REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-14178/2021-28

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Marini Braje Meznarić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Miro Marinović, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Klinički bolnički centar Sestre milosrdnice iz Zagreba, Vinogradska cesta 29, OIB: 84924656517, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. veljače 2026., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Mire Marinovića, odvjetnika i punomoćnika tuženika FP, dipl. iur., dana 3. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku, Klinički bolnički centar Sestre Milosrdnice iz Zagreba, Vinogradska cesta 29, OIB: 84924656517, da tužiteljici UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati razlike manje isplaćenih plaća u iznosu od 1.817,97 eura bruto, zajedno s pripadajućom zateznom kamatom, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom na iznose od:

- za ožujak 2018. godine, na iznos od 79,68 EUR od 16.04.2018.,

- za travanja 2018. godine, na iznos od 71,56 EUR od 16.05.2018.,

- za svibanj 2018. godine, na iznos od 69,71 EUR od 16.06.2018.,

- za lipanj 2018. godine, na iznos od 104,89 EUR od 16.07.2018.,

- za srpnja 2018. godine, na iznos od 102,89 EUR od 16.08.2018.,

- za kolovoz 2018. godine, na iznos od 89,10 EUR od 16.09.2018.,

- za rujan 2018. godine, na iznos od 37,74 EUR od 16.10.2018.,

- za listopad 2018. godine, na iznos od 43,74 EUR od 16.11.2018.,

- za studeni 2018. godine, na iznos od 45,72 EUR od 16.12.2018.,

- za prosinac 2018. godine, na iznos od 83,85 EUR od 16.01.2019.,

- za siječanj 2019. godine, na iznos od 77,98 EUR od 16.02.2019.,

- za veljaču 2019. godine, na iznos od 59,78 EUR od 16.03.2019.,

- za ožujak 2019. godine, na iznos od 128,12 EUR od 16.04.2019.,

- za travanj 2019. godine, na iznos od 78,53 EUR od 16.05.2019.,

- za svibanj 2019. godine, na iznos od 88,14 EUR od 16.06.2019.,

- za lipanj 2019. godine, na iznos od 119,82 EUR od 16.07.2019.,

- za srpanj 2019. godine, na iznos od 117,48 EUR od 16.08.2019.,

- za kolovoz 2019. godine, na iznos od 90,25 EUR od 16.09.2019.,

- za rujan 2019. godine, na iznos od 115,49 EUR od 16.10.2019.,

- za studeni 2019. godine, na iznos od 73,89 EUR od 16.12.2019.,

- za prosinac 2019. godine, na iznos od 35,26 EUR od 16.01.2020.,

- za siječanj 2020. godine, na iznos od 54,75 EUR od 16.02.2020.,

- za ožujak 2020. godine, na iznos od 49,60 EUR od 16.04.2020., pa sve do isplate, u roku od 15 dana.

II Odbija se zahtjev tužitelja, a da mu tuženik isplati zatezne kamate koje teku na pojedine dosuđene iznose glavnice od 15. -tog u mjesecu za protekli mjesec do 16.- tog u mjesecu za protekli mjesec.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 1.515,45 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dana donošenja ove presude do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je bio zaposlen kod tuženika u utuženom razdoblju na radnom mjestu medicinske sestre, Voditelja Odsijeku za nedonoščad i intenzivno liječenje te mu je rad bio organiziran u 24-satnim dežurstvima, zbog čega je u svakom mjesecu ostvario i velik broj prekovremenih sati. Nadalje, da je u utuženom razdoblju na snazi bio Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13), a u istom je plaća regulirana u članku 47. koji glasi: "Plaću radnika čine osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća." U spornom razdoblju bio je na snazi i Temeljni Kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) koji se također primjenjuje na tužitelja i u kojem je plaća radnika u članku 51. definirana na isti način kako je navedeno u članku 47. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja. U odredbama članaka 51., 57. i 59. KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te odredbi članka 54. TKU-a za službenike i namještenike u javnim službama, propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se obračunavaju za svaki efektivno odrađeni sat od osnovne vrijednosti tog sata. Sukladno navedenim odredbama, tužitelju se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća i ona uvećanja i dodaci na koje je u tom satu ostvario pravo (za svaki sat odrađen noću osnovna vrijednost tog sata uvećava se za 40 %, za svaki sat odrađen u posebnim uvjetima osnovna vrijednost sata uvećava se za 25 %, za iznimnu odgovornost za živote i zdravlje pacijenata za 10 ili 12 %, itd.). Tužitelj nadalje ističe da je u razdoblju od 01.03.2018. pa nadalje, obavljajući poslove medicinske sestre, radio u otežanim uvjetima rada, stoga mu prema članku 86., tj. čl. 94. Zakona o radu pripada pravo na povećanu plaću, a u to vrijeme je bio na snazi Kolektivni ugovor koji je u članku 57. propisivao da se medicinskoj sestri na tužiteljevom radnom mjestu osnovna plaća uvećava za 14%. Nadalje je taj postotak uvećan na 17% prema Dodatku II KU (92/19). Međutim, u spornom razdoblju tuženik tužitelju taj dodatak zbog otežanih uvjeta rada nije plaćao na sve sate koje je odradio, već samo na dio odrađenih sati, iako je tužitelj cijelo vrijeme radio kao medicinski tehničar, stoga je ostvario pravo na uvećanja plaća po ovoj osnovi za svaki sat koji je radio. U gore navedenom razdoblju od 01.ožujka 2018. do podizanja tužbe, tužiteljica kod tuženika vrši funkciju voditelja Odsjeka za nedonoščad i intenzivno liječenje. Za navedeni položaj odredbom čl. 58. KU propisano je da se tužiteljičina osnova plaća uvećala za 8 % u odnosu na dodatak za uvjete rada koji dobivaju zdravstveni radnici na tom odjelu. Zdravstveni radnici na tužiteljičinom odjelu ostvaruju pravo na dodatak od 14 % na osnovnu plaću. Dodatkom II KU 92/19 ( koji je na od 01.09.2019. do podizanja tužbe) propisano je da se za navedeni položaj osnovna plaća uvećava za 9 %. Nadalje tužitelj navodi da je prema Dodatku I KU, koje je na snazi od 01.10.2015., propisano da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, a Dodatkom II KU taj postotak je uvećan na 8%, koji dodatak mu tuženik nije isplaćivao na sve sate koje je odradio. Posljedično tome, smatra da su mu pogrešno obračunate i isplaćene sve naknade koje se utvrđuju kao prosjek prethodno isplaćenih plaća, konkretno, naknade plaća za vrijeme korištenja godišnjeg odmora i naknade plaća zbog privremene nesposobnosti za rad. Tužitelj je podneskom od 27.11.2025. uredio tužbeni zahtjev te potražuje isplatu ukupnog iznosa od 1.817,97 eura zajedno sa zateznom kamatom koja na svaki mjesečni iznos razlike bruto plaće teče od 15. -tog u mjesecu za prethodni mjesec, izuzev kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u navedenim bruto iznosima, kao i da mu tuženik naknadi parnični trošak sa zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik ističe da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu. Nadalje ističe da je naknadu plaće za prekovremeni rad tužitelja obračunao na način kako je to regulirano odredbama Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, 96/15, 29/18, 92/19) i Temeljnog Kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12, 24/17, 128/17, 47/18 i 2/19) i njegovog Dodatka. Prema odredbi čl. 47. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodatke na plaću, između ostalog, čine i dodatak na posebne uvjete rada i dodatak zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi. Međutim, navedeni dodaci ne čine osnovnu plaću. Prema odredbama KU, radniku pripada dodatak kojim se uvećava osnovna plaća s posebnih uvjeta rada. Navedeni dodatak izračunava se kao uvećanje osnovne plaće za određeni postotak i nije vezan za redovni mjesečni fond sati ili za broj stvarnih sati koje radnik odradi te se svaki mjesec radniku određuje u istom iznosu. Prema odredbama KU-a zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u određenom postotku od osnovne plaće koji nije vezan za redovni mjesečni fond sati ili za broj radnih sati koje radnik odradi te se svaki mjesec radniku određuje u istom iznosu. Stoga, tuženik smatra da je pravilno obračunavao plaće tužitelju, a tako i naknade, kako za godišnji odmor, tako i za vrijeme privremene nesposobnosti za rad. Poziva se na Zaključke br. 116., 48. Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a. Slijedom svega navedenog, tuženik ističe da je razvidno da dodaci na plaću tužitelja nisu vezani uz broj prekovremenih sati rada, već su isti dodaci vezani uz osnovnu plaću. Prekovremeni rad radnika računa se na način da se samo osnovna plaća radnika, bez dodataka, podjeli s mjesečnim fondom sati te se dobiva vrijednost sata rada osnovne plaće za taj mjesec i ona se uvećava za 50 % te množi s brojem sati prekovremenog rada radnika. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja, uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u dokumentaciju u spisu, te je proveden dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom članka 8. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11,148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 70/19, dalje u tekstu: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13, dalje u tekstu KU/13) koji je bio zaključen na vrijeme od četiri godine (članak 2. KU-a) propisano je u članku 47. da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na plaću, da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Nadalje je propisano da su dodaci na osnovnu plaću: dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Člankom 51. KU/13-a propisano je da se osnovna plaća uvećava za prekovremeni rad 50%.

6. Člankom 57. propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću.

7. Člankom 58. propisano je da će se osnovna plaća uvećati radnicima po osnovni položajnog dodatka, a u odnosu na voditelja Odsjeka 8% više u odnosu na dodatak za uvjete rada koji dobivaju zdravstveni radnici u tom Odsjeku.

8. Dodatkom I naprijed navedenom KU-u (NN 96/15) koji je stupio na snagu 01.10.2015., propisano je u članku 5. da se iza članka 59. u Kolektivnom ugovoru dodaje članak 59.a koji glasi: "Iznimno od članka 59. ovog Ugovora, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću uz iznosu od 4% od osnovne plaće.“.

9. Temeljnim Kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnom službama (NN 141/12) koji se primjenjuje također na tužitelja, plaća radnika je u članku 51. definirana na jednaki način kao i u Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja iz 2013.

10. Navedeni KU/13 se od 01.12.2017. do 28.02.2018. primjenjuje kao produžena primjena pravnih pravila, ugovorena u čl. 23. istog, dok je novi Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18, dalje u tekstu KU/18) sklopljen u trajanju od 12 mjeseci (čl. 2) sa početkom primjene od 01.03.2018. (čl. 75.). U navedenom je na isti način propisano u čl. 45. da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću; da osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža, te da su dodaci na osnovnu plaću: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema čl. 49. osnovna plaća se uvećava za prekovremeni rad 50%. Ovaj KU/18 primjenjuje se u utuženom razdoblju i sukladno Dodatku I KU (NN 35/19) te Izmjeni Dodatka I. KU (NN 78/19).

11. Člankom 55. KU/18 propisano je da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću uz iznosu od 4% od osnovne plaće, prema čl. 58. tog KU-a, dok će se prema članku 56. osnovna plaća uvećati radnicima po osnovi položajnog dodatka, a u odnosu na voditelje odjeke, 8 % više u odnosu na dodatak za uvjete rada koji dobivaju zdravstveni radnici u tom Odsjeku.

12. Dodatkom II KU/18 (NN 92/19), koji je u primjeni od 01.09.2019. (čl. 34.), također je propisano u čl. 21. da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja koji obavlja poslove na radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, a osnovna plaća se uvećava prema Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, a čime se mijenja čl. 55. KU/18. Člankom 24. izmijenjen je čl. 58. KU/18, tako da je propisano zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u postupku dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 8% od osnovne plaće. Prema čl. 22. izmijenjen je čl. 56. na način da će se osnovna plaća uvećati radnicima po osnovi položajnog dodatka, a u odnosu na voditelja Odsjeka, 9% više u odnosu na dodatak za uvjete rada koji dobivaju zdravstveni radnici u tom Odsjeku.

13. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka Petre Blašković proizlazi da za razdoblje od 01.03.2018. do 31.03.2020., potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za posebne uvjete rada iznosi 772,25 eura; potraživanje po osnovi neobračunatih dodataka za odgovornost za život i zdravlje ljudi iznosi 243,03 eura, potraživanje po osnovi neobračunatih položajnih dodataka iznosi 551,18 eura; a manje obračunati iznos naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i privremene nesposobnosti za rad iznosi 251,51 eura, slijedom čega visina potraživanja tužitelja iznosi ukupno 1.817,97 eura.

14. Po stavu suda tužitelju pripada uvećanje plaće za otežane uvjete rada za svaki sat kada je tužitelj radio u otežanim uvjetima rada, pa tako i za sve odrađene prekovremene sate. Ukoliko postoje otežani uvjeti rada, oni postoje i u redovnom i u prekovremenom radu. Dakle, tužitelju pripada za efektivno odrađene sate rada uvećanje plaće za otežane uvjete rada bilo kao sate redovnog mjesečnog fonda radnih sati, bilo kao prekovremenih sati. Isto se zasniva na odredbi članka 57. KU/13-a, članka 55. KU/18 i članka 21. Dodatka II KU/18, koji propisuju da radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja kod kojeg postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću, sve sukladno Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih radnika i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na taj dodatak. Isto tako sukladno navedenim odredbama tužitelju pripada i pravo na uvećanje osnovne plaće po osnovi položajnog dodatka od 8 %, odnosno 9% više u odnosu na dodatak za uvjete rada koji dobivaju zdravstveni radnici u tom Odsjeku.

15. U pogledu zahtjeva tužitelja za uvećanje plaće za dodatak za odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate, sud smatra osnovanim potraživanje tužitelja od 01.10.2015., budući je odredbom članka 59.a predmetnoga KU/13-a (članak 5., Dodataka I KU-a koji je na snazi od 01.10.2015.) utvrđeno da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće, kako to slijedi i iz članka 58. KU/18, a prema Dodatku II KU/18 (NN 92/19) koji je u primjeni od 01.09.2019. u iznosu od 8% od plaće. Prema mišljenju suda taj dodatak obračunava se za svaki efektivno odrađeni sat rada (redovnog ili prekovremenog) i to tako da se utvrdi vrijednost osnovne plaće za sat rada i na njega obračuna dodatak.

16. Odredbom čl. 60. Zakona o radu (NN 149/09, 61/11, 73/13) i čl. 81. Zakona o radu (NN 93/14, 127/17), propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj KU, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koje predstavljaju naknadu za rad). Isto tako je čl.36. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 143/13) i čl. 34. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (NN 29/18), propisano da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu. Nadalje, da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Članak 13. Dodatka II KU/18 u čl. 34. propisuje da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu odnosno u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), ako je to povoljnije za radnika.

17. U pogledu Pravilnika o pravima, uvjetima i načinu ostvarivanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja, valja ukazati da je donesen temeljem članka 38.st.1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju koji propisuje da pravo na naknadu plaće zbog privremene nesposobnosti, odnosno spriječenosti za rad radi korištenja zdravstvene zaštite, odnosno drugih okolnosti iz članka 39. tog Zakona, pripada osiguranicima iz članka 7.st.1.t.1. -4., te 6.,8.,9.,20. i 25. tog Zakona, ako posebnim propisom nije drukčije utvrđeno. U konkretnom slučaju isto je uređeno Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (NN 141/12) kojim je to pravo uređeno povoljnije člankom 59.st.1., kojim je propisano da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Navedeno je sadržano i u odredbi članka 58.st.1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama (NN 24/17 i 128/17).

18. Stoga kako je zbog neisplaćenih i umanjenih iznosa po gore navedenim osnovama došlo i do umanjenja naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora, to je obračun trebao biti sačinjen prema prosjeku tužiteljeve mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca prije korištenja godišnjeg odmora, a naknada za privremenu nesposobnost za rad u visini 85% od tužiteljeve plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje.

19. Tuženik nadalje u podnesku iznosi Zaključak sa sjednice Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU-a za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, koji zaključak broj 48. se odnosi na primjenu položajnog dodatka i način obračuna prekovremenih sati rada u slučaju da radnik ostvaruje pravo na položajni dodatak, a što nije predmet ovog sudskog postupka, niti je bio predmet vještačenja. Zaključak 116. tumači da ako je to za radnika povoljnije poslodavac mu izračunava prosječnu mjesečnu bruto plaću koja čini zbroj bruto plaća isplaćenih radniku u prethodna tri mjeseca prije mjeseca u kojem radnik koristi godišnji odmor. Dijeljenjem toga iznosa s brojem tri dobiva se prosječna mjesečna plaća. Iznos prosječne mjesečne plaće dijeli se s redovitim mjesečnim fondom sati mjeseca u kojem radnik koristi godišnji odmor te množi s brojem sati koje je radnik proveo na godišnjem odmoru. Tuženik nije imao primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka, pa je pozivanje na ovaj Zaključak u odgovoru na tužbu, suvišno.

20. Tužitelj je tužbeni zahtjev u cijelosti uskladio s izračunom iz nalaza i mišljenja vještaka slijedom čega je tako postavljeni tužbeni zahtjev valjalo usvojiti.

21. S obzirom da zatezne kamate teku od prvog dana zakašnjenja sukladno odredbi čl. 29. st.1. ZOO-a dok je dospijeće obveze poslodavca da isplati plaću najkasnije 15.-tog u mjesecu za prethodni mjesec, imajući u vidu odredbu čl. 92. st. 3. Zakona o radu (NN 94/14, 127/17), proizlazi da zatezne kamate na plaću koja je dospjela teku od 16.-tog u mjesecu za prethodni mjesec. Stoga je valjalo odlučiti kao u st. II. ove odluke.

22. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16.04.2015., Gž R-376/15 od 02.06.2015., Gž R-440/15 od 24.02.2015., Gž R-508/14 od 14.04.2015.).

23. Odluka o zateznoj kamati temelji se na čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41./08., 125/11. 78/15, 114/22 - dalje ZOO), te Uredbi o izmjenama Zakona o obveznim odnosima "Narodne novine" broj: 156/22).

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st. 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13 i 70/19), a trošak je odmjeren tužitelju koji je bio zastupan po odvjetniku temeljem VPS od 1.817,97 eura, temeljem važeće Odvjetničke Tarife i to za: sastav tužbe u visini od 100 bodova (Tbr. 7.t.1.), za zastupanje na ročištima: 05.06.2020., i 20.02.2026., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 9.t.1., 7.t.1.), za sastav podnesaka: od 17.03.2020. i 27.11.2025., za svako u visini od 100 bodova (Tbr. 8.t.1., 7.t.1.), što ukupno iznosi 500 bodova, odnosno 1.000,00 eura, u koji iznos je valjalo pridodati PDV u visini od 250,00 eura i troškove financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura pa je ukupni parnični trošak tužitelju priznat i dosuđen u visini od 1.515,45 eura. Odluka o zateznoj kamati na troškove parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a.

25. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izrekama ove presude.

U Zagrebu 3. ožujka 2026.

Sudac:

Marina Braje Meznarić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u roku 15 dana, od dana dostave prijepisa ove odluke.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženiku