Poslovni broj: Pp-1088/2026

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski prekršajni sud u Zagrebu, po sucu Maji Župančić Ukropina, uz sudjelovanje zapisničarke Snježane Žužić, u prekršajnom postupku protiv okrivljenika UĐ, zastupanog po braniteljici Teuti Palčić, odvjetnici iz [adresa], zbog prekršaja iz članka 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji (NN 70/17, 126/19, 84/21, 114/22 i 36/24), pokrenutom povodom optužnog prijedloga PU zagrebačke, IV. Policijske postaje Zagreb, Klasa: 211-07/26-5/2628 od 02. veljače 2026. godine, primjenom čl. 221. i 222. Prekršajnog zakona ("Narodne novine", broj 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18 i 114/22), nakon provedenog žurnog postupka, dana 03. ožujka 2026. godine

p r e s u d i o  j e

I.

Okrivljenik UĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], sin U i Đ, rođen **.**.1985. u [adresa], državljanin Srbije, SSS, po zanimanju ekonomski tehničar, zaposlen u "Jysk", s mjesečnim primanjima od oko 1.200 eura, oženjen, otac jednog maloljetnog djeteta, prekršajno nekažnjavan, s prebivalištem u [adresa]

kriv je

što je dana 02. veljače 2026. godine u 12:00 sati u stanu u stambenoj zgradi na adresi [adresa] u [adresa], počinio psihičko nasilje u obitelji na štetu supruge ĐĐ, rođ. **.**.1983. godine, na način da ju je vrijeđao kada je došla po svoje stvari, obzirom da ga je napustila, izgovarajući joj: " Ti si lažov, luda si, uzet ću ti dijete, gubi se iz stana, uništit ću te psihički i ekonomski" te je nogom šutnuo kutiju sa Majinim stvarima, što je kod ĐĐ izazvalo osjećaj uznemirenosti i povrede dostojanstva radi čega je zatražila intervenciju policije,

dakle, počinio psihičko nasilje u obitelji na štetu supruge,

čime je počinio prekršaj iz čl. 10. toč. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjiv po čl. 22. st. 1. istog Zakona,

pa mu se temeljem cit. propisa

izriče

novčana kazna u iznosu od 300 eura (tristo eura)

Temeljem čl. 40. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, okrivljeniku se uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode po policijskim službenicima IV. Policijske postaje Zagreb u uhićenju od 02. veljače 2026. godine u 14:30 sati do 02. veljače 2026. godine u 19:00 sati, izjednačujući takvo oduzimanje slobode s 1 (jednim) danom zatvora, odnosno kao 39,82 eura (tridesetdevet eura osamdesetdva centa), pa ima za platiti još 260,18 eura (dvjestošezdeset eura osamnaest centi).

Temeljem članka 33. stavak 11. Prekršajnog zakona okrivljenik je obvezan platiti novčanu kaznu u roku od 1 (jednog) mjeseca po pravomoćnosti ove presude. Temeljem članka 152. stavak 3. i članka 183. stavak 2. Prekršajnog zakona, u svezi članka 48. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona, sud upozorava okrivljenika da ako u roku koji mu je određen za plaćanje novčane kazne, uplati dvije trećine preostale izrečene novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

II. Temeljem čl. 139. st. 6. PZ-a, okrivljenik se oslobađa obveze naknade troška prekršajnog postupka u paušalnom iznosu.

Obrazloženje

1. Ministarstvo unutarnjih poslova, PU zagrebačka, IV. Policijska postaja Zagreb, podnijela je ovome Sudu optužni prijedlog pod brojem Klasa: 211-07/26-5/2628 od 02. veljače 2026. godine, radi djela prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.

2. Okrivljenik je doveden ovome Sudu radi provođenja žurnog postupka dana 02. veljače 2026. godine u 17:00 sati, nakon što je bio uhićen po policiji istoga dana u 14:30 sati.

3. Predmetni ja angažirao braniteljicu, odvjetnicu Teutu Palčić iz Zagreba, u čijoj nazočnosti je ovome Sudu u obrani izjavio da se ne smatra krivim za prekršaj stavljen mu na teret. U braku je sa ĐĐ desetak godina, u kojem braku se rodila njihova djevojčica prije četiri i pol godine. Živjeli su u unajmljenom stanu na adresi [adresa]. Međutim, ĐĐ se sa djetetom dana 16.01.2026. godine preselila kod svojih roditelja koji su na istoj adresi ali na broju 16, dok je on ostao u unajmljenom stanu. Obzirom na novonastalu situaciju da više ne žive zajedno, dogovorili su sa najmodavcem da ĐĐ vrati ključ stana i isprazni stan od svojih stvari, a on će ostati u tom stanu do kraja mjeseca veljače ove godine. Tako je ĐĐ neke stvari uzela danom kada se odselila, a po ostatak stvari je došla kritičnog dana tijekom jutra, u dva navrata, dok je bio u stanu jer je radio od kuće. Prvi puta je došla po laptop i još neke stvari, koji laptop joj je uzeo natrag jer je dana 16.01.2026. već uzela jedan laptop koji je bio njihov zajednički. Nije mu se najavila da će doći po stvari. Ima kod sebe ključ od stana. Nije joj niti u jednom momentu izgovorio da je lažov, da je luda, da će joj uzeti dijete, da se gubi iz stana i da će ju uništiti psihički i ekonomski te nije nogom šutnuo kutiju sa njenim stvarima. Prije predmetnog događaja mu je znala govoriti da će ga prijaviti policiji pa misli da je sada iskoristila trenutak za to.

3.1. Na poseban upit branitelja da opiše kakav je sada njihov odnos i da li ima dogovora oko viđanja djeteta, predmetni je odgovorio da je u početku, kada se ĐĐ odselila u siječnju, imao mogućnost biti s djetetom u Majinoj nazočnosti sili u njenoj neposrednoj blizini, ali da je danas lakše i da nema problema, dogovaraju se telefonom oko termina viđanja, jedino da ĐĐ još ne dozvoljava da dijete prespava kod njega.

3.2. Predstavnik tužitelja nije imao pitanja za okrivljenika niti primjedbi na njegov iskaz.

4. U dokaznom postupku sudac je pročitao obavijest žrtvi nasilja u obitelji (list 7-8 spisa), izvješće o uhićenju (list 9-10 spisa), izjava da se okr. odriče prava na branitelja (list 13 spisa), obrazac za žrtvu (list 14-15 spisa), zapisnik o ispitivanju prisutnosti alkohola, opojnih droga ili lijekova u organizmu okrivljenika ser. br. [serijski broj] (list 16 spisa) i potvrdu Ministarstva pravosuđa, Odjel za prekršajne evidencije (list 17-18 spisa) iz koje je razvidno da okr. do sada nije prekršajno kažnjavan.

4.1. Okrivljenik, braniteljica i tužitelj nisu imali primjedbi na pročitano.

5. Okrivljenik je istoga dana pušten na slobodu uz obavijest da će se idućega dana, 03.02.2026. u 13:00 sati, održati ročište na kojem će se saslušati žrtva nasilja/ supruga okrivljenika, ĐĐ.

6. U dokaznom postupku, u nazočnosti okrivljenika i njegove braniteljice, predstavnika tužitelja i opunomoćenice žrtve nasilja – odvjetnice Martine Perenčević Habeković iz Zagreba, saslušana je žrtva nasilja ĐĐ. Ista je iskazala da je sa UĐ u braku deset godina. U braku se rodila njihova kćer, sada je starosti četiri i pol godine. Živjeli su u unajmljenom stanu na adresi [adresa]. Oboje su kao najmoprimci bili potpisnici ugovora o najmu tog stana. Zbog nesuglasica i narušenih međusobnih odnosa, njezin suprug je dana 23.prosinca 2025. godine otišao u Srbiju i vratio se u Hrvatsku dana 13. siječnja 2026. Za vrijeme razdvojenosti čuli su se nekoliko puta telefonom, koji razgovori nisu bili ugodni. Nakon njegovog povratka priopćila mu je da želi razvod braka. Dana 16. siječnja 2026. otišla je živjeti kod svojih roditelja koji su u istoj ulici ali na kućnom broju 16, ali su njene stvari ostale u stanu gdje je ostao UĐ. Kako je trebala iseliti svoje stvari iz toga stana do 03.02.2026. i vratiti vlasniku ključ, predmetnoga dana je prvi puta došla u stan u jutarnjim satima, kada joj je suprug otključao vrata. Stvari su joj bile u kutiji, između ostalog i jedan laptop. On je došao do te kutije, razrezao traku škarama i taj laptop uzeo, dok joj je za ostale stvari rekao da ih nosi jer da su to stvari na koje je samo bacala novce. Izašla je van ali mu je, kao i ranije što mu je znala reći, rekla da će pozvati policiju, prema savjetu službenice policije koja radi na njihovom slučaju i koja joj je rekla da pozove policiju ukoliko će biti neugodnih situacija i ružnih riječi. Izašla je iz stana ali se vratila oko podneva uzeti ostatak stvari. Tada joj je izgovorio da se gubi iz stana van, da izađe, izgovarajući joj „cipelica“. Izgovorio joj je da će joj uzeti dijete, da će je uništiti psihički i financijski, da će ju strpati tamo gdje joj je mjesto misleći na psihijatrijski odjel gdje je bila prošle godine. Izgovarao joj je da sve izmišlja i da laže. Kada ga je ironično pitala: „Hoćeš li dijete?“, odgovorio joj je potvrdno, te mu je na to odgovorila da se nije sposoban brinuti o sebi, a niti o djetetu. To mu je tako ironično rekla jer je umorna i dosta joj je njegovih ucjena da će joj zajedno sa njegovom odvjetnicom uzeti dijete za tri do četiri dana hitnim privremenim mjerama.

6.1. Na pitanje suca da li boluje od neke akutne ili kronične bolesti obzirom da je spomenula da je boravila u Psihijatrijskoj bolnici na Jankomiru, svjedokinja je odgovorila da ima hormonski disbalans radi čega nije mogla spavati, bila je u stresu i anksiozna. Početkom mjeseca prosinca 2025. zamolila je supruga da ostane raditi od kuće kako bi bila mirnija i kako bi se mogla odmoriti, ali on to nije učinio. Tada je zatražila pomoć u bolnici gdje je bila hospitalizirana. Kada je zamolila supruga da joj donese njezine stvari u bolnicu, isprva joj je odgovorio da će ih poslati Uberom jer nije vjerovao u razloge njenog stanja i ostanka u bolnici, ali joj je ipak došao u bolnicu i donio stvari. Njezina liječnica, psihijatrica Gajšak, pitala ju je kako to da ju suprug niti u jednom momentu nije nazvao kako bi se interesirao za njezino zdravstveno stanje. Na pitanje suca da li je od strane svoga supruga dobila prijedlog da nastave zajedno živjeti, svjedokinja je odgovorila da joj je suprug to predložio ali pod njegovim uvjetima, ne uzimajući u obzir njene prijedloge.

6.2. Na poseban upit njene opunomoćenice da li ju je predmetni, njezin suprug, vrijeđao i uznemiravao nekim riječima ili postupcima, svjedokinja je odgovorila da je kritične zgode ujutro nogom lupio odnosno šutnuo njene stvari koje su bile u kutiji, rekao joj je da će zvati njenu direktoricu da joj kaže kakva je ona osoba, predbacivao joj je što je bila u Psihijatrijskoj bolnici Sv. Ivan na Jankomiru i rekao joj da će joj radi toga oduzeti dijete. U nekoliko navrata ju je snimao, bez da mu je snimanje odobrila, bilo joj je nelagodno i zapravo ga se boji.

6.3. Na poseban upit braniteljice okrivljenika da se očituje koliko puta je dolazila u stan obzirom da se iz njega iselila 16.siječnja 2026., odgovorila je da je dolazila više puta kako bi iselila svoje stvari. Na poseban upit braniteljice da li je bilo nekakvih ekscesa u smislu naguravanja nje i supruga, svjedokinja je odgovorila da nikad ranije nije bilo naguravanja i fizičkog nasilja, ali da je bilo ružnih riječi koje su je uznemiravale. Na pitanje braniteljice da li je branila predmetnome da prespava zajedno sa djetetom u ovom stanu gdje su prije živjeli, svjedokinja je odgovorila potvrdno uz obrazloženje da nije željela da dijete obitava u stanu iz kojega su se obje iselile, smatrajući da to za dijete nije dobro. Na pitanje braniteljice da li je ikada u taj stan ušla u pratnji prijateljice ili roditelja, svjedokinja je odgovorila da nije te da je svaki puta došla sama. Braniteljica objašnjava postavljeno pitanje svjedokinji obzirom da je svjedokinja izjavila da ju je strah supruga. Na to se svjedokinja nadovezala objašnjenjem da se boji suprugove verbalizacije, ali da se ne boji da bi joj nešto fizički i tjelesno učinio. Na poseban upit braniteljice da li se boji da bi joj UĐ uzeo dijete, svjedokinja je odgovorila da se ne boji.

6.4. Predstavnik tužitelja nije imao pitanja niti primjedbi na iskaz svjedokinje-žrtve nasilja.

7. U svrhu daljnjeg dokaznog postupka, pokušalo se provesti suočenje okrivljenika i žrtve nasilja/svjedokinje, kada su se u sudnici okrenuti jedan prema drugome, gledajući se u oči te prepričavali događaj radi kojega je pokrenut ovaj prekršajni postupak. Okrivljenik se obratio svojoj supruzi, gledajući je u oči, riječima: radio sam od kuće a ti si došla nenajavljeno, pokušala si otključati vrata, ali su moji ključevi bili u bravi pa sam ti otključao vrata, nastavio sam raditi za laptopom a ti si otišla u sobu pakirati stvari. Nakon završenog poziva na laptopu, došao sam u sobu i pregledao što si uzela, ustanovio sam da laptopa nema na stalku pa sam pretpostavio da je u kutiji koja je bila zalijepljena, prišao sam kutiji, odlijepio traku i uzeo laptop“. Svjedokinja mu se obratila pitanjem da zašto je uzeo taj laptop i da li je svjestan da ga je uzeo na način da je škarama odrezao ljepljivu traku i uzeo ga vrlo nervozno uz galamu, na što je predmetni to negirao odgovarajući joj da je dana 16.01. 2026. uzela već jedan laptop, također zajednički, pa je jedan ostavio sebi. Na to mu je svjedokinja odgovorila da jako dobro zna zašto su oba laptopa kupili zajedno i u koju svrhu, te da je u ovom drugom laptopu, kojega je stavila u kutiju, imala dokumente vezane za njezin posao. Svjedokinja se obratila okrivljeniku sa molbom da iskreno kaže kako se ponašao kritičnog dana, uz konstataciju da je galamio, da joj je govorio da će zvati M, G i S, uz objašnjenje sudu da je M njezina direktorica, te da joj je rekao da će joj uzeti dijete za par dana. Izjavila je da je bila uznemirena i da je odlučila pozvati policiju jer joj takve stvari izgovara. Izrazila je želju da se ovo završi na jedan miran način, želi da se ona i suprug dogovore, te je izjavila da joj je strašno i razočaravajuće da UĐ nije iskren i da ne može na ovoj raspravi reći i priznati, da ne može reći da mu je žao. Strašno joj je kad ju snima, smatra to ponižavanjem. Nastavak suočenja nije bio moguć jer je predmetni upadao u riječ svjedokinji kada mu je željela nešto objasniti ili pak kada se htjela izraziti, samo je raširila ruke i rekla da ona više ovo ne može, to da ju gleda u oči i govori nešto što se nije kritične zgode dogodilo, a dogodilo se uz njegovu galamu i nervozu, kako reagira svaki puta. Takvog njegovog ponašanja se plaši, uznemirava ju jer ne može izraziti što osjeća i što želi. Na kraju je izjavila da je svoj dolazak po stvari najavila, iako je UĐ rekao da je došla nenajavljeno.

8. ĐĐ predala je sudu svoju liječničku dokumentaciju izdanu od Klinike za psihijatriju Sveti Ivan u Zagrebu dana 03.02.2026., psihijatrica Linda Rossini Gajšak, prvi kontrolni pregled nakon hospitalizacije, su svrhu dokaza da ne boluje od duševne bolesti uslijed koje ne bi mogla realno sagledavati životne situacije, koji nalaz je sudac pročitao na raspravi, na koje čitanje stranke nisu imale prigovor niti komentare. Iz nalaza je razvidno da je prema anamnezi pacijentica prvi puta liječena u spomenutoj ustanovi u prosincu 2025.godine radi smanjenih adaptacijskih mehanizama na pojačane vanjske stresore uz tada prisutnu anksioznu simptomatiku, u procesu razvoda braka je sa stranim državljaninom koji će tražiti skrbništvo nad djetetom, koji joj je dana 02.03.2026. prijetio da će ju smjestiti gdje joj je mjesto te psihički i financijski uništiti, radi čega je intervenirala policija koja ga je privela.

9. Okrivljenik i žrtva nasilja predali su sudu ispis korespondencije putem elektronske pošte sa vlasnicom stana kojega su unajmili, koju korespondenciju je sudac pročitao na raspravi, na što stranke u postupku nisu imale prigovora. Ista datira od dana 30.siječnja 2026., 31. siječnja 2026. i dana 01.veljače 2026.godine. Iz spomenutog ispisa vidljivo je da je ĐĐ dana 30.siječnja 2026.godine obavijestila vlasnicu stana da ona sa djetetom od 16.01.2026. više ne boravi u stanu ali da je u istom ostao suprug UĐ, da će zajednički ona i suprug podmiriti režije za prosinac 2025. i siječanj 2026. a da će UĐ platiti režije za veljaču 2026. te da su kod nje ključevi stana koje će predati prema dogovoru, dok je dana 01.02.2026. vlasnica stana napisala ĐĐ i UĐ da bi dana 03.02.2026. predvečer u stan trebao doći njezin bratić preuzeti Majin primjerak ključa od stana, uz zamolbu da do tada ĐĐ isprazni stan od svojih stvari, uz prethodnu najavu termina dolaska suprugu i njoj kao vlasnici.

10. Okrivljenik i njegova braniteljica, žrtva nasilja i njezina opunomoćenica, kao i predstavnik tužitelja, nisu imali drugih dokaznih prijedloga.

11. U svojoj završnoj riječi braniteljica okrivljenika je izjavila da iz cjelokupnog dokaznog postupka nije dokazano da bi okrivljenik počinio djelo nasilja u obitelji koje mu se stavlja na teret, posebno uzevši u obzir činjenicu da je svjedokinja nesmetano od dana iseljenja tj. 16.01.2026. godine dolazila u stan nenajavljeno i kada je htjela, preuzimala svoje stvari dok je kritične zgode 02. veljače 2026. došlo do verbalnog sukoba vezano za imovinu, tj. predmetni laptop koji nema obilježja nasilja u obitelji, posebno jer je taj dan u dva navrata dolazila u stan, bez pratnje, bez prisustva druge osobe, što ukazuje da se nije bojala, te da nije uznemirena i da iz istog ne proizlaze obilježja prekršajnog djela, pa je zamolila Sud da donese oslobađajuću presudu u odnosu na okrivljenika, te da mu se ne izriču zaštitne mjere jer ne postoji opasnost od ponavljanja niti ugrožavanja oštećene.

12. Opunomoćenica žrtve nasilja u završnoj riječi navodi da smatra da je u ovom postupku na nedvojbeni način dokazano da je okrivljenik počinio prekršaj kako mu se optužnim prijedlogom stavlja na teret. Oštećena da je cijelo vrijeme izlaganja iskazivala konzistentno, životno i logično, te nije odstupala od ranije danih izjava pred policijom. Okrivljenik je nasuprot tome iskazivao na nekonzistentan način, buneći se oko detalja, primjerice da li je osuđenica sama ušla u stan ili nije, da li je prilikom njezinog ulaska u stan bio na telefonskom pozivu ili nije, te je li ulazak oštećene u stan inkriminirane zgode bio najavljen ili nije. Tijekom sučeljavanja okrivljenik nije bio voljan saslušati oštećenu niti je uvažavao ono što bi mu ona izrekla, niti bi pokazao kajanje za time što je inkriminirane zgode povrijedio njezine osjećaje, duboko je uznemirio i povrijedio joj dostojanstvo. Tijekom čitavog ovog prekršajnog postupka, a pogotovo prilikom sučeljavanja primarni cilj okrivljenika nije bio samo otkloniti od sebe predmetnu prekršajnu inkriminaciju već se i postaviti kao netko tko je superioran oštećenici te kao netko tko će oštećenici pokazati što je ispravno a što nije, dovodeći u pitanje njezin doživljaj stvarnosti. Također iz svega što je tijekom ovog postupka okolnosno iskazano te iz medicinske dokumentacije koju je oštećena dostavila u spis proizlazi zaključak kako se i ovaj događaj, koji se okrivljeniku stavlja na teret, odvio upravo na način kako je to navedeno u optužnom aktu. Slijedom navedenog, oštećena je predložila donošenje osuđujuće presude uz izricanje zaštitnih mjera koje je predložio ovlašteni tužitelj i to prvenstveno u svrhu zaštite duševnog mira oštećene koja ujedno i brine o njihovom 4,5 godišnjem zajedničkom djetetu.

13. Na temelju provedenog postupka, obrane okrivljenika, iskaza žrtve nasilja i temeljem pročitane dokumentacije, analizirajući svaki dokaz zasebno i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sudac je nedvojbeno utvrdio da je okrivljeni počinio prekršaj stavljen mu na teret na način i pod uvjetima opisanima u izreci ove presude odnosno da je ostvario biće djela prekršaja iz čl. 22. st. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji počinivši predmetne zgode psihičko nasilje prema supruzi ĐĐ kada ju je vrijeđao izgovarajući joj da je lažov, da je luda, da će joj uzeti dijete, da se gubi iz stana i da će ju uništiti psihički i ekonomski, šutnuvši nogom kutiju u kojoj su bile spakirane njezine stvari, a koji događaj je ĐĐ uznemirio i koje izgovorene riječi su povrijedile njeno dostojanstvo, radi čega se obratila policiji za zaštitu. Naime, iako je okrivljenik ustrajao u poricanju svoje odgovornosti za počinjenje djela prekršaja stavljenog na teret optuženjem, sud nije prihvatio obranu okrivljenika ocjenjujući istu usmjerenu izbjegavanju prekršajne odgovornosti te izražavanju nedovoljne samokritičnosti spram vlastitog ponašanja. Naime, okrivljenik ne poriče da je predmetnoga dana, dok je bio u stanu, došla u dva navrata njegova supruga po svoje stvari. Tada joj je uzeo laptop iz kutije koja je bila zalijepljena i koju je spakirala za odnijeti, na način da je odlijepio kutiju, to iz razloga jer je ranije već uzela jedan laptop, a oba su zajednička, pa je taj jedan uzeo sebi. Poriče da bi joj kritične zgode izgovorio da je lažov, da je luda, da će joj uzeti dijete, da se gubi iz stana i da će ju uništiti psihički i ekonomski te da bi nogom šutnuo kutiju sa njenim stvarima. Naglašava da je ĐĐ predmetne zgode došla po svoje stvari a da nije prethodno najavila dolazak. Za razliku od ovakve obrane okrivljenika, sud je u potpunosti prihvatio iskaz žrtve nasilja koja je iskazivala uvjerljivo, detaljno, dosljedno i vjerodostojno u svim oblicima komunikacije, verbalne i neverbalne, jasno opisujući postupanje okrivljenika prema njoj i riječi koje joj je izgovorio predmetne zgode, ističući da predmetni slučaj nije usamljeni incident jer je UĐ i ranije bio prema njoj verbalno neugodan, izgovarao joj ružne riječi koje su je uznemiravale, znao ju je snimati bez njenog odobrenja i time ju dodatno ponižavati, ali da nikada nije bilo naguravanja i fizičkog nasilja. Tijekom suočenja opisala je način Aleksandrovog uzimanja laptopa iz kutije, kada je škarama odrezao ljepljivu traku i nervozno uzeo laptop galameći, kada joj je istom zgodom prijetio da će zvati njezinu direktoricu M da joj kaže kakva je osoba i da će joj uzeti dijete. Naglasila je da se takvog njegovog ponašanja plaši te da ju uznemiruje činjenica da suprugu ne može izraziti svoje osjećaje i želje. Tijekom suočavanja predmetni ju je prekidao upadajući joj u riječ kada mu je željela nešto objasniti, te je sud uočio njenu izrazitu uznemirenost kada je širila ruke obraćajući se suprugu riječima da joj je razočaravajuće i strašno da je neiskren i da ne može priznati i reći da mu je žao. Suočenje nije provedeno do kraja radi ponašanja okrivljenika i uznemirenosti žrtve nasilja. Dakle, okrivljenik nije bio voljan saslušati suprugu niti je uvažio ono što mu je izrekla, nije pokazao niti u jednom trenutku kajanje što je kritične zgode povrijedio njene osjećaje i duboko ju uznemirio, stavljajući u prvi plan nebitno a to je da je predmetne zgode došla u stan nenajavljeno po svoje stvari, dok činjenicu da je ĐĐ bila u prosincu 2025. na bolničkom liječenju u Klinici za psihijatriju Sveti Ivan predmetni koristi u manipulativne i diskreditirajuće svrhe, izgovarajući joj da će joj radi toga oduzeti dijete i da je luda, iako je iz njene liječničke dokumentacije vidljivo da je potražila pomoć liječnika radi smanjenih adaptacijskih mehanizama na pojačane vanjske stresore i kompleksne maritalne dinamike i razvoda braka, koja situacija je općepoznato vrlo stresna i neugodna. Slijedom svega navedenoga, sud je nedvojbeno utvrdio da se predmetni događaj odvio upravo onako kako je navedeno optuženjem, radi čega je okrivljenik proglašen krivim i kažnjen novčanom kaznom koju je predložio tužitelj.

14. Prilikom odmjeravanja visine novčane kazne uzete su u obzir sve okolnosti koje utječu na vrstu i visinu kazne iz članka 36. stavak 2. Prekršajnog zakona, te je olakotnim cijenjena dosadašnja prekršajna nekažnjavanost okrivljenika, dok otegotnih okolnosti nije nađeno, slijedom čega je okrivljeniku izrečena novčana kazna u najmanjem iznosu za ovu vrstu prekršaja propisanu čl.22.st.1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, smatrajući da će se tako izrečenom kaznom postići svrha kažnjavanja i utjecati na okrivljenika da više ne čini iste ili slične prekršaje. U novčanu kaznu je okrivljeniku, sukladno članku 40. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, uračunato vrijeme za koje je bio lišen slobode u uhićenju po policijskim službenicima IV. Policijske postaje Zagreb, kao 1 (jedan) dan odnosno kao 39,82 eura. Sud je u konkretnom slučaju na okrivljenika primijenio odredbu članka 152. stavak 3. Prekršajnog zakona na način da mu je omogućio da plaćanjem dvije trećine izrečene novčane kazne ista bude smatrana plaćenom u cijelosti.

15. Odluka o oslobađanju okrivljenika obveze da naknadi trošak prekršajnog postupka, donijeta je obzirom da okrivljenik ima relativno niska primanja, podstanar je, pa bi plaćanjem istih bilo otežano njegovo uzdržavanje.

Zagreb, dana 03. ožujka 2026.

zapisničarka

sudac

Snježana Žužić

Maja Župančić Ukropina

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana nakon primitka presude. Žalba se podnosi Visokom prekršajnom sudu RH, u Zagrebu, pisano, u 2 (dva) istovjetna primjerka, poštom preporučeno, putem ovog suda.

Presuda se dostavlja:

1. okrivljeniku, UĐ, putem braniteljice

2. tužitelju, IV. Policijska postaja Zagreb, Petrova 152, [adresa] Zagre

3. braniteljici – odvjetnica Teuta Palčić, [adresa] Zagreb

4. žrtvi, ĐĐ, na adresu opunomoćenice

5. opunomoćenica žrtve, odvjetnica Martina Perenčević Habeković, Smičiklasova 18, [adresa] Zagreb

6. pismohrana, ovdje