Poslovni broj: P-2212/2025-11

Republika Hrvatska

Općinski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sucu toga suda Maji Nevešćanin, u pravnoj stvari NF iz [adresa], Jovići Istočni 99, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ines Lončar, odvjetnici iz Zadra protiv tuženika [adresa], OIB:08842442553, zastupana po načelniku, a ovaj po punomoćnici Ivanki Bosotina i Davorki Bosotina – Stanić, odvjetnicima iz Zadra, radi utvrđenja i uknjižbe prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 17. veljače 2026. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika i nakon objave presude dana 03. ožujka 2026.,

p r e s u d u

Utvrđuje se da je tužitelj NF, [adresa], Jovići Istočni 99, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik čest. 9765 k. o. [katastarska općina], Istočni Jovići, ukupne površine 1046 m2; dvorište površine 853 m2 i kuća površine 93 m2, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se tužitelj uknjiži u zemljišnim knjigama za k. o. [katastarska općina] kao vlasnik čest. 9765 k. o. [katastarska općina], Istočni Jovići, ukupne površine 1046 m2; dvorište površine 853 m2 i kuća površine 93 m2, uz brisanje toga prava sa imena tuženika, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je vlasnik i posjednik čest. 9765 k. o. [katastarska općina] površine 1046 m2 i to dvorište površine 853 m2 i kuća površine 93 m2, sve uknjiženo u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da predmetna čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] izmjere odgovara dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere i dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stare izmjere.

1.1. Predmetna nekretnina da predstavlja obiteljsku kuću u kojoj živi tužitelj sa svojom obitelji i dvorište, za koju kuću je tužitelj ishodio rješenje o izvedenom stanju Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnje Klasa: UP/I-361-03/13- 11/3882 od 28. travnja 2014. godine. Tužitelj da je sadašnju obiteljsku kuću u pretežitom dijelu izgradio oko 1967. - 1968. godine na zemljištu koje je dobio od oca EF, a koje je bilo u naravi ograda u kojoj se vršila ispaša stoke, ograđena starim suhozidom, a na mjestu starog suhozida je prije 1950. godine izgrađen novi betonski zid. U ogradi koja je bila ograđena starim suhozidom tužiteljevi otac i majka su držali stoku u napasali stoku, a suhozid je postojao i prije tužiteljeva oca EF koji je popravljan i kasnije zamijenjen betonskim zidom i datira od tužiteljeva djeda N i bake CF. Prije tužitelja koji je rođen 1945. godine predmetna čestica je bila u posjedu njegova oca EF sina N i CF prvih posjednika sporne čestice. U postupku legalizacije tužitelj je ishodio rješenja o zadržavanju svih izgrađenih objekata u prostoru. Čest. 9765 k. o. [katastarska općina] upisana je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo Općine Ražanac, međutim ne bi trebalo biti sporno da Općina Ražanac ne polaže vlasnička prava na predmetnu nekretninu, te da je ista vlasništvo tužitelja. Prema izjavi Mjesnog odbora Ražanac čest. 9765 k. o. [katastarska općina] pod nazivom Istočni Jovići ukupne površine 1046 m2 predstavlja obiteljsku kuću tužitelja sa okućnicom koja je u posjedu tužitelja samog i ranije njegove obitelji, i to tužitelja svakako preko 70 godina, te ranije tužiteljeva oca i majke koje nitko nikad nije smetao niti im je osporavao vlasništvo predmetne nekretnine, a prethodno djeda i bake tužitelja. Otac tužitelja je na zemljištu držao i napasao stoku, posjed je potom vršio sam tužitelj koji je rođen 1945. godine i koji je od svoje 7. ili 8. godine pamagao ocu čuvati stoku u toj ogradi tada ograđenoj suhozidom i dračom, da bi tužitelj, a nakon što mu je otac darovao ogradu, u određenoj životnoj dobi izgradio kuću za sebe i svoju obitelj. Predmetna čestica je pripala tužitelju za života roditelja što je potvrđeno od strane njegove braće nakon smrti oca i majke. Posjed predmetne čestice kojeg je vršio otac tužitelja datira svakako od prije 1900. godine, najkasnije od 1945. godine s obzirom da je tada tužitelj rođen, pa se takav posjed smatra zakonitom i mirnim najkasnije od 1945. godine kada je rođen tužitelj. S obzirom na, u mjestu općepoznatu činjenicu, stvarnog vršenja posjeda tužitelja i njegove obitelji na navedenoj čestici na kojoj je postojao i sada postoji izgrađen objekt u svrhu obiteljskog smještaja, te nekoliko pomoćnih objekta u svrhu smještaja domaćih životinja, trajanja posjeda samog tužitelja je najkasnije od njegova rođenja i prije 1950. godine. Tužitelj i ranije obitelj tužitelja su stvarni posjednici predmetne čestice od vremena i prije rođenja tužitelja pa sve do danas, što je sve utvrđeno terenskim izvidom i izjavama svjedoka prilikom takvog izvida. Prema odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske u predmetu broj Rev-291/14-2 od 17. travnja 2018. godine u kojem je zauzeto shvaćanje da kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i vrijeme prije 8. listopada 1991., ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (...), nego na temelju drugih odredaba tog zakona. Rizik bilo kakve greške koju su počinila državna tijela, mora snositi država i ne smiju se ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud RH naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba. Sam tužitelj, a ranije njegovi prednici u posjedu su sporne nekretnine bili i prije 8. listopada 1991. godine i to svakao od prije 1950. godine. Na predmetnoj čestici tužitelj koji je rođen 1945. godine je živio i odrastao, a taj posjed je imao određenu kvalitetu savjesnog i mirnog posjeda uz zakonitost i trajanje posjeda samog tužitelja i putem prednika preko 40 godina. Odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske U-I-5871997 od 17. listopada 1999. godine ukinuta je odredba čl. 367. st. 3. i čl. 388. st. 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima s tim da se u odnosu na stjecanje prava vlasništva na nekretninama društvenog vlasništva primjenjuje pravno shvaćanja koje je Europski sud za ljudska prava iznio u predmetu Trgo protiv Hrvatske (presuda od 11. lipnja 2009. broj zahtjeva …). Prema navedenom u vrijeme dosjelosti se računa vrijeme do donošenja odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske 17. listopada 1999. godine, za tužitelja je to vrijeme najkasnije od njegova rođenja 1945. godine sa posjedom njegove oca i djeda. Tužitelj ima pravni interes za utvrđenja osnove stjecanja prava vlasništva, te predlaže da sud nakon provedene glavne i javne rasprave donese slijedeću presudu kao u izreci.

2. Tužena u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu. Tužena je svoje pravo vlasništva upisala u postupku nove katastarske izmjere za k. o. [katastarska općina] i to temeljem rješenja sadržanog u raspravnom zapisniku Općinskog suda u Zadru Z-8276/2010/5089, tužitelj na isto rješenje nije uložio prigovor, te nije ustao s tužbom za ispravak. Stoga, tuženik u prvom redu ističe kako u odnosu na ovdje tužitelja egzistira pravomoćna sudska odluka temeljem koje je izvršen upis prava vlasništva u korist tužene, odnosno tužitelji su postavili tužbeni zahtjev na utvrđenje prava vlasništva u odnosu na nekretninu, odnosno upisane z.k. vlasnike čije je pravo upisano u postupku izmjere preoblikovanja zemljišne knjige (što je stav Županijskog suda u Zadru, Su-86/13, kao i Vrhovnog suda RH, Su-IV-246/15, od 17. rujna 2015.g., vidljiv i u Presudi Županijskog suda u Varaždinu, Stalne službe u Koprivnici, Gž-2995/16, od 7. lipnja 2017.g.). Tužitelj je, ukoliko smatra da je upis tuženikovog prava u postupku nove izmjere pogrešan, trebao uložiti prigovor, te u slučaju odbijanja istog pokrenuti parnicu radi ispravka za to predviđenom roku. Dakle, rješenje kojim je tužena upisana u zemljišnu knjigu predstavlja pravomoćno presuđenu stvar, u odnosu na ovaj predmet. Ovom tužbom tužitelj osporava tuženoj vlasništvo katarske čestica broj 9765 k. o. [katastarska općina], koja je svoje pravo suvlasništva upisala na temelju Zakona o zemljišnim knjigama. Tužitelj nije priložio adekvatne dokaze o njegovom stjecanju predmetne nekretnine, svi dokazi koje je priložio produkt su djelovanja Mjesnog odbora Jovići, ne samo mimo njegovih ovlasti, već i mimo razuma, po principu „papir svašta trpi“. Naime, dokumentacija Mjesnog obora Jovići nema nikakvu pravnu snagu, a za promatrača ista nije niti uvjerljiva, poglavito uzevši u obzir niz tužbi koje je tužena zaprimila u zadnjih mjesec dana, kojima nekolicina mještana [adresa] uzajamno, potvrđuju navode tužbe, što potvrđuje i mjesni odbor. U odnosu na izjave BF i VF, tužena ne može ne primijetiti kako iste, evidentno, nisu sastavljene po navodima potpisanih već su unaprijed pripremljene, bez samog saznanja tko bi ih trebao potpisati, stoga se spori njihova vjerodostojnost. Nadalje ukazuje se da su i BF i VF također ustali s (jako sličnim) tužbama protiv tužene koja se pred ovim sudom vodi pod posl.br. P-2179/2025 i P-2219/2025, slijedom svega tužena predlaže odbiti tužbeni zahtjev i dosuditi tuženoj parnični trošak.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio zk. izvadak za predmetnu nekretninu (l.s. 8, 73), Izvod iz popisnog lista br. 5929 (l.s. 6), Ovjerene izjave VF i BF (l.s. 8,9), Rješenje o izvedenom stanju (l.s. 19-20), Statut Općine [adresa] (l.s. 35-68), Statutarna odluka o izmjenama i dopunama Statuta Općine [adresa] (l.s. 69 - 70), fotografije (l.s. 87-92), pribavljen Zapisnik povodom preoblikovanja zemljišne knjige Z- 8276/201075089 od 08. ožujka 2013, saslušani svjedoci JF, HF i BF (l.s. 95-97).

3.1.Na održanoj glavnoj raspravi dana 17. veljače 2026., a nakon što se proveo dokaz saslušanjem svjedoka stranke su suglasno navele da je stanje spisa dovoljno raspravljeno te da nema potrebe za provođenjem daljnjih dokaza, slijedom čega sud smatra da su stranke odustale od predloženog dokaza stranačkog saslušanja.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

[katastarska općina]

– kuća površine 193 m3, i dvorište površine 853 m2, te traži uknjižbu prava vlasništva u zemljišne knjige.

5.1 Među strankama nije sporno da je za k. o. [katastarska općina] proveden postupak preoblikovanja zemljišne knjige (obnova zemljišne knjige), da je tužitelj u tom postupku prijavio predmetnu nekretninu kao svoje vlasništvo, da je isti sudjelovao u tom postupku, da je naslovni sud na ročištu održanom 08 ožujka 2013. rješenjem broj: Z – 8276/2010/5089 odredio uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine u korist tužene, kao i da tužitelj u odnosu na to rješenjem nije u zakonskom roku izjavio prigovor niti je podnio tužbu za ispravak.

6. Među strankama je sporno da li je tužitelj prekludiran u podnošenju predmetne tužbe radi utvrđenja prava vlasništva, kao i da li je zahtjev tužitelja osnovan.

7. Uvidom u izvadak k. o. [katastarska općina] utvrđeno je da je u zk. ul. [broj ZK uloška] upisana čest. zem. [katastarska čestica], dvorište površine 853 m2 i kuća površine 193 m2, ukupne površine od 1046 m2, te je kao vlasnik upisana tužena za cijelo.

8. Iz Zapisnika sastavljenog od strane naslovnog suda u postupku preoblikovanja zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] posl. broj: Z – 8276/2010/5089 proizlazi da predmetna čest. zem. [katastarska čestica] odgovora nekretnini stare izmjere oznake čest. zem. [katastarska čestica] pov. 17235 m2 i dijela čest. br. 2283/1 pašnjak površine 33860 m2, ranije upisana u korist Općine Ražanac, dok iz popisnog lista br. 5929 k. o. [katastarska općina] proizlazi da se je ovdje označeni tužitelj jedini prijavio kao korisnik čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u postupku nove izmjere.

9. Na okolnost utvrđivanja prava vlasništva sud je u dokaznom postupku saslušao svjedoke.

10. Iz iskaza svjedoka UF, (star 58 godina, u daljnjem srodstvu s tužiteljem) proizlazi da zna da se predmetna nekretnina nalazi u istočnim [adresa] mjestu [adresa]. Iskazuje da je tužitelj predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem svoga oca EF koji je preminuo 60-tih godina prošlog stoljeća, a istu je stekao zajedno sa bratom E koji je preminuo u prometnoj nezgodi krajem 80- tih godina. Isto tako zna da su se braća, tužitelj i E podijelili na način da je upravo predmetna nekretnina pripala tužitelja, dok je diobom druga nekretnina i to udaljena 100 m od predmetne pripala bratu E. Nije mu poznato da je ikada između njih bilo sporova. Tužitelj da je naslijedio u diobom sa bratom i dobio predmetnu nekretninu, a tada da je ista predstavljala ogradu, a na njoj se nalazila i štala jer je otac od tužitelja na tom mjestu imao blago. Isto tako da mu je poznato da je tužitelj počeo graditi kuću na predmetnoj nekretnini i to prije njegova rođenja (1968.), a predmetna nekretnina da graniči sa jedne strane sa obitelji VF, a s druge strane sa BF i s jedne strane da graniči sa javnim putem, dok je sa sjeverne strane, s susjedom SF, kao i da nije čuo da je ikada bilo sporova sa susjedima oko međe, a isto tako da zna da je predmetna nekretnina ograđena jednim dijelom betonskim zidom dok je drugim dijelom živicom. Na tom dijelu gdje se nalazi predmetna nekretnina a i šire je područje [adresa] koje je podijeljeno na istočnu i na zapadnu stranu i to između više obitelji UF koji nisu bili u krvnom srodstvu. Poznato mu je da su isti tamo došli 1618. godine te da od tada drže u posjedu sve nekretnine u mjestu [adresa], a Općina Ražanac koja je osnovana 1993. godine nije nikada bila u posjedu niti je polagala pravo vlasništva na cijelom tom dijelu UF, a poglavito na nekretnini od tužitelja. Na upit punom. tuženika a nakon što su svjedoku predočene fotografije predmetne nekretnine (l.s. 87 – 92) prepoznaje li kuću tužitelja na fotografijama svjedok odgovora da je upravo o toj nekretnini koju vidi na fotografijama sada iskazivao i da se radi o kući tužitelja.

10.1. Iz iskaza svjedoka VF, (star 80 godina, u daljnjem srodstvu s tužiteljem) je iskazao da je prvi susjed tužitelja i to s lijeve strane njegove nekretnine, a da ih dijeli betonsko žičani zid kroz cijelu dužinu nekretnine. Poznato mu je da je predmetnu nekretninu tužitelj stekao u diobi sa bratom E, a koju nekretninu su stekli nasljeđivanjem svoga oca. Isto tako da zna da je njihov otac na tom terenu imao štalu a i svoje blago te da se ta nekretnina prije zvala ispod glavice ili žabnjača, a ograda je označavala sam suhozid na nekretnini. Isto tako da je NF imao svoja blaga i tu štalu koristio za blago, a nakon toga 1960. godina da je počeo graditi kuću koja se i dan danas nalazi na terenu. Drugi susjedi od tužitelja koji graniče s nekretninom da su BF i SF i to iza nekretnine, a s prednje strane nekretnine da je javni put, odnosno cesta Posedarje - Pag. Za sporove sa susjedima da nikada nije čuo niti ih je bilo, a da su oduvijek te nekretnine na širem području od tužitelja pripadale njima mještanima i općina nikada nije polagala pravo na iste, a niti bila u posjedu.

11. Iz iskaza saslušanog svjedoka BF, (star 77 godina, nesrodan) proizlazi da je prvi susjed tužitelja te da ih dijeli betonski zid te da nikad nije bilo spora u pogledu međe. Poznato mu je da je tužitelj predmetnu nekretninu stekao nasljeđivanjem svoga oca EF, a koji je preminuo 1970. godine, a isto tako mu je poznato da je ta nekretnina bila ograđena suhozidom i dračom , da se ista koristila kao ograda, a na njoj je bila štala jer je obitelji EF imala svoje blago sve do 1970. tih godina, a tužitelj je svoju kuću počeo graditi 1973. godine, gdje sada živi zajedno sa svojom obitelji. Nitko mu nikada nije ometao posjed, a niti mu osporavao pravo vlasništva, a isto tako da je i on pokrenuo tužbu protiv općine radi sređivanja prava vlasništva.

12. Iskaze saslušanih svjedoka, a u odnosu na koje stranke nisu imale primjedbi sud je u cijelosti cijenio istinitim i vjerodostojnim te u suglasju s ostalim izvedenim dokazima, a ujedno se radi se o mještanima Općine Ražanac koji imaju neposredna saznanja o relevantnim činjenicama o kojima su iskazivali i čije iskaze sud ne nalazi pristranim iako su (neki) daljnji rođaci tužitelja, odnosno sud ne nalazi da bi isti bili osobno zainteresirani za ishod predmetnog postupka. Isto tako iskazi svjedoka u odnosu na relevantne okolnosti, odnosno na okolnosti dugotrajnost nesmetanog posjeda (pravnog prednika tužitelja i tužitelja) kao i neprekinutog posjeda, na okolnost građenja na nekretnini, kao i da je nekretnina omeđena sa svih strana, sud je u cijelosti cijenio istinitim i vjerodostojnim budući su iskazi istoga u suglasju s dokumentacijom priloženom spisu (a i fotografijama same kuće), te je pritom sud cijenio činjenicu i da tužena nije osporavala iskaz tužitelja na te okolnosti.

13. U na istaknuti prigovor od strane tužene da bi se u predmetnoj stvari radilo o pravomoćno presuđenoj stvari iz razloga što je tužitelj sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige a nije iskoristio svoje pravo na podnošenja tužbe za ispravak, sud takav prigovor ne nalazi osnovanim. Naime, da bi se radilo o presuđenoj stvari mora postojati subjektivni i objektivni identitet spora, odnosno da je identitet stranaka u istoj ili obrnutoj ulozi i da se radi o istom predmetu spora. Stoga je pravni odnos istovjetan kada se iz iste osnove među istim strankama postavlja isti zahtjev. Činjenica da je tužitelj sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige i nije podnio tužbu radi ispravka netočnog upisa, ne predstavlja postojanje subjektivnog i objektivnog identite ta spora kako to pogrešno tvrdi tužena, odnosno ne radi se o identitetu postupaka (isto pravno shvaćanje zauzeto u odluci Županijskog suda u Zagrebu posl. broj: Gž – 886/2022-3 od 12. svibnja 2023.).

14. U odnosu na prigovor tužene da je tužitelj prekludiran na podnošenje predmetne tužbe iz razloga što je aktivno sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige za k. o. [katastarska općina] i u odnosu na koju odluku nije izjavio prigovor niti je podnio tužbu za ispravak, a što među strankama nije ni sporno, ističe se da je postupak povodom preoblikovanja zemljišne knjige poseban postupak tijekom kojeg se utvrđuje između ostalog postojeće stanje posjeda i rješavaju sva sporna pitanja glede vlasništva na nekretninama, a zemljišnoknjižni sud će uputiti osobe čije prijave ili prigovore nije usvojio u cijelosti ili djelomično, da svoje navodno pravo ostvaruju u parnici. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Su-IV-246/2015 od 17. rujna 2015. rješenje doneseno u završenom postupku obnove zemljišne knjige veže sve stranke koje su sudjelovale u tom postupku, a nisu protiv rješenja izjavile prigovor ili podnijele tužbu za ispravak u smislu čl. 197. ZZK pa u prethodno navedenoj situaciji kada se tužba temelji na identičnom činjeničnom stanju tužbeni zahtjev valja odbiti kao neosnovan. U situaciji kada se tužba temelji na drugačijem činjeničnom stanju uspjeh tužitelja ovisit će prvenstveno o tome je li ili nije dokazao tužbenu osnovu.

15. U pogledu razjašnjenja spornog pitanja činjeničnog identiteta postupka koji je vođen povodom preoblikovanja zemljišne knjige i ovog postupka ističe se da nije bitno kakva je pravna kvalifikacija pravnog osnova, jer sud nije vezan pravnom osnovom koju je tužitelj naveo u tužbi, već činjeničnim navodima iz tužbe. Tužitelj je u postupku preoblikovanja zemljišne knjige tvrdio da je zauzeo predmetno zemljište 1968 da je tada na njemu sagradio kuću koju je odmah ogradio, dok iz činjeničnih navoda iznijetih tijekom ovog postupka proizlazi da tužitelj kao pravnu osnovu stjecanja svog prava vlasništva predmetne nekretnine navodi dosjelost, nasljeđivanje i diobu.

16. Međutim, u odnosu na istaknutu osnovu stjecanja prava vlasništva dosjelošću sud nalazi neosnovanim prigovor tužene da je tužitelj u pogledu te osnove prekludiran na podnošenje tužbe na utvrđenje prava vlasništva dosjelošću jer je sudjelovao u postupku obnove zemljišne knjige te u propisanim rokovima nije podnio prigovor, odnosno tužbu za ispravak. Naime, u provedenom zemljišnoknjižnom postupku obnove zemljišne knjige (koji postupak se provodi po pravilima izvanparničnog postupka) ne može se dokazivati stjecanje prava vlasništva dosjelošću na način da svoje izvanknjižno vlasništvo predlagatelj dokazuje osim ispravama i drugim dokazima kao što su svjedoci i dr. već se pravo vlasništva dokazuje jedino ispravama. Stjecanje vlasništva dosjelošću se može utvrđivati jedino u parničnom postupku u kojem postupku se utvrđuju sve činjenice i izvode svi potrebni dokazi što nije moguće u pojedinačnom ispravnom postupku jer parnični postupak predstavlja kontradiktorni postupak koji se provodi po pravilima parničnog postupka (tako i Vrhovni sud RH u odluci broj: Rev – 1057/2023-2 od 23. siječnja 2024.). Također se ističe da tužitelj sjecanje vlasništva dosjelošću nije ni isticao u postupku obnove zemljišne knjige nego zauzimanjem zemljišta iz čega bi proizlazilo da se ne radi o istoj činjeničnoj osnovi te rješenje doneseno u postupku obnove zemljišne knjige ne veže tužitelja a kako to proizlazi i iz ranije spomenutog pravnog shvaćanja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Su-IV-246/2015 od 17. rujna 2015.

17. Odredbom čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14, dalje: ZVDSP) propisano je da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.

18. Obzirom na pravni temelj kojeg tužitelj navodi za stjecanje vlasništva predmetne nekretnine (dosjelost, te vrijeme stupanja u posjed predmetne nekretnine) relevantna su pravna pravila Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj 6/80 i 36/90, te "Narodne novine" broj: 53/91, dalje: ZOVO), koji je stupio na snagu

1. rujna 1980., te odredbe ZVDSP.

19. Odredbom čl. 20. ZOVO propisano je da se pravo vlasništva stječe po samom zakonu, na temelju pravnog posla i nasljeđivanjem, dok je odredbom čl. 114. ZVDSP propisano da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona i to kad su ispunjene sve pretpostavke određene zakonom.

20. Odredba članka 388. stavka 4. ZVDSP, a koji je stupio na snagu 01. siječnja 1997., do 17. studenog 1999. propisivala je da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske dana 17. studenog 1999. stavio je izvan snage odredbu stavka 4. članka 388. ZVDSP, kao neustavnu pa je ta odredba izmijenjena Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 1996. („Narodne novine“ broj: 114/01) koji je stupio na snagu dana 20. prosinca 2001. i od tada tekst stavka 4. članka 388. ZVDSP propisuje da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

21. Članak 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: EKLJP) potvrđene Zakonom o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori broj: 18/97) propisuje da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva, te se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava pa budući sklopljeni međunarodni ugovori čine dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj snazi su iznad zakona jer je EKLJP prihvaćena u Hrvatskom Saboru, to njezine odredbe postaju izravno primjenjive za sudove i druga državna tijela i sva tijela koja imaju javne ovlasti.

22. Europski sud za ljudska prava iz Strasbourga je u predmetima Trgo protiv [adresa] i C i drugi te Jakeljić protiv Hrvatske zauzeo stajalište da se s obzirom na to da je izvornom verzijom čl. 388. st. 4. ZVDSP iz 1996. bilo propisano da se u rok za stjecanje prava vlasništva računa i vrijeme posjedovanja prije 8. listopada 1991., da je potrebno utvrditi jesu li do dana stupanja na snagu ZVDSP 1. siječnja 1997. bile ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

23. Shvaćanje je ovog suda da se u konkretnom slučaju, neovisno o tome kada je podnesena predmetna tužba (prije ili nakon donošenja citirane odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske) u vrijeme dosjelosti treba uračunati i vrijeme proteklo prije dana 8. listopada 1991. ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe čl. 388. st.4. ZVDSP, nego na temelju drugih odredaba toga Zakona, te u svezi s tim da rizik bilo kakve greške koju su počinila javna tijela (u konkretnom slučaju u svezi izvorne odredbe čl. 388. st.4. ZVDSP) moraju isti i snositi i iste se ne smiju ispravljati na teret pojedinca koji je stekao pravo vlasništva dosjelošću na temelju zakonske odredbe koju je Ustavni sud Republike Hrvatske naknadno ukinuo, posebice u onom slučaju kada ne postoji drugi suprotstavljeni privatni interes trećih osoba (takvo pravno shvaćanje je izneseno u odluci Europskog suda za ljudska prava: Trgo protiv Hrvatske, te u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl. br. Rev-291/14 od 17. travnja 2018 i Rev-158/17 od 7. svibnja 2019.).

24. Odredbom čl. 29. ZOVO bilo je određeno da na stvari u društvenom vlasništvu, pravo vlasništva ne može steći dosjelošću međutim, ista odredba je prestala važiti dana 8. listopada 1991., pa se i u odnosu na nekretnine koje su u to vrijeme bile upisane u zemljišnim knjigama kao društveno vezano za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti primjenjivala odredba čl. 28. ZOVO, a koja je propisivala u stavku 2. da savjesni i zakonit posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 10 godina, a stavkom 4. istog članka je bilo određeno da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

25. Odredbom čl. 159. st.1. ZVDSP propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnikom te stvari. Stavkom 2. je propisano da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Stavkom 3. je propisano da samostalni posjednik pokretne stvari kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina, a takav posjednik nekretnine protekom dvadeset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Stavkom 4. je propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravni osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ovoga članka.

26. Odredbom čl. 160. st.1. ZVDSP propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onoga dana kad je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjega dana vremena potrebnoga za dosjelost.

27. Dakle, vrijeme dosjedanja do 31. prosinca 1996. po stavu ovoga suda treba se računati po odredbama čl. 28. ZOVO, a od 1. siječnja 1997. pa nadalje po odredbi čl. 159. ZVDSP. Prema odredbi čl. 18. st. 1. ZVDSP, posjed je zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed) iz čega slijedi da posjed koji se ne zasniva na valjanoj pravnoj osnovi je nezakonit, dok je st.2. propisano da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja, a st.3. je propisano da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razlog posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

28. Iz navedenog proizlazi, da bi se stvar stekla temeljem dosjelošću, valja utvrditi je li stvar sposobna biti objektom stjecanja i je li subjekt koji dosjeda stvar sposoban steći tu stvar uopće, a posebno putem dosjelosti, da li na strani dosjedatelja postoji neprekinuti slijed posjedovanja i je li proteklo vrijeme potrebno za stjecanje vlasništva temeljem dosjelosti.

29. Uzimajući u obzir da nositelj prava vlasništva može biti svaka fizička i pravna osoba na svemu što može biti objektom toga prava, ako zakonom nije drugačije određeno, ovaj sud ne vidi razlog zašto ne bi tužitelj mogao biti nositeljem prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, a niti je tijekom postupka bila dovedeno u pitanje njegova sposobnost da stekne predmetnu nekretninu.

30. Nadalje, predmetna nekretnina nije izvan prometa, nije dio prirode koji po svojim osobinama ne može biti u vlasti niti jedne fizičke ili pravne osobe pojedinačno (opće dobro) što je utvrđeno uvidom u izvadak iz zemljišne knjige gdje nema zabilježbe da bi se radilo o općem dobru. Iz navedenog proizlazi da predmetna nekretnina nema naravne osobine koje bi ju priječile da pripada pojedincu, niti zakonske odredbe koje bi ju priječile da bude objektom prava vlasništva.

31. Slijedom svega navedenog, a savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka (sukladno odredbi čl. 8. ZPP) sud je utvrdio da je predmetna nekretnina oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koja u naravi predstavlja kuću i zemljište s pripadajućom okućnicom vlasništvo tužitelja. Naime, sud je cijeneći iskaze saslušanih svjedoka utvrdio da je pravni prednik otac tužitelja još 50 tih godina prošlog stoljeća bio u posjedu predmetne nekretnine koju je koristio kao ispašu za svoje blago, koja je u to vrijeme bila ograđena suhozidom, a nakon njegove smrti 60 tih godina da je tužitelj istu stekao nasljeđivanjem oca i u diobi sad s pok. bratom, s tim da je kuću na istoj počeo graditi 1968 godine a u kojoj i danas živi zajedno sa svojom obitelji. Sud je utvrdio da je kontinuirani, samostalni i neometani posjed tužitelja glede predmetne nekretnine izvršavan osobno i preko prednika još od najmanje od 1950. a koji posjed sud nalazi kvalificiranim, odnosno zakonitim, istinitim i poštenim. Naime, tužitelj je pravo na posjed ostvario temeljem nasljeđivanja i u diobi od strane pravnog prednika (zakoniti posjed), a pritom sud ne nalazi da bi posjed bio pribavljen silom, potajno, prijevarom ili zlouporabom povjerenja, dok se poštenje posjeda presumira po samom zakonu. Naime, na savjesnost posjeda nije od značaja što tužitelj nije bio upisan kao vlasnik u zemljišnim knjigama. Prema utvrđenju ovog suda tužitelj se je oduvijek ponašao kao vlasnik predmetne nekretnine, a tužena mu nikada nije osporila pravo vlasništva, slijedom čega isti nije imao nikakvog razloga da uvidom u zemljišno -knjižno stanje utvrđuju stvarno stanje upisa (takvo pravno shvaćanje je zauzeo i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odukama Rev-2246/90, Rev-494/2021). Uzimajući u obzir navedeno kao i činjenicu da u konkretnom slučaju u svezi predmetnog zahtjeva tužitelja ne postoji suprotstavljeni privatni interes trećih osoba, to je zaključak suda da je tužitelj posjedovanjem nekretnine od 1950 g (a najkasnije 1980. pa do 2001.) stekao vlasništva iste ispunjenjem zakonom propisanih pretpostavki za sjecanje vlasništva dosjelošću, odnosno isti je do trenutka donošenja rješenja naslovnog suda posl. broj:

Z – 8276/2010/6170 od 1. kolovoza 2014. stekao vlasništvo predmetne nekretnine, kvalificiranim posjedovanjem nekretnine kroz razdoblje od 20 godina.

32. Sukladno navedenom, sud je utvrdio da je osnovan zahtjev tužitelja za utvrđenje prava vlasništva u odnosu na nekretninu pobliže označenu u izreci ove presude, kao i zahtjev istog da temeljem predmetne presude ishodi u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime, a kako je to odlučeno izrekom ove odluke.

33. Odluka o trošku tužitelja je izostala budući da tužitelj koji je uspio u sporu istu nije popisao.

34. Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci odluke.

Zadar, 03. ožujka 2026.

S U D A C

Maja Nevešćanin

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se izjavljuje u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka odluke u 3 (tri) primjerka putem ovog suda.

DNA:

1. Tužitelju po punomoćnici

2. Tuženiku po punomoćnici

Nakon pravomoćnosti:

-MF – Porezna uprava Zadar