REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU
Novi Zagreb - Istok, Turinina 3
Poslovni broj: Povrv-613/2025-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
I
P R E S U D A
Općinski sud u Novom Zagrebu po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari tužitelja VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499 protiv tuženika BE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Marijana Božić Ivić, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Božić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, bez održavanja rasprave, 3. ožujka 2026.
r i j e š i o j e
Odbija se prijedlog tuženika BE za održavanje ročišta za usmenu raspravu i
p r e s u d i o j e
I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi Javne bilježnice u Zagrebu Željke Maroslavac poslovni broj Ovrv-9616/2024, UPP/OS-Ovrv- 584/2024 od 12. lipnja 2024. kojim je naloženo tuženiku BE isplatiti tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o. iznos od 43,64 EUR (četrdesettri eura i šezdesetčetiri eurocenta) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 8 (osam) dana.
II. Nalaže se tuženiku BE naknaditi tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o. ovršni i parnični trošak u iznosu od 38,27 EUR (tridesetosam eura i dvadesetsedam eurocenti) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 3. ožujka 2026. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana.
III. Odbija se zahtjev tuženika BE za naknadom ovršnog i parničnog troška, u cijelosti.
Obrazloženje
1. Tužitelj VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o. je 9. svibnja 2024. podnio ovršni prijedlog, sada tužbu protiv tuženika BE radi isplate iznosa od 43,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama obračunatim na pojedinačne mjesečne iznose od dospijeća do 24. travnja 2024. u iznosu od 2,53 EUR te nadalje do isplate kao i naknade troškova ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate . Temeljem navedenog ovršnog prijedloga Javna bilježnica u Zagrebu Željka Maroslavac donijela je 12. lipnja 2024. rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-9616/2024, UPP/OS-Ovrv- 584/2024.
2. Tuženik BE je na rješenje o ovrsi izjavio prigovor, sada odgovor na tužbu u kojem je naveo da u cijelosti osporava osnovu i visinu navodne tražbine tužitelja i da ističe i prigovor zastare ove tražbine.
3. Povodom prigovora tuženika BE ovaj sud je rješenjem od 27. rujna 2024. stavio izvan snage predmetno rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-9616/2024, UPP/OS-Ovrv-584/2024 od 27. rujna 2024. u dijelu kojim je određena ovrha te je ukinuo provedene radnje i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Pravomoćnom presudom ovog suda poslovni broj Povrv- 577/2024-7 od 9. travnja 2025. ukinut je platni nalog sadržan u toč. I. predmetnog rješenja o ovrsi kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.53 EUR te je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen.
4. Tužitelj VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o. je u roku određenom rješenjem suda od 27. rujna 2024. sukladno odredbi čl. 461. a st. 6. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) još naveo kako smatra da je prigovor tuženika neosnovan i usmjeren na odugovlačenje postupka, da tuženik utuženo potraživanje nije podmirio, a da mu je ispostavio račun za komunalnu uslugu isporuke vode (potrošnja vode od 1. do 31. ožujka 2024.) na iznos od 60,70 EUR za stambeni prostor na adresi u [adresa]. Još je naveo da je ovo potraživanje utužio u zakonom predviđenom roku obzirom je prijedlog za ovrhu podnio 9. svibnja 2024., a utuženi je račun dospio 5. srpnja 2023.. Naveo je i da mu je tuženik 5. svibnja 2023. platio iznos od 17,06 EUR i da mu je za taj iznos umanjio dug pa da zato od tuženika potražuje iznos od 43,64 EUR. Naveo je i da je tuženiku o navedenom dugovanju poslao opomenu pred ovrhu. Predložio je da sud presudom održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te da tuženiku naloži da mu naknadi i trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate. Nije predložio održavanje usmene rasprave.
5. Tuženik BE je u roku određenom rješenjem suda od 27. rujna 2024. sukladno odredbi čl. 461. a st. 7. ZPP-a još naveo da osporava istinitost navoda tužitelja, da mu tužitelj nije ispostavio račun za komunalnu uslugu isporuke vode na iznos od 60,70 EUR već da mu je ispostavio račun za komunalnu uslugu isporuke vode (potrošnja vode od 1. do 31. ožujka 2023.) na iznos od 17,06 EUR, u okviru računa ZAGREBAČKI HOLDING d.o.o. od 25. travnja 2023. i da je on taj račun u cijelosti podmirio i prije dospijeća, uplatom izvršenom 5. svibnja 2024.. Naveo je i da uplatom od 5. svibnja 2024. nije platio nikakav dug obzirom je p latio račun i prije njegovog dospijeća. Naveo je i kako smatra da mu je tužitelj iznos od 60,70 EUR zaračunao tek 12. lipnja 2024. sa valutom plaćanja 5. srpnja 2024., a što je znatno nakon što mu je ispostavio račun koji je on i platio, a da je 27. lipnja 2024. od tužitelja zaprimio storno računa iz kojeg proizlazi da mu tužitelj šalje novi i uvećani račun za vodnu uslugu u razdoblju od 1. do 31. ožujka 2023., iako je on već ovo uredno podmirio pa da ovakvo postupanje tužitelja smatra bezrazložnim. Naveo je i da mu tužitelj nikada nije vratio iznos od 17,06 EUR koji mu je platio, a obzirom na storno koji mu je poslao pa da smatra da je tužitelj ovaj iznos stekao bez osnove i da na taj iznos teku zakonske zatezne kamate od kada ga je tužitelj stekao. Naveo je i kako smatra da iz obračuna potrošnje vode koji mu je tužitelj dostavio uz novi račun nije moguće provjeriti pravilnost istog jer je isključivo naveden ukupan broj prijavljenih osoba na vodomjer hladne i tople vode, da je tužitelju prigovorio 28. lipnja 2023. i da je sa njim imao korespondenciju u kojoj je tužitelj priznao vlastite pogreške i/ili pogreške predstavnice stanara stambene zgrade, a koje su ga navele na nezakonito postupanje . Još je naveo da mu je tužitelj u poruci od 7. srpnja 2024. naveo da je storno računa za travanj 2023. (koji obuhvaća obračunsko razdoblje od 1. do 31. ožujka 2023.) izvršen temeljem zaprimljenog zahtjeva od 12. svibnja 2023. od predstavnice stambene zgrade PE, zbog navodno pogrešno obračunatog broja članova u kućanstvu, da bi mu potom porukom od 16. kolovoza 2024. naveo da mu je predstavnica stambene zgrade prilikom dojave broja članova kućanstva dojavila krivi sistemski broj objekta. Naveo je i kako smatra da je tužitelj još 27. ožujka 2023. obaviješten o broju članova njegovog kućanstva te imao sve potrebne podatke za pravilan obračun i naplatu, a da je potom pogreške i nemar u svom vlastitom poslovanju nastojao nezakonito i neosnovano prenijeti na njega. Također je naveo kako obzirom na činjenicu da tužitelj od njega traži platiti komunalnu uslugu isporuke vode u razdoblju od 1. do 31. ožujka 2023. smatra da je 9. svibnja 2024., kada je tužitelj ovu tužbu podnio, ovo potraživanje već bilo zastarjelo. Slijedom svega navedenog predložio je platni nalog ukinuti i tužitelju naložiti da mu naknadi trošak parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja do isplate. Nije izričito predložio održavanje usmene rasprave, no kako je predložio da ga sud sasluša kao stranku te da sasluša i PE kao svjedokinju, sud smatra da je time predložio održavanje usmene rasprave u smislu odredaba čl. 461. a st. 7. ZPP-a. Primjenom, međutim, odredaba čl. 461.a st. 4. ZPP- a sud nije prema prijedlogu tuženika održao usmenu raspravu obzirom je stava da se obzirom na okolnosti slučaja, a koje će biti niže obrazložene, pravično vođenje postupka osiguralo i bez održavanja ročišta pa je riješeno kao u izreci dok primjenom odredaba čl. 220. st. 2. ZPP-a u dokaznom postupku nije prema prijedlogu tuženika saslušao istog kao stranku niti saslušao PE kao svjedokinju jer je činjenice odlučne za donošenje odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva nedvojbeno utvrdio na temelju sadržaja dostavljenih isprava.
6. U provedenom dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku Izvatka iz ovjerovljenih poslovnih knjiga (list 7 spisa), presliku opomene (list 34 spisa), presliku knjigovodstvenog stanja obveznika (list 36 spisa), preslike računa (list 37 i 45 spisa), presliku obračuna naknada/usluga i naloga za plaćanja (list 43 spisa), presliku podataka o plaćanju (list 47 spisa), preslike dopisa (list 48 do 54 spisa) i presliku obrasca (list 55 spisa) pa je temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP -a utvrdio da je tužbeni zahtjev u dijelu o kojem nije pravomoćno odlučeno točkom II. presude ovog suda poslovni broj Povrv-577/2024-7 od 9. travnja 2025. osnovan.
7. Slijedom sadržaja Izvoda iz poslovnih knjiga tužitelja (list 7 spisa), na kojem isti temelji prijedlog za ovrhu, sada tužbu, kao i sadržaja računa koji je dostavio u spis (list 37 spisa) te navoda tužitelja sud je utvrdio da tužitelj od tuženika potražuje isplatu iznosa od 43,64 EUR na ime ostatka cijene pružene usluge isporuke vode u stambeni prostor na adresi u [adresa] tijekom ožujka 2023. godine. Slijedom, pak, navoda tuženika sud nalazi da je među strankama prvenstveno sporno je li ovo potraživanje zastarjelo.
8. Uvidom u sadržaj računa koji mu je dostavio tužitelj navodeći da se radi o računu izdanom za utuženom potraživanje (list 37 spisa) sud je utvrdio da je na njemu naznačeno da je izdan 12. lipnja 2023. i da tražbina za koju je izdan dospijeva 5. srpnja 2023.. Kako je odredbom čl. 232. st. 1. toč. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) propisano da tražbine naknade za isporučenu vodu kad je isporuka obavljena za potrebe kućanstva zastarijevaju za jednu godinu, a tužitelj je prijedlog za ovrhu u ovom postupku podnio 9. svibnja 2024., na temelju navedenog sud je utvrdio da utužena tražbina u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu (sada tužbe) nije bila zastarjela obzirom od dospijeća utužene tražbine do podnošenja tužbe nije bilo proteklo vrijeme od godinu dana.
9. Slijedom navoda tuženika sud nalazi da je među strankama dalje sporno je li tuženik u obvezi platiti tužitelju utuženu cijenu usluge isporuke vode.
10. Sukladno odredbama čl. 3. st. 1. toč. 6. i čl. 42. st. 1. Zakona o vodnim uslugama (NN 66/19) obveznik plaćanja tužitelju cijene vodne usluge isporuke vode u ovdje predmetan stambeni prostor u ovdje utuženom razdoblju bio je vlasnik tog prostora u koji se voda isporučila, a kako tuženik ne spori da je u ožujku 2023. bio vlasnik ovog stambenog prostora, a niti da mu je tužitelj u isti isporučio vodu, sud nalazi da je tuženik u obvezi platiti tužitelju cijenu ove usluge.
11. Tuženik, međutim, navodi da je cijena ove usluge iznosila 17,06 EUR, da mu je tužitelj za tu cijenu izdao račun 25. travnja 2023. i da je on taj račun u cijelosti podmirio i prije njegovog dospijeća, uplatom izvršenom 5. svibnja 2023. (očitom omaškom navodi 2024.) pa tako suprotno navodu tužitelja da je cijena ove usluge iznosila 60,70 EUR te da mu tuženik jest na ime iste platio iznos od 17,06 EUR, no da mu je ostao dužan preostali, ovdje utužen iznos.
12. Iz ovih navoda stranaka prema stavu ovog suda proizlazi da među istima postoji spor o visini obveze tuženika da tužitelju plati cijenu pružene usluge isporuke vode za utuženo razdoblje, a da je tome tako potvrđuje i daljnji navod tuženika kako smatra da iz obračuna potrošnje vode koji mu je tužitelj dostavio uz račun izdan na iznos od 60,70 EUR nije moguće provjeriti njegovu pravilnost jer je "isključivo naveden ukupan broj prijavljenih osoba na vodomjer hladne i tople vode".
13. Uvidom u sadržaj utuženog računa (list 37 spisa) sud je utvrdio da je cijena usluge tužitelja obračunata uzimajući u obzir količinu potrošene hladne i tople vode, ukupan broj prijavljenih osoba na vodomjer (118) te broj prijavljenih osoba kućanstva tuženika (4), a ovaj je obračun prema stavu suda sukladan odredbama čl. 82., 86., 97. i 98. Općih i tehničkih uvjeta isporuke vodnih usluga (Službeni glasnik Grada Zagreba br. 17/13; dalje: Uvjeti) pa je na temelju navedenog ocijenio neosnovanim prethodni navod tuženika o razlogu nemogućnosti provjere pravilnosti ovog obračuna. Kako tuženik, pak, nije niti izričito naveo niti ičim dokazao da je potrošio drugačiju količinu vode od navedene u ovom računu, a niti da broj osoba u njegovom kućanstvu ili osoba prijavljenih na vodomjeru koje je tužitelj evidentirao nisu točni (iz sadržaja isprava koje je dostavio - list 49 do 55 spisa, proizlazi da je evidencija 4 osobe njegovog kućanstva točna), sud je njegov prigovor na cijenu utužene usluge obračunatu u iznosu od 60,70 EUR ocijenio paušalnim i neosnovanim.
14. U odnosu na daljnje navode tuženika da mu je tužitelj naveo da je račun za njegove usluge u utuženom razdoblju stornirao i to zato što je od predstavnice stambene zgrade PE u kojoj se predmetni stambeni prostor nalazi bio zaprimio pogrešan podatak o broju članova kućanstva tuženika odnosno pogrešan sistemski broj objekta, a uvažavajući i da u sadržaju utuženog računa stoji navod "stornirani iznos za uslugu potrošnje vode", valja reći da činjenica da je tužitelj ispravio (stornirao) svoju grešku u sastavljanju računa za predmetnu uslugu ni na koji način ne utječe na zakonom propisanu obvezu tuženika platiti tužitelju cijenu njegove usluge. Tuženik, pak, kako je već navedeno, niti ne navodi da broj osoba u njegovom kućanstvu ili osoba prijavljenih na vodomjeru koje je tužitelj u odnosu na ovdje predmetni račun evidentirao nije točan pa sud okolnosti prethodno navedenog ispravka (storna) računa nije utvrđivao niti je radi istog prema prijedlogu tuženika izveo dokaz saslušanjem svjedokinje PE i tuženika kao stranke.
15. Činjenica da je tužitelj pogriješio u svom izračunu cijene svoje usluge te tuženika na plaćanje ostatka cijene za uslugu pruženu u ožujku pozvao na plaćanje tek u lipnju (iste godine) prema stavu ovog suda utječe jedino na dospijeće ove obveze tuženika. Tužitelj je prema ocjeni suda, međutim, ispravno tuženiku za ostatak ove cijene izdao novi račun i to sa dospijećem koje je kasnije u odnosu na dospijeće prethodno obračunate obveze tuženika u nižem iznosu, obzirom tuženik iznos svoje obveze nije mogao znati sve do primitka novog računa pa tako svakako nije mogao niti pasti u zakašnjenje sa ispunjenjem ovog dijela svoje obveze ranije odnosno već u trenutku dospijeća ranije pogrešno obračunate obveze.
16. Slijedom svega navedenog, a primjenom odredaba čl. 3. st. 1. toč. 6. i čl. 42. st. 1. Zakona o vodnim uslugama sud je osnovanim ocijenio zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati ostatak cijene pružene usluge isporuke vode u ovdje predmetan stambeni prostor u ovdje utuženom razdoblju u utuženom iznosu od 43,64 EUR, a primjenom odredaba čl. 183. st. 1. i čl. 29. st. 1. ZOO-a i zakonske zatezne kamate na isti i to tekuće od 6. srpnja 2023. obzirom je tuženik, kako je prethodno obrazloženo, tek tada pao u zakašnjenje sa ispunjenjem utužene obveze, do isplate, po zakonom propisanoj stopi.
17. Stoga je primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a odlučeno kao u toč. I. izreke ove presude.
18. Tužitelju je primjenom odredaba čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, obzirom je u odnosu na glavni zahtjev u cijelosti uspio u ovom sporu, priznat kao potreban i dosuđen trošak ovršnog postupka i to trošak javnobilježničke nagrade koja sukladno važećem Pravilniku o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (NN 9/21, 18/22, 154/22) iznosi 25,00 EUR kao i trošak parničnog postupka i to trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 13,27 EUR pa tako ukupno ovršni i parnični trošak od 38,27 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, a u skladu s odredbama čl. 151. st. 3. ZPP-a i Zaključkom br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017. u Zagrebu. Zahtjev tuženika za naknadu troška ovršnog i parničnog postupka ocijenjen je neosnovanim jer isti u ovom sporu nije uspio. Stoga je odlučeno kao u toč. II. i III. izreke ove presude.
U Zagrebu, 3. ožujka 2026.
Sutkinja:
Marija Orošić Kranjčec
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU :
Protiv ovog rješenja i ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. ZPP-a).
DNA:
1. Tužitelju VODOOPSKRBA I ODVODNJA d.o.o.
2. Tuženiku BE po punomoćnici
