Poslovni broj: P-591/2025-30
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
STALNA SLUŽBA U ZAPREŠIĆU
Trg žrtava fašizma 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu, Stalna služba u Zaprešiću, po sucu toga suda mr. sc. Zvonimiru Dodig, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠĆ iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Mariu Mlakar, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika SĆ iz [adresa], oib: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Nikici Leskovar, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja, nakon usmene, glavne i javne rasprave održane 20. siječnja 2026., koja je zaključena u prisutnosti stranaka i njihovih punomoćnika, 3. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e:
1. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi: „1.Utvrđuje se da nije pravno valjan i da ne proizvodi pravne učinke Ugovor o povratu pozajmljenih sredstava i neizvršenih plaćenih usluga od 18.02.2024. sklopljen između tužitelja EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].
2.Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju prouzročeni parnični trošak sa zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.“
2. Odbija se kao neosnovan i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:
„1.Utvrđuje se da je ništetan i bez pravnog učinka Ugovor o povratu pozajmljenih sredstava i neizvršenih plaćenih usluga od 18.02.2024. sklopljen između tužitelja EĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i tuženika VĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa].
2. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju prouzročeni parnični trošak sa zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.“
3.Nalaže se tužitelju nadoknaditi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 656,25eur, u roku 15 dana.
Obrazloženje
1.Tužitelj u ovoj parnici tvrdi da je dana 18. veljače 2024. sklopio s tuženikom Ugovor o povratu pozajmljenih sredstava i neizvršenih plaćenih usluga u kojem da je navedeno da je predmet zajma iznos od 21.150,00eur, da je isplata izvršena na račun broj: [broj bankovnog računa] i da je rok vraćanja 22. veljače 2024. Tužitelj tako tvrdi da nije znao što potpisuje, da od tuženika nije nikada tražio zajam, niti je od njega primio bilo kakav novac, te da je ugovoreni rok izvršenja njegove obveze od svega 3 radna dana nemoguć jer je ugovor sklopljen u nedjelju. Tvrdi da ne postoji suglasnost volja ugovornih strana za sklapanje ugovora, da je isplata zajma bila učinjena u korist računa treće osobe i da nema potvrde o isplati zajma, pa smatra da se radi o nevaljanom, odnosno ništetnom pravnom poslu, te zato predlaže donošenje presude sadržaja kao u izreci, uz nadoknadu troškova ove parnice.
2.Tuženik se u svom odgovoru na tužbu, kao i tijekom parnice, usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, predlažući odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti, uz nadoknadu parničnog troška.
3.Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u Ugovor o povratu pozajmljenih sredstava i neizvršenih plaćenih usluga od 18. veljače 2024., bonitetno izvješće i bonitetnu ocjenu, izvod iz sudskog registra za tvrtku Narona pro j.d.o.o., nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za grafologiju Davora Butorac od 25. siječnja 2025., potvrde o detaljima transakcija (koje ne predstavljaju nove dokaze o novim činjenicama jer je na te okolnosti određeno izvesti dokazivanje prikupljanjem bankovnih podataka i vještačenjem) i u spis Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P-6405/2024, saslušane su stranke i svjedok ZĆ.
3a.Sud je proveo sve dokaze prema slobodnim i dopuštenim raspolaganjima stranaka (list 111).
4.Na temelju tako provedenog dokaznog postupka brižljivom i savjesnom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka u smislu pravila čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP), ovaj prvostupanjski sud je utvrdio da su tužbeni zahtjevi tužitelja neosnovani u cijelosti.
5.Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem nevaljanosti, odnosno ništetnosti Ugovora o povratu pozajmljenih sredstava i neizvršenih plaćenih usluga od 18. veljače 2024.
6.U konkretnom slučaju nije sporna činjenica sklapanja i potpisivanja Ugovora o povratu pozajmljenih sredstava i neizvršenih plaćenih usluga od 18. veljače 2024. kojim se tužitelj obvezao vratiti tuženiku iznos od 21.150,00eur koji je tuženik uplatio na račun [broj bankovnog računa] najkasnije do 22. veljače 2024. na račun [broj bankovnog računa] ili u gotovini.
7.Također, nije sporna činjenica vođenja i pravomoćnoga dovršetka parničnog postupka pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu presudom zbog ogluhe od 15. siječnja 2025. u predmetu poslovnog broja P-6405/2024 po tužbi ovdje tuženika protiv ovdje tužitelja radi isplate iznosa od 21.150,00eur sa zateznom kamatom od 23. veljače 2024. prema potonjem Ugovoru, što znači da nema više mjesta ponovnom raspravljanju pravnoga odnosa iz kojeg je proizašao predmetni tužbeni zahtjev tužitelja i o kojem ovisi njegova osnovanost, kao niti ponovnom utvrđivanju svih okolnosti vezanih za valjanost toga ugovora, jer je citiranom pravomoćnom presudom već odlučeno o njegovoj pravnoj valjanosti, zbog čega su već po toj osnovi prvoistaknuti i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev neosnovani, pa ih je a limine valjalo odbiti, kao u točkama 1. i 2. izreke presude.
8.U konkretnom slučaju tužitelj spori valjanost Ugovora o povratu pozajmljenih sredstava i neizvršenih plaćenih usluga od 18. veljače 2024. tvrdeći tako da nije znao što potpisuje, da od tuženika nije nikada tražio zajam, niti je od njega primio bilo kakav novac, da je ugovoreni rok izvršenja njegove obveze od svega 3 radna dana nemoguć, zatim da ne postoji suglasnost volja ugovornih strana za sklapanje tog ugovora i da je isplata zajma bila učinjena u korist računa treće osobe, te naposljetku da nema potvrde o isplati zajma, što, prema mišljenju ovoga suda, ne dovodi opet do nevaljanosti spornog pravnog posla, odnosno njegove ništetnosti u smislu čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje: ZOO).
9.Naime, dok tužitelj u svomu iskazu tvrdi da je znao za dug UĆ prema tuženiku, no da se nije obvezao tuženiku da će ispuniti njegovu novčanu tražbinu prema potonjoj, kao i da je ugovor potpisao u svojstvu svjedoka, upravo suprotno proizlazi iz sudu uvjerljivijih i puno logičnijih iskaza tuženika i svjedoka ZĆ koji u bitnomu suglasno iskazuju da je tužitelj bio upoznat s dugom UĆ prema tuženiku u svoti 21.150,00eur (što uostalom tužitelj niti ne spori), te da se obvezao prema tuženiku da će on taj dug „riješiti“, zbog čega je i sklopljen sporni ugovor koji je tužitelj potpisao u svojstvu obveznika vraćanja toga duga, a ne u svojstvu svjedoka.
10.U konkretnom slučaju iz sadržaja spornog ugovora vrlo jasno proizlazi da se tužitelj obvezao tuženiku da će mu u ugovorenom roku vratiti iznos od 21.150,00eur, što ga u formalnopravnom smislu čini ugovorom o pristupanju dugu iz čl. 101. ZOO -a, jer se njime tužitelj obvezao ispuniti tražbinu tuženika kao vjerovnika prema dužniku UĆ, čime je tužitelj stupio u obvezu ispunjenja tražbine tuženika pored dužnika, a kako je ta obveza solidarna, tuženik nije morao prethodno (dakle, prije pokretanja citirane parnice pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu) zahtijevati njezino ispunjenje od dužnika, niti je sporni ugovor morao potpisati i na njega pristati dužnik jer se pravni položaj dužnika sklapanjem toga ugovora ne mijenja.
11.U konkretnom slučaju tužitelj je dakle znao za dugovanje UĆ prema tuženiku, i to kako iz razgovora s ovom potonjom, tako i iz telefonskih razgovora s tuženikom, zajedno s njom je došao na sastanak s tuženikom i svjedokom RĆ, te je nesporno, kako proizlazi i iz nalaza i mišljenja grafološkog vještaka Davora Butorac od 25. siječnja 2025., potpisao sporni ugovor u kojem su u uvodu navedeni upravo njegovi
1 Pravni stav zauzet po ugledu na onaj izražen u rješenju Županijskog suda u Splitu broj: Gž -2153/18 od 23. siječnja 2020. i u presudi Europskog suda za ljudska prava u predmetu Š c/a Hrvatska od 16. siječnja 2014. (Zahtjev br. 42009/10) po kojoj sklop postupka koji obuhvaća iste stranke i odnosi se na iste pravne odnose i iste okolnosti spada pod isti materijalni opseg, tako da bi ponovno raspravljanje ugrozilo načelo pravne sigurnosti iz čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava s protokolima.
osobni podaci, a u čl. 1. i njegovo ime i prezime kao osobe obveznika vraćanja iznosa od 21.150,00eur, na mjestu ispod svoga imena i prezimena ispisanoga velikim slovima, a ne na mjesto kod opće oznake svjedoka, pa nema govora da tužitelj ne bi znao što potpisuje i da je ugovor potpisao tek u svojstvu svjedoka, kao i da se stranke nisu suglasile o bitnim sastojcima ugovora u smislu čl. 247. ZOO-a, zbog čega je sud takve tvrdnje i navode iz stranačke izjave tužitelja ocijenio neistinitima i bez ikakve razborite podloge u stvarnim odnosima između stranaka.
12.Tvrdnje tužitelja da od tuženika nije nikada tražio zajam, niti da je od njega primio ikakav novac, te da je isplata zajma bila izvršena u korist računa treće osobe, nisu važne za odlučivanje, jer ne utječu na preuzetu obvezu tužitelja da će ispuniti tražbinu tuženika prema dužniku u smislu čl. 101. ZOO-a.
12a.Nevažne su za odlučivanje i tvrdnje tužitelja da ne postoji pravni odnos između njega (tužitelja) i obrta [obrt], obrt za usluge skrbi - stvarnog dužnika različitoga od tuženika - platitelja prema detaljima transakcije od 28. prosinca 2023., jer upravo je tuženik kao vlasnik obrta [obrt], obrt za usluge skrbi nositelj cjelokupnih prava i obveza iz djelatnosti toga obrta.
13.Da je tuženik u korist tvrtke Narona pro j.d.o.o. izvršio uplatu u sveukupnom iznosu od 21.150,00eur proizlazi iz dostavljenih detalja transakcija od 28. prosinca 2023., 2. siječnja 2024. i 4. siječnja 2024. (list 85-87). Okolnost da je na račun potonje tvrtke koji je naveden u čl. 1. spornog ugovora tuženik uplatio tek iznos od 6.250,00eur, a na drugi račun potonje tvrtke preostali iznos od 14.900,00eur također nije važna za odlučivanje jer je cijeli iznos uplatio upravo tuženik i u korist potonje tvrtke, a parnične stranke su se, po rezultatima parničnog raspravljanja, suglasile da se radi o obvezi vraćanja tog iznosa koju će ispuniti tužitelj, pri čemu je pravno neodlučno da li je stvarni dužnik UĆ, ili tvrtka Narona pro j.d.o.o. kao primatelj izvršenih uplata u čije ime je potonja nastupala, jer su rezultati parničnog raspravljanja pokazali da su se parnične stranke sporazumjele da je to dug UĆ zbog čega je tužitelj tomu dugu i pristupio.
14.Prema mišljenju ovog suda, neosnovane su tvrdnje tužitelja da je ugovoreni rok ispunjenja obveze od 3 radna dana nemoguć, jer se faktički i pravno on može ispuniti, kako uplatom na račun tuženika, tako i gotovinskom isplatom, a na njega je tužitelj pristao potpisivanjem ugovora.
15.Bonitetna izvješća za tvrtku Narona pro j.d.o.o. i podatke iz sudskog registra za potonju, još uvijek egzistentnu, tvrtku sud nije posebno cijenio, jer ne utječu na drukčiju ocjenu tužbene osnove spora.
16.Cijeneći dakle sporni Ugovor o povratu pozajmljenih sredstava i neizvršenih plaćenih usluga od 18. veljače 2024. u skladu s pravilima općeg i logičkog razmišljanja i životnoga iskustva i u sintezi s ostalim rezultatima provedenoga parničnog raspravljanja, ovaj sud je taj ugovor prihvatio kao vjerodostojan i autentičan i kao dokaz prave i ozbiljne volje parničnih stranaka i pravno oformljene ekonomske svrhe u njihovim odnosima, kako to prikazuje tuženik, pa ga je ocijenio posve valjanim i u skladu s čl. 101. ZOO-a, zbog čega je i po toj osnovi prvoistaknuti i eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovane i odlučiti kao u točkama 1. i 2. izreke presude.
17.Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama iz čl. 154. st. 1. ZPP-a.
18.Obzirom da je tužitelj izgubio ovu parnicu, nema uvjeta da se tuženiku naloži da tužitelju nadoknadi parnične troškove, tako da je takav zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan i zato riješiti kao u točkama 1. i 2. izreke presude.
19.Obzirom da je tuženik uspio u ovoj parnici u cijelosti, ima pravo zahtijevati od tužitelja da mu u smislu čl. 154. st. 1. ZPP-a nadoknadi u cijelosti parnične troškove koje mu je ovom parnicom prouzročio.
20.Odluka o troškovima parničnog postupka glede svoje visine utemeljena je na odredbama iz čl. 155. ZPP-a, te odredbama iz Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: OT).
21.Tuženiku su tako temeljem čl. 2. ZPP-a priznati i dosuđeni sljedeći parnični troškovi prema vrijednosti predmeta spora određenoj u smislu čl. 40. ZPP -a u iznosu od 1.000,00eur naznačenom u tužbi jer se radi o deklaratornoj tužbi glede koje nema kriterija za egzaktnu prosudbu vrijednosti interesa tužitelja za njezino podnošenje :
- trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 187,50eur (Tbr. 8.1. i 46. OT),
- trošak sastava podneska od 29. rujna 2025. u iznosu od 187,50eur (Tbr. 8.1. i 46. OT),
- trošak zastupanja na ročištu održanom 15. rujna 2025. u iznosu od 93,75eur (Tbr. 9.2. i 46. OT),
- trošak zastupanja na ročištu održanom 20. siječnja 2026. u iznosu od 187,50eur (Tbr. 9.1. i 46. OT),
što sveukupno iznosi 656,25eur, kao u točki 3. izreke presude.
22.Tuženiku nije priznat trošak sastava podneska od 27. studenog 2025., jer u sadržajnom smislu nije bio potreban za vođenje ove parnice, a usto je nastao i krivnjom samog tuženika koji je već u tužbi bio dužan navesti točnu adresu predloženog svjedoka.
23.Slijedom naprijed navedenog i obrazloženog, presuđeno je kao u izreci.
U Zaprešiću 3. ožujka 2026.
Sudac:
mr. sc. Zvonimir Dodig
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 (petnaest) dana od dana dostave presude pod uvjetima iz članka 335. i čl. 348. ZPP -a. Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Žalba se podnosi ovom sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju, po pun., uz rješenje o plaćanju sudske pristojbe na presudu od 39,82eur,
2. Tuženiku, po pun.
