Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-663/2025-4

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Irene Lenić predsjednice vijeća, Ivice Raguža člana vijeća i suca izvjestitelja te Krešimira Biljana člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice IM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Jadranku Kozariću, odvjetniku iz Makarske, protiv tuženika Općine Baška Voda, OIB: 23958451309, Baška Voda, Obala Sv. Nikole 65, kao pravnog slijednika Općenarodne imovine pod upravom mjesnog NO Baška Voda, zastupan po punomoćniku Petru Buliću, odvjetniku iz Omiša, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika Općine Baška Voda, izjavljene protiv presude Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P-1231/2024-6 od 21. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika Općine Baška Voda kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P-1231/2024-6 od 21. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1.Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Makarskoj, poslovni broj P- 1231/2024-6 od 21. ožujka 2025. odlučeno je:

"I/ Utvrđuje se da je tužiteljica IM iz [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]) isključiva vlasnica dijela čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina]-[adresa] i to baš onog dijela koji je prikazan na skici stalnog sudskog vještaka za geodeziju inž. geod. Zvonka Babića od 21. travnja 2021. godine, označenog slovima C-D-E-F-G-HC, površine 77 m2, a koja skica predstavlja sastavni dio izreke ove presude pa je tužiteljica ovlaštena temeljem ove presude i po pravomoćnosti iste, te prijavnog lista, zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva na naprijed navedenom dijelu čest. zem. [katastarska čestica], površine 77 m2, odnosno na novoformiranoj nekretnini na svoje ime za cijelo, uz istodobnu uknjižbu brisanja prava vlasništva s imena tuženika, odnosno njegovog označenog pravnog prednika u cijelosti.

II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 2.882,72 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 21. ožujka 2025. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana“.

2. Protiv naprijed navedene presude pravovremeno je žalbu podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13. 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. , 155/23.,146/25. – dalje u tekstu: ZPP) s prijedlogom da se žalba uvaži i preinači pobijana presuda te odbije tužbeni zahtjev tužiteljice, podredno da se ukine pobijana presuda i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz naknadu troškova tuženiku.

2.1. Žalitelj u žalbi navodi da pobijana presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Presuda ne sadrži razloge temeljem kojih bi tuženik bio pasivno legitimiran tj. predstavlja li sporno zemljište poljoprivredno zemljište ili građevinsko zemljište na dan stupanja na snagu Zakona o poljoprivrednom zemljištu („Narodne novine“ broj 34/91 – nastavno: ZPZ) tj. 24. srpnja 1991. Također prvostupanjski sud navodi da je tužiteljica vlasništvo stekla dosjelošću te nasljedstvom i diobom u kojem dijelu su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni i proturječni. Nadalje sporno je od koga je prednik tužiteljice stekao navedeno zemljište tj. je li ga stekao od EM I ili pak od E i ŠM. Osim toga nije utvrđeno je li sporno zemljište na dan 24. srpnja 1991. bilo unutar granica građevinskog područja, a navedena činjenica ne proizlazi niti iz lokacijske informacije izdane od nadležnog tijela. Nadalje žalitelj cijeni da u konkretnom slučaju nije proteklo vrijeme potrebno za dosjelost te obzirom na navedeno nije mogao biti prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice. Presuda ne sadrži valjane razloge na koji način i po kojim osnovama su tužiteljica i njeni prednici stekli pravo vlasništva. Prvostupanjski sud nije utvrdio jesu li nastupili pravni učinci razvrgnuća suvlasničke zajednice između tužiteljice i njezina brata. Obzirom na navedeno pogrešna je i odluka o troškovima postupka.

3. Tužiteljica nije podnijela odgovor na žalbu tuženika.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio te žalbene navode tuženika, utvrđeno je da sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, pa nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Također obrazloženje pobijane presude sačinjeno je u skladu s odredbom članka 338. stavak 4. ZPP-a.

6. Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem prava vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa] i to dijela označenog slovima C-D-E-F-G-H-C ukupne površine 77m2, a prema skici sudskog vještaka Zvonka Babića od 21. travnja 2021.

7. Prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

8. Sud prvog stupnja tako u bitnome utvrđuje:

- da je IM proglašena nasljednicom iza ZM;

- da je kč. br. [katastarska čestica] u zemljišnim knjigama upisana kao općenarodna imovina pod upravom mjesnog NO Baška Voda;

- da je presudom Općinskog suda u Makarskoj broj P-362/71. od 20. rujna 1971. utvrđeno da je općina Makarska dužna priznati pravo vlasništva u tome predmetu tužitelju HM na nekretnini kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa] što u naravi čini nasade šipaka te izdati tužitelju odgovarajuću tabularnu ispravu podobnu za brisanje prava vlasništva s tuženika za korist tužitelja tj. HM;

- da sporna nekretnina, iako se u katastarskom operatu vodi kao javno dobro – put, ista ne predstavlja put već je dio cjeline zemljišta koje se koristilo kao poljoprivredno zemljište;

- da tužiteljicu i njenog prednika nikada nitko nije smetao u posjedovanju spornog dijela nekretnine;

- da je tužiteljica dosjelošću stekla pravo vlasništva na navedenoj nekretnini;

- da je spornu nekretninu djed tužiteljice, sada pokojni HM, 60-tih godina kupio od EM;

- da je sporna nekretnina ranije bila u posjedu HM tj. djeda od tužiteljice, a prije njega u posjedu EM.

9. Neosnovani su žalbeni navod tuženika da prvostupanjska presuda ne sadrži valjane razloge temeljem kojih je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se sporni dio čestice nalazi unutar obuhvata prostornog plana uređenja Općine Baška Voda odnosno da se dijelom nalazi unutar izgrađenog građevinskog područja – naselja. Člankom 362. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 i 81/15 – dalje u tekstu: ZV) navedene su predmnijeva prava vlasništva u društvenom vlasništvu, a u odnosu na upisanog nositelja prava upravljanja, raspolaganja ili korištenja. Radi se o oborivoj predmnijevi u odnosu na upisanog nositelja navedenih prava upravljanja, korištenja i raspolaganja.

9.1. U članku 362. stavak 3. ZV-a navedena je predmnijeva da su vlasništvo Republike Hrvatske sve stvari iz društvenog vlasništva na području Republike Hrvatske glede kojih nije utvrđeno u čijem su vlasništvu niti djeluje predmnijeva vlasništva iz stavka 1. i 2. članka 362. ZVDSP, a tko tvrdi suprotno, to treba dokazati. Dakle, pretpostavke za predmnijevu vlasništva Republike Hrvatske po citiranom propisu su: da se radilo o nekretnini u društvenom vlasništvu, da se nije moglo odrediti u čijem su vlasništvu i da ne djeluje presumpcija iz stavka 1. i 2. članka 362. ZV-a. To znači da će se smatrati vlasništvo Republike Hrvatske samo one nekretnine za koje se ne može utvrditi čije je vlasništvo odnosno tko je bio nositelj prava korištenja na tim nekretninama niti po propisima koji su važili do stupanja na snagu ZV-a. U konkretnom slučaju nedvojbeno je razvidno da je upravo prednik tuženika naznačen kao nositelj prava korištenja te je stoga prvostupanjski sud pravilno utvrdio da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku.

10. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da nije utvrđeno od koga je djed tužiteljice tj. HM kupio spornu nekretninu. Naime, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je HM sporni dio nekretnine kupio od KM, a koja činjenica proizlazi kako iz iskaza same tužiteljice tako i iz iskaza svjedoka ĐM i GM. Naime svjedokinja ĐM u svom iskazu izričito je navela da se sporna nekretnina nalazila u posjedu EM, a on je tu nekretninu prodao djedu tužiteljice tj. HM. Također i sama tužiteljica u svom iskazu je navela da je njen djed tj. HM spornu nekretninu kupio upravo od EM. Nadalje i svjedokinja GM u svom iskazu je decidirano navela kako joj je iz pričanja njene majke, a koja ima 97 godina, poznato da je upravo EM spornu nekretninu prodao HM tj. djedu tužiteljice time da se posebno napominje da je EM djed od svjedokinje GM.

10.1. Dakle, prvostupanjski sud je detaljnom analizom iskaza svjedoka i tužiteljice utvrdio nespornu činjenicu da je upravo EM prodao spornu nekretninu HM tj. djedu od tužiteljice.

10.2. Pravilno je prvostupanjski sud imao u vidu i činjenicu da su tužiteljica IM i njezin brat BM proglašeni nasljednicima iza njihove majke ZM te da su postigli sporazum o podjeli navedene nekretnine na način da bi tužiteljica postala vlasnica isključivo spornog djela nekretnine. Ovi navodi proizlaze iz iskaza same tužiteljice, a koji iskaz je prvostupanjski sud u cijelosti prihvatio kao vjerodostojan i tijekom postupka nije dovedenu sumnju te su stoga u navedenom dijelu neosnovani žalbeni navodi tuženika da prvostupanjski sud nije utvrdio učinak diobe između tužiteljice i njezina brata.

11. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se sporni dio nekretnine nalazi unutar građevinskog područja Općine Baška Voda, a koja činjenica proizlazi iz lokacijske informacije Upravnog odjela za graditeljstvo i prostorno uređenje, Odsjeka u Makarskoj od 20. siječnja 2025.

11.1. Člankom 3. Zakona o građevinskom zemljištu („Narodne novine“ broj 54/1980, 42/1986, 41/1988, 16/1990, 53/1990 – nastavno: ZGZ) propisano je da se građevinskim zemljištem smatra zemljište koje se nalazi u gradovima i naseljima gradskog karaktera kao i drugo zemljište koje je izgrađeno ili prostornim planom određeno za izgradnju građevinskih objekata ili za javne površine. Kako iz lokacijske informacije proizlazi da se navedena čestica nalazi unutar izgrađenog građevinskog područja to su neosnovani žalbeni navodi tuženika u dijelu da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje u pogledu vrste zemljišta sporne čestice.

12. Pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da se tužiteljica osobno i putem svojih prednika nalazi u poštenom, nesmetanom i kontinuiranom posjedu spornog dijela nekretnine.

13. Obzirom na posjed počevši od 50-tih godina prošlog stoljeća, sukladno odredbi članka 388. stavak 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima uvijete za dosijedanje odnosno stjecanje prava vlasništva dosjelošću valjalo je razmotriti kroz pravna pravila Austrijskog općeg građanskog zakonika (1. siječnja 1812. stupio na snagu u austrijskim njemačkim zemljama, 1. srpnja 1814. u Karlovačkoj granici, 1. kolovoza 1815. u Istri, 1. siječnja 1816. u Dalmaciji, 1. listopada 1816. na otocima Koločep, Korčula, Šipan, Lastovo, Vis, Mljet i Lopud, a 1. svibnja 1853. u Hrvatskoj i Slavoniji, – nastavno OGZ) do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (službeni list SFRJ broj 6/1980, 36/1990, "Narodne novine" broj 53/91 – nastavno ZOVO) dana 1. rujna 1980., a zatim prema odredbama Zakona o vlasništvu koji je stupio na snagu 1. siječnja 1997. Pravilima OGZ-a propisan je rok od 30 godina za stjecanje prava vlasništva dosjelošću (paragraf 1468) odnosno 20 godina prema načelnom mišljenju Opće sjednice Saveznog vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960., dok u odnosu na državnu imovinu taj rok iznosi 40 godina (paragraf 1472). Pravilima Zakona o vlasništvu i Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima rok za stjecanje vlasništva nad nekretninama u vlasništvu Republike Hrvatske, županija, jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave dosjelošću propisan je u trajanju od 20 godina (redovna dosjelost) odnosno rok od 40 godina (izvanredna dosjelost).

13.1. U konkretnom slučaju za računanje roka dosjelosti primjenjuju se odredbe ZV-a. Člankom 159. stavak 2. ZV-a propisano je da samostalni posjednik čiji je posjed pokretne stvari zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom tri godine, a takav posjednik nekretnine protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja. Stavkom 3. navedenog članka propisano je da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed pošten, stječe nekretninu dosjelošću u vlasništvo protekom 20 godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 4. propisano da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, kao i stvari u vlasništvu crkve ili drugih pravnih osoba koje ne traže za sebe dobitak nego služe za dobrotvorne ili druge općekorisne svrhe, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka 2. i 3. ZV-a time da se sukladno članku 160. stavak 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme koje su prednici sadašnjeg posjednika neprekidno posjedovali kao pošteni i samostalni posjednici.

13.2. Osnovni preduvjet za stjecanje vlasništva dosjelošću po pravilima OGZ- a, ZVDP i ZV je pošten posjed posjednika pri čemu nepošten posjednik ne može nikada dosjelošću steći pravo vlasništva nekretnine koju posjeduje bez obzira koliko dugo trajao njegov posjed.

14. Iz presude Općinskog suda Makarska broj P-362/71 od 20. rujna 1971., a koja presuda je postala pravomoćna 3. studenog 1971. nedvojbeno proizlazi da je Općina Makarska dužna priznati HM tj. djedu tužiteljice pravo vlasništva na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]-[adresa] što u naravi čini nasad šipaka star preko 30 godina kao i izdati mu valjanu tabularnu ispravu za upis prava vlasništva.

14.1. Člankom 18. stavak 1, ZV-a propisano je da je posjed zakonit ako posjednik ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (pravo na posjed), stavkom 2. propisano je da je posjed istinit ako nije pribavljen ni silom, ni potajno ili prijevarom, ni zlouporabom povjerenja. Posjed koji je pribavljen silom, potajno ili prijevarom, ili zlouporabom povjerenja, postaje miran kad osobi od koje je tako pribavljen prestane njezino pravo da štiti svoj posjed koji joj je tako oduzet, dok je stavkom 3. propisano da je posjed pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, ali poštenje prestaje čim posjednik sazna da mu pravo na taj posjed ne pripada.

15. Iz provedenog dokaznog postupka proizlazi da je posjed tužiteljice zakonit jer ista ima valjani pravni temelj toga posjedovanja (presuda Općinskog suda u Makarskoj broj P-362/71), posjed tužiteljice nije pribavljen silom, potajno ili prijevarom niti zlouporabom povjerenja te je posjed tužiteljice pošten. Također tužiteljica osobno i putem svojih prednika nalazi se u samostalnom i kontinuiranom posjedu spornog dijela nekretnine od kraja 50-tih godina prošlog stoljeća, njen posjed nikada nitko nije osporavao niti je koja treća osoba na toj nekretnini stekla kakvo stvarno pravo. Stoga su se ispunile pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na spornom dijelu nekretnine propisane člankom 159. stavak 2. i 4. ZV-a time da se rok od 20 godina ima računati počevši od 3. studeni 1971. kao dana pravomoćnosti presude Općinskog suda u Makarskoj broj P-362/71 jer se od tog trenutka tužiteljica odnosno njezini pravni prednici smatraju kvalificiranim posjednikom.

16. Pravni učinci dosjelosti kao izvornog načina stjecanja vlasništva nastupaju po samom pravu istekom vremena za stjecanje prava vlasništva dosjelošću ako su ispunjeni i ostali uvjeti koje propisuje zakon o stjecanju putem dosjelosti. U konkretnom slučaju i po zaključku ovog suda ispunjeni su svi uvjeti za stjecanjem vlasništva dosjelošću od strane tužiteljice obzirom su njeni prednici kao i tužiteljica kvalificirani posjednici spornog dijela nekretnine, a njen posjed traje dulje od 20 godina, osoba koja dosjeda je sposobna da može stjecati putem dosjelosti te stvar koju samostalno posjeduje može biti predmetom toga njezina dosjedanja. Stoga je tužiteljica stekla sve pretpostavke za stjecanjem prava vlasništva dosjelošću točno određenog i fizički omeđenog dijela sporne nekretnine sukladno članku 5. stavku 1. ZV-a obzirom taj dio nekretnine uživa osobno i preko svojih prednika dulje od 20 godina time da se navedeni rok računa počevši od 3. studenog 1971. što znači da je rok za stjecanje prava vlasništva tužiteljice odnosno njenih pravnih prednika temeljem dosjelosti kao kvalificiranih posjednika nastupio 4. studenog 1991. time da je navedena nekretnina u posjedu tužiteljice cijelo vrijeme tj. i nakon 4. studenog 1991. Ovo stoga jer je geometrijski odijeljeni dio faktično individualiziran koji kao takav egzistira te tada taj realni dio predstavlja pojedinačno određenu stvar, neovisno što u tom smislu nije provedena parcelacija i formirana samostalna katastarska čestica.

17. Dakle u konkretnom slučaju za odlučivanje o pravu tužiteljice mjerodavna je odredba članka 159. stavak 2. i 4. ZV-a, a ne članak 159. stavak 3. ZV-a kako to cijeni prvostupanjski sud.

18. Slijedom iznijetog, temeljem odredbe članka 373.a stavak 1. točka 2. ZPP- a valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja obzirom bitne činjenice među strankama je moguće utvrditi na temelju isprava i izvedenih dokaza koji se nalaze u spisu pri čemu je ovaj sud stajališta da se radi o tzv. kvalificiranom posjedu tužiteljice i da se u konkretnom slučaju primjenjuje rok od 20 godina za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti, dok je prvostupanjski sud cijenio da se radi o posjedu koji se zasnivao samo na poštenju te je primijenio rok od 40 godina za stjecanje prava vlasništva temeljem dosjelosti. Dakle, ovaj sud je stava da se radi o vremenu dosjedanja propisanog za redovnu dosjelost, za razliku od prvostupanjskog suda koji je cijenio da se u konkretnom slučaju radi o roku od 40 godina propisanog za izvanrednu dosjelost.

19. Također i odluka prvostupanjskog suda o troškovima postupka je pravilna obzirom je tužiteljica u cijelosti uspjela u postupku imajući u vidu odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a te žalbenim tuženika nije dovedena u sumnju.

20. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a. Naime, obzirom tuženik nije uspio u žalbenom postupku isti je odbijen sa zahtjevom za naknadom troškova žalbenog postupka.

21. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 3. ožujka 2026.

Predsjednica vijeća

Irena Lenić