Dodatka/11, tj. sporna je pravna valjanost Dodatka/11 i podredno, jesu li ispunjeni uvjeti za primjenu te odredbe (pod uvjetom da je valjana) ili je ista odgođena i prestala važiti budući je primjena Dodatka/11 istekla 26. siječnja 2017. (u tom kontekstu ovaj sud napominje da nije bila sporna sama visina potraživanja tužitelja tj. matematički izračun bruto plaće uz primjenu osnovice od 5.415,37 kn i razlike u odnosu na primijenjenu osnovicu od 5.108,84 kn).

 

5.2. Nakon analize i ocjene priloženih materijalnih dokaza i propisa prvostupanjski sud u toč. 6. i 7. obrazloženja utvrđuje činjenični i pravni okvir spora da bi u toč. 8. obrazloženja utvrdio da nisu pravno nevaljane odredbe Dodatka/11, a razloge iznosi u tom dijelu obrazloženja. Stav je suda da je Dodatak/11 postao dio kolektivnog ugovora čiji su sadržaj u cijelosti prihvatili svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali, time da je rok važenja Dodatka/11 istekao s danom 26. siječnja 2017., slijedom čega Dodatak/11 obvezuje tuženika u čije ime i za čiji račun je Vlada Republika Hrvatske sa sindikatima javnih službi i sklopila Dodatak/11.

 

5.3. U pogledu ispunjenja uvjeta za povrat osnovice prvostupanjski sud se u toč. 12. obrazloženja poziva na službene pokazatelje Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske (dalje: DSZ) i zaključuje da su krajem 2015. ispunjeni uvjeti iz čl. III. Dodatka/11 za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.415,37 kn bruto. Posljedično, a kako tuženik nije prigovarao izračunu plaće primjenom navedene osnovice, prvostupanjski sud u cijelosti prihvaća tužbeni zahtjev tužitelja koji se temelji na izračunu plaće primjenom osnovice od 5.415,37 kn bruto.

6. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91; 91/92; 112/99; 88/01; 117/03; 88/05; 2/07 - odluka US RH; 84/08; 96/08 - odluka US RH; 123/08 - ispravak; 57/11; 148/11 - pročišćeni tekst; 25/13; 89/14 - odluka US RH; 70/19: 80/22 i 114/22; dalje: ZPP) na koju se tuženik u žalbi poziva reproduciranjem zakonskog opisa te bitne povrede, bez konkretizacije u čemu se ona sastoji. Obzirom na takve žalbene navode, valja kratko reći da pobijana presuda nije opterećena nikakvim nedostacima koji bi spriječili ovaj sud da u žalbenom stadiju postupka ispita njenu pravilnost i zakonitost, već je prvostupanjski sud odluku o prihvaćanju tužbenog zahtjeva obrazložio jasnim, relevantnim, neproturječnim i valjanim razlozima.

 

6.1. Nije počinjena niti bilo koja druga bitna povreda na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP-a.

 

7. Nisu ostvareni niti žalbeni razlozi pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava.

 

7.1. Tuženik u žalbi smatra da je prvostupanjski sud propustio utvrditi koliko iznosi stopa realnog rasta za zadnja dva tromjesečja 2015. odnosno da je pogrešno utvrdio visinu stope, obzirom da dodatnim izračunom DSZ-a na najmanje pet decimala aritmetička sredina je manja od propisanih 2%, radi čega činjenično stanje nije pravilno niti potpuno utvrđeno, a posljedično tome je i pogrešno primijenjeno materijalno prava.

 

7.2. U odnosu na istaknute žalbene navode valja odgovoriti da prvostupanjski sud u toč. 12. obrazloženja osnovano navodi da je iz službenih pokazatelja DSZ-a, a na koje se poziva čl. III. Dodatka/11, vidljivo da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. bio realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje 2014., a u trećem tromjesečju 2015. da je bio realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014., iz čega proizlazi da je za dva tromjesečja uzastopno došlo do rasta međugodišnjeg realnog tromjesečja prosječno 2 posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja tj. 1,2%+2,8%=4%:2=2%) tako da su krajem 2015. ispunjeni uvjeti iz čl. III. Dodatka/11 za primjenu osnovice za obračun plaće u javnim službama od 5.415,37 kn bruto.

 

7.3. Valja dodati da su Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi ugovorili da će se promatrati porast BDP-a kojega objavi DSZ, pa imajući u vidu da je DZS, kao službeno i jedino ovlašteno tijelo, u Priopćenju za javnost u povodu objave prve procjene tromjesečnoga bruto domaćeg proizvoda za treće tromjesečje 2015. objavio podatke o porastu BDP-a izražene na jednu decimalu, to su žalbeni navodi tuženika o dodatnom izračunavanju podataka o rastu BDP-a na najmanje pet decimala ocijenjeni neosnovanim i proturječnim samim službenim podacima DZS-a.

 

7.4. Zaključno, pravni stav izražen u prvostupanjskoj presudi nalazi svoju potvrdu i u pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci poslovni broj: Rev-1111/2020-2 od 1. prosinca 2020., prema kojem su se uvjeti za primjenu čl. III. Dodatka/2011 stekli krajem 2015. s početkom primjene od siječnja 2016., što znači da je tuženik od prosinca 2015. zaključno sa 26. siječnjem 2017. bio dužan tužitelju obračunati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, što on nije učinio.

 

8. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odbijena je žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u toč. I. izreke.

 

9. Žalba tuženika djelomično je osnovana u odnosu na odluku o troškovima postupka sadržanoj u toč. II. izreke pobijane presude jer tuženik opravdano ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je tužitelju priznao trošak sastava dva podneska, svaki u iznosu od 1.250,00 kn (uključen PDV). 

 

9.1. Naime, u podnesku od 28. veljače 2022., tužitelj se je očitovao na odgovor na tužbu, pa prema ocjeni ovog suda taj podnesak u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a nije bio potreban za vođenje parnice obzirom da u ovom predmetu tužitelj kao radnik tuženika zahtijeva isplatu plaće sukladno Dodatku/11 za razdoblje od siječnja 2016. do zaključno prosinca 2016., pa se radi o tipskom predmetu, obzirom je u činjenično identičnim predmetima u brojnim sudskim odlukama zauzeto pravno stajalište o pravu radnika na isplatu razlike plaće, radi čega očitovanje na odgovor na tužbu, u kojem tužitelj izlaže pravno stajalište i ponavlja činjenične navode iz tužbe, nije bio potreban u postupku, što je podudarno sa zaključkom Građanskog odjela ovog suda od 6. rujna 2022.

 

9.2. Nadalje, podnesak od 3. lipnja 2022. u kojem je uredio tužbeni zahtjev tužitelj je predao u spis na ročištu održanom 3. lipnja 2022. (time da mu je trošak zastupanja na ročištu po punomoćniku-odvjetniku priznat i dosuđen), pa niti taj trošak nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

 

9.3. U ostalom dijelu priznatog i dosuđenog troška tužitelju (u iznosu od 3.125,00 kn) ovaj sud prihvaća utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava, time da tužitelju, usprkos osporavanju tuženika, pripada pravo na naknadu troška za pristup punomoćnika-odvjetnika na ročište za objavu presude jer je punomoćnik tužitelja pristupio na to ročište.

 

10. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. i 3. ZPP-a žalba tuženika je djelomično odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda u točki II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 3.125,00 kn i djelomično prihvaćena te je preinačena toč. II. izreke u dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 i u tom dijelu je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

 

11. Zbog obveze dvojnog iskazivanja novčanih iznosa vrijednosti u sudskim odlukama u razdoblju dvojnog iskazivanja iz odredbe čl. 43. st.1. Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN br. 57/22 i 88/22 - ispravak), novčani iznosi navedeni u ovoj odluci iskazani su i u valuti kn i to prema stopi konverzije između eura i kune propisane Uredbom Vijeća (EU) 2022/1208 od 12. srpnja 2022. o izmjeni Uredbe (EZ) broj 2866/98 od 7,53450 kn.

 

U Varaždinu 2. studenog 2023.