REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U RIJECI

[adresa] Ž 5

Poslovni broj: Us I-2222/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Rijeci, po sucu dr.sc. Antunu Žagaru, na prijedlog višeg sudskog savjetnika Ivana Lubine, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom

sporu tužitelja ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju opunomoćenici odvjetnici iz

Odvjetničkog društva Čohilj i partneri d.o.o., Pula, Dalmatinova 4, protiv tuženika Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu, Pazin, Prolaz Frane Matejčića 8, OIB: 33706439962, radi troškova izvršenja rješenja, 3. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/24-02/414, URBROJ: 443-02-01-09-25-23 od 6. listopada 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Državnog inspektorata, Područnog ureda Rijeka, Ispostave u Pazinu KLASA: UP/I-362-02/24-02/414, URBROJ: 443-02-01-09-25-23 od 6. listopada 2025., u točki 1. izreke, utvrđeni su troškovi izvršenja rješenja KLASA: UP/I 362-02/24- 02/414, URBROJ: 443-02-01-12-24-8 od 12. lipnja 2024., koje je izvršeno putem treće osobe, odnosno troškovi uklanjanja: –građevine tlocrta 3,00 x 2,20 m, na jugoistočnom dijelu ograđenog zemljišta, jedne nadzemne etaže, -građevine tlocrta 2,00 x 3,00 m, jedne nadzemne etaže na sjeveroistočnom dijelu ograđenog zemljišta, -građevine tlocrta 2,00 x 1,80m, jedne nadzemne etaže, sve izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] (5. ograđena parcela od sjevera) izvan građevinskog područja grada Umaga, u iznosu od 699,75 eura, uz prateće upute i upozorenja u točkama 2. i 3. izreke rješenja.

2. Tužitelj je u cilju osporavanja zakonitosti navedenog rješenja tuženika pravodobno podnio tužbu ovom Sudu. U tužbi navodi, u bitnome, da je rješenje o izvršenju KLASA: UP/I-362-02/24-02/489, URBROJ: 443-02-01-14 od 4. veljače 2025., na temelju kojeg je doneseno ovdje osporavano rješenje o troškovima izvršenja, zaprimio tek 2. travnja 2025., a spornim smatra što to rješenje, usprkos dostavljenoj punomoći za zastupanje, nije dostavljeno njegovom opunomoćeniku, već je dostava pokušana na njegovu adresu, a potom je to rješenje dostavljeno putem oglasne ploče, čija objava je bila u vrijeme nakon što je tuženik već pristupio uklanjanju putem treće osobe. Stoga smatra da mu je bilo onemogućeno sudjelovanje u postupku te da mu nije bila dostupna informacija o realnom vremenu do kad je tužitelj imao mogućnost samostalno ukloniti predmetne građevine. Iz navedenih razloga smatra da su mu osporenim rješenjem neosnovano utvrđeni troškovi izvršenja rješenja o uklanjanju KLASA: UP/I-362-02/24-02/414, URBROJ: 443-02-01-12-24-8 od 12. lipnja 2024. Nadalje, navodi i da je protiv rješenja o izvršenju od 4. veljače 2025. pokrenuo upravni spor pred ovim Sudom, a koji predmet da još uvijek nije riješen. Tužitelj navodi i da je predmetno uklanjanje 21. ožujka 2025. započeto putem treće osobe, a bez njegova prisustva, čime mu je onemogućeno sudjelovanje u provođenju izvršenja te sudjelovanje u samom postupku. U pogledu utvrđenih troškova izvršenja, tužitelj navodi da su nesrazmjerne visine, čime mu je prouzročena velika materijalna šteta, jer mu od strane nadležnog tijela nije dostavljena pismenim putem informativna ponuda za predmetne troškove. Osim toga, smatra i da troškovi uklanjanja predmetnih objekata prema tržišnoj vrijednosti mogu iznositi maksimalno 100,00 eura. Naime, navodi da je tuženik bez određene pravne osnove odredio troškove uklanja predmetnih građevina, a da je vrijednost tih objekata znatno niža od vrijednosti određenih troškova. Slijedom navedenog, predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženika od 6. listopada 2025. te da ukine sve provedene radnje. Tužitelj potražuje naknadu troškova ovog spora.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu ostao kod navoda iznijetih u osporavanom rješenju te je dodatno naveo da je ugovorni izvođač tuženika 21. ožujka 2025. uklonio predmetne građevine, da je iz postupanja vlasnika bilo očito da nema namjeru postupiti po rješenju o uklanjanju od 12. lipnja 2024., kojim mu je naređeno uklanjanje, te je upozoren da nepostupanje po tom rješenju ima za posljedicu uklanjanje građevine putem treće osobe. Ističe da je tužitelj kao vlasnik imao dovoljno vremena da sam organizira uklanjanje građevina, ali da je on smatrao da će izostati izvršenje rješenja građevinske inspekcije putem treće osobe. Iz podnesenog odgovora proizlazi da tuženik predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

4. U tijeku spora održana je rasprava 24. veljače 2026. kako bi se sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS) omogućilo strankama u sporu da usmeno obrazlože svoje navode iz tužbe i odgovora na tužbu. Na navedenu raspravu nisu pristupile stranke iako su bile uredno pozvane te je rasprava na temelju odredbe članka 89. stavka 4. ZUS-a u svezi s člankom 91. stavkom 3. ZUS-a održana u odsutnosti uredno pozvanih stranaka.

5. Među strankama u ovoj upravnoj stvari nesporno je da je tužitelju rješenjem tuženika od 12. lipnja 2024. naloženo uklanjanje ovdje predmetnih građevina. Protiv navedenog rješenja tužitelj je pokrenuo spor pred ovim Sud, a presudom poslovni broj: Us I-1118/2024-7 od 3. veljače 2025. odbijen je tužbeni zahtjev radi poništenja tog rješenja (navedena presuda potvrđena je presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž-1099/2025-2 od 27. svibnja 2025.). Nadalje, nesporno je i da tužitelj nije sam uklonio predmetne građevine te da ih je uklonio tuženik putem treće osobe.

6. Među strankama spora, sporno je jesu li pravilno utvrđeni troškovi izvršenja rješenja o uklanjanju putem treće osobe.

7. Sud je izveo dokaz uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora i u spisu upravnog postupka koji je ovom sporu prethodio. Nadalje, Sud je po službenoj dužnosti izvršio uvid espis te je utvrdio da je presudom ovog Suda poslovni broj: Us I-470/2025-7 od 12. veljače 2026. odbijen tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zatražio poništenje rješenja tuženika od 4. veljače 2025. Druge dokaze Sud nije izveo iz razloga što su se odlučne činjenice za odluku u ovom sporu mogle utvrditi uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora i upravnog postupka.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Primarno se ističe da tužbeni navodi koji se odnose na dostavu rješenja o izvršenju od 4. veljače 2025. te sam postupak izvršenja, nisu odlučni za odluku u ovom sporu, iz razloga što je predmet ovog spora ocjena zakonitosti rješenja o troškovima, odnosno ocjena pravilnosti i zakonitosti utvrđenih troškova izvršenja rješenja putem treće osobe, dok je ocjena zakonitosti rješenja o izvršenju od 4. veljače 2025. (pa tako i pitanje dostave tog rješenja ako ju je tužitelj smatrao spornom, pretpostavki za izvršenje rješenja o uklanjanju te sudjelovanja tužitelja u postupku izvršenja) bila predmetom posebnog upravnog spora koji se vodio pred ovim Sudom, a u kojem je donesena presuda poslovni broj: Us I-470/2025-7 od 12. veljače 2025., kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja o izvršenju od 4. veljače 2025.

10. Nadalje, odredbom članka 122. stavka 1. Zakona o Državnom inspektoratu ("Narodne novine", broj 115/18, 117/21, 67/23 i 155/23, dalje: ZDI) propisano je da troškove izvršenja rješenja putem treće osobe, uključujući i trošak zbrinjavanja i obrade građevnog otpada, snosi izvršenik. Stavkom 2. istog članka propisano je da se troškovi izvršenja rješenja namiruju iz državnog proračuna do naplate od izvršenika. Stavkom 5. istog članka propisano je da se iznos troškova izvršenja rješenja i obveza njihova plaćanja od strane izvršenika utvrđuju rješenjem koje se donosi nakon izvršenja rješenja putem treće osobe.

11. Imajući u vidu da tužitelj nije postupio po rješenju o uklanjanju od 12. lipnja 2024. i uklonio građevine za koje mu je to naloženo tim rješenjem, a zbog čega su one uklonjene putem treće osobe, odnosno od strane ugovornog izvođača tuženika, ocjena je Suda da je tuženik zakonito u skladu s citiranim odredbama članka 122. ZDI-ja obvezao tužitelja na plaćanje troškova predmetnog uklanjanja.

12. Nadalje, iz spisa predmeta upravnog postupka razvidno je da su tuženik i trgovačko društvo TGT-Adriatik d.o.o., Pula, zaključili 13. ožujka 2025. Ugovor o radovima, a koji Ugovor je sklopljen na temelju izvršne Odluke o odabiru ekonomski najpovoljnije ponude od 5. ožujka 2025., donesene u postupku dodjele ugovora na temelju Okvirnog sporazuma ev.br. OP-10/2023 te ponude izvođača (ovdje treće osobe). Navedenim Ugovorom se ovdje treća osoba obvezala da će prema odredbama tog Ugovora i dokumentacije o nabavi te prema uvezu ponude i ponudbenom troškovniku, a na temelju rješenja građevinskih inspektora, izvesti radove uklanjanja više nezakonitih građevina, među kojima jest i ovdje predmetna. Nadalje, razvidno je i da je tim Ugovorom ugovorena vrijednost radova uklanjanja nezakonitih građevina, koja cijena pokriva sve radove izvođača prema priloženoj ponudi i troškovniku izvođača-treće osobe, a koji, pak, sadržava troškove transporta, opreme i alata s povratom alata, osim onih sadržanih u troškovniku i osim troškova zbrinjavanja građevnog otpada. U pogledu plaćanja, definirano je da će se ono vršiti na temelju privremenih mjesečnih situacija koje će se obračunavati prema vrijednosti izvedenih radova na osnovi količine radova upisanih u građevinsku knjigu i ovjerenih po nadzornom inženjeru/ građevinskom inspektoru i sukladno jediničnim cijenama iz ponudbenog troškovnika treće osobe. Nadalje, iz priležećeg troškovnika predviđenih (okvirnih) količina predmeta nabave, razvidna je ugovorena jedinična cijena svake radnje koja je obuhvaćena radovima uklanjanja na predmetnoj nekretnini.

13. Dakle, vrijednost radova uklanjanja građevina ugovorena je između tuženika i ovdje treće osobe na temelju ekonomskog nadmetanja u postupku javne nabave, na temelju kojeg je sklopljen Ugovor između tuženika i treće osobe, zbog čega nije moguće u ovom sporu osporavati tako ugovorenu vrijednost pojedine radnje uklanjanja predmetne građevine. Dodatno, nije osnovano niti tužiteljevo upiranje da mu nije dostavljena informativna ponuda troškova uklanjanja, iz razloga što se izvođač radova te vrijednost radova određuju u postupku javnog nadmetanja, na koji odabir tužitelj nema mogućnosti utjecaja. Nadalje, vrijednost troškova uklanjanja, osim o ugovorenoj jediničnoj cijeni svake radnje obuhvaćene radovima uklanjanja, ovisi i o količini radova upisanih u građevinsku knjigu. Iz priležećih preslika građevinske knjige otvorene radi uklanjanja građevina na predmetnoj nekretnini, razvidna je izvršena količina radova za svaku radnju koja je obuhvaćena radovima uklanjanja na predmetnoj nekretnini, a koju su svojim potpisima ovjerili izvođač (treća osoba) te nadzor-imenovana građevinska inspektorica. Osim toga, Sud pregledom građevinskog dnevnika nije utvrdio nepravilnosti pri njegovom vođenju jer je on sastavljen u propisanoj formi, potpisan je od strane predstavnika izvođača-treće osobe i nadzora-višeg građevinskog inspektora, a podaci sadržani u njemu sukladni su podacima u ostalim priležećim ispravama. Na temelju navedenog, Sud je odlučne činjenice u ovoj upravnoj stvari utvrdio na razini izvjesnosti koja isključuje svaku razumnu sumnju u njihovu istinitost.

14. Dakle, s obzirom da je račun br. 209/01/1 od 8. rujna 2025., izdan od treće osobe za izvršene radove uklanjanja, kao i priležeća specifikacija izvršenih radnji i količina, u skladu s podacima navedenim u građevinskoj knjizi te da su svi podaci ovjereni potpisom ovlaštene osobe nadzora-građevinskog inspektora te da su obračunate cijene svake radnje u skladu s cijenama ugovorenim u Ugovoru te troškovniku predviđenih (okvirnih) količina predmeta nabave, ocjena je Suda da su količine i vrijednosti izvršenih radnji uklanjanja predmetne građevine pravilno utvrđene. Osim toga, tužitelj je visinu određenih troškova osporio samo paušalno te nije predložio dokaze provedbom kojih bi se utvrđena visina troškova mogla preispitati. Stoga je Sud ocijenio da je, u konačnici, i sam trošak izvršenja rješenja u ovoj upravnoj stvari pravilno i zakonito utvrđen.

15. Slijedom svega navedenog, osporeno rješenje tuženika ocijenjeno je zakonitim pa je stoga na temelju odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.

16. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova ovog spora i to za sastav tužbe u iznosu od 1.250,00 eura, uvećano za pripadajući iznos PDV-a.

17. Odredbom člana 147. stavka 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

18. Budući da tužitelj nije uspio u ovom sporu, to tužitelju sukladno citiranoj odredbi članka 147. stavka 1. ZUS-a ne pripada pravo na naknadu troškova spora. Stoga je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog spora.

U Rijeci 3. ožujka 2026.

Sudac

dr.sc. Antun Žagar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u roku od 15 dana od dana dostave presude i rješenja. Žalba protiv presude odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 126. st. 6. ZUS).

Dostaviti:

- opunomoćenicima tužitelja odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Čohilj i partneri d.o.o., Pula, Dalmatinova 4,

- tuženiku Državnom inspektoratu, Područnom uredu Rijeka, Ispostavi u Pazinu, Pazin,

Prolaz Frane Matejčića 8