Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split,Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Kž-58/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Nevena Cambja, kao predsjednika vijeća, Marie Majić i Damira Romca, kao članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Ive Mihanović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog RR, zbog kaznenog djela iz članka 228. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17 i 118/18 – dalje: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovnog broja K-568/2020-36 od 19. prosinca 2025., u sjednici vijeća održanoj 3. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženog RR kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinski sud u Rijeci proglasio je krivim optuženog RR zbog počinjenja kaznenog djela protiv imovine krađom, iz članka 228. stavka 1. KZ/11 te je na temelju te odredbe osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.

1.1. Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11 91/12 - odluka i rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 130/20, 80/22 , 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu: ZKP/08) oštećenom društvu DM Drogerie-Markt d.o.o. Zagreb, Kovinska 5a, OIB94124811986, dosuđen je imovinskopravni zahtjev u visini od 583,85 eura (petsto osamdeset i tri eura i osamdeset i pet centi) te mu je naloženo podmiriti oštećeniku dosuđeni iznos u roku od 15 (petnaest) dana.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 6. ZKP/08 optuženi RR je u cijelosti oslobođen obveze naknade troškova kaznenog postupka.

2. Protiv ove presude žalbu je podnio optuženi RR po branitelju Marku Vučiniću, odvjetniku u Rijeci, zbog odluke o kazni s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da mu se "izrekne blaža kazna."

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije održavanja sjednice vijeća, u suglasju s člankom 474. stavkom 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 - odluka Ustavnog suda broj 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 i 13/26 – dalje u tekstu: ZKP/08-26), spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, nakon čega je vraćen ovom sudu na daljnje postupanje.

5. Žalba optuženog RR je neosnovana.

6. Pobijajući presudu zbog odluke o kazni optuženik u žalbi navodi kako mu je "izrečena previsoka kazna" i da se svrha kažnjavanja može ostvariti i "manjom kaznom."

6.1. No,suprotno tim žalbenim navodima, zaključuje se kako je prvostupanjski sud, prilikom odlučivanja o vrsti i mjeri kazne, pravilno utvrdio sve okolnosti koje su od značaja za odmjeravanje kazne sukladno odredbi članka 47. KZ/11, nakon čega ih je vrednovao na odgovarajući način. Naime, prvostupanjski je sud, kao olakotne okolnosti na strani optuženika, ispravno utvrdio i pravilno vrednovao njegovo priznanje počinjenja kaznenog djela, kojim je pridonio bržem i ekonomičnijem okončanju kaznenog postupka, protek vremena od počinjenja kaznenog djela koji se ne može isključivo pripisati optuženiku, kao i činjenicu da se podvrgnuo liječenju od ovisnosti o drogama, koja je značajno utjecala na optuženikovo počinjenje inkriminiranog djela.

6.2. S druge strane, kao otegotnu okolnost, prvostupanjski sud pravilno je cijenio optuženiku višestruku osuđivanost i to u četiri navrata zbog kaznenih djela iz članka 179.a. KZ/11, a jedanput i zbog kaznenog djela iz članka 229. stavka 1. točke 1. u vezi s člankom 226. stavka 1. KZ/11, što upućuje na sklonost optuženika činjenju kaznenih djela. Kod takvog stanja u kojem je optuženik osuđivan isključivo na kazne zatvora, zaključuje se kako do sada izrečene zatvorske kazne uopće nisu utjecale na optuženika da korigira svoje ponašanje i prestane činiti kaznena djela uslijed čega je sasvim opravdan zaključak prvostupanjskog suda kako se samo osudom optuženika na kaznu zatvora može ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. Po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud je sasvim utemeljeno optuženika osudio na kaznu zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci, koja je primjerena težini počinjenog kaznenog djela, stupnju krivnje optuženika, stupnju ugroze kaznenim djelom zaštićenog dobra, svim konkretnim okolnostima počinjenog djela, kao i osobnim prilikama optuženika. Stoga je za očekivati da će tako izrečena kazna ostvariti svrhu kažnjavanja iz članka 41. KZ/11, odnosno da će utjecati na optuženika da ubuduće ne čini kaznena djela, ali i da djeluje na ostale građane da poštuju pravni poredak utemeljen na vladavini prava i da se suzdrže od činjenja kaznenih djela,a isto tako takvom kaznom ukazat će se drugima na pravednost kažnjavanja počinitelja kaznenih djela. Upravo zbog navedenog žalbeni navodi kojima se ističe kao prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri optuženiku cijenio olakotne okolnosti, nisu osnovani i nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost odluke o kazni.

7. Ispitujući pobijanu presudu, u smislu odredbe članka 476. stavka 1. ZKP/08-26, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi u postupku pred prvostupanjskim sudom bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka niti povrede kaznenog zakona na štetu optuženika, na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa je trebalo žalbu optuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu sukladno 482. ZKP/08-26.

Split, 3. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća:

Neven Cambj