Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-84/2026-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Igora Pavlica, predsjednika vijeća te Mirne Mavriček i Rajka Kipkea, članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Vesne Štefulj, u kaznenom predmetu protiv optuženog IU, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., 84/21., 114/22., 114/23. i 36/24., dalje: KZ/11.), odlučujući o žalbi optuženika protiv presude Općinskog suda u Gospiću od 12. prosinca 2025. broj K-289/2025-5, u sjednici održanoj 3. ožujka 2026.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog IU te se potvrđuje presuda prvostupanjskog suda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda optuženi PU proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv javnog reda - protuzakonito ulaženje, kretanje i boravak u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz članka 326. stavka 1. KZ/11. te je, na temelju te zakonske odredbe, osuđen na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci. Na temelju članka 57. stavka 1. i 2. KZ/11., optuženom IU izrečena je djelomična uvjetna osuda, na način da se od jedinstvene kazne na koju je osuđen izvršava deset mjeseci, a dio kazne u trajanju od deset mjeseci se neće izvršiti ako optuženik kroz vrijeme provjeravanja od pet godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo, time da vrijeme provjeravanja iz uvjetovanog dijela kazne ne teče za vrijeme izdržavanja neuvjetovanog dijela kazne. Ujedno, na temelju članka 40. stavka 2. i 5. te članka 42. KZ/11., optuženom IU izrečena je sporedna novčana kazna u visini od sto dnevnih iznosa, pri čemu jedan dnevni iznos iznosi 30,00 eura, što ukupno iznosi 3.000,00 eura, koju novčanu kaznu je optuženik dužan platiti u roku od tri mjeseca od pravomoćnosti presude. U skladu s odredbom članka 43. stavkom 4. i 6. KZ/11. određeno je da, ako optuženik ne plati novčanu kaznu u navedenom roku, novčana kazna će se zamijeniti kaznom zatvora tako da će se jedan dnevni iznos zamijeniti s jednim danom kazne zatvora. Na temelju članka 455. stavka 2. točke 7. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24. i 72/25. – dalje: ZKP-I.) odlučeno je da se optuženiku u kaznu zatvora uračunava vrijeme lišenja slobode i to od uhićenja 5. listopada 2025. nadalje.

1.1. Ujedno je, na temelju članka 79. stavka 2. i 4. KZ/11., a u vezi s člankom 556. stavkom 1. ZKP-I. odlučeno da se predmeti privremeno oduzeti i to osobno vozilo marke Hyundai Sonata reg. oznake [registarska oznaka] , prometna dozvola i pripadajući ključ, trajno oduzimaju i postaju vlasništvo Republike Hrvatske te se daju na upravljanje Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, dok se temeljem istih zakonskih odredbi trajno oduzima privremeno oduzeti mobilni telefon "Iphone" sa SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice] te je određeno njegovo uništenje koje je povjereno djelatnicima Policijske postaje Gospić.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 1. ZKP-I., a u vezi s člankom 145. stavkom 1. i 2. točke 6. i stavkom 3. i 4. ZKP-I., naloženo je optuženom IU naknaditi troškove kaznenog postupka i to paušalnu svotu u iznosu od 100,00 eura u roku od petnaest dana te troškove branitelja po službenoj dužnosti, o čemu će sud naknadno odlučiti posebnim rješenjem.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi PU po braniteljici, odvjetnici Josipi Glavičić zbog odluke o kazni i troškovima postupka, s prijedlogom drugostupanjskom sudu da ukine prvostupanjsku presudu i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku, a podredno da preinači prvostupanjsku presudu u smislu žalbenih navoda.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Prije dodijele sucu izvjestitelju, spis je, sukladno članku 474. stavku 1. Zakona o kaznenom postupku (,,Narodne novine“ broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22., 36/24., 72/25. i 13/26. – dalje: ZKP-II.) koji se sada primjenjuje, dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Pobijajući presudu prvostupanjskog suda zbog odluke o kazni, optuženi PU u žalbi tvrdi da prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o kazni nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir iskreno i okolnosno priznanje optuženika, njegovo kajanje i ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, ističući da je djelo počinio uslijed vlastite nepromišljenosti, lakomislenosti i nedovoljne svijesti o težini kaznenog djela i njegovim posljedicama. Tvrdnja je optuženika da je, zbog svoje teške materijalne situacije, iskorišten od strane organizatora inkriminirane kriminalne aktivnosti, pa da je stoga i sam "klasična žrtva organiziranog kriminala" te da prvostupanjski sud prilikom donošenja odluke o sporednoj novčanoj kazni i troškovima postupka nije cijenio činjenicu njegovog slabog imovnog stanja, odnosno da nije vlasnik nekretnina ni vrijednih pokretnina, da je nezaposlen te da djelo koje je predmet postupka počinio je iz nužde, uslijed teške materijalne situacije u kojoj se nalazio. Zbog toga tvrdi da je izrečena novčana kazna previsoko određena, kao i iznos troškova kojeg je optuženik dužan podmiriti.

7. Međutim, protivno iznijetim žalbenim tvrdnjama optuženika, prvostupanjski je sud pravilno utvrdio i ispravno ocijenio sve okolnosti koje, prema odredbi članka 47. stavku 1. KZ/11. utječu na izbor vrste i mjere kazne, vodeći računa o stupnju krivnje, okolnostima pod kojima je djelo počinjeno, njegovu društvenu opasnost, osobne prilike i prijašnji život optuženika, pa je tako optuženom IU olakotnim cijenio korektno držanje pred sudom, priznanje kaznenog djela, a time i njegov doprinos brzom i ekonomičnom okončanju kaznenog postupka. Ujedno, olakotnim prvostupanjski je sud cijenio kajanje optuženika, za koje nalazi da je iskreno te okolnosti vezane za njegovu obiteljsku situaciju, odnosno loše imovinske prilike i činjenicu da skrbi o nezaposlenim roditeljima i bratu. Pri tome je, u svijetlu olakotnih okolnosti, prvostupanjski sud vrednovao činjenicu dosadašnje neosuđivanosti optuženika za kaznena djela te s tim u vezi ocijenio da je predmetno kazneno djelo za koje je optuženi PU proglašen krivim u ovom postupku, izdvojena negativna epizoda u životu optuženika koji je do sada bio usklađen sa zakonom.

7.1. Prema tome, prvostupanjski je sud prilikom izbora vrste i mjere kazne cijenio sve okolnosti koje optuženi PU sada ističe u žalbi te je tim okolnostima, po stavu ovog drugostupanjskog suda, dao primjereni značaj. Žalbene tvrdnje o nepromišljenosti i lakomislenom postupanju optuženika, uz nedovoljnu svijest o težini počinjenog kaznenog djela, kojim žalbenim tvrdnjama optuženik ukazuje na donekle smanjeni stupanj krivnje, ovaj drugostupanjski sud ne nalazi osnovanima. To stoga jer je problem ilegalnih migracija te s tim u vezi raširenost kriminalnih aktivnosti kojima je cilj iskorištavanje i to iz koristoljublja teških životnih okolnosti osoba koje nemaju uvjete za legalni ulazak, kretanje i boravak u državama članicama Europske unije, u značajnom opsegu prisutan već godinama i to ne samo u Republici Hrvatskoj, nego i u drugim državama članicama Europske unije i u cijeloj Europi, pa su žalbene tvrdnje o lakomislenosti i nedovoljnoj svijesti o težini počinjenog kaznenog djela nadasve neuvjerljive. S obzirom na sve prethodne radnje koje je optuženi PU očigledno poduzeo u dogovoru sa zasad nepoznatim osobama prije nego li je 5. listopada 2025. u Republici Hrvatskoj zaustavljen po policijskim službenicima sa osam stranih državljana u svom vozilu, jasno je da je optuženik bio svjestan da je njegovo postupanje, usmjereno na stjecanje imovinske koristi, zabranjeno i kažnjivo.

8. Odredbom članka 326. stavkom 1. KZ/11. propisana je kazna zatvora za predmetno kazneno djelo u rasponu od jedne do osam godina, pa s obzirom na to da je optuženik prevozio osam stranih državljana, izrečena kazna zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci, čije trajanje je odmjereno bliže donjoj granici propisane kazne zatvora za to kazneno djelo i to uz izricanje djelomične uvjetne osude iz članka 57. KZ/11., pri čemu se izvršava deset mjeseci, a dio kazne u trajanju od deset mjeseci neće se izvršiti ako optuženik u roku provjeravanja od pet godina ne počini novo kazneno djelo, nije prestroga kako to optuženik tvrdi u žalbi, nego primjerena za ostvarenje svrhe kažnjavanja iz članka 41. KZ/11. jer u dovoljnoj mjeri izražava društvenu osudu zbog počinjenog kaznenog djela, jača povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecat će na počinitelja i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja te omogućiti optuženiku ponovno uključivanje u društvo. Ujedno, s obzirom na to da je predmetno kazneno djelo iz članka 326. stavka 1. KZ/11. optuženi PU počinio iz koristoljublja, dakle s nakanom da se nepripadno materijalno okoristi ilegalnim prijevozom stranih državljana kroz Republiku Hrvatsku, to je opravdano prvostupanjski sud optuženiku izrekao sporednu novčanu kaznu, koju je i pravilno odmjerio. Utvrđujući visinu dnevnog iznosa u skladu s odredbom članka 42. stavkom 5. KZ/11. u iznosu od 30,00 eura, prvostupanjski je sud imao na umu loše imovinske prilike optuženog IU i činjenicu da pomaže u uzdržavanju starijih članova obitelji i brata, slijedom čega žalbenu tvrdnju optuženika o previsokom iznosu izrečene sporedne novčane kazne s obzirom na njegove imovinske prilike ovaj drugostupanjski sud ne nalazi osnovanom.

8.1. S obzirom na to da je optuženi PU proglašen krivim, to je osnovano prvostupanjski sud, na temelju odredbe članka 148. stavka 1. ZKP-I., naložio optuženiku podmiriti trošak kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP- I. te nagradu i nužne izdatke postavljene braniteljice. Paušalna svota iz članka 145. stavka 2. točke 6. ZKP-I. u visini od 100,00 eura odmjerena je s obzirom na složenost i trajanje izvida i kaznenog postupka, pri čemu je prvostupanjski sud očigledno vodio računa i o imovinskim prilikama optuženog IU. Stoga, nije osnovana žalba optuženika zbog odluke o troškovima kaznenog postupka.

9. Slijedom svega izloženog, budući da ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija prvostupanjsku presudu te kako pri ispitivanju pobijane presude nisu nađene ni povrede zakona iz članka 476. stavka 1. ZKP-II. na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo, na temelju članka 482. ZKP-II., žalbu optuženog IU odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu, kao je i odlučeno u izreci ove presude.

U Varaždinu 3. ožujka 2026.

Predsjednik vijeća

Igor Pavlic