REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Osijek, Vukovarska cesta 31

Poslovni broj: Us I-512/2025-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Blanki Sajter, uz sudjelovanje zapisničarke Anice Žigmundić, u upravnom sporu tužitelja OF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, Zagreb, Trg kralja Petra Krešimira IV/1, OIB: 66486182714, kojeg zastupa službena osoba EF, radi obnove postupka, 3. ožujka 2026.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Glavnog tajništva, Sektora za parnične i upravne postupke i upravne sporove, Službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 560-01/25-01/74, URBROJ: 512M-02-03-25-3 od 24. travnja 2025.

Obrazloženje

1.1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II 560-01/25-01/74, URBROJ: 512M-02-03-25-3 od 24. travnja 2025., odbijen je prijedlog za obnovu postupka u predmetu radi utvrđivanja statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite tadašnje MZ "Arslanovci" Požega, u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., okončanog donošenjem rješenja Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Samostalne službe za drugostupanjski upravni postupak i upravne sporove, KLASA: UP/II 561-01/21-01/374, URBROJ: 512-2501-21-2 od 22. studenog 2021.

1.2. Citirano rješenje tuženika od 22. studenog 2021. potvrđeno je presudom ovoga suda poslovni broj Us I - 1513/2021-7 od 1. ožujka 2022., koja je potvrđena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Usž-1672/2022- 3 od 7. srpnja 2022.

1.3. Navedenim rješenjem tuženika od od 22. studenog 2021. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Uprave za ljudske potencijale, Sektora za razvoj i upravljanje ljudskim potencijalima, Službe za poslove obrane, Područnog odjela za poslove obrane Osijek, KLASA: UP/I 561-01/21-01/1250, URBROJ: 512M2- 76-21-2 od 12. listopada 2021.

1.4. Navedenim prvostupanjskim rješenjem, odbijen je zahtjev tužitelja za utvrđivanjem statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite tadašnje MZ "Arslanovci" Požega u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991.

2. Tužitelj u tužbi, u bitnome, navodi da je podnio prijedlog za obnovu postupka na temelju ovjerenog popisa od strane zapovjednika, ČF, kao materijalnog dokaza. Smatra da priloženi popisi dokazuju činjenicu da je tužitelj bio pripadnik naoružanih odreda, te da iz prethodno pribavljenih izjava svjedoka u upravnom postupku proizlazi da je obavljao zadaće u svrhu obrane suvereniteta. Poziva se na sadržaj presude ovoga suda, poslovni broj Usl-1153/2019-9 od 23. prosinca 2019., sadržaj koje je već bio ocijenjen u pravomoćnoj presudi ovoga suda poslovni broj Us I - 1513/2021-7 od 1. ožujka 2022. Nadalje iznosi svoje viđenje stvarnog značenja odredbe članka 3. stavak 2. Zakona o hrvatskih braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji, u smislu da i zadaće stražara (posebno kod pripreme za blokadu ceste u slučaju prodora JNA iz vojarne i priprema za napad i obranu sela gdje se očekivao napad od neprijatelja) kao i vojne vježbe gađanja predstavljaju oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom. Smatra da u provedenom upravnom postupku činjenično stanje nije pravilno i potpuno utvrđeno. Slijedom navedenog tužitelj predlaže da sud poništi osporavano rješenje tuženika i predmet vrati na ponovni postupak.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je osporavano rješenje doneseno u skladu s činjeničnim stanjem utvrđenim u pravilno provedenom postupku. Ističe da činjenice i dokazi koje je tužitelj naveo kao razlog za obnovu postupka, ne mogu biti razlog za obnovu postupka u konkretnom slučaju, niti mogu utjecati na donošenje drugačije odluke u predmetnoj stvari. S obzirom na navedeno, predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev.

4. Tužitelj je 15. listopada 2025. kao i 19. siječnja 2026. dostavio podneske u kojima je, u bitnome, ponovio tužbene navode, te ispričao nedolazak na zakazano ročište.

5.. Sud je u ovom sporu održao raspravu 3. veljače 2026. kako bi strankama u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24 – dalje: ZUS), prije donošenja presude, bila pružena mogućnost izjasniti se o navodima protivne stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Rasprava je održana u odsutnosti stranaka, primjenom članka 91. stavak 3. ZUS-a.

6. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u spis, spis tuženika te u sve isprave koje prileže istima te je nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

7. Iz podataka spisa upravnog postupka proizlazi da je tužitelj 12. srpnja 2023. podnio Područnom odsjeku za poslove obrane Požega prijedlog za obnovu postupka dovršenog donošenjem rješenja tuženika KLASA: UP/II 561-01/21-01/374, URBROJ: 512-2501-21-2 od 22. studenog 2021., na temelju dokaza i to neovjerene preslike pripadnika naoružanih odreda Narodne zaštite pri MZ Arslanovci, sastavljenog, prema navodima tužitelja, od strane zapovjednika navedenog odreda, ČF.

8. U povodu podnesenog prijedloga Područni odsjek za poslove obrane Požega uzeo je izjavu tužitelja na zapisnik od 11. lipnja 2024., te istoga dana i izjavu na zapisnik predloženog svjedoka ČF, kao zapovjednika odreda.

9. U prethodno provedenom postupku utvrđeno je da se tužitelj ne nalazi na objedinjenom popisu pripadnika Narodne zaštite (očitovanje Područnog odsjeka za poslove obrane Požega, KLASA: 561-01/19-01/810, URBROJ: 512M2-79-21-3 od 13. srpnja 2021.).

10. Nadalje na temelju dokaza provedenih u prethodno vođenom upravnom postupku ovaj sud je u presudi Us I - 1513/2021-7 od 1. ožujka 2022. zaključio da iz izjava tužitelja i ispitanih svjedoka (JF i ČF) proizlazi da tužitelj ne ispunjava pretpostavke za utvrđivanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata na temelju pripadnosti naoružanim odredima Narodne zaštite MZ Arslanovci, budući da se prvenstveno dužnosti koje je obnašao (a koje su utvrđene, između ostalog i na temelju njegove vlastite izjave i iskaza u kojima je detaljno opisao svoje zadaće) ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru, odnosno djelovanje u izravnoj vezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji ("Narodne novine" br. 121/17., 98/19., 84/21.; dalje: ZOHBDR).

11. Sud u citiranoj presudi navodi i da tužitelj ne posjeduje iskaznicu pripadnika Narodne zaštite ili druge materijalne dokaze u svezi pripadnosti tim odredima, te da neovjerene preslike neslužbenih popisa koje su priložene spisu, ne predstavljaju odgovarajuće dokaze po toj osnovi.

12. Dakle, sud je već u presudi poslovni broj Us I - 1513/2021-7 od 1. ožujka 2022. utvrdio da se zadaće koje je u spornom razdoblju obavljao tužitelj, ne mogu podvesti pod oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom u smislu članka 3. stavka 2. ZOHBDR, dok se prema podacima službene evidencije tužitelj ne vodi kao pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite MZ Arslanovci. Sud je u odnosu na presudu ovoga suda poslovni broj Usl-1153/2019-9 od 23. prosinca 2019., na koju se tužitelj poziva u tužbi, ocijenio da je donesena na temelju utvrđene činjenice da postoje odgovarajući materijalni dokazi u svezi pripadnosti podnositelja tog zahtjeva naoružanim odredima Narodne zaštite, što nije usporediva situacija sa situacijom tužitelja. Sud je također već ocijenio i koju dokaznu snagu u ovoj upravnoj stvari imaju činjenice poput utvrđivanja statusa branitelja tadašnjeg zapovjednika naoružanih odreda, budući da su za predmetnu upravnu stvar relevantne činjenice koje su utvrđene tijekom predmetnog postupka i dokazi koji se odnose na samog tužitelja.

13. Valja napomenuti da pravilno tuženik navodi da se popis pripadnika Narodne zaštite koji je tužitelj priložio uz prijedlog za obnovu ne može uzeti kao vjerodostojan budući da nije jasno tko ga je i kada sačinio (nije izdan od strane Ministarstva obrane Republike Hrvatske) niti je ovjeren pečatom tadašnje mjesne zajednice tj. mjesnog ureda. Nadalje, popis s lista 6 spisa (priložen uz tužbu) u gornjem dijelu odnosi se na nedefinirane aktivnosti i nosi oznake iz 1992. godine koja se ne odnosi na zatraženo razdoblje u odnosu na koje je tužitelj zatražio priznavanje statusa, dok se u donjem dijelu nalazi preslika poziva na vojnu vježbu upućen ČF, **.**.1991., od strane Sekretarijata narodne obrane općine Slavonska Požega.

14. Također i neslužbeni popisi (nedefiniranih aktivnosti i nedefiniranih skupina) koji se nalaze na stranicama 10, 12, 14 i 16 spisa odnose se na razdoblje 1992. godine, te ne predstavljaju dokaz osnovanosti tvrdnji tužitelja o sudjelovanju u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u traženom razdoblju.

15. Popis koji se nalazi na listu 8 spisa stoga se (jedini od priloženih popisa) odnosi na aktivnosti nedefinirane skupine na području nečitkog naziva iz kojeg se ne može zaključiti što popis predstavlja, od 23. prosinca 1991. do 30. prosinca 1991., međutim isti također nema dokaznu snagu vjerodostojnog dokaza, jer nije razvidno tko je sastavljač istoga te koja je uloga osoba koje se nalaze na popisu i što bi predstavljale njihove aktivnosti.

16. Također ponovno pribavljena izjava tužitelja kao i svjedoka ČF na zapisnik Područnog odsjeka za poslove obrane Požega sadržajno ne predstavljaju ikakvu novu činjenicu koja bi predstavljala obnovni razlog.

17. Odredbom članka 123. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj 47/2009. i 110/2021., u daljnjem tekstu: ZUP) propisano je da se obnova postupka u kojem je doneseno rješenje protiv kojeg se ne može izjaviti žalba može pokrenuti na zahtjev stranke ili po službenoj dužnosti u roku od tri godine od dana dostave rješenja stranci: 1. ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku.

18. Prema članku 124. stavku 2. ZUP-a u prijedlogu za obnovu postupka je stranka dužna učiniti vjerojatnim razloge zbog kojih traži obnovu postupka i da je prijedlog podnesen u zakonskom roku.

19. Člankom 126. stavkom 1. ZUP-a propisano je da kad nadležno tijelo primi prijedlog za obnovu postupka, dužno je ispitati je li prijedlog pravodoban i izjavljen od ovlaštene osobe te je li je okolnost na kojoj se prijedlog temelji učinjena vjerojatnom. Ako ti uvjeti nisu ispunjeni, nadležno tijelo odbacit će prijedlog rješenjem.

20. U smislu odredbe članka 126. stavka 1. ZUP-a tužitelj je bio ovlašten podnijeti prijedlog za obnovu, te je prijedlog podnesen pravodobno.

21. Imajući u vidu naprijed navedene zakonske odredbe, kao i tijekom upravnog postupka i ovog upravnog spora utvrđeno činjenično stanje, pravilno je, prema shvaćanju ovoga suda, odbijen prijedlog tužitelja za obnovu postupka.

22. Naime, obnova postupka je izvanredni pravni lijek koji se može dopustiti samo iznimno kada za to postoje zakonom utvrđeni razlozi, potkrijepljeni dokazima i činjenicama iz kojih mora biti vidljivo da se radi o novim dokazima i činjenicama koje su postojale u vrijeme vođenja prijašnjeg postupka, ali podnositelj prijedloga za obnovu postupka za njih nije mogao znati bez svoje krivnje, te da su bili izneseni ili upotrijebljeni u ranijem postupku doveli bi do drukčijeg rješenja. Predlagatelj mora u prijedlogu učiniti vjerojatnim da bi dokazi koje predlaže, da su upotrijebljeni u ranijem postupku, doveli do drukčijeg rješenja.

23. Stoga, Sud smatra da je tuženik valjano zaključio kako u konkretnom slučaju nije došlo do povrede prava tužitelja, kao niti do povrede zakona na štetu tužitelja, odnosno da nije ispunjen niti jedan od uvjeta koji propisuje članak 123. stavak 1. ZUP-a za obnovu postupka.

24. Iako je primjenom članka 126. stavak 1. ZUP-a nadležno tijelo bilo ovlašteno odbaciti predmetni prijedlog jer okolnost na kojoj se prijedlog temelji nije učinjena vjerojatnom, sud ne nalazi da bi se radilo o postupovnoj povredi, jer je u povodu podnesenog prijedloga proveden postupak i ponovno je odlučeno o meritumu.

25. Zaključno, Sud smatra da tužitelj nije dostavio dokaz koji bi mogao dovesti do drugačijeg rješenja, te također u tom smislu nije riječ niti o povredi načela pomoći neukoj stranci.

26. Slijedom navedenog, Sud je, primjenom odredbe članka 116. stavka 1. ZUS-a, tužbeni zahtjev odbio kao neosnovan i odlučio kao u izreci presude.

U Osijeku 3. ožujka 2026.

Sutkinja

Blanka Sajter

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku