REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U OSIJEKU
Osijek, Vukovarska cesta 31
Poslovni broj: Us I-972/2025-7
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Sabine Branković, u upravnom sporu tužitelja ŽO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Mirta Trninić, odvjetnica iz Slavonskog Broda, Naselje Slavonija II 3/3, protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Trg kralja Petra Krešimira IV, OIB: 66486182714, kojeg zastupa opunomoćenik GO, službena osoba, radi izdavanja potvrde o okolnostima stradavanja u Domovinskom ratu, 2. ožujka 2026.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove KLASA: UP/II 560-01/25-01/159, URBROJ: 512M-02-03-25-2 od 28. kolovoza 2025. i rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Slavonski Brod KLASA: UP/I 560-01/25- 02/3, URBROJ: 512M2-01-04-06-25-14 od 24. srpnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II 560-01/23-02/5, URBROJ: 512-2501-23-2 od 7. lipnja 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Zagreb KLASA: UP/I 562-01/23-01/4, URROJ: 512M2-50-23-2 od 25. travnja 2023. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za izdavanje potvrde o okolnostima stradavanja hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
2. Tužitelj u tužbi navodi kako se još 2019. obratio prvostupanjskom tijelu sa zahtjevom za izdavanjem predmetne potvrde o stradavanju u mjesecu prosincu 1991. u ratnoj akciji na području Okučana nedaleko sela Poljana prilikom prevrtanja vojnog kamiona u kojem je bio suvozač JO, a u kojem je zadobio nagnječenje cijele desne noge koja je počela otjecati. Navodi da je radi toga bio prevezen u bolnicu u Novu Gradišku gdje je bio zaprimljen pod brojem 833 i obrađen pod dijagnozom nagnječenja lijeve potkoljenice i stavljena mu je tutor longeta što je evidentirano pod brojem 59 te je bio proslijeđen za Opću bolnicu u Slavonskom Brodu radi RTG snimanja i daljnjih pretraga. Budući da nitko od nadležnih tijela nije pronašao traženi podatak, tužitelj je osobnom upornošću i pretragom bolničkih arhiva došao do materijalnog dokaza o njegovom zaprimanju u Opću bolnicu Nova Gradiška 21. siječnja 1992., a koji izvorni dokument smatra relevantnim dokazom o njegovom stradavanju tijekom aktivnog sudjelovanja u ratnim obrambenim operacijama. Smatra nespornom činjenicu da je upravo uslijed prometne nesreće prevrtanja vojnog kamiona hrvatske vojske uslijed neprijateljskog granatiranja došlo do njegovog ozljeđivanja u predjelu donjih ekstremiteta i to desne noge te je bio hitno obrađen u bolnici u Novoj Gradiški. Navodi da je prilikom podnošenja spornog zahtjeva greškom kao datum stradavanja naveo 21. prosinca 1991., ali da je od tada prošlo više od 30 godina. U vezi evidencije ozljeđivanja tužitelja kao lijeve potkoljenice navodi da se radilo o ratnim okolnostima te vremenu stalnih uzbuna pa je vjerojatno došlo do pogrešnog evidentiranja uslijed brojnih intervencija, stresa i ljudske nepažnje medicinskih djelatnika, pri čemu se poziva na priloženu fotografiju iz koje nesporno proizlazi da je tužitelju bila zamotana lijeva šaka. Tužitelj ne osporava da njegovo ozljeđivanje nije zvanično evidentirano u evidencijama vojne postrojbe niti ureda obrane , ali za koji propust on nije odgovoran te smatra da je time stavljen u neravnopravan položaj u odnosu na druge sudionike istovjetnih događaja. Smatra da ga je trebalo pozvati i saslušati radi točnog i istinitog utvrđivanja činjeničnog stanja u slučaju dvojbe o poziciji mjesta ozljede i ostalih pojedinosti. Predlaže Sudu provesti stručno medicinsko vještačenje po specijalisti reumatologu odnosno neurologu u vezi povezanosti proživljene traume sa sadašnjim bolovima i potrebama liječničke pomoći u vezi liječenja desne natkoljenice. Po provedenom postupku predlaže Sudu poništiti osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela te izdati tužitelju potvrdu o okolnostima stradavanja uz naknadu troška spora.
3. U odgovoru na tužbu tuženik u cijelosti ponavlja obrazloženje osporavanog rješenja. U vezi navoda tužbe, a suprotno istima, smatra pravilnim utvrđenje da tužitelj ne ispunjava zakonske uvjete za izdavanjem potvrde o okolnostima stradavanja hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Navodi kako u arhivskom gradivu Ministarstva obrane ne postoji medicinska dokumentacija o ranjavanju tužitelja ili liječenju nakon stradavanja. U vezi predmetnog događaja navodi da u arhivskom gradivu pravnog slijednika nisu pronađeni pisani podaci o propisanom stradavanju tužitelja kao što su liječnički kartoni iz postrojbe, protokol bolesnika, medicinska dokumentacija o ozljedi, podaci iz saniteta i zapovjedništva. K tome navodi da iz protokola Opće bolnice Nova Gradiška od 21. siječnja 1992. proizlazi da je tužitelj zaprimljen radi nagnječenja lijeve potkoljenice. Ističe kako u skladu s člankom 180. stavkom 1. točkom h. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (Narodne novine, broj 121/17., 98/19., 84/21. i 156/23., dalje: ZOHBDR), tužitelj nema liječničku dokumentaciju u kontinuitetu od pojave bolesti do podnošenja zahtjeva. Tužitelj je priložio medicinsku dokumentaciju iz 1992. iz koje proizlazi da je zaprimljen radi nagnječenja lijeve potkoljenice, a sljedeća medicinska dokumentacija datira tek iz 2024. te je tom prilikom navedeno da je tužitelj došao na prvi pregled. Ističe i da medicinska dokumentacija iz 1992. navodi nagnječenje lijeve noge dok tužitelj trenutno osjeća bolove u desnoj nozi te se liječi radi bolova u desnoj potkoljenici. Nadalje, ističe i da su tužitelj i svjedok prvo iskazali da se stradavanje dogodilo početkom prosinca 1991., a zatim je tužitelj iskazao da je stradao 21. siječnja 1992. te radi svih nelogičnosti i nedosljednosti u iskazu tužitelja, svjedoka i medicinske dokumentacije tuženik smatra da je pravilno odbijen zahtjev tužitelja za izdavanjem potvrde o okolnostima stradavanja hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4. Sud je u ovom sporu održao raspravu u skladu s odredbom članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS), a kako bi, prije donošenja presude, strankama bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora. Na raspravi je usvojen prijedlog tužitelja te je isti saslušan . Izjavio je da se predmetni događaj desio 21. siječnja 1992. U to vrijeme je bio u statusu nišandžije na topu u jedinici protuzračne obrane, na području Nove Gradiške te u vrijeme stradavanja su bili potpora teškoj artiljeriji i pješaštvu na relaciji Poljane – Gorice – Gradiška. U trenutku kada su ostali bez granata bio je raspoređen kao suvozač uz vozača JO te su bili upućeni u rezervni magacin po streljivo u Novu Gradišku te nakon utovara, a pri povratku prilikom granatiranja, uz vrlo loše zimske vremenske uvjete, nakon prolaska punkta vojne policije se prilikom udara granate u neposrednoj blizini natovareni kamion prevrnuo u kanal. Tom prilikom je zadobio ozljedu nagnječenja desne noge, kojem događaju su svjedočili PO i JO, a poslije su prišli i zapovjednik voda IO. Oni su ga stavili u vozilo i odvezli u bolnicu u Novu Gradišku. Tamo su ga zbrinuli te mu stavili longetu na nogu i uputili su ga u Slavonski Brod u bolnicu. Od tada ne posjeduje nikakvu medicinsku dokumentaciju, već je nakon dugotrajnog traženja, a s obzirom da je u međuvremenu zatražio priznavanje invalidske mirovine, pribavio od Opće bolnice Nova Gradiška u srpnju 2025. izvod Protokola kirurške ambulante za dan 21. siječnja 1992. iz kojeg je vidljiva dijagnoza nagnječenja lijeve noge za što navodi da se radi o omašci jer se radi o desnoj nozi. Ističe da je u tom ratnom stanju i općoj zbrci te s obzirom da nije bilo svjetla u bolnici vjerojatno došlo do pogreške. Na upit opunomoćenika tuženika kakav je bio status tužitelja nakon zadobivene ozljede te je li se javio u svoju postrojbu te koliko je dugo iz iste izbivao tužitelj je izjavio da je samoinicijativno nakon desetak dana u bolnici skinuo gipsanu longetu te se vratio u jedinicu u kojem trenutku su se čudili zašto se vratio tako rano pa je neko vrijeme bio na poštedi s obzirom da ga je noga i dalje boljela.
4.1. Opunomoćenik tuženika u vezi iskaza tužitelja istaknuo da je tužitelj isto iskazivao tijekom upravnog postupka i u vezi toga tvrdi da ne postoji medicinski slijed od dana zadobivene ozljede te daljnje saniranje iste te skidanja longete, a što je izjavio i pred Sudom, a niti je skidanje longete evidentirano medicinskom dokumentacijom.
Predložio je Sudu odbiti tužbeni zahtjev.
4.2. Opunomoćenica tužitelja je odustala od prijedloga za provođenjem medicinskog vještačenja te je predložila Sudu usvojiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška spora pobliže određenog na raspravnom zapisniku (str. 40 spisa).
5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.
6. Iz podataka spisa razvidno je da je predmetni postupak proveden povodom zahtjeva tužitelja od 15. siječnja 2025., za izdavanja potvrde o okolnostima stradavanja. Uz zahtjev je kao dokaz priložio izjavu o ratnom putu potpisanu od ratnog zapovjednika postrojbe, pukovnika KO, ovjerenu osobnu izjavu od strane javnog bilježnika o stradavanju, te presliku izvoda iz Protokola kirurške ambulante novogradiške bolnice od 21. siječnja 1992. uz medicinsku dokumentaciju koja ukazuje na posljedice pogoršanja zdravstvenog stanja.
7. Prema članku 3. stavku 1. točki a. ZOHBDR-a hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga).
7.1. Prema stavku 2. tog članka, pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. istog članka, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
7.2. Nadalje, prema članku 180. stavku 1. ZOHBDR-a, činjenica da je rana, ozljeda, bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti ili smrtno stradavanje nastupilo pod okolnostima iz članka 3. stavka 2. ovoga Zakona dokazuje se sljedećim: d) potvrda o stradavanju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata je potvrda koju je izdala nadležna postrojba Oružanih snaga Republike Hrvatske, nadležno tijelo ministarstva nadležnog za obranu, policijska uprava ministarstva nadležnog za unutarnje poslove odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove u sjedištu u kojoj se navodi pripadnost postrojbi, vrijeme, mjesto i opis uzroka i okolnosti pod kojima je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata ranjen ili ozlijeđen; f) opis ratnog puta je prikaz ratnih zadataka koje je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata izvršavao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske; g) medicinska dokumentacija o liječenju nakon ranjavanja ili ozljede jest dokumentacija o liječenju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija i načelnik ratnog saniteta postrojbe iz vremena nakon ranjavanja ili ozljede, u kontinuitetu do podnošenja zahtjeva; h) medicinska dokumentacija da je bolest, pogoršanje bolesti odnosno pojava bolesti neposredna posljedica sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske je dokumentacija o liječenju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata koju je izdala zdravstvena ustanova, liječnička ordinacija ili načelnik ratnog saniteta postrojbe u kojoj se navodi anamneza, dijagnoza i terapija za hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, u kontinuitetu od pojave bolesti do podnošenja zahtjeva.
8. Nesporno je da prema podacima službene evidencije o sudjelovanju u Domovinskom ratu tužitelj ima status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata kao pripadnik 108. brigade Hrvatske vojske u razdoblju od 19. rujna 1991. do 15. ožujka 1992. te 3. brigada ZNG „A” u razdoblju od 16. ožujka 1992. do 14. rujna 1992.
9. Ujedno je nesporno i da prema podacima službene evidencije, odnosno arhivske građe, da nema podataka o stradavanju, odnosno ozljeđivanju tužitelja. To proizlazi iz obavijesti Središnjeg vojnog arhiva KLASA: 56101/20-01/1, URBROJ: 512M-010102-21-65 od 26. siječnja 2021.
10. Nadalje, iz dopisa Opće bolnice ”Doktor Josip Benčević” iz Sl. Broda KLASA: UP/1-560-01/25„02/3, URBROJ: 512M2-01-04-06-25-9 od 03. srpnja 2025. proizlazi kako nije pronađen podatak o liječenju tužitelja u toj ustanovi kao ni podatak u zapisima ambulantnih posjeta.
10.1. Ali, u spisu je priložen dopis Opće bolnice Nova Gradiška, URBROJ: 01- 3551/25 od 08. srpnja 2025. te iz izvoda Protokola kirurške ambulante za dan 21, siječnja 1992. razvidno je da je tužitelj evidentiran, pod rednim brojem 833, s dijagnozom conte gen. sin. (nagnječenje lijeve potkoljenice).
11. Tužitelj je u provedenom postupku saslušan, te je u vezi ozljeđivanja izjavio da je tijekom stradavanja bio vojnik u 108. brigadi HV-a, te da su 21. siječnja 1992. dobili su zadatak da budu podrška pješaštvu u Poljanama kod Nove Gradiške Izdana mu je zapovijed da zajedno s kolegom, koji je bio vozač kamiona, hitno odu u Novu Gradišku po granate i zamjenu određenih dijelova za topove. Došli su do skladišta te su utovarili u kamion granate i ostale dijelove. Po povratku iz Nove Gradiške u Poljane zaustavila ih je Vojna policija i rekli su im da ne idu dalje jer Poljane trebaju „pasti”. Međutim, oglušili su se na tu informaciju i nastavili dalje, iako su padale granate, a jedna je pala u neposrednoj blizini njihovog kamiona. Pri udaru je došlo do prevrtanja kamiona i našli su se u dubokom kanalu. Od siline udara osjećao je bol u prsima i glavi, a najviše u desnoj nozi. Nekoliko vojnika došlo im je pomoći, vozač VO također je bio ozlijeđen, a njega su izvukli iz kamiona s teškim ozljedama cijene desne noga koja je počela otjecati. Povučen je s bojišta te su ga odmah prevezli do Nove Gradiške u bolnicu, stavili su mu longetu i prevezli u Opću bolnicu Slavonski Brod radi RTG snimanja i daljnjih pretraga. Istaknuo je kako njegovo ozljeđivanje mogu potvrditi svi pripadnici postrojbe te je naveo da je u službenoj evidenciji u bolnici Nova Gradiška utvrđeno da je ondje zaprimljen dana 21. siječnja 1992. pod brojem 833, s dijagnozom nagnječenje lijeve potkoljenice, te na drugoj evidenciji primjedaba pod rednim brojem 59, također s naznakom tutor longeta.
11.1. Iz ovjerene osobne izjave ratnog zapovjednika postrojbe, pukovnika KO proizlazi da je tužitelj stradao početkom prosinca 1991. za vrijeme terena na prvoj crti bojišnice prilikom prevrtanja kamiona, ali da nema medicinsku dokumentaciju kojom bi to potvrdio.
11.2. Nadalje, iz specijalističkog nalaza Opće bolnice Dr. Josip Benčević Slavonski Brod iz 2025. proizlazi da je kod tužitelja prisutan bol u mišiću desne natkoljenice, a iz Specijalističkog nalaza Opće bolnice Dr. Josip Benčević Slavonski Brod iz 2024. vidljivo je da se radi o prvom pregledu radi bola u mišiću desne natkoljenice.
12. S obzirom na sve prethodno navedene provedene i pribavljene dokaze, zaključak je tuženika i prvostupanjskog tijela, a s kojim je suglasan i ovaj Sud da tužitelj ne ispunjava zakonske uvjete za izdavanjem potvrde o okolnostima stradavanja hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata.
13. Prije svega, imajući u vidu propisano člankom 180. stavkom 1. točkom h. ZOHBDR-a, tužitelj nema liječničku dokumentaciju u kontinuitetu od pojave bolesti do podnošenja zahtjeva. To stoga što je priložio medicinsku dokumentaciju iz 1992. iz koje proizlazi da je zaprimljen radi nagnječenja lijeve potkoljenice, a sljedeća medicinska dokumentacija potječe iz 2024. u kojem nalazu se navodi da je došao na prvi pregled. K tome, u medicinskoj dokumentaciji iz 1992. se navodi nagnječenje lijeve noge, dok iz dokumentacije iz 2024. proizlazi da tužitelj trenutno osjeća bolove u desnoj nozi, te se liječi radi bolova u desnoj potkoljenici.
13.1. Nadalje, tužitelj i svjedok su prvotno iskazali da se stradavanje dogodilo početkom prosinca 1991., a potom je žalitelj iskazao da je ipak stradao 21. siječnja 1992.
14. Imajući u vidu da u službenoj evidenciji te arhivskoj građi nema podataka o ozljeđivanju niti liječenju tužitelja nakon predmetnog događaja, prevrtanja kamiona, niti bilo kakvog dokaza u vidu liječničkog kartona iz postrojbe, protokol bolesnika, medicinske dokumentacija o ozljedi, podataka iz saniteta i Zapovjedništva, a s obzirom na sve nelogičnosti i nedosljednosti u iskazu tužitelja, svjedoka i medicinske dokumentacije, promjene vremena stradavanja, odnosno nepreciznosti u vezi istoga, te da iz protokola Opće bolnice Nova Gradiška od 21. siječnja 1992. proizlazi da je tužitelj primljen radi nagnječenja lijeve, a ne desne potkoljenice, nema dovoljno dokaza niti se sa sigurnošću može potvrditi kada točno i kakvu ozljedu je tužitelj pretrpio, da bi mu se mogla izdati potvrda o okolnostima stradavanja hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Stoga je pravilno zaključeno da zahtjev nije dokazan te da nisu ispunjeni uvjeti za izdavanje potvrde o okolnostima stradavanja propisani člankom 180, stavkom 1. točkom d. ZOHBDR-sa.
15. Slijedom iznesenoga, Sud je osporavana rješenja tuženika i prvostupanjskog tijela ocijenio zakonitim te je na temelju članka 57. stavka 1. ZUS -a, odbio tužbeni zahtjev i odlučio kao u izreci presude pod točkom I.
16. U odnosu na troškove spora odlučeno je primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kojom je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano. Budući da je tužitelj u cijelosti izgubio spor, odlučeno je kao u točki II. izreke presude.
U Osijeku 2. ožujka 2026.
Sutkinja
Valentina Grgić Smoljo
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).
DNA:
1. Tužitelju, po opunomoćenici
2. Tuženiku
